pozzz crno-bijela braćo
nisam baš aktivan ovdje,jer me ima na mnogim forumima,pa ne stignem na svakom pisati,ali tu sam pratim sve,onako iz drugog plana
veliki pozz za ramirala,bianca,juvesisoko,big ben,herebianconero i ostala raja
i cestitke ramiral na sjajnom tekstu,ali ne mu ge oteti dojmu da si ga napisao inspirisan mojim tekstom na fejsu
a za ostale koji možda nisu pročitali evo teksta,malo je poduži ne zamjerite,možda se isplati pročitat
PRIČA O PRVOJ I JEDINOJ LJUBAVI
Hladna januarska noć. Sjedam za stol i uključujem kompjuter. Kao opsjednut gledam monitor, a ruke mi brzinom munje pomjeraju miš po stolu, dok ja panično tražim po netu, neku informaciju o mojoj ljubavi.
Nije mi nimalo važno kakva je informacija, samo da je vidim, jer nisam svoj dok ne nadjem ono što sam tražio. I onda mi se lice razvedri. Osmjeh od uha do uha, ma smiješan sam sam sebi, dok gledam tabelu Serie A i vidim poznato ime, tamo na vrhu, tako daleko od ostalih. Ne gledam samo bodove,jer dok čitam cijelu statistiku, kroz glavu mi prolaze sva historija-povijest, sve naše legende i ono najvažnije naši navijači.
Dok sam sjedio neku noć i jednom kafiću u mom gradu sa braćom Juventinima, i gledao moj, naš klub prema putu prema još jednoj superiornoj pobjedi, zamislio sam se. Nakon gotovo 18 godina koliko navijam za moju Staru Damu, kroz glavu mi prolaze sjećanja. Na prvu ljubav. Na jedinu lubav. Sjećam se dobro te majske noći, kao da je bila prije samo par dana. Ratna ¨95 godina. Zbog nekih budala moj najljepši dio života, djetinjstvo, prošlo je u ratnom vihoru.
Propustio sam, kao i mnoga druga djeca, one prave dječije radosti, prve simpatije, prve poljupce..... I tada sam volio ovaj sport, toliko da sam i pod udarima granata, išao na treninge. Ali nisam nastavio .... šok je za mene bio prevelik. Sjećam se da je moj otac, veliki ljubitelj najvažnije stvari na svijetu, u onim rijetkim trenucima, kad smo imali struje, nabavio generator da gledamo finale Kupa šampiona. Naravno i ja sam gledao.
Iako je bila sjajna tekma,bio sam sasvim ravnodušan. Ali, sljedeće godine kad je mir kucao na vrata, ja sam sjedio sa ocem i jaranima,bojeći se novih granatiranja, pripremali za još jedno finale. Sjećam se.....svi su navijali za momke iz Holandije, jer bili su odlični imali su renome, igrače ma svi su bili ubjedjeni u trijumf..... A ja?Bio sam sasvim ravnodušan,bilo mi je svejedno.To mi je samo bila još jedna prilka da pred starim maznem malo rakije (a da on ne vidi ,inače mi ne ginu batine), jer tada sam već bio ulazio u pubertet. I onda na TV, neka velika najavna špica i komentator najavljuje tekmu u studiju. I onda... .taj trenutak dok sam živ neću zaboraviti !!! Prvo što sam primjetio su zastavice. Ali koliko njih !!! Stotine, hiljade....vijore se na cijelom stadionu, stvarajući nevjerovatni spetakl !! Za dečka od 14 godina, koji dugo vremena nije vidio nešto lijepo,to je bilo...
Neznam.....fantazija, spektakl, ekplozija sreće na stadionu, one crno-bijele zastavice su mi oduzimale dah. Ne znam ....bilo mi je to čudno. Smijao sam se sam sebi,ma pusti bolan, to tebe rakija udara ....Ali ne !!!! Svaki minut koji je tekao ja sam postajao sve uzbudjeniji. Pomagalo je i to što je cijela ekipa u sobi navijala za kopljanike, a ja kao i svaki pubertelija, morao biti kontra, navijao sam za žabare, kako su ih tada zvali. Već tada u meni je ključao bijes, zbog tih pogrdnih riječi.... znao sam da će biti potrebna samo jedna stvar da ih ušutka. Jedan igrač koji mi je zapao u oči,jer je bio sijed, toliko mi je bio neobičan u odnosu na ostale na terenu, krade loptu, i na genijalan način posprema je tamo gdje joj je mjesto i GOOOOOOOOOOOOOLLL !!! Moj glas je probio zvučni zid, imao sam osjećaj, i dan danas mislim isto,da je od mog deranja i slavlja i luster pomjerio.
A za kojih sat vremena kad je zadnji igrač (VLADIMIR JUGOVIĆ) udario loptu i postigao gol, znao sam......To je to. Ljubav je rodjena !!! Čudno ?? Kako možeš voliti nešto tako jako ,kao da je živo biće ?? Ne znam...ni do dan danas ne znam odgovor na to pitanje.Znao sam samo da već na sam spomen tog imena meni srce zatreperi. A poslije sam saznao da se taj sijedi igrač zove FABRIZZIO RAVANELLI !! Legenda.....
Ali nisam imao mogućnost zbog rata, da gledam ili pročitam bilo šta vezano za taj klub. Samo godinu dana poslije, isto finale,samo drugi rival... neki drugi igrači, drugi dresovi....nije mi bilo važno znam samo da sam dugo čekao...I onda ulazi jedan momak, činilo se da je samo koju godinu stariji od mene, i postiže antalogijski gol, do današnjih dana, nenadmašan. A taj klinac,strijelac, zadao je konačni udarac u moje srce, tako jak da i danas volim taj klub isto žestinom kao i tada, kao i tog čupavca, bio je to IL FENOMENO VERO ALESSANDRO DEL PIERO. Zajedno smo odrasli, njegova patnja je bila moja, njegova sreća bila je i moja sreća .I tako do današnjih dana...
Sjećam se još jedne večeri kad sam sjedio sa prijateljima, bio je neki dernek, Već sam bio odrastao čovjek ,koji se u međuvremenu i par puta zaljubio u prave cure i opekao se. Svi smo bili navijači lokalnog kluba, pa onako pijani počnemo neku temu o klubovima, i ja spomenem moju svetinju. I odjednom svi počnu mene napadati, govorit loše stvari o klubu, dok je u meni ključao bijes ,kojeg sam uspio nekako kontrolisat. I danas se sjećam pitanja mog najboljeg jarana: zašto oni ?? Odgovorio sam iskreno:NE ZNAM !!. Srce je odabralo, a ono nikad ne griješi.Nije imao odgovor na to,samo je sjeo i zgrabio pivu i nazdravio mi.
I dođe dan današnji. Prošlo je mnogo godina, puno toga je prošlo. Ali jedna stvar se nikad nije promjenila. Moja ljubav. Naša ljubav. Kroz godine je postajala sve jača, otpornija na sve bolesti, viruse,terorističke napade, postajala sve veća i veća...
I znate li kako se zove ta ljubav ??
Ne ?
Pomoći ću vam.
To je La Vecchia Signora !!!
To je JUVE !
I to je to.Jedna priča, o jednoj ljubavi, ispričana iz ugla jednog iskrenog juventina. Nije nešto možda vama, ali meni je sve. Bila je i bit će mi sve! Pjesma sve govori....
JUVE STORIA DI UN GRANDE AMORE!
BIANCO CHE ABRACIA IL NERO
CORO CHE SI ALZA DAVVERO,SOLO PER TE
E LA JUVE,STORIA DI QUEL CHE SARO
QUANDO FISCHIA L INIZIO
ED INIZIA QUEL SOGNO CHE SEI !
"Postao sam Juventino onog dana kada sam kročio u Torino,i zbog toga što sam shvatio koliko ovaj klub mrze navijači drugih klubova u Italiji.njihovu mržnju sam pretvorio u ljubav prema Juveu.Protiv svega i svakoga "Paolo Montero"
