Briljantna, odlicna i sjajna partija Tottenham-a na svom White Hart Lane-u. Odavno nisam gledao bolju tekmu, sa vise golova, igre, duha, atmosfera je bila odlicna, posebna prica za sebe su i navijači Newcastle-a koji su pjevusili i kad su gubili sa 5-0. Svaki pojedinac Spursa je bio briljantan, al po meni najsjajniji medju njima je svakako bio Adebayor, koji ne samo da je dao gol, nego je imao prilika da ih da jos, stopostotnih, pogotovu ona u 85-oj kad je lopta olizala prečku. Pri svakom pogotku Adebayor je učestovao u akciji, tako da je na direktan il indirektan način asistirao. Neznam da sam ikad gledao tekmu koja je proglasena malim derbijem kola, a da jedan tim u šestoj minuti vodi 2-0

kontao sam ako nastave onako eto novog rekorda. Drago mi je da ga je i Kranjčar zabio, al još draže mi je sto je Saha zabio dva komada, pošto je ušutako sve one koji su pričali da je on fula i da je zalutao u Tottenham. Što bi rekli, psi laju, a karavani prolaze.
Tottenham zasigurno je jedan od klubova u Premiershipu koji gaji prije svega lijep fudbal i koji je iz godine u godinu sve bolji i bolji, a sto se mene tice volio bi ih gledat redovito u ligi prvaka, što je Redknapp čini mi se i postigao. Koliko ga poslije ovog meča žele Englezi za Capellovog nasljednika. Blizi se i derbi sjevernog Londona, heh, ako Adebayor zabije nadam se da neće ponoviti onu glupost kad ga je zabio Arsenalu, al u dresu Manchester City-ja, kada je pretrčao čitav teren da bi gol proslavio ispred tribine gdje su bili smješteni Arsenalovci. Doduše, gol je bio za deset, sa 11 metara, glavušom. Sve u svemu, Tottenham, barem ove godine, složiće se mnogi, institucija za Arsenal, pa i za Chelsea, to najbolje i govori razlika od deset bodova na tabeli naspram svojih komšija iz Londona. Jedva čekam derbi, da se riječ prevede u djelo i jedva čekam da Tottenham ponovo zablista na evropskoj sceni, jer to i zaslužuje.