Post
Postao/la harry_90 » 23 okt 2012, 22:49
PRENOSIMO: FK SLOBODA: Gašenje na legendarni način?
Današnjim saopštenjem za javnost FK Sloboda Tuzla koje su novinari i mediji primili sa adrese JU stadion Tušanj gdje su zaposleni rigidni SDP-ovci i saradnici aktuelnog načelnika Jasmina Imamovića, po ko zna koji puta se u javnosti pokušava skinuti odgovornost, nesposobnost i nerad sa čelnih ljudi kluba za katastrofalno stanje u Rudarskoj 2.
Naime, predsjednik Upravnog odbora Mersed Kovačević, predsjednik Skupštine Mirsad Muharemagić, te čovjek iz sjene koji vuče sve konce i konopce na Tušnju Dževad Šećerbegović prije početka sezone javnosti i navijačima su čvrsto obećali ekspresan povratak u nogometnu elitu, kao i za dvije godine igranje u Evropskoj ligi.
Povratak Slobode u društvo najboljih sa ovim rukovodstvom je miljama daleko, a o Evropskoj ligi da ne pričamo. No, Kovačević, Muharemagić i predsjednik komisije za sve i svašta Šećerbegović kao i njihovi najbliži saradnici ne preuzimaju bilo kakvu odgovornost, nego se hvataju za slamku spasa, te za dugovanja koja su napravljena za vrijeme ere bivših predsjednika i ponovo ih aktueliziraju, dok u cijelu priču nisu uvukli najneuspješnijeg prvog čovjeka Slobode Crvenog kmera Envera Bijedića koji je na Tušnju za dvije godine mandata napravio potpuno rasulo.
Očigledno je da su Kovačević i društvo dolaskom na čelo Slobode očekivali seharu punu para, od koje će obezbijediti prije svega svoje ugovorne rate i mjesečne plate, pa tek onda ostale obaveze prema igračkom kadru, stručnom štabu, uposlenicima, Savezu i mnogim drugim…
Kada su se dotični uvjerili da na Tušnju para nema, te da je konačno došlo vrijeme da trebaju Slobodi barem malo vratiti što im je ona dala u prošlosti (stanove, poslovne prostore…), kao i duboko rukom zaroviti u svoje šuplje i prazne džepove, tada bi se krivci za neuspjeh tražili u bivšim predsjednicima.
Sloboda je od 2007. do 2010 godine dva puta igrala finale Kupa BiH (Zrinjski i Slavija oba puta poražena na penale), završavala treća i peta na tablici predvođena najuspješnijim poslijeratnim trenerom Sakibom Malkočevićem sa kojim je izborila igranje u Kupu UEFFA, dok je sa velikim uspjehom dužnost sportskog direktora obavljao Enes Mešanović.
Na veliku žalost Sloboda je zbog „politike” i više sile izbačena iz pomenutog takmičenja…
Tada su na dupke ispunjenom Tušnju „padali” sa dva tri komada u mreži Željezničar, Zrinjski, Sarajevo, Borac, Široki Brijeg i svi redom… Novinari su imali posla preko glave, živjeli od svojih „masnih” honorara, dok sada gledamo Branitelj, Radnički, Bratstvo, Iskru, Vitez, Krajišnik, Krajinu i jedva sastavljamo kraj s krajem, te strahujemo da nas neko od njih ne pobijedi kako ne bih jednom nogom već bili u još nižem rangu, ako je to moguće?
Zbog nastalih dugovanja u periodu vladavine Vahida Ibrišimovića, Saliha Šabovića, Davuda Zhirovića svi oni trebaju snositi dio odgovornost i pomoći klubu koliko su u mogućnosti, dok će nakon toga samozvanim legendama ponovo neko drugi biti kriv.
Zbog čega?
Zato što nam slijedi gašenje na legendarni način !
PORAZ ZABOLI SRECA UTIHNE,AL VJERA U TEBE NIKAD NE PRESTAJE !!!
. 
