GNK Dinamo Zagreb

[Tritolone]

Pobjeda 4:0. 2 Penala i bomba Jerke Leke za koliko toliko sigurnije dane Ante Cacica.

Utakmicu nisam gleda ali pisu da je prvih 30 min bilo kriminalno, ali da je kasnije Dinamo proigra.

Sljedeci tjedan se igra derbi protiv Hajduka (iako to vec godinama nije pravi derbi) i ocekuje se pobjeda i uskoro potvrda titule

[SirAlexFerguson]

Solidna predstava protiv Lučkog, mislim da se dižemo u formi, predstave su sve bolje i bolje. Kiks Hajduka i prednost je pred derbi +10

[SirAlexFerguson]

Deset igrača GNK Dinamo pozvano na okupljanje reprezentacije U-16!
12.03.2012.

Hrvatska nogometna reprezentacija uzrasta do 16 godina odigrat će dvije prijateljske utakmice protiv Slovenije. Izbornik Ivan Gudelj za te utakmice pozvao je deset igrača GNK Dinamo.

Za utakmice protiv Slovenije u Dekanima (20.03.2012.) i Umagu (22.03.2012.) pozvani su slijedeći igrači GNK Dinamo:

Marko Iharoš
Petar Mamić
David Žabec
Hrvoje Džijan
Alen Halilović
Dario Miškić
Filip Hodak
Robert Murić
Domagoj Vlak
Fran Brodić, rođ. 1997.
Svim reprezentativcima, kao i reprezentaciji želimo uspješne nastupe u prijateljskim utakmicama!

[spielführer_21]

[youtube][/youtube]

Kratak prikaz dinama i hrvatskog nogometa u zadnjih 5-6 godina

[badblueboylivno]

Na ovo sam se razvalio. Isuse

Kur'čićevo izlijetanje na sekundu




A na ovo sam se naježio.

`80-te...

Prvi put su me odveli na tekmu kad sam imao 4 godine.
Kad sada razmišljam o tome, ne mogu uopće dokučiti zašto... jer me nogomet, jednostavno, nikada nije zanimao. Sjećam se tribine Istok, Dinama koji je punio mrežu Zagreba (mislim da je završilo 7:1), ali meni su najzanimljiviji bili ljudi koji su jeli koštice. Koštice do tada nikad nisam okusio.
Nije mi jasno zašto nisam zamolio da mi kupe koštice jer bi tako bar imao neku zanimaciju.
I danas me je malo sram priznati da sam, uočivši papirnati tuljac između dva reda tribina... koji je očito nekome ispao, posegnuo za njim dok je ostatak tribine napeto gledao utakmicu. Ostalo je u njemu nešto koštica pa sam, poskrivećki, da me mama ne vidi, stavio jednu u usta...
I toga sam dana zavolio koštice.
No, to će se pokazati važnim čimbenikom za prodavače koštica na stadionu tek nekoliko godina kasnije kada sam postao redoviti posjetitelj maksimirskih tribina.
Ali....kada sam zavolio Dinamo?

E, to je već teško točno odrediti.
Ali srećom, ljudski rod je odlučio mjeriti vrijeme, stavljati ga u okvire milenija, stoljeća, desetljeća.... pa je tako pomogao i meni da izračunam kako je moj prvi susret sa Maksimirom upao negdje u sam početak osme dekade dvadesetog stoljeća.

Dakle, osamdesete...

I nakon te posjete Maksimiru često su me zvali pred televizor kada je Dinamo igrao,no i dalje nisam pokazivao osobiti interes.
Ne pamtim da mi je u životu često bilo dosadno, ali ta utakmica mi se toliko urezala u pamćenje kao primjer izgubljenog vremena,da nisam vidio baš nikakav smisao u tome da isto ponovim pred TV ekranom.
Jedino mi je bilo dosadnije kad je te iste godine umro Tito pa na televiziji nije bilo ničega osim nekih ozbiljnih ljudi, i kadrova povorki koje koračaju ulicama gradova,a crtića nigdje. Ni za lijek.I tako danima.

Ni 1982. nisam bio svjestan da se u Zagrebu događa nešto veliko nakon pune 24 godine čekanja. Nisam imao pojma tko je Ćiro Blažević, Zeko, Mlinka, Cerin, Štef iako sam dobio dječji dres koji je stajao u ormaru, a na kojem je pisalo Dinamo Prvak Jugoslavije 1982.
Te godine sam krenuo u školu i htio-ne htio počeo naganjati loptu. I to loše.
No čini se da je to bio početak...

Spletom okolnosti upoznao sam Ćiru, Mlinku... dobio značku, privjesak i knjigu Dinamovo proljeće....., a već sljedeće ljeto, prije odlaska u Split, inzistirao sam na tome da mi se na leđa zašije broj 10 i dres ponese na more.
Iako su me uvjeravali da u Splitu nije običaj paradirati u Dinamovom dresu, objasnio sam im kako sigurno nitko neće raditi probleme djetetu od 7 godina .
I bio sam u pravu.Čudno su me gledali, ali moj šarm je bio jači od uvijek prisutnih tenzija na relaciji sjever-jug.

Tada sam već bio svjestan da je Dinamo u krizi... da je Ćiro otišao... da je Dinamo završio kao 12. u ligi, a s druge strane, otkrio sam radio kao medij. I kombinirane prijenose utakmica!

I jednostavno je počelo... kao grč u želucu na dan kada Dinamo igra. Tada sam već znao i tko je tih godina došao u Dinamo. I Predrag Jurić....pa Vasil Ringov... pa Srećko Katanec....

Sa 8 ili 9 godina otkrio sam Sportske novosti i bez njih pod rukom više nije mogao započeti dan.
Počeo sam zapisivati rezultate,strijelce,broj gledatelja,a nedjelje pamtim po mirisu čiste posteljine,pisanju zadaća,nedjeljnom poslijepodnevu na TV i radijskim prijenosima utakmica. Hodao sam ukrug,grizao nokte čekajući na javljanje iz Titograda,Niša,Skopja,Tuzle,Nikšića...

Nije bilo dobro onda kada je škola bila ujutro, Sportski pregled kasno navečer, a golove se jednostavno moralo vidjeti.

Još gore je bilo na moru gdje se za noćno izdanje SN moralo čekati u redu rano ujutro kada bi trajekt dopremio par primjeraka svake dnevne novine u kojima ionako nije bilo najsvježijih vijesti.

Najgore je bilo kad je Dinamo gubio, a 80-ih to nije bila rijetkost. Tada se činilo da ništa nema smisla. Plakalo se u wc-u.
Buđenje u ponedjeljak bila bi čista noćna mora.
Novine ne bih kupio ni u ponedjeljak niti u utorak kad bi izlazio još jedan osvrt na cijelo kolo sa svim statističkim podacima.
Jednostavno,bilo mi je preteško sve to čitati... ali već od srijede bi krenulo sve ispočetka...

1986. sam redovito krenuo na utakmice i tada me upoznaju i gore navedeni prodavači koštica.

Prva utakmica i odmah Zvezda. Golobradi Zvone Boban sa kapetanskom trakom oko ruke, samo je ublažio poraz od 1:2.
Za Zvezdu su zabili Cvetković i Musemić, a ja sam spoznao koliko jače peče poraz od Zvezde ili Partizana nego bilo koji drugi. Osobito uživo.

Ali istovremeno sam se i zaljubio u taj stadion. Nisam više propuštao niti jednu utakmicu na Maksimiru. Znao sam doći na utakmicu i 2 sata prije početka kako bi samo sjedio i u miru uživao u tome što je nedjelja i što sam opet tamo gdje najviše volim biti.

Srce bi mi počelo jače lupati već nekoliko tramvajskih stanica prije stadiona,a dok bi se uspinjao stepenicama na tribinu htjelo bi mi svaki put eksplodirati od sreće.
Sa košticama ili kestenjem u džepu upijao bi sve oko sebe,cupkajući nogama i iščekujući istrčavanje igrača na zagrijavanje pola sata prije početka utakmice.

Prvo gostujući igrači uz zaglušujući zvižduk, a onda Dinamo uz oduševljeni pljesak gomile i "Nebo se plavi " sa razglasa. Najvažnije je bilo čuti tu pjesmu i na kraju utakmice jer su je puštali samo kad bi Dinamo pobijedio....

Dok su preuređivali stadion za Univerzijadu, nekoliko sam puta odlazio do tamo s drugog kraja grada, samo kako bi vidio što je novo napravljeno.

I bio sam ponosan što je stadion još ljepši, bio sam ponosan na najbolji travnjak u ovom dijelu Europe i nisam mogao dočekati novu sezonu brojeći dane od zadnjeg odlaska na stadion.

Ljetne mjesece su uvijek ispunjavale dvije ključne stvari.

Prijateljske utakmice i prijelazni rok.

Pobjede i porazi u prijateljskim utakmicama proživljavali su se jednako emotivno kao i rezultati u prvenstvu, Europi ili Kupu.
U to vrijeme kada su novine bile jedini i glavni izvor informacija,najnapetije je bilo prijeći tih stotinjak metara od stana do kioska razbijajući glavu kako je Dinamo odigrao treću utakmicu na turneji po Francuskoj protiv St.Etienne-a...

Zimi se iščekivalo rezultate sa malonogometnih turnira po Njemačkoj kao da se radi o finalu Kupa Prvaka, a kada je Dinamo,krajem 80-ih u prijateljskoj utakmici u direktnom TV prijenosu sa San Sira dobio Milan sa Van Bastenom,Gullitom i Rijaakardom (kojeg je moj frend i izgovarao Rijakard), mislio sam da sam na vrhu svijeta..

Prijelazni rok je bio posebna umobolnica. Prije spavanja molio sam se Bogu da se Škoro u zadnji čas ne predomisli....a sjećam se da sam i obećavao da ću biti najbolji na svijetu, samo neka Osijek pristane na milijun maraka za Šukera...

Molio sam se Bogu i da Mlinka ne ode u Auxerre. Ali otišao je, a ja sam dobio Pumin rezervni(bijeli) dres sa brojem deset, potpisom i reklamom Viko.

U njemu sam išao na utakmice i redovito odbijao ponude da ga prodam i
na njemu nešto i zaradim.

I dok pišem,sjećanja i dalje naviru, a još sam u osamdesetima.

Osamdesete su i osnivanje Boysa. I ekipa iz razreda koja se smijala meni, Dinamu i mojim SN pod rukom, a ubrzo su kupili i okrenuli spitke, počeli pušiti, žicati lovu za tekme i pričati mi priče o strašnom Hasanu, vođi navijača.

Osamdesete su i Slavko Šajber i namještanje utakmica zadnjeg kola.I -6 bodova u sljedećem prvenstvu.

Osamdesete su i Panadić i Lesjak i Cupan i Jozo Bogdanović. I Munjakovićev vanjski felš. I Besek.i Tarzan Cvjetković. I Čava Dimitrijević i njegov gol s centra.

Osamdesete su i odlazak Deverića u Hajduk, Ivkovića, Bore Cvetkovića, Bračuna i Prosinečkog u Zvezdu...

Osamdesete su i Ćiro i diploma koju nikad nije pojeo iako je Žuti ipak postao igrač...

Osamdesete su i Haris Škoro koji je ipak došao, zabio 13 golova, od toga 10 tako što je predriblao i golmana.

Osamdesete su i Vlado Čapljić, Muhamed Preljević, Radmilo Mihajlović i njegova dva gola iz penala Bešiktašu i toliko očekivani prolaz 1.kola kupa UEFA.

Osamdesete su i Ustani Bane, Zovi samo zovi, Spustila se gusta magla i Ruža hrvatska na stadionu, a čisti hrvatski zrak na prodaju u limenkama na Trgu Republike

Osamdesete su i Mladen Delić, Ivo Tomić, ali i Gani Ajeti zvan Minjuta sa TV Prištine

Osamdesete su i moja vrata oblijepljena fotkama Zvone Bobana, Mladen Mladenović, Zoran Škerjanc, Dražen Ladić, Miralem Ibrahimović i Slavko Ištvanić.

Osamdesete su i Kujtim Shalla koji je sa osobitim veseljem zabijao Partizanu.

Osamdesete su i Zapad i Istok tribina, a osobito Istok stajanje.

Osamdesete su i Priština, Čelik, Vardar, Dinamo Vinkovci, Vojvodina, ali i sportska prognoza, Pelister, Trepča, Crvena zvezda iz Gnjilana.GOŠK jug i Leotar

Osamdesete su i Supertifo i Tempo. I žute mreže na golovima u Maksimiru i Carrera reklama na dresu i ova pjesma na poluvremenu:

[youtube][/youtube]

Osamdesete su Dinamo. Onaj u kojeg sam se zaljubio. I onaj kojeg želim natrag.

[bambina]

Već prvog dana od lansiranja, na novom nogometnom web communityu Tribina.hr zakuhala se rasprava na temu koju je pokrenuo Ivica Blažičko, uspoređujući uspjeh Medveščaka i crnu rupu u koju je propao hrvatski nogomet



Tezom da je hokej postao popularan zbog majstorski odrađenog PR-a, dok nogomet propada zbog novinara koji uporno pišu o negativnim pojavama u tom sportu, Blažičko je podijelio diskutante.

Diskutant tFlower se slaže s Blažičkom da su novinari subjektivni: 'Zanimljivo je da se nitko ne brine što nam ostalih hokejaških klubova, koje 90% građana Hrvatske i sportskih fanatika niti ne zna, nema nigdje. Znači, novinari jednostavno forsiraju priču o uspješnom Medveščaku i lijepoj sportskoj priči iz Zagreba, bez imalo doze one iskrene novinarske kritike.'

S druge strane, sthagon otvoreno napada Blažička: 'Zašto ne pokušavate podići vrijednost nogometu tako da mu vratite iskrenost? Počnite od sebe i recite da ste vlasnik prava za nogometnu ligu koju vodi gomila polupismenih menadžera/kriminalaca, u kojoj glavne uloge igraju klinci zaluđeni isključivo pričom o slavi i novcima. Naravno da ima i onih beskrajno talentiranih i dobrih, ali ispričajte nam kakve sve kompromise moraju napraviti da bi uspjeli.'

Diskutant majkemi uspoređuje status Medveščaka i Dinama kod javnih institucija: 'Kada bi Medveščak u jednom kvartalu, kao Dinamo u ovom, od Bandića dobio 30 milijuna kuna to bi registrirali i prokomentiirali i hokejaški i politički novinari. Naravno! Obzirom da uprava Medvjeda odbija gradske milijune i žive u skladu sa svojim mogućnostima, ostavljaju dojam poštenog kluba koji nije perilica novca i samim time imaju zasluženi medijski tretman.'


Stravnost realnost !!!

[SirAlexFerguson]

Dinamova obrana u subotnjem derbiju s Hajdukom bit će bez Josipa Šimunića koji je definitivno otpao za najveći prvenstveni ispit.


Josip Šimunić debitirao je u Dinamovu dresu baš na Poljudu 10. rujna prošle godine, ali svoj drugi derbi promatrat će s tribina. U Maksimirskoj 128 potvrđeno je da iskusni stoper sigurno neće konkurirati za utakmicu s Hajdukom.

U srijedu je hrvatski reprezentativac bio na ultrazvuku koji nije otkrio skoro ništa, no zato je magnetska rezonanca bila mnogo preciznija. Utvrđena je ruptura.

"Na magnetskoj rezonanci smo vidjeli parcijalnu malu rupturu koja se nije mogla vidjeti ultrazvukom tako da Šimunić sigurno neće konkurirati za susret s Hajdukom. Očekujemo da će se potpuno oporaviti u roku dva tjedna", izjavio je Dinamov liječnik Ivica Smodek za službene klupske stranice.

To je jedina loša vijest za Antu Čačića budući da su mu svi ostali igrači na raspolaganju.

[SirAlexFerguson]

Prije derbija s Hajdukom Dinamo je izgubio i drugog stopera. Nakon Josipa Šimunića, otpao je i Igor Bišćan kojem još nije dijagnosticirana težina ozljede.


Za Dinamova kapetana Igora Bišćana bio je koban posljednji trening prije odlaska u karantenu. Nije ga odradio do kraja, zbog bolova je morao napustiti teren.

Kako je rekao Dinamov liječnik Ivica Smodek za klupske službene stranice, "osjetio je 'peckanje' u aduktoru". U svakom slučaju, neće konkurirati za susret s Hajdukom u subotu, a do kraja tjedna obavit će preglede kako bi se utvrdila težina ozljede.

Bišćan je drugo ime na Dinamovom popisu izostanaka uoči derbija. Na tribinama će se pridružiti Josipu Šimuniću. To ipak neće znatno poremetiti planove trenera Ante Čačića jer je najavljeno da će stoperski par činiti Tonel i Domagoj Vida.

Kapetan Modrih nedavno se vratio na teren nakon višemjesečne stanke tijekom koje je imao i nekoliko operacija.

[Tritolone]

Znaci Joe i kapetan ozljeđeni, mozda je i bolje da Biscan neigra, tesko bi se on u ovom stanju nosio sa Anasom.

Znaci postava bi trebala izgledat ovako nekako:

------------Kelava
Vrsaljko-Vida-Tonel-Pivaric
-------------Leko-------------
Rukavina---Badelj--Kovacic
-------------Sammir----------
------------Beciraj----------

Ja bi volia da Tomecak igra umjesto Rukavine, tad bi bili 50% opasniji na desnoj strani.
Vjerujem da cemo pobjedit bar dva razlike, Dinamo je kvalitetniji samo je na Cacicu da spremi ekipu.
Nadam se da ce bit barem 20ak tisuca ljudi, a i vjerujem u velik odaziv Boysa ipak im je danas 26 rođendan.

[youtube][/youtube]

[dubrava]

Čuj Dinamo kvalitetniji jedna besramna laž! Ali, nagodinu se mi ponovno vraćamo u borbu za.....drugo mjesto..
Očekujem poraz purgera, 56 prekršaja, 6 žutih i 1 crveni, penal, gol iz ofsajda, bakljadu onih 142 BBB koji budu na sjeveru i novi Mamićev show poslije tekme.
Jedna objektivna prognoza.

p.s. glupa državna tv ne prenosi takmicu pa sam na žalost prisiljen otići na istu poslije 6 godina bemti hrt..

[Tritolone]

Nisi objektivan kad se smijes

Neznam, ljudi ocekuju utakmicu sa puno prekrsaja ali derbi zadnja 2 puta je bio pravi.

Stvarno su utakmice bile odlicne, ali dobro, nema imperativa pobjede pa se opet nekako nadam otvorenoj utakmici i pobjedi Dinama naravno

Ja se nadam da ce sve bit suprotno od ovoga sta si ti napisa Malo sam se zazelia pravih derbija kakvih je bilo do 2003-2004

Jel se sjecas ti mozda koje godine je Branko Strupar odlucio derbi onim kasnim golom?? Eto nek bude nesto tako

[dubrava]

Ma zezam se malo. Nema nekog pretjeranog naboja, pa očekujem jednu dobru i uzbudljivu utakmicu bez neke prevelike agresivnosti i s jedne i druge strane (bar se tako nadam).
E, pa sad ne sjećam se koje je godine to bilo, al znam da je bila odlična utakmica, kao i ona koja je završila 3-2 za Dinamo kad su purgeri dali gol u 93.minuti. A meni najdraža na Maksimiru je bila ona prije koju godinu (2-3) kad je bilo 2:0, a kad je Bartolović položio Mikića po travi, a Ibro dao prelijep gol
Iskreno, mislim da će Hajduk pobijediti, ne zato što sam Hajdukovac već što smo bolji kad igramo 1 vs 1 stanje na ljestvici nikad nije bilo mjerilo.

[Tritolone]

Tomislav Gondzic dao gol u zadnjoj minuti Prije toga Dinamo vodio 2:0 i Hajduk da 2 gola u 2 minute (Deranja i nesjecam se ko je dao drugi) i onda onaj Vucevic faliva 2 odlicne sanse za pobjedu Hajduka
Strasna utakmica.

Meni je najgora ona bila kad je Dinamo u Splitu vodio 1:0 golom Marica i onda Hajduk pobjeđuje 4:1. Tad sam se vraca kuci iz Splita i to mi je prvi derbi i jedini koji sam propustio gledat. Slusam na radiju Dinamo vodi i nestane prijenos dolazim kuci kad gubi 4:1

Kakvo je stanje u Zagrebu? Jel ima neke euforije? Znam da se to razvodnilo ali opet se nadam da ima necega.

Bio sam samo jednom na derbiju kad je Eduardo dao 3 gola i tad je bilo strasno puno ljudi, sve plavo oko Maksimira.

[dubrava]

E, jest Gondžić, nisam se mogao sjetiti kako se momak zove.
Nema euforije, bar je ja nisam ni vidio ni osjetio. Da ti pravo kažem, da ne odem na internet ne bih ni znao da uopće igraju. Pretpostavljam negdje oko 15tak tisuca ljudi, jako je lijepo vrijeme, toplo iako malo puše vjetar, 22C, idealno za nogogogomet
Eh, ta tekma kad je Da Sivla dao 3 komada mi je najgora ikad, sunce mu ljubim hetrikovsko

Malo povijesti;
Dosad u 1.HNL, odigrano je 55 utakmica, 23 pobjede plavih, 20 bilih i 12 nerješenih. Dinamo dao 70, Hajduk 63 gola.
A sveukupno gledajući od 1946.g. sve njihove međusobne utakmice kroz sva živa i ne živa natjecanja, i za vrijeme Tita, Tuđmana i ostalih prdonja, 181 utakmica, 73 pobjede purgera, 64 tovara i 44 nerješeno. Gol razlika 245 - 224 za Dinamo.

[dzonvejn]

Najgori derbi je onaj kad je Tomislav Bušić na Poljudu zabio u 90.-toj za pobjedu Hajduka.
Tamo negdje prije 7-8 godina...

[SirAlexFerguson]

Očekujem pobjedu Dinama uz dobru predstavu obiju ekipa. Pokazat tovarima ko je gazda u HNL-u

[dubrava]

Najgori derbi je onaj kad je Tomislav Bušić na Poljudu zabio u 90.-toj za pobjedu Hajduka.
Tamo negdje prije 7-8 godina...

U prosjeku gledajući, najgora je svaka treća njihova utakmica

[dzonvejn]

Najgori derbi je onaj kad je Tomislav Bušić na Poljudu zabio u 90.-toj za pobjedu Hajduka.
Tamo negdje prije 7-8 godina...

U prosjeku gledajući, najgora je svaka treća njihova utakmica

Nisam mislio na igru, nego na rezultat..

[Rosas7]

Najgori derbi je onaj kad je Tomislav Bušić na Poljudu zabio u 90.-toj za pobjedu Hajduka.
Tamo negdje prije 7-8 godina...

a dinamo tada bio bojli cjelu utakmicu,taj derbi je prenosila i ftv

[Tritolone]

[youtube][/youtube]

Evo ga...nasao sam

Ajme koje veselje posli ove utakmice, mislim da je ovo bili 2 ili 3 kola prije kraja i Dinamo prestigne Hajduka sa ovom pobjedom ali u zadnjem kolu gubi titulu porazom ili remijem protiv Zadra.

Kako sam mrzia tada onog Kalu sta je igra za Zadar, mislim da i Custic dao gol tada za Zadar.