Post
Postao/la dijabola » 07 avg 2012, 16:03
SVI SMO MI ISTI, SAMO SU NEKI 'ISTIJI' OD DRUGIH
A Španci su po svemu sudeći 'najistiji'. A kako drugačije objasniti to da oni smiju namjerno gubiti utakmice, a ekipe u badmintonu ne smiju. Istina, teško je sad dokazati da su baš namjerno izgubili utakmicu od Brazila, koji je ipak respektabilna ekipa, ali totalna tišina od strane organizatora znači samo jedno: dvostruke standarde. Da su bar proveli neku kao 'istragu' ili se sjetili spomenuti da nema načina da se dokaže motiv ekipe od 12 igrača. Ništa. No dobro, sve je to u duhu olimpijskih igara, u kojima se svi jednako cijene i svi igraju po istim pravilima. Inače, za one koji ne znaju, ovim porazom je Španija izbjegla mogući susret sa SAD-om prije finala, i sada su, iako kreću tek sa treće pozicije u grupi, ipak i dalje prvi favoriti srebro. Može im se, što bi reko onaj sa emisije Vox Populi. Može im se, kad su oni Španci, i kad su oni isti ko i svi drugi. Samo malo 'istiji'.
No, da ova kolumna ne bude u tom negativnom tonu, prebaciću se ipak na one svjetlije momente jučerašnjeg dana. Odigrane su i posljednje utakmice grupne faze turnira, uglavnom bez prevelikog rezultatskog značaja. Heroji dana su svakako bili Patty Mills, koji je svojoj Australiji donio pobjedu protiv osvajača grupe, Rusije, te Kevin Durant, sa onom trojkom s 9 metara od koša u petoj sekundi napada, ali i sveukupnim šuterskim učinkom (8 od 10 za 3 poena). Zato najprije ide kratak osvrt na neke jučerašnje utakmice, a potom i analiza učinka svih ekipa na turniru. I za kraj neko moje viđenje nastupa naše reprezentacije na Adeco kupu. Pa redom...
BOLJI OD NAJBOLJIH, GORI OD NAJGORIH
I sve to u zavisnosti od raspoloženja. Litvanci naravno. Doduše, niti u najgorem izdanju nisu gori od Tunisa, kao ni bolji od SAD-a u najboljem, ali su vraški blizu. Nakon što su bili ravnopravan protivnik Amerima kolo prije, čovjek bi očekivao da će koš Tunisa napuniti do vrha dvorane, i to onako kako samo oni (i Kevin Durant) znaju, pogađajući iz wc-a svlačionice. Dio tih očekivanja su i ispunili, pogodivši 11 trojki uz vrlo solidan procenat ubačaja, ali su zato ostali na svega 76 poena. I, što je još bitnije, utakmicu su prelomili tek u posljednjoj četvrtini, i to odbranom. Kemzura se na početku utakmice odlučio za bekovski dvojac Šaras-Kaukenas, koji po meni nije najbolja opcija. Iako je Rimantas (Kaukenas) ubacio prvih 7 koševa svoje ekipe, ovaj dvojac nije ponudio dovoljno dobar protok lopte u napadu. Ni Pocius svojim ulaskom nije donio puno toga, ali čovjeku bar ne treba 5 sekundi da shvati šta želi da uradi s loptom. Da, znam da je Pocius bio očajan u ovoj utakmici, ali svejedno sam mišljenja da bi on trebao startati utakmice. Opet je razočarao i Valanciunas, koji ovaj put nije bio u stanju ni uhvatiti lopte u reketu, a kamoli izdominirati. Što se Tunisa pak tiče, o njima ionako malo toga imam da kažem, pa ću to malo ostaviti za onu pojedinačnu analizu. Tunis 63-76 Litvanija.
EL-BI-DŽEJ, POZNATIJI KAO 'MR. KLAČ'
Ako se početak treće četvrtine i po kojoj definiciji može smatrati 'clutch time-om', onda je sada jasno da je LeBron James prva opcija ekipe u takvim situacijama. Nakon što je prelomio utakmicu sa Litvanijom, slično je napravio i protiv Argentine, samo malo ranije. Čovjek očigledno još uvijek igra pod dojmom NBA playoff-a, i definitivno se istakao kao najodlučnij igrač ekipe. Na njega se pridodao i Durant, sa svojih 8 trica, uključujući i onu jednu s parkinga dvorane. Argentinci su prvo poluvrijeme odigrali u rangu one svoje prve utakmice na OI, pogađajući šut za šutem. Mada, bilo je jasno da im nije previše stalo do rezultata, a najviše o tome govore neigranje Prigioni-a i neka vrsta skraćene minutaže Ginobili-u i Scoli. Scola je ostao na klupi i kada se činilo da Argentina može parirati svojim protivnicima. Osim pomenutih Duranta i Jamesa, najviše su pružili Chris Paul, sa jedne, i Manu sa druge strane. Paul sa svojih 5 trojki iz 6 pokušaja, a Manu sa nekoliko genijalnih poteza. Dugo će mi još ostati u sjećanju kako je prošao pored Bryant-a u nekoj polu-tranziciji, pri tome učinivši da Kobe izgleda smiješno. Šteta što igra u Spurs-ima. Argentina 97-126 SAD.
HEROJ ULICE
I posljednja utakmica koju sam gledao je utakmica između Australije i Rusije. Utakmicu sam gledao u snimku, te mi je, s obzirom da nije imala apsolutno nikakvog rezultatskog značaja, i s obzirom da sam taj isti rezultat znao od ranije, bila poprilično dosadna. Naravno da ne bi bilo tako da sam gledao uživo, ali eto. Ipak, bilo je lijepo vidjeti kako i jedni i drugi napokon uživaju u košarci, s obzirom da su obe ekipe, svaka na svoj način, imale tešku grupnu fazu. Australci su opet, kao i u prethodne dvije utakmice, dobro šutirali, igrali lijepo, a nisu morali puno da se tuku pod košem. Ja sam pažnju najviše obraćo na mladog Dellavedova-u, koji mi je onako bio najzanimljiviji. Dečko ima igru, sjajan je šuter, a umije solidno i da odigra odbranu (naročito presing), kao i da razigra saigrače. S druge strane, Blatt je pružio neke minute i onima koji inače ne igraju puno, a match-up zonu gotovo da nije ni koristio. Iako na time-out-ima nije zvučao kao da mu je svejedno za rezultat, ekipa na terenu je vrlo često pokazivala baš to. Bilo je to svakako i za očekivati, nakon dvije iscrpljujuće utakmice koje su prethodile ovoj. Najbolja stvar na utakmici je svakako bio posljednji napad Australije, gdje su jednostavnom akcijom iz auta, namijenjenoj Mills-u, došli do otvorenog šuta za 3. Patty je to uredno pogodio. I bilo mi je drago zbog toga. Lijepo je vidjeti da ekipa kojoj nije išlo na početku turnira, ovako dođe do pobjede, naročito što je to pobjeda protiv jedne velike ekipe kakva je Rusija. Ovo je inače bio i prvi klasični 'game-winner' na turniru, i eto lijepo je da pripada upravo Boomerima. Australija 82-80 Rusija.
ŠTA SMO VIDJELI
Prvi dio turnira ponudio je, na trenutke očajnu, a na trenutke fenomenalnu i rezultatski neizvjesnu košarku. I loše suđenje, naravno. Ja zadovoljan. Krenimo redom, recimo od grupe B, analize ekipa sa svojim vrlinama i manama, kao i izborom najboljeg igrača svake.
GRUPA B:
RUSIJA
Vrline: genijalnost Davida Blatt-a, IQ ekipe, zajedništvo, flex napad doveden do savršenstva, match-up zona i Andrei Kirilenko
Mane: mali nedostatak talenta u napadu
Najbolji igrač: Andrei Kirilenko
Rusi su osvojili moje srce. Najprije kroz match-up zonu, pa kroz flex napad, i na kraju kroz pobjedu protiv Španije. David Blatt uspijeva izvuči maksimum iz talenta kojim raspolaže. Sve je to predvidivo. U napadu ide cut pod koš, ako ne prođe ide pick igra, ako ne prođe ide give-and-go, pa šut iz vana (ne nužno ovim redoslijedom). U odbrani uvijek ide prvo čovjek, pa kad prigusti match-up zona. I svi to znaju (čak i Sergio Scariolo). Ali izvedba, brale, je vrhunska. Ovakva egzekucija se rijetko viđa, a egzekucija je najbitnija stvar u košarci. Uzalud ti najbolja akcija na svijetu ako neće svaki blok biti na mjestu, i ako neće svaka kretnja biti oštra i brza. Egzekucija čini razliku na terenu. Pitajte Phil-a Jackson-a.
BRAZIL
Vrline: NBA trio pod košem (Nene-Splitter-Varejao), solidni bekovi i odbrana
Mane: manjak talenta na klupi, naročito na vanjskim pozicijama, nedostatak rješenja u napadu
Najbolji igrač: Tiago Splitter
Mada za najboljeg igrača možete staviti koga hoćete, od Barbose do Varejao-a. Brazilci su se patili u prve dvije utakmice, protiv Australije i Velike Britanije, ali su i sami isto tako napatili Ruse. U odbrani dosta solidni, što mogu zahvaliti visini pod košem. U napadu pak, kako kad. Na trenutke je to jako dobro, kada imaju dobar spacing, i lopta kruži po perimetru, sa tendencijom da se neko od visokih otvori na ziceru. A nekad ne znaju ni sami šta bi, pa ubace neka 4 poena za četvrtinu. Ako bude malo više ovog prvog, a malo manje ovog drugog, biće to dobro.
ŠPANIJA
Vrline: visina pod košem, košarkaško umijeće braće Gasol, širina na vanjskim pozicijama, najčešče dobar spacing i protok lopte
Mane: Sergio Scariolo, očajna vanjska odbrana, naročito u zoni
Najbolji igrač: Pau Gasol
Španci-većini omiljeni neprijatelji, ali svi bi da ih izbjegnu. Ali se niko drugi i ne pita, jer Španci sami sebi biraju protivnike. Inače, nisu impresionirali. Gotovo u svakoj utakmici su imali loših minuta. Da ne bude da ih samo kudim, moram spomenuti da će njihov talenat pod košem vjerovatno biti dovoljan za srebro. Teško da mogu izgubiti još jednom od Rusije, a znamo kako su igrali sa Francuskom u finalu Eurobasketa. Još kada se na sve to pridoda Navaro, a Scariolo počne više koristiti Ibaku (iz nekog razloga ponekad više vjeruje Reyes-u) - ma dream team light verzije. Nadam se da griješim.
AUSTRALIJA
Vrline: želja, trud, borbenost, srce, imal još neki naziv?!
Mane: nema stalne prijetnje pod košem, a ponekad ni iz vana, nekonstantan šut
Najbolji igrač: Patrick Mills
Eh Boomeri, ko ih ne bi volio. Skupina koja grize u svakoj utakmici, bore se, tuku...i na kraju moraju igrati protiv SAD-a u četvrtfinalu. OI će im ipak ostati u lijepom sjećanju zahvaljujući Patty Mills-u i pobjedi protiv Rusije u posljednjem kolu. Šta god da im se desi protiv Amera...
VELIKA BRITANIJA
Vrline: Luol Deng, Luol Deng, Luol Deng
Mane: Luol Deng je ipak defanzivni igrač, talenat (odnosno manjak istog), nemaju dovoljno poena u rukama
Najbolji igrač: Luol Deng
Za mene lično najmanje zanimljiva ekipa na turniru. Gledao sam ih skroz malo, ukupno 3 četvrtine. Jedna pobjeda protiv Kine na kraju, dovoljno da navijači ne odu kućama plačući. Da je bar došao i Ben Gordon, pa da imaju (nekonstantnu) opciju iz vana.
KINA
Vrline: skok-šut
Mane: sve ostalo
Najbolji igrač: Yi Jianlian
I njih sam gledao skroz malo. Kinezi ko Kinezi, svi isti. Haj što izgledom, al što i po stilu igre. Catch-and-shoot je jedina opcija u napadu, pa čak i za njihovog najboljeg igrača. Da kojim slučajem Jeremy Lin igra za Kinu, pa da se ima šta gledati. Bilo bi to zanimljivo, Lin glumi majstora, ostali samo čekaju otvoren šut. Ovako, ništa.
GRUPA A:
SAD:
Vrline: Paul, Kobe, Durant, James, Chandler, Deron, Westbrook, Melo, Iguodala, Harden, Davis
Mane: možda nedostatak jasno definisane hijerarhije u napadu i ponekad opuštanje u odbrani, ništa strašno
Najbolji igrač: LeBron James
Ipak sam se odlučio za James-a. S obzirom da je on povukao u napadu u jedinim bitnim minutama koje su dosad igrali na turniru, čini se kako je ovo ipak njegova ekipa. Bez obzira što Anthony i Durant šibaju trice ko na treningu, i takmiče se ko će više ubacit. Zasad Melo drži rekord, al poslije sinoćnje utakmice ne bih se smio kladiti da to Durant neće preskočit. Hoćel im iko pomrsit račune? - teško, al ja i dalje mislim da postoji šansa, s obzirom na ponekad lošu odbranu i ponekad bezidejnost u napadu, ako ih ne ide šut ili tranzicija. U njihovim utakmicama mi je najzanimljivje suđenje. S jedne strane su oštećeni u svakoj, jer im sviraju svakakve glupe faule samo zato što su fizički dominantni. Ali im zato često tolerišu korake, puno više nego u pripremnim utakmicama. Malo je to i do adaptacije, ali nije sve. Obratite pažnju kako Kobe prvo krene s obe noge ka košu, pa tek onda spušta loptu. I on je majstor da to sakrije, pa je to teško i primjetiti.
FRANCUSKA
Vrline: atletičnost, odbrana, zasad dobar šut iz vana i dobar protok lopte u napadu
Mane: poneka 1-na-5 situacija Parkera, i još nešto al ne znam šta
Najbolji igrač: Boris Diaw
Linčujte me što sam Diaw-a izabro za najbojleg igrača, al' moro' sam. Čovjek me impresionirao inteligencijom, razigravanjem sa visokog posta, trice, niskog posta ili iz auta. Da ne pominjem kako se dobro kreće za kile koje nosa sa sobom. Kada ne igraju nužno preko pick-and-roll igre Parkera ili izolacije istog, Francuzi mogu sve, pa čak i pobjediti Špance (o čemu više drugi put). Još kada neko konstantno pogađa iz vana, uz poslovično dobru odbranu...ma mogli bi možda i u finale. Hoće li igrati tako, ili će se vratiti starim lošim navikama, ostaje da se vidi.
ARGENTINA
Vrline: Manu, Scola, Prigioni, Nocioni (Delfina ovdje ne smijem svrstati)
Mane: svi ostali, (osim Delfina, kojeg ni ovdje ne smijem svrstati)
Najbolji igrač: Manu Ginobili
Na stranu dobre role komplementarnih igrača protiv SAD-a, ipak tu nedostaje talenta. Za Argentince je X-faktor svakako Delfino, odnosno njegov šut. Il' ga ide, il' ga ne ide, rijetko kad je nešto između. Najčešće ga ide kad ne treba, a ne ide kad je najpotrebnije. Kad bi to uspjeli promijenit mogli bi daleko. Jer, Manu i Scola će odraditii svoje, Nocioni i Prigioni uglavnom isto. Fali doprinos ili Delfina, ili nekog s klupe. Ja se ne bih kladio ni na jedno od to dvoje.
LITVANIJA
Vrline: širina, sposobnost većine igrača da uđu u seriju koševa, začuđujuće solidna odbrana, šut za 3 poena u drugom dijelu grupne faze
Mane: malo igrača uspijeva ući u seriju koešva, začuđujuće loš protok lopte, šut za 3 poena u prvom dijelu grupne faze
Najbolji igrač: valjda Kleiza
Litvanci, sami sebi uvijek najbolji. Još će imati i dobar osnov da to tvrde i drugima, s obzirom da su najbolje odigrali protiv SAD-a. Još da je igrao Sabonis... Za njih igre još uvijek nisu gotove, ako se pronađu mogu oni svašta. Prije sam mišljenja da neće.
NIGERIJA
Vrline: imaju puno prostora i potencijala za napredak
Mane: ispucavanje za 3 poena, loša odbrana, nesposobnost da odigraju jedinu akciju koju vrte...ju nejm it
Najbolji igrač: Ike Diogu, ipak
Ike će valjda naći mjesto u NBA rotaciji, nije loš kao back-up centar. Al-Faruq Aminu isto tako može biti solidan član rotacije, bar kao bočni stoper. Nadam se da se Tony Skinn nije ozbiljnije povrijedio.
TUNIS
Vrline: hmm...broj 7 izgleda fino dok se namješta na skok-šut
Mane: sve, otprilike
Najbolji igrač: Salah Mejri
Za Tunis sam htio iskoristiti onu rečenicu koja je stojala u opisu Charlotte Bobcats-a, kada na NBA.com izbacuju one svoje Power Rankings. Rečenica je glasila 'This team stinks.' Tunižani to ipak nisu zaslužili, s obzirom da su premašili sva očekivanja ne izgubivši svaku utakmicu sa preko 10 razlike. Protiv Nigerije su mogli čak i do pobjede, imali su napad za izjednačenje. Dovoljno, ne možeš više očekivati od ekipe u kojoj je najbolji igrač Mejri. Naročito ako taj isti, Mehki, u napadu mora glumiti prvu opciju, bilo iz vana ili pod košem. Ne bi me čudilo da pronađe NBA aranžman, jer će vjerovatno neko pomisliti kako on može naštimati taj svoj skok-šut sa zemlje i kako može igrati odbranu, s obzirom na visinu (216 cm). Tek sad vidjeh da se na oficijelnoj stranici vodi kao 'forward'. Bože sačuvaj.
Uh, umorih se, a mislio napisat i prognozu četvrtfinala...možda drugi put. Pozdrav.
EDIT: zaboravih pomenut naše na Adeco kupu. Uglavnom, u napadu igramo jednostavno, a to je jako dobro. Aco vrti male akcijice, da ih tako nazovem, i konstantno imamo kakvu-takvu opciju u napadu. Ima ponekad i onih situacija 1-na-5, al ovo kako igramo je jako dobro. Puno bolje nego da Vasiljević 16 sekundi vodi loptu na 10 metara od koša, i onda kad nema kome dodati na otvoren šut (a što bi i imao, nije mi jasno), da loptu Domerkantu ili Teletoviću da šutaju preko ruke. Zach, Đedović (htjedoh ga nazvati Nenad Marković 2.0, al to drugi put), Teletović, Kikanović... svi su se redom fino pokazali. Ono što me malo brine je nedostatak identiteta. Čas smo napadačka, run-and-gun, ekipa, a čas igramo lock-down odbranu. Ipak, ekipa je mlada, treba vremena da se to sve fino posloži. Eto, puno sam se umorio pa mi ne pada na pamet ništa više pametno. Samo još da spomenem rolu Joze Brkića, pošto sam obećao prijatelju. Eto, spomeno sam.
Kolumna: http://forum.sportsport.ba/viewtopic.php?f=35&t=6347