RSD Velež Mostar - ARHIVA POSTOVA
-
toxic_alien
- Postovi: 58
- Pridružen/a: 28 jul 2011, 22:43
- Kontakt:
Re: RSD Velež Mostar
Maestro^^ je napisao/la:SRETAN 90. RODJENDAN NAJBOLJEM KLUBU NA SVIJETU !! VELEZ MOSTAR !!
Re: RSD Velež Mostar
VOLJENI SRETAN TI 90.RODJENDAN!
-
Dijete83grbavice
- Postovi: 46
- Pridružen/a: 24 maj 2012, 10:09
- Kontakt:
Re: RSD Velež Mostar
sretan jubilej svim istinskim i pravim navijacima FK Velez 
-
VELEZDOGROBA
- Postovi: 835
- Pridružen/a: 26 jan 2011, 08:53
- Kontakt:
Re: RSD Velež Mostar
Početkom 1900. godine u Mostaru se počinju osnivati razna društva i političke organizacije.
„Srpsko zanatlijsko udruženje“, „Hrvatska radnička zadruga“, dok su muslimani osnovalu zanatlijsko udruženje „Itihad“. Osnivaju se nacionalna kulturno-umjetnička i prosvjetna društva „Gusle“, „Hrvoje“, „Prosvjeta“, „Napredak“, „Gajret“, nacionalne čitaonice i slično. Osnivaju se i prva sportska društva „Hrvatski soko“, „Srpsko gimnastičko društvo“ i „Muslimanski soko“.
1905. godine u sklopu Gimnazije osnovan je „Đački športski klub“ na čelu sa profesorom Kuštrebom koji kasnije, 1912. godine prerasta u "Gimnazijalni nogometni klub" Zrinjski.
1906. godine osnovan je prvi radnički sportski klub u Mostaru „Hrvatski radnički omladinski športski klub“ (HROŠK)
1913. godine pod patronatom saveza mladih radnika Bosne i Hercegovine na inicijativu Mjesne organizacije Socijaldemokratske stranke Bosne i Hercgegovine osnovan je radnički športski klub „Slavija“ na čijem je čelu bio Mlađo Čonić.
1914. godine sa početkom Prvog svjetskog rata sva kulturno-umjetnička, prosvjetna i sportska društva su zabranjena.
1918. godine završetkom prvog svjetskog rata sva kulturno-umjetnička, prosvjetna i sportska društva se obnavljaju a nastaju i mnoga druga.
U Mostaru su osnovani : „ Jugoslovenski športski klub (JŠK)“ koji je osnovala grupa idealista Jugoslovena ali je on ubrzo prerastao u klub Srpske buržoazije. „RŽŠK Željezničar“ klub koji je osnovala grupa željezničara. Reaktiviran je rad RŠK Slavija koji mijenja ime u RŠK „Omladina“ Osnovan je „ŠK Vardar“ na početku koji je bio đački klub a kasnije prerasta u vojno-oficirski klub. Članovi muslimanskog sokola osnivaju „MOŠK Jedinstvo“
29. decembra 1920. godine u Mostaru je zabranjen rad sindikata, prostorije radničkog doma su zapečaćene. Istovremeno je zabranjen rad RŠK Omladina, zbog optužbe da je taj klub širio ideju komunizma.
Početkom 1922. godine mjesna organizacija KPJ za Mostar na prijedlog Gojka Vukovića donijela je odluku da se osnuje legalni radnički športski klub.
26. juna 1922. godine na jednoj poljani kod Sjevernog logora u Mostaru gdje su ranije trenirali igrači zabranjenog RŠK Omladina i neki mahalski klubovi (Carina i Brankovac) sastali su se inicijatori za osnivanje radničkog sportskog kluba. Osnivačkom sastanku prisustvovalo je petnaestak ljudi. Tom prilikom pročitana su pravila kluba, koja su jednoglasno usvojena. Zatim su izabrani članovi Uprave :
Anđelko VLAHO, predsjednik
Ranko SLIJEPČEVIĆ , podpredsjednik
Borivoje JANJOŠ , prvi Tajnik
Ljubomir BASTA, drugi Tajnik
Rudolf BELTRAM, blagajnik
Ljubo ZRIMŠEK i Ljubo PAVIĆ, članovi Nadzornog odbora
Mihajlo CVETKOVIĆ, Milan PAVIĆ i Bogdan TEPČIĆ, odbornici
Lazar RADIĆ, kapiten
RŠK Velež učestvuje 31.08.1924. godine na turniru „Olimpijski dan“ i ulazi u finale gdje je poražen od Zmaja iz Makarske (0 : 6)
1925. godine gostuje u Dubrovniku protiv GOŠK-a i gubi (0 : 9).
RŠK Velež učestvuje 1925. godine na turniru posvečenom pjesniku „Safetbegu Bašagiću“ i ulazi u finale gdje se treba sastati sa mjesnim rivalom Zrinjskim ali utakmica nije odigrana jer igrači Zrinjskog su odbili da igraju sa Veležom radi crvenih dresova i grba sa petokrakom i tvrdili su da neće da igraju sa bezbožnicima.
U periodu od 1926 do 1929 Velež igra često igra protiv radničkih klubova iz Stoca (Iskra), Konjica (Jedinstvo), Trebinja (Leotar) i ostalih Hercegovačkih mjesta. Redovno učestvuje na prvenstvu grada Mostara gdje postiže skromne rezultate.
U okviru proslave dvadesetogodišnjice generalnog štrajka radnika Bosne i Hercegovine, 1926. godine Velež je gostovao u Sarajevu protiv RŠK Hajduk i doživio poraze (1 : 9), (1 : 10).
1927. godine Velež u Mostaru igra sa RŠK Hajduk iz Sarajeva i pobjeđuje (5 : 1).
1928. godino obilježavaju gostovanja u Dubrovniku (GOŠK), Makarskoj (Zmaj) i Splitu (RNK Split)
1929. godine Velež po prvi put u svojoj istoriji postaje prvak grada Mostara u konkurenciji JŠK-a, HŠK Zrinjskog, SK Vardara i MOŠK Jedinstva. To mu je omogućilo da učestvuje na prvenstvu Sarajevskog podsaveza gdje nije postigao značajni rezultat. bolji od njega bili su Đerzelez (Sarajevo), SAŠK (Sarajevo) i Makabi (Sarajevo). Vrijeme najvećeg iskušenja uslijedilo je te iste godine kada je uvedena poznata šestojanuarska diktatura koju je zaveo kralj Aleksandar Karađorđević Većina članova uprave RŠK Velež i dobar broj igrača našli su se u zatvoru. Iako vlasti nisu izravno zabranile djelovanje kluba ipak je privremeno prestala svaka djelatnost RŠK Velež jer je uprava kluba bila obezglavljena. Tadašnji predsjednik RŠK Velež Uglješa Janjić nakon puštanja sa robije teško je obolio i umro. Odlučeno je da se u rad Veleža uključe mlađi ljudi, oni koji nisu kompromitovani kod policije preko kojih će KPJ povučena u duboku ilegalnost djelovati.
Prvak Grada
1930. godine Velež po drugi put postaje prvak grada Mostara u konkurenciji JŠK-a, HŠK Zrinjskog, SK Vardara, MOŠK Jedinstvo i ŽRŠK Željezničar, to mu je ponovo omogućilo da učestvuje u prvenstvu Sarajevskog podsaveza, gdje ponovo nije postigao značajni rezultat. Bolji od njega bili su Đerzelez (Sarajevo) i SAŠK (Sarajevo).
Velež je u sezoni 1934/35 od 32 odigrane utakmice 29. puta pobijedio i samo 2. puta igrao neriješeno i 1. Izgubio. Osvojeno je po četvrti put prvenstvo grada Mostara, učestvuje u prvenstvu Sarajevskog podsaveza gdje također osvaja prvo mjesto u konkurenciji Sarajevskih klubova SAŠK-a, Hajduka, Makabija, Đerzeleza i Željezničara. Velež je nadomak plasmana u završnu fazu prvenstva Jugoslavije, ali je u finalu prvenstva Bosne i Hercegovine poražen od Krajišnika iz Bosanske Krupe (0 : 2).
Za Velež su u toj sezoni nastupali : B.Ćećez, V.Bošković, A.Čišić, M.Trbonja, Š.Husrefović, F.Buturović, M.Hadžiomerović, K.Arpadžić, Š.Ćemal, I.Terzić, S.Gušanac trener Veleža je bio Ivo Čorić
1936. godine RŠK Velež je imao 3.500 potpomažučih članova
DANAS NA ZALOST NEMA NAS TOLIKO DA POMOGNEMO SVOM KLUBU.HAJMO SE MALO MOBILIZOVAT ARMIJOOOOOO
U periodu od 1922 do 1940 godine kroz Velež je prošlo dosta talentovanih igrača koji su mogli nastupat u tada najboljim Jugoslovenskim timovima Haldun Hrvić, Ale Lakišić, Fadil Buturović, Sulejman Gušanac, Rade Šuman, Muhamed Hadžiomerović, Nenad i Predrag Vasić, Kemal Arpadžić i drugi.
Svi su oni ostajali u svom Veležu jer ih je za njega vezalo hiljadu neskladivih niti : drugarstvo, patriotizam, uzajamno poštovanje, svjesna disciplina, odanost Mostaru.
Ovako je izgledao sastav Veleža 1939. godine : M.Hadžiomerović, M.Trbonja, S.Gašunac, Š.Čemal, V.Bošković, R.Šuman, Š.Husrefović, K.Arpadžić, F.Buturović, H.Hrvić, I.Terzić, B.Čečez a trener Veleža je bio Ivo Čorić
Zabrana rada
01.09.1940. godine u Mostaru je odigrana utakmica između Veleža i Crne Gore iz Podgorice.
Nakon utakmice dolazi do masovnih demonstracija protiv režima, klicane su parole dole fašizam, dole imperijalizam, živio savez sa SSSR-om, dolje tirani živjela sloboda, hoćemo hljeba rada. Izbili su veliki sukobi između demonstranata i žandamerije. Žandamerija je jurišala na goloruke građane i masa se morala razići. Među demonstrantima je bilo dosta ranjenih. U Mostaru je nastupila je stravična noć, policija je te noći obilazila mahale i sokake uzavrelog grada. Hapsila je sve one za koje je znala da su učestvovali u demonstracijama.
Velez_194002.09 nastavljaju se demonstracije, obavljen je protestni generalni štrajk radnika Mostara.
Mostar je u šoku članovi SKOJ-a zahtjevaju da se izvrši napad na policiju gdje se nalazilo pedeset zatvorenih demonstranata. Grad se urotio protiv policije. Uprava RŠK Velež donosi odluku da se sva klupska arhiva, pehari, novac i oprema sklone na sigurno mjesto.
02.09 uslijedila je odluka gradskih vlasti o zabrani rada RŠK Velež. Nasilno su otvorene klupske prostorije, zatečena je nevažna arhiva i nešto namještaja. Policija je naročito uporno tragala za rukovodstvom RŠK Velež i budno motrila na klub. Uhapsila skoro pedeset Mostaraca od kojih su mnogi odvedeni u koncetracioni logor u Lepoglavi.
Treninzi nisu dozvoljavani ali su se igrači zahvaljujuči pomoći kluba MOŠK Jedinstvo pripremali za utakmice. Fudbaleri Veleža su i pored zabrane nastupili sa klupskim amblemima u Tuzli i Splitu. Kada je šef Mostarske policije u novinama pročitao da je zabranjeni klub nastupio u centru Dalmacije, pokušao je na sve načine da utvrdi kako se to desilo, ali do željenih informacija nije došao jer su sami igrači energično negirali u novinama opisani nastup, praveći se da neznaju ko je mogao igrati pod imenom RŠK Velež.
Svu arhivu, pehare i ostale sportske trofeje preuzeo je Mešak Čumurija, dugogodišnji član Uprave RŠK Velež. On je sve povjerene stvari upakovao u posebne mušeme i papir, a zatim stavio u kante za petroleum i sve to negdje zakopao. U toku rata on je uhapšen i otjeran iz Mostara i po svoj prilici ubijen u Sarajevu. Mešak Čumurija je odnio tajnu u grob.
Poslije rata počela je potraga za vrijednim peharima i arhivom ali oni nikad nisu pronađeni.
Većina Veležovih igrača prešla je u MOŠK Jedinstvo, koji je preuzeo ulogu radničkog kluba, a manji dio u JŠK, HŠK Zrinjski i ŠK Vardar.
„Srpsko zanatlijsko udruženje“, „Hrvatska radnička zadruga“, dok su muslimani osnovalu zanatlijsko udruženje „Itihad“. Osnivaju se nacionalna kulturno-umjetnička i prosvjetna društva „Gusle“, „Hrvoje“, „Prosvjeta“, „Napredak“, „Gajret“, nacionalne čitaonice i slično. Osnivaju se i prva sportska društva „Hrvatski soko“, „Srpsko gimnastičko društvo“ i „Muslimanski soko“.
1905. godine u sklopu Gimnazije osnovan je „Đački športski klub“ na čelu sa profesorom Kuštrebom koji kasnije, 1912. godine prerasta u "Gimnazijalni nogometni klub" Zrinjski.
1906. godine osnovan je prvi radnički sportski klub u Mostaru „Hrvatski radnički omladinski športski klub“ (HROŠK)
1913. godine pod patronatom saveza mladih radnika Bosne i Hercegovine na inicijativu Mjesne organizacije Socijaldemokratske stranke Bosne i Hercgegovine osnovan je radnički športski klub „Slavija“ na čijem je čelu bio Mlađo Čonić.
1914. godine sa početkom Prvog svjetskog rata sva kulturno-umjetnička, prosvjetna i sportska društva su zabranjena.
1918. godine završetkom prvog svjetskog rata sva kulturno-umjetnička, prosvjetna i sportska društva se obnavljaju a nastaju i mnoga druga.
U Mostaru su osnovani : „ Jugoslovenski športski klub (JŠK)“ koji je osnovala grupa idealista Jugoslovena ali je on ubrzo prerastao u klub Srpske buržoazije. „RŽŠK Željezničar“ klub koji je osnovala grupa željezničara. Reaktiviran je rad RŠK Slavija koji mijenja ime u RŠK „Omladina“ Osnovan je „ŠK Vardar“ na početku koji je bio đački klub a kasnije prerasta u vojno-oficirski klub. Članovi muslimanskog sokola osnivaju „MOŠK Jedinstvo“
29. decembra 1920. godine u Mostaru je zabranjen rad sindikata, prostorije radničkog doma su zapečaćene. Istovremeno je zabranjen rad RŠK Omladina, zbog optužbe da je taj klub širio ideju komunizma.
Početkom 1922. godine mjesna organizacija KPJ za Mostar na prijedlog Gojka Vukovića donijela je odluku da se osnuje legalni radnički športski klub.
26. juna 1922. godine na jednoj poljani kod Sjevernog logora u Mostaru gdje su ranije trenirali igrači zabranjenog RŠK Omladina i neki mahalski klubovi (Carina i Brankovac) sastali su se inicijatori za osnivanje radničkog sportskog kluba. Osnivačkom sastanku prisustvovalo je petnaestak ljudi. Tom prilikom pročitana su pravila kluba, koja su jednoglasno usvojena. Zatim su izabrani članovi Uprave :
Anđelko VLAHO, predsjednik
Ranko SLIJEPČEVIĆ , podpredsjednik
Borivoje JANJOŠ , prvi Tajnik
Ljubomir BASTA, drugi Tajnik
Rudolf BELTRAM, blagajnik
Ljubo ZRIMŠEK i Ljubo PAVIĆ, članovi Nadzornog odbora
Mihajlo CVETKOVIĆ, Milan PAVIĆ i Bogdan TEPČIĆ, odbornici
Lazar RADIĆ, kapiten
RŠK Velež učestvuje 31.08.1924. godine na turniru „Olimpijski dan“ i ulazi u finale gdje je poražen od Zmaja iz Makarske (0 : 6)
1925. godine gostuje u Dubrovniku protiv GOŠK-a i gubi (0 : 9).
RŠK Velež učestvuje 1925. godine na turniru posvečenom pjesniku „Safetbegu Bašagiću“ i ulazi u finale gdje se treba sastati sa mjesnim rivalom Zrinjskim ali utakmica nije odigrana jer igrači Zrinjskog su odbili da igraju sa Veležom radi crvenih dresova i grba sa petokrakom i tvrdili su da neće da igraju sa bezbožnicima.
U periodu od 1926 do 1929 Velež igra često igra protiv radničkih klubova iz Stoca (Iskra), Konjica (Jedinstvo), Trebinja (Leotar) i ostalih Hercegovačkih mjesta. Redovno učestvuje na prvenstvu grada Mostara gdje postiže skromne rezultate.
U okviru proslave dvadesetogodišnjice generalnog štrajka radnika Bosne i Hercegovine, 1926. godine Velež je gostovao u Sarajevu protiv RŠK Hajduk i doživio poraze (1 : 9), (1 : 10).
1927. godine Velež u Mostaru igra sa RŠK Hajduk iz Sarajeva i pobjeđuje (5 : 1).
1928. godino obilježavaju gostovanja u Dubrovniku (GOŠK), Makarskoj (Zmaj) i Splitu (RNK Split)
1929. godine Velež po prvi put u svojoj istoriji postaje prvak grada Mostara u konkurenciji JŠK-a, HŠK Zrinjskog, SK Vardara i MOŠK Jedinstva. To mu je omogućilo da učestvuje na prvenstvu Sarajevskog podsaveza gdje nije postigao značajni rezultat. bolji od njega bili su Đerzelez (Sarajevo), SAŠK (Sarajevo) i Makabi (Sarajevo). Vrijeme najvećeg iskušenja uslijedilo je te iste godine kada je uvedena poznata šestojanuarska diktatura koju je zaveo kralj Aleksandar Karađorđević Većina članova uprave RŠK Velež i dobar broj igrača našli su se u zatvoru. Iako vlasti nisu izravno zabranile djelovanje kluba ipak je privremeno prestala svaka djelatnost RŠK Velež jer je uprava kluba bila obezglavljena. Tadašnji predsjednik RŠK Velež Uglješa Janjić nakon puštanja sa robije teško je obolio i umro. Odlučeno je da se u rad Veleža uključe mlađi ljudi, oni koji nisu kompromitovani kod policije preko kojih će KPJ povučena u duboku ilegalnost djelovati.
Prvak Grada
1930. godine Velež po drugi put postaje prvak grada Mostara u konkurenciji JŠK-a, HŠK Zrinjskog, SK Vardara, MOŠK Jedinstvo i ŽRŠK Željezničar, to mu je ponovo omogućilo da učestvuje u prvenstvu Sarajevskog podsaveza, gdje ponovo nije postigao značajni rezultat. Bolji od njega bili su Đerzelez (Sarajevo) i SAŠK (Sarajevo).
Velež je u sezoni 1934/35 od 32 odigrane utakmice 29. puta pobijedio i samo 2. puta igrao neriješeno i 1. Izgubio. Osvojeno je po četvrti put prvenstvo grada Mostara, učestvuje u prvenstvu Sarajevskog podsaveza gdje također osvaja prvo mjesto u konkurenciji Sarajevskih klubova SAŠK-a, Hajduka, Makabija, Đerzeleza i Željezničara. Velež je nadomak plasmana u završnu fazu prvenstva Jugoslavije, ali je u finalu prvenstva Bosne i Hercegovine poražen od Krajišnika iz Bosanske Krupe (0 : 2).
Za Velež su u toj sezoni nastupali : B.Ćećez, V.Bošković, A.Čišić, M.Trbonja, Š.Husrefović, F.Buturović, M.Hadžiomerović, K.Arpadžić, Š.Ćemal, I.Terzić, S.Gušanac trener Veleža je bio Ivo Čorić
1936. godine RŠK Velež je imao 3.500 potpomažučih članova
DANAS NA ZALOST NEMA NAS TOLIKO DA POMOGNEMO SVOM KLUBU.HAJMO SE MALO MOBILIZOVAT ARMIJOOOOOO
U periodu od 1922 do 1940 godine kroz Velež je prošlo dosta talentovanih igrača koji su mogli nastupat u tada najboljim Jugoslovenskim timovima Haldun Hrvić, Ale Lakišić, Fadil Buturović, Sulejman Gušanac, Rade Šuman, Muhamed Hadžiomerović, Nenad i Predrag Vasić, Kemal Arpadžić i drugi.
Svi su oni ostajali u svom Veležu jer ih je za njega vezalo hiljadu neskladivih niti : drugarstvo, patriotizam, uzajamno poštovanje, svjesna disciplina, odanost Mostaru.
Ovako je izgledao sastav Veleža 1939. godine : M.Hadžiomerović, M.Trbonja, S.Gašunac, Š.Čemal, V.Bošković, R.Šuman, Š.Husrefović, K.Arpadžić, F.Buturović, H.Hrvić, I.Terzić, B.Čečez a trener Veleža je bio Ivo Čorić
Zabrana rada
01.09.1940. godine u Mostaru je odigrana utakmica između Veleža i Crne Gore iz Podgorice.
Nakon utakmice dolazi do masovnih demonstracija protiv režima, klicane su parole dole fašizam, dole imperijalizam, živio savez sa SSSR-om, dolje tirani živjela sloboda, hoćemo hljeba rada. Izbili su veliki sukobi između demonstranata i žandamerije. Žandamerija je jurišala na goloruke građane i masa se morala razići. Među demonstrantima je bilo dosta ranjenih. U Mostaru je nastupila je stravična noć, policija je te noći obilazila mahale i sokake uzavrelog grada. Hapsila je sve one za koje je znala da su učestvovali u demonstracijama.
Velez_194002.09 nastavljaju se demonstracije, obavljen je protestni generalni štrajk radnika Mostara.
Mostar je u šoku članovi SKOJ-a zahtjevaju da se izvrši napad na policiju gdje se nalazilo pedeset zatvorenih demonstranata. Grad se urotio protiv policije. Uprava RŠK Velež donosi odluku da se sva klupska arhiva, pehari, novac i oprema sklone na sigurno mjesto.
02.09 uslijedila je odluka gradskih vlasti o zabrani rada RŠK Velež. Nasilno su otvorene klupske prostorije, zatečena je nevažna arhiva i nešto namještaja. Policija je naročito uporno tragala za rukovodstvom RŠK Velež i budno motrila na klub. Uhapsila skoro pedeset Mostaraca od kojih su mnogi odvedeni u koncetracioni logor u Lepoglavi.
Treninzi nisu dozvoljavani ali su se igrači zahvaljujuči pomoći kluba MOŠK Jedinstvo pripremali za utakmice. Fudbaleri Veleža su i pored zabrane nastupili sa klupskim amblemima u Tuzli i Splitu. Kada je šef Mostarske policije u novinama pročitao da je zabranjeni klub nastupio u centru Dalmacije, pokušao je na sve načine da utvrdi kako se to desilo, ali do željenih informacija nije došao jer su sami igrači energično negirali u novinama opisani nastup, praveći se da neznaju ko je mogao igrati pod imenom RŠK Velež.
Svu arhivu, pehare i ostale sportske trofeje preuzeo je Mešak Čumurija, dugogodišnji član Uprave RŠK Velež. On je sve povjerene stvari upakovao u posebne mušeme i papir, a zatim stavio u kante za petroleum i sve to negdje zakopao. U toku rata on je uhapšen i otjeran iz Mostara i po svoj prilici ubijen u Sarajevu. Mešak Čumurija je odnio tajnu u grob.
Poslije rata počela je potraga za vrijednim peharima i arhivom ali oni nikad nisu pronađeni.
Većina Veležovih igrača prešla je u MOŠK Jedinstvo, koji je preuzeo ulogu radničkog kluba, a manji dio u JŠK, HŠK Zrinjski i ŠK Vardar.
-
VELEZDOGROBA
- Postovi: 835
- Pridružen/a: 26 jan 2011, 08:53
- Kontakt:
Re: RSD Velež Mostar
roljeće, maj, behar, prvo jače sunce i najava „ćelopeka“, ugodne mostarske večeri,.... sinonimi za svakoga da se probudi osjećaj nostalgije za Mostarom i istovremeno ljubavi prema gradu. No, mjesec maj je i mjesec u kojem su zabilježeni najveći uspjesi jednog od simbola grada Mostara. „Rođeni“ su učestvovali u četiri finala, a od toga dva puta trijumfovali. Istina, ono prvo, sa Crvenom Zvezdom igralo se u novembru, jer su tada bila neka druga pravila i ujedno posljednje finale koje se igralo u novembru bilo je upravo to Veležovo sa „crveno – belim“.
Oni stariji uvijek će se rado sjećati tog 24. maja. Ne možemo pouzdano provjeriti, ali može se pretpostaviti da su neki novi klinci koji su na svijet dolazili u Mostaru u periodu od 24 maja i nekoliko dana poslije dobijala ime u njegovu čast. Dobijala ime koje možda jedino u Mostaru možete dobiti, a da ima neko posebno značenje, ime Rođeni. A te majske večeri, kako kaže pjesma Zabranjenog pušenja nije na Koševo došao samo Osijek, već se na stadionu Partizana u Beogradu slila nepregledna rijeka u crvenom. Ista ona kolona koja se u prijepodnevnim satima na beogradskim Terazijama klanjala Vahidu Halilhodžiću i nekoliko sati kasnije opijena slašću pobjede slavit će na beogradskim ulicama. Tog 24. maja put Mostara zajedno sa ekspedicijom Veleža krenuo je veliki pehar Maršala Tita, koji bez obzira kako neko na to gledao sa ove vremenske distance, u gradu na Neretvi bio je ravan osvajanju šampionske titule.
plakat_finala_kupaIako je prije toga Velež imao veličanstvenu generaciju, koja je po nekima bila najveća generacija svih vremena, ipak su u Beogradu kao status nekog mitskog bića i božanstva dobili neki novi ljudi. Slike Vahida Halilhodžića i Blaža Sliškovića bile su u rukama navijača i ukrašavale tribinu, koja je ionako bila obojena u crveno. Tih dana u Mostaru je nastajao Red Army, navijačka grupacija kroz koju su prošle generacije i generacije navijača Veleža i navijačka grupacija koja i danas jedan od stubova Veleža.
Pet godina kasnije na tom istom stadionu Dušan Bajević će sa svojim „Rođenima“ trijumfalno osvojiti novi pehar. Neki vole reći taj se manje želio, ali ti će ti zaista biti u manjini. Velež je živio za tim peharom i njegovim navijačima je on značio više nego bilo šta drugo. Možda je popularni Ćiro mnogo godina kasnije postao trenerom svih trenera, ali tog popodneva nadigrana i poražena je ekipa zagrebačkih „modrih“. Potezi „rođenih“ izluđivali su Zagrebčane, a Nenad Bijedić ulazio u istoriju kluba sa svojim pogodcima i indirektno gravirao ime svog kluba na Maršalovom peharu.
I podmladak Veleža osvojio je najmasovnije takmičenje. 1989. godine u svom četvrtom jurišu (finalisti i 1969, 1977, 1987.) i juniori Veleža osvojili su Omladinski kup Jugoslavije. Pobjednički trofej bio je u rukama Nenada Džidića (kapiten), Siniše Spaića, Slavena Muse, Zvonimira Matkovića, Dražena Madunovića, Sanina Pintula, Nikole Jokišića, Asmira Džafića, Nikole Juričića, Damira Vučića (Marina Pušića) i Darmina Begića, a njihov trener bio je Salem Halihodžić
Tih majskih dana čula se samo jedna pjesma „Procvjetala bijela lala, Velež nosi Kup Maršala....“
Sva Veležova finala
Crvena Zvezda - Velež 4:0 (0:0)
Beograd. Stadion JNA, 30.000 gledalaca. Sudija: E.Erlih (Ljubljana).
[1-0] Kostić (61'), [2-0] Borozan (68'), [3-0] Kostić (71'pen),[4-0] Rudinski (73')
Crvena Zvezda : Beara, Durković, Zeković, Borozan, Nešović, V.Popović, Stipić, R.Mitić, I.Popović (Rudinski), Maravić, Kostić.
Trener: M.Pavić
Velež : Brkljačić, Dilberović, Handžić, Rodin, Benco, Radiljević, Maksimović, Džidić, Oručević, Alajbegović, Lazović.
Trener : R.Čabrić
Velež - Željezničar 3:2 (0:1)
Beograd. Stadion JNA. Gledalaca: 40.000. Sudija: Vlajić (Beograd).
[0-1] Bazdarević (36'pen), [1-1] Halilhodžić (55'), [2-1] Halilhodžić (58'),[2-2] Baždarević (62'pen), [3-2] Okuka (80')
Velež : Marić, Kalajdžić, Mičić (Vukoje), Ledić, Matijević, Đurasović, Okuka, Slišković, Halilhodžić, Međedović, Skočajić.
Trener: Miloš Milutinovic
Željezničar : Njeguš, Berjan, Komšić, Lušić, Saračević, Čilić, Bahtić, Odović (Vlaški), Paprica, Baždarević, Nikić (Grabo).
Trener: Ivica Osim
Velež - Dinamo 3:1 (1:0)
Beograd. Stadion JNA. Gledalaca: 40.000. Sudija: Dušan Čolić (Beograd).
[1-0] Bijedic(6'pen), [2-0] Bijedic (51'), [2-1] Mlinaric (58'),[3-1] P. Juric (87')
Velež : Petranović, I.Šišić, G.Jurić, Bijedić, Matijević, Prskalo, Kajtaz, Skočajić, P.Jurić, Karabeg (74' V.Gudelj),Tuce.
Trener: Dušan Bajević
Dinamo: Stojić, Bračun (70' Besek), Z.Cvetković, Katanec, Lulić, Arslanović, Cupan, Cerin, B.Cvetković, Mlinarić, Munjaković.rodjeni
Trener: Miroslav Blažević
Crveni kartoni : Z.Cvetković (75') i Matijević (90')
Partizan - Velež 6:1 (2:0)
Beograd. Stadion JNA. Gledalaca: 35.000. Sudija: Branko Bujić (Bar).
[1-0] Vučičević (30'pen), [2-0] Vučičević (34'), [3-0] G.Milojević (52'), [4-0] Vokri (55'), [5-0] Vermezović (59'), [5-1] Repak (66'), [6-1] Batrović (78')
Partizan : Omerović, Sredojević, Spasić, Vermezović, Petrić, D.Brnović, M. Bajović, G.Milojević (66' Župić), Ščepović, Vokri,Vučicević (72' Batrović).
Trener: Momčilo Vukotić
Velež : Petranović, M.Hadžiabdić, I.Šišić (72' Gosto), Barbarić, Đurasović, Rahimić, Repak, Jedvaj (69' Čerkić), P.Jurić, Karabeg, Tuce.
Trener: Žarko Barbarić
Oni stariji uvijek će se rado sjećati tog 24. maja. Ne možemo pouzdano provjeriti, ali može se pretpostaviti da su neki novi klinci koji su na svijet dolazili u Mostaru u periodu od 24 maja i nekoliko dana poslije dobijala ime u njegovu čast. Dobijala ime koje možda jedino u Mostaru možete dobiti, a da ima neko posebno značenje, ime Rođeni. A te majske večeri, kako kaže pjesma Zabranjenog pušenja nije na Koševo došao samo Osijek, već se na stadionu Partizana u Beogradu slila nepregledna rijeka u crvenom. Ista ona kolona koja se u prijepodnevnim satima na beogradskim Terazijama klanjala Vahidu Halilhodžiću i nekoliko sati kasnije opijena slašću pobjede slavit će na beogradskim ulicama. Tog 24. maja put Mostara zajedno sa ekspedicijom Veleža krenuo je veliki pehar Maršala Tita, koji bez obzira kako neko na to gledao sa ove vremenske distance, u gradu na Neretvi bio je ravan osvajanju šampionske titule.
plakat_finala_kupaIako je prije toga Velež imao veličanstvenu generaciju, koja je po nekima bila najveća generacija svih vremena, ipak su u Beogradu kao status nekog mitskog bića i božanstva dobili neki novi ljudi. Slike Vahida Halilhodžića i Blaža Sliškovića bile su u rukama navijača i ukrašavale tribinu, koja je ionako bila obojena u crveno. Tih dana u Mostaru je nastajao Red Army, navijačka grupacija kroz koju su prošle generacije i generacije navijača Veleža i navijačka grupacija koja i danas jedan od stubova Veleža.
Pet godina kasnije na tom istom stadionu Dušan Bajević će sa svojim „Rođenima“ trijumfalno osvojiti novi pehar. Neki vole reći taj se manje želio, ali ti će ti zaista biti u manjini. Velež je živio za tim peharom i njegovim navijačima je on značio više nego bilo šta drugo. Možda je popularni Ćiro mnogo godina kasnije postao trenerom svih trenera, ali tog popodneva nadigrana i poražena je ekipa zagrebačkih „modrih“. Potezi „rođenih“ izluđivali su Zagrebčane, a Nenad Bijedić ulazio u istoriju kluba sa svojim pogodcima i indirektno gravirao ime svog kluba na Maršalovom peharu.
I podmladak Veleža osvojio je najmasovnije takmičenje. 1989. godine u svom četvrtom jurišu (finalisti i 1969, 1977, 1987.) i juniori Veleža osvojili su Omladinski kup Jugoslavije. Pobjednički trofej bio je u rukama Nenada Džidića (kapiten), Siniše Spaića, Slavena Muse, Zvonimira Matkovića, Dražena Madunovića, Sanina Pintula, Nikole Jokišića, Asmira Džafića, Nikole Juričića, Damira Vučića (Marina Pušića) i Darmina Begića, a njihov trener bio je Salem Halihodžić
Tih majskih dana čula se samo jedna pjesma „Procvjetala bijela lala, Velež nosi Kup Maršala....“
Sva Veležova finala
Crvena Zvezda - Velež 4:0 (0:0)
Beograd. Stadion JNA, 30.000 gledalaca. Sudija: E.Erlih (Ljubljana).
[1-0] Kostić (61'), [2-0] Borozan (68'), [3-0] Kostić (71'pen),[4-0] Rudinski (73')
Crvena Zvezda : Beara, Durković, Zeković, Borozan, Nešović, V.Popović, Stipić, R.Mitić, I.Popović (Rudinski), Maravić, Kostić.
Trener: M.Pavić
Velež : Brkljačić, Dilberović, Handžić, Rodin, Benco, Radiljević, Maksimović, Džidić, Oručević, Alajbegović, Lazović.
Trener : R.Čabrić
Velež - Željezničar 3:2 (0:1)
Beograd. Stadion JNA. Gledalaca: 40.000. Sudija: Vlajić (Beograd).
[0-1] Bazdarević (36'pen), [1-1] Halilhodžić (55'), [2-1] Halilhodžić (58'),[2-2] Baždarević (62'pen), [3-2] Okuka (80')
Velež : Marić, Kalajdžić, Mičić (Vukoje), Ledić, Matijević, Đurasović, Okuka, Slišković, Halilhodžić, Međedović, Skočajić.
Trener: Miloš Milutinovic
Željezničar : Njeguš, Berjan, Komšić, Lušić, Saračević, Čilić, Bahtić, Odović (Vlaški), Paprica, Baždarević, Nikić (Grabo).
Trener: Ivica Osim
Velež - Dinamo 3:1 (1:0)
Beograd. Stadion JNA. Gledalaca: 40.000. Sudija: Dušan Čolić (Beograd).
[1-0] Bijedic(6'pen), [2-0] Bijedic (51'), [2-1] Mlinaric (58'),[3-1] P. Juric (87')
Velež : Petranović, I.Šišić, G.Jurić, Bijedić, Matijević, Prskalo, Kajtaz, Skočajić, P.Jurić, Karabeg (74' V.Gudelj),Tuce.
Trener: Dušan Bajević
Dinamo: Stojić, Bračun (70' Besek), Z.Cvetković, Katanec, Lulić, Arslanović, Cupan, Cerin, B.Cvetković, Mlinarić, Munjaković.rodjeni
Trener: Miroslav Blažević
Crveni kartoni : Z.Cvetković (75') i Matijević (90')
Partizan - Velež 6:1 (2:0)
Beograd. Stadion JNA. Gledalaca: 35.000. Sudija: Branko Bujić (Bar).
[1-0] Vučičević (30'pen), [2-0] Vučičević (34'), [3-0] G.Milojević (52'), [4-0] Vokri (55'), [5-0] Vermezović (59'), [5-1] Repak (66'), [6-1] Batrović (78')
Partizan : Omerović, Sredojević, Spasić, Vermezović, Petrić, D.Brnović, M. Bajović, G.Milojević (66' Župić), Ščepović, Vokri,Vučicević (72' Batrović).
Trener: Momčilo Vukotić
Velež : Petranović, M.Hadžiabdić, I.Šišić (72' Gosto), Barbarić, Đurasović, Rahimić, Repak, Jedvaj (69' Čerkić), P.Jurić, Karabeg, Tuce.
Trener: Žarko Barbarić
-
theprodigy
- Postovi: 412
- Pridružen/a: 25 jun 2010, 23:22
- Kontakt:
Re: RSD Velež Mostar
sretan rodjendan
Re: RSD Velež Mostar
Oprosti im, Starče...
U gradu na Neretvi jedan Starac danas slavi rođendan, devedeseti… Zanimaju se danas zato za njega mnogi, čestitaju mu, slave s njim… Zapravo, zanimljiv je taj Starac oduvijek bio Mostarcima. Neizmjerno ga vole, zbog onoga što on jeste – simbol grada u kome žive ili su živjeli. Ali, Starac danas, na svoj rođendan, ipak djeluje tužno, s nekom sjetom u očima…
Svjestan je on ljubavi svoje raje, i tužan upravo zbog toga – što 90. rođendan slavi skromno, samo uz čestitke…
Nije njegova krivica što je danas u Mostaru običan dan, radni, pomalo sparan. Ipak je to Starac, kome treba pomoć, koji ne može sam mnogo učiniti. Trebali su se za proslavu njegovog rođendana pobrinuti ljudi kojima je povjeren – koji danas odlučuju u njegovo, a čini se i ime svih njegovih Rođenih.
Svečana akademija, arhivska izložba, koncert, projekcije dokumentaraca (a bilo ih je o Starcu s Neretve mnogo) ili, ne daj Bože, revijalna utakmica s nekim velikanom iz svijeta fudbala – samo su neke od mogućnosti koje su se Starcu mogle pokloniti za 90. rođendan. Ali nisu.
Zašto nisu - ne znamo. Znamo da za takvo nešto opravdanja nema.
Pričaju već nekoliko godina ljudi koji o Starcu brinu o njegovoj stabilizaciji. Žele ga, kao, održati u životu. No, do danas je sve ostalo na priči – i zato je Starac 90. rođendan dočekao bez ikakve titule, bez izleta u, recimo, Evropu…
Nema izgovora za ono što mu čine. Ne više. Prošlo je vrijeme kada je to što je Starac u ratu protjeran sa svog ognjišta bio razlog njegove nemoći, prošlo je vrijeme kada se za pomoć Starcu nije imalo novca… Uostalom, to što je Starac i preživio posljednjih dvadeset godina, zasluga je njegove raje. Raje s tribina, i raje koja s tribina nikad nije ni otišla. Od Zalika do Tekije, od Avenije do Panjevine, od Amerike i Kanade do Australije, od vrha Skandinavije do rta Dobre Nade…
Ne žali se raja zbog toga. Oni će nastaviti sa svojim Starcem, kakav god njegov put bio. Nastavit će obilaziti sela i zaseoke po BiH, nastavit će kupovati autobuse, nastavit će jer ga vole… I jer prestati neće nikada…
A onima koji o Starcu danas brinu neka je na čast, na obraz. Oprosti im, Jole… Oprosti im, Sule… Oprosti im, Starče… Ne znaju šta rade…
U gradu na Neretvi jedan Starac danas slavi rođendan, devedeseti… Zanimaju se danas zato za njega mnogi, čestitaju mu, slave s njim… Zapravo, zanimljiv je taj Starac oduvijek bio Mostarcima. Neizmjerno ga vole, zbog onoga što on jeste – simbol grada u kome žive ili su živjeli. Ali, Starac danas, na svoj rođendan, ipak djeluje tužno, s nekom sjetom u očima…
Svjestan je on ljubavi svoje raje, i tužan upravo zbog toga – što 90. rođendan slavi skromno, samo uz čestitke…
Nije njegova krivica što je danas u Mostaru običan dan, radni, pomalo sparan. Ipak je to Starac, kome treba pomoć, koji ne može sam mnogo učiniti. Trebali su se za proslavu njegovog rođendana pobrinuti ljudi kojima je povjeren – koji danas odlučuju u njegovo, a čini se i ime svih njegovih Rođenih.
Svečana akademija, arhivska izložba, koncert, projekcije dokumentaraca (a bilo ih je o Starcu s Neretve mnogo) ili, ne daj Bože, revijalna utakmica s nekim velikanom iz svijeta fudbala – samo su neke od mogućnosti koje su se Starcu mogle pokloniti za 90. rođendan. Ali nisu.
Zašto nisu - ne znamo. Znamo da za takvo nešto opravdanja nema.
Pričaju već nekoliko godina ljudi koji o Starcu brinu o njegovoj stabilizaciji. Žele ga, kao, održati u životu. No, do danas je sve ostalo na priči – i zato je Starac 90. rođendan dočekao bez ikakve titule, bez izleta u, recimo, Evropu…
Nema izgovora za ono što mu čine. Ne više. Prošlo je vrijeme kada je to što je Starac u ratu protjeran sa svog ognjišta bio razlog njegove nemoći, prošlo je vrijeme kada se za pomoć Starcu nije imalo novca… Uostalom, to što je Starac i preživio posljednjih dvadeset godina, zasluga je njegove raje. Raje s tribina, i raje koja s tribina nikad nije ni otišla. Od Zalika do Tekije, od Avenije do Panjevine, od Amerike i Kanade do Australije, od vrha Skandinavije do rta Dobre Nade…
Ne žali se raja zbog toga. Oni će nastaviti sa svojim Starcem, kakav god njegov put bio. Nastavit će obilaziti sela i zaseoke po BiH, nastavit će kupovati autobuse, nastavit će jer ga vole… I jer prestati neće nikada…
A onima koji o Starcu danas brinu neka je na čast, na obraz. Oprosti im, Jole… Oprosti im, Sule… Oprosti im, Starče… Ne znaju šta rade…
ROĐENI BRATO
(VEDRAN PULJIC 1985-2009)
Ipswich Town F.C.
(VEDRAN PULJIC 1985-2009)
Ipswich Town F.C.
Re: RSD Velež Mostar
Absolutno nikakvog opravdanja NEMAnem73 je napisao/la:
Nije njegova krivica što je danas u Mostaru običan dan, radni, pomalo sparan. Ipak je to Starac, kome treba pomoć, koji ne može sam mnogo učiniti. Trebali su se za proslavu njegovog rođendana pobrinuti ljudi kojima je povjeren – koji danas odlučuju u njegovo, a čini se i ime svih njegovih Rođenih.
Svečana akademija, arhivska izložba, koncert, projekcije dokumentaraca (a bilo ih je o Starcu s Neretve mnogo) ili, ne daj Bože, revijalna utakmica s nekim velikanom iz svijeta fudbala – samo su neke od mogućnosti koje su se Starcu mogle pokloniti za 90. rođendan. Ali nisu.
Zašto nisu - ne znamo. Znamo da za takvo nešto opravdanja nema.
ROĐENI BRATO
(VEDRAN PULJIC 1985-2009)
Ipswich Town F.C.
(VEDRAN PULJIC 1985-2009)
Ipswich Town F.C.
Re: RSD Velež Mostar
Upravo tako, sretan rođendan našem starcu, kojeg su zaboravila sva njegova djeca, i unuci, veliko mu hvala za njegovu historiju, od koje je sada ostalo samo sjećanje
Šta se dešava s našim klubom, klubom svih istinskih Mostaraca i prijatelja ovoga kluba možemo samo da pretpostavimo, i da se nadamo da će naš starac ostati vječan, i moliti se za neka bolja vremena
Sretan ti rođendan STARČE, mada ga ne možemo nazvati sretnim
Šta se dešava s našim klubom, klubom svih istinskih Mostaraca i prijatelja ovoga kluba možemo samo da pretpostavimo, i da se nadamo da će naš starac ostati vječan, i moliti se za neka bolja vremena
Sretan ti rođendan STARČE, mada ga ne možemo nazvati sretnim
Ti nikad nisi sam i nećeš biti sam, naprijed Veleže u nove pobjede!!!
-
ŠB_Fidelis
- Postovi: 5886
- Pridružen/a: 21 feb 2009, 04:16
- Kontakt:
-
VELEZDOGROBA
- Postovi: 835
- Pridružen/a: 26 jan 2011, 08:53
- Kontakt:
Re: RSD Velež Mostar
SAMO JEDNA INFORMACIJA KOJU SAM UPRAVO CUO U GRADU A DOLAZI IZ UPRAVE......
Rodjendan je našem klubu mi to znamo ali zbog dogovora s vecinom ucesnika akcije rodjenim za rodjendan ta mala svecanos te pomjerena za sredinu odnosno kraj jula kada vecina ucesnika(navijaca iz inostranstva bude u nasem gradu).
tom prilikom ce navijaci svom klubu uruciti poklon a zna se vec sta je to-AUTOBUS.
molim nekog iz uprave ako moze da potvrdi jeli ovo tacno???
ako jest opravdano im je
SAMO LJUDI OGLASITE SE
Rodjendan je našem klubu mi to znamo ali zbog dogovora s vecinom ucesnika akcije rodjenim za rodjendan ta mala svecanos te pomjerena za sredinu odnosno kraj jula kada vecina ucesnika(navijaca iz inostranstva bude u nasem gradu).
tom prilikom ce navijaci svom klubu uruciti poklon a zna se vec sta je to-AUTOBUS.
molim nekog iz uprave ako moze da potvrdi jeli ovo tacno???
ako jest opravdano im je
SAMO LJUDI OGLASITE SE
Re: RSD Velež Mostar
da je živ ANĐELKO VLAHO, šta bi rekao na sadašnju situaciju u kojoj se VELEŽ nalazi......
-
Titova-Juga
- Postovi: 8183
- Pridružen/a: 07 mar 2011, 09:22
- Lokacija: Mostar
- Kontakt:
Re: RSD Velež Mostar
VELEZDOGROBA je napisao/la:
molim nekog iz uprave ako moze da potvrdi jeli ovo tacno???
- Nije lako ostati Čovjek među svim tim (ne)ljudima, ali to je izazov kojeg se ne bojim.
- Ko hoće, nađe način - ko neće, nađe razlog !
Smrt nacionalizmu !!
- Ko hoće, nađe način - ko neće, nađe razlog !
Smrt nacionalizmu !!
Re: RSD Velež Mostar
[youtube][/youtube]
Re: RSD Velež Mostar
[youtube][/youtube]
Ti nikad nisi sam i nećeš biti sam, naprijed Veleže u nove pobjede!!!
Re: RSD Velež Mostar
SRETAN RODJENDAN RODJENI!!!
JA VOLIM SAMO VELEŽA ALKOHOL I ŽENE NIŠTA VIŠE U ŽIVOTU NE ZANIMA MENE!!!
-
MostaracVelezovac
- Postovi: 2482
- Pridružen/a: 27 okt 2009, 18:04
- Kontakt:
Re: RSD Velež Mostar
Sretan rodjendan vecem mostarskom klubu
Re: RSD Velež Mostar
Sretan rodjendan pravoj mostarskoj raji. Uz nadu da cete vrlo brzo opet biti u vrhu naseg fudbala.
Online
Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 1 gost.