Prije nego što počnem pisati o Rimu, bazirao bih se malo i na Madrid. Naravno, mislim prvenstveno na finale između Berdycha i Federera, gdje je Roger "bez problema" (znamo da nije baš tako

) stigao do jubilarne 20. titule na Masters turnirima. Dakle, nakon prvog seta koji je bio u znaku Berdycha (gdje je Čeh returnovima, forehandima, backhandima (svim osim servisima, koji su bili parametar na RF-ovoj strani) doslovno razbijao Federera. Švicarac nije mogao pronaći sebe i razviti prepoznatljivu all-round igru, pa je stoga set prepustio boljem u tom trenutku. U drugom setu je, naravno, Roger zaigrao nekako ofanzivnije i sigurnije, uz dosta grešaka doduše, ali je Tomas opet držao glavnu riječ. Međutim, može se reći da je to iskustvo i dugogodišnja dominacija došla do izražaja i Fedex je tako napravio zlata vrijedan break, izgubio ga servirajući za set, ali ga je, zahvaljujući dekoncentraciji i duplim servis greškama Berdycha, povratio i osvojio set. U trećem je bilo gusto, ponovo je TB bio glavni, no u završnici se Fed vraća i osvaja odlučujući set i uništava nade Čehu za moguću titulu u Madridu. Po meni, ono što je bio presudan faktor za odadvojicu je
servis, koji je nebrojeno puta spašavao živu glavnu Federeru, a ukopavao Berdycha. Eh, kako bih volio da Fedexa i dalje služi onako dobro, pogotovo na šljaci i RG-u, ali i sada u Rimu.
Eh sad, što se tiče Italije, Rima, Mastersa na
normalnoj šljaci...

Prvo bih se bazirao na Novaka Đokovića i meča s Juanom Monacom. Pogrešne procjene odskoka lopte, loš backhand, pretjerana defanziva (podsjeti me tada na Murraya kada isti nema svoj dan

), te niz (ogromna količina, zaista, prevelik broj ) drugih Noletovih grešaka dali su dojam da je popularni
No1e (

) još uvijek u Madridu, na plavoj šljaci. Uglavnom, krasna igra Juana Monaca kroz cijeli 1. set, spinovanje forehanda... Jednostavno, Argentincu je sve polazilo od reketa.

Međutim, u drugom setu - druga priča. Nakon iznenađujućeg breaka na početku drugog seta, za 1:2 u gameovima, mnogi su pomislili da je kraj, al' Novak se s tim nije složio, osvojivši čak 5 narednih gameova uz 24:5 u poenima.

Dakako, tomu je zaslužan i pad u Argentinčevoj igri, koji je pravio dosta neiznuđenih grešaka i nije pogađao bitne udarce. Pored toga, problem mu je pravio i vjetar. U trećem setu b'ješe gusto ponovo, al' Novak je, u dugim razmjenama (pogotovo kada uđe u fol) nenadmašiv za sada, te tako dobiva većinu poena u mečevima. Ipak, stoji da ga je sve bolji i bolji Monaco opasno namučio, te da ga je mogao (pre)rano eliminisati samo da je bio malo prisebniji.
Dalje, što se tiče RF-a, drago mi je što ga vidim u Rimu. Odlično je igrao protiv Berlocqa, ali svakako da on nije pravo mjerilo snage. Jedini problem do polufinala bi mogao predstavljati umor, koji je evidentan kod Rogera, a na šljaci se mora dobro kretati i pozicionirati želi li uspjeh(e). Naravno, i dalje sam pri tome da Švicarac može skupiti snage i odoliti pritisku i kontinuitetu na turnirima, te doći minimalno do
semi-finala. Tu će ga, vjerovatno i po svoj prilici, dočekati Srbijanac (ne Tipsarević

), koji je često zadavao glavobolje Fedexu (ali i Roger njemu

). No, da ne prejudiciram mnogo, ima još do toga. Najvažnije je da se pomenuti World No.2 (nadam se uskoro i No.1

) odmori i nastavi igrati u fantastičnoj formi, te smanji greške na minimum. Ali, neće sve zavisiti ni od njega... Nadal, Murray i Đoković poput razjarenih bikova čekaju svoju šansu iz prikrajka.