Kod: Označi sve
Ryan Giggs je fenomen modernog nogometa. U četrdesetoj je godini, no i dalje iz tjedna u tjedan igra utakmice u najjačim natjecanjima. U utorak je upisao svoju tisućitu natjecateljsku utakmicu protiv madridskog Reala, njegova izdržljivost i kvalitete su neupitni, a broj trofeja koje je osvojio teško će neki njegov sunarodnjak ikad dostići.
Samo dva dana nakon što je odigrao svoju tisućitu utakmicu u karijeri, Giggs je dao veliki intervju za svog dugogodišnjeg bivšeg suigrača Garya Nevillea, koji radi kao suradnik, između ostalih medija, i lista Mail on Sunday.
Neville: Kako se osjećaš nakon utakmice protiv Reala? Osjećaš li još uvijek posljedice utakmice?
Giggs: Da, i psihički i fizički. Pripremate se za tako veliku utakmicu, a onda nakon nje ne možete ni spavati ni jesti normalno. Stoga, još uvijek osjećam posljedice. To se vjerojatno puno promijenilo nakon što sam prošao tridesetu godinu, taj oporavak od utakmica traje duže.
Neville: Što bi rekao, koliko ti vremena sada treba da se nakon utakmice vratiš u normalu? Kad ti je bilo sedamnaest godina, to vi vjerojatno trajalo dva dana. Koliko traje sada?
Giggs: Mislim da nakon velikih europskih utakmica govorimo o četiri - pet dana. Dva dana nakon utakmice ne radim doista ništa. Dan nakon utakmice radim na oporavku, a to je vožnja biciklom, lagano istezanje, malo joge i ledena kupka nakon toga. Onda drugog dana obično samo odem biciklirati dvadesetak minuta i onda odradim nekoliko laganih istrčavanja između dva šesnaesterca, samo osam njih, samo kako bih ponovno pokrenuo protok krvi u nogama.
Neville: Kad se se počeo drugačije odnositi prema svom tijelu - oporavljati se na pravi način, spavati poslijepodne, takve stvari?
Giggs: Mislim kad sam napuno tridesetu, zapravo. Europske i večernje utakmice izvuku više energije iz vas, jer tu večer ne možete spavati. A kako ste stariji, sve je gore.
Neville: Prije utakmice protiv Reala, oko Manchestera se moglo osjetiti da se radi o velikoj utakmici, pa kako je to u tvojim mislima u odnosu na prije deset godina? Jesi li opušteniji prije utakmice? Ili imaš trenutke sumnje - znam da sam ih ja imao - gdje pomisliš: 'Što će se dogoditi? Hoće li sve proći dobro?'
Giggs: Ja sam u karijeri zapravo imao tri faze. Prva je bila faza u kojoj sam ušao u momčad, ne osjećate napetost, jednostavno uđete na teren i igrate. Onda u dvadesetima razmišljate puno više o utakmici i ulogu koji ona nosi. A onda, kad postanete iskusniji, kako se bliži kraj karijere, više uživate i opušteniji ste. Stoga sam ja prije te utakmice bio uzbuđen, ali zapravo opušten. Imate taj osjećaj, posebno nakon što je prva utakmica završila rezultatom 1:1, da pomislite 'Što će se dogoditi?' To iščekivanje i živciranje, koje mislim da zapravo i trebate. Nije to nervoza zbog utakmice, to je nervoza zbog onoga što će se dogoditi.
Neville: Kad si počeo dobivati osjećaj da ćeš igrati protiv Reala? Je li ti menadžer ranije dao to do znanja, znajući da u tebe može imati povjerenja?
Giggs: Par dana prije utakmice protiv Norwicha u subotu, kad mi je menadžer rekao da u toj utakmici neće uopće računati na mene, počeo sam misliti 'U redu, to znači da ću igrati protiv Reala'. Ne znam je li on već tada odlučio ili ne, je li to bila definitivna odluka ili je razmišljao o različitim idejama, ali čim sam čuo riječi 'Nećeš biti u momčadi za Norwich', moje misli su bile usmjerene na to da ću igrati protiv Reala i počeo sam se pripremati za tu utakmicu.
Neville: Jesi li promijenio svoj raspored obroka, spavanja i treninga, jer si se pripremao za utakmicu u utorak?
Giggs: Da. Čim sam saznao, otišao sam Micku Phelanu i Tonyu Strudwicku, sportskom znanstveniku. Ja sam imao u glavi ono za što sam mislio da je najbolje za mene i porazgovarao s njima o tome. U petak sam trenirao s momčadi. Došao sam i u subotu, ali ostalo je na meni da se pripremam s Tonyem, tako da sam imao trening trčanja nekih 45 minuta - sat, samo kratki sprintevi, ništa predugo. To sam radio sam. Svi ostali su bili s momčadi. U nedjelju sam se zagrijavao s momčadi koja je igrala u subotu. To je bilo bicikliranje i istezanje i to je to.
Neville: Poslije utakmice, nakon poraza od Reala, atmosfera je bila loša na terenu, a vjerojatno je morala takva biti i u svlačionici. Kakva je tvoja uloga? Jesi li radio nešto drugačije, razgovarao s ljudima, pokušao podići atmosferu?
Giggs: Kao iskusan igrač, imate nešto na što se možete osloniti. Iskusili ste takve stvari i ranije. Puno mladih igrača možda nije imalo takvo iskustvo, ali u pet dana morate to brzo ostaviti iza sebe i okrenuti se novoj velikoj utakmici, kup utakmici u kojoj se svašta može dogoditi. Naš je posao da podignemo raspoloženje među mlađim igračima, kao i, očito, na menadžeru i trenerima. Nisam ništa govorio na prvom treningu nakon utakmice. Mislim da im trebate dati par dana vremena. Nisam puno govorio nikome posebno, samo sam nekolicini igrača koji su odigrali dobro rekao: 'Bio si sjajan'.
Neville: To si govorio mlađim igračima? Vjerujem da bi to imalo veliki utjecaj na njih, pomoglo im da se okrenu od negativnih stvari.
Giggs: Da, a to je ono što zapravo i pokušavam. Jer kao stariji igrač, istina je da brže prebolite takve stvari. Gledate širu sliku, na sljedeću utakmicu. Kod mladih igrača vjerojatno postoji ta sumnja nakon ispadanja iz Lige prvaka: 'Jesam li igrao dobro ili ne?' Ali u momčadi nije bilo nijednog igrača koji nije odigrao dobro. Bila je to dobra izvedba. Sve je bilo na pravom mjestu, sve do crvenog kartona Naniju, jasno. Stoga ima puno toga na što mogu biti ponosni.
Neville: Osim četiri puta, Manchester United je u svakoj od tvojih dvadeset godina u jednom trenutku ispao iz europskih kupova. Je li sada osjećaj bio drugačiji? Jer u prošlosti je bilo nekih doista teških situacija, kad je oporavak znao trajati i tjednima.
Giggs: Da, ovo je bilo čudno. Vjerojatno zbog toga što odavno nisam osjetio takvo razočaranje. Ali, negdje u glavi znate da je bilo i puno pozitivnih stvari. Jer mislim da smo odigrali jako dobro, u određenim razdobljima smo učinili da Real izgleda kao prosječna momčad. I bila je to dobra europska utakmica. Sve se činilo u redu, činilo se da kontroliramo utakmicu. Menadžer uvijek kaže pred europske utakmice: 'Budite pažljivi, jer i krov može pasti na teren'. I to se dogodilo, ali ne na način da možete kriviti igrače, taktiku ili igru. Zato je bilo čudno. Zavladala je širina i svi su bili u nevjerici. Bio je to doista šok. Ali bilo je i puno pozitivnih stvari.
Neville: Kad si posljednji put prije toga bio tako razočaran?
Giggs: Prošle sezone u Sunderlandu [gubitak ligaškog naslova u posljednjoj minuti kad je Sergio Aguero zabio za Manchester City protiv QPR-a].
Neville: Jesi li taj osjećaj nosio sa sobom cijelo ljeto?
Giggs: Bilo je to prilično veliko razočaranje. Mislim da pokušavate preći preko toga za vrijeme odmora, ali svaki dan razmišljate o tome što ste mogli napraviti drugačije. A onda opet pokušate zaboraviti na to, ali mjesec dana kasnije Aguerov gol se pojavi na televiziji i opet sve ispočetka. Bila mi je muka kad vidim taj gol.
Neville: Odmah nakon crvenog karton Naniju u utakmici protiv Reala pokušao si podignuti publiku. Jasno je da si strastven u odnosu prema Unitedu, ali jako rijetko pokazuješ emocije na takav način. Što te je potaknulo?
Giggs: Nikad to ranije nisam napravio! Mislim da je to bila ljutnja, a jasno je da sam i sebe pokušao podići. Publika je bila sjajna cijele večeri i želio sam ih dodatno podići jer sam tražio to malo dodatne energije koja bi nam pomogla. Nisam to planirao. Vidio sam kako lopta odlazi u aut i osjetio sam taj nalet adrenalina. Bio je to jedan od onih posebnih trenutaka na Old Traffordu u kojem ponekad uradite neke stvari koje ne planirate. To se jednostavno dogodi.
Neville: Kad je sudac pokazao crveno karton...
Giggs: Ja sam u prvom trenutku otišao do njega kako bih mu rekao da je Nani pokušao zaustaviti loptu. Vratio sam se natrag na svoju poziciju na kutu šesnaesterca, jer su oni imali slobodni udarac. Zapravo sam gledao u suca kad je pokazivao karton. Nikad, nikad nisam iskusio takav šok na nogometnom terenu, jer to jednostavno nisam očekivao. A nikad nisam vidio ni stadion u takvom šoku.
Neville: Ja sam išao na Old Trafford od svoje pete godine i nikad nisam vidio stadion u takvom stanju, jer to nije bila ljutnja ili glasno negodovanje. Bila je to zapanjenost. Nakon toga je uslijedilo razdoblje od deset minuta gdje se činilo da su gotovo svi u šoku.
Giggs: Bilo je tako, ali jedino što sam mogao misliti je bilo 'OK, pokušajmo odraditi posao i ostati kompaktni. Pokušajmo to iznijeti do kraja.' Mislim da smo to i napravili. Ali, ne možete nikome ništa prigovoriti zbog gola. Luka Modrić je to sjajno odradio. Ne možete puno toga napraviti kad ostanete s desetoricom igrača. Michael Carrick je bio u zadnjoj liniji i on je morao izaći na Modrića i blokirati ga, a da smo imali jedanaest igrača on bi vjerojatno već ranije bio na toj poziciji. Ipak, ne treba oduzimati nikakve zasluge Modriću za taj gol, bio je to sjajan gol.
Neville: Ušao si u svlačionicu nakon utakmice, sjeo u svoj kut - mogu te zamisliti. Koliko ti je trebalo da progovoriš? Jer ti možeš sjediti tamo i pola sata...
Giggs: Vladala je tišina i ja sam dva ili tri puta krenuo reći nešto poput 'Sada moramo osvojiti Premier ligu i FA kup', ali nisam. Samo sam sjedio tamo deset minuta. Nije mi se činilo u redu pričati. Bio je to tih trenutak. Kad izgubite u finalu Lige prvaka ili kao protiv Sunderlanda prošle sezone to je još teže, jer nemate kuda nakon toga. Kad izgubite utakmicu ili ne igrate dobro, jedva čekate sljedeću, jer taj osjećaj razočarenja onda ubrzo nestane.
Neville: U proteklih pet ili šest tjedana momčad je bila dosta koncentrirana. Je li razlog tome što momčad događanja iz prošle sezone koristi kao upozorenje?
Giggs: To je defintivno, dijelom, razlog. U mojoj prvoj pravoj sezoni smo izgubili naslov prvaka od Leedsa i sljedeće sezone ne želite ponovno to osjetiti. Ne želite sjediti u svlačionici kao poslije utakmice protiv Sunderlanda i osjećati ono što smo osjećali. Stoga postoji ta odlučnost da ne dopustite da se to ponovno dogodi. Ali ima tu i drugih stvari, igrači su u dobroj formi i imamo na raspolaganju sve igrače. Mislim da su treninzi jednako teški kao i utakmice. U petak ujutro smo igrali deset na deset i obje momčadi su bile vrlo jake. To je također doprinijelo, igrači ulaze u igru svježi, u dobroj su formi i za menadžera je vjerojatno poput noćne more izabrati momčad.
Neville: Imaš li s 39 godina na leđima trenutaka kad pomisliš 'Ovo je jako brzo'?
Giggs: Svaki put kad igram na lijevoj strani protiv Rafaela...
Neville: (smijeh) Uvaljuješ se u sredinu?
Giggs: (smijeh) Jednostavno se uvalim u sredinu! Tom Cleverly i Carrick su u sredini veznog reda i govore: 'Što ti radiš ovdje?' Ja se samo uvalim pored njih!
Neville: Ima trenutaka kad se moraš čuvati i na treningu...
Giggs: Da, moraš se čuvati. Treninzi su u punom intenzitetu. Ja igram na lijevoj strani, vjerojatno protiv Valencie i Rafaela. Kad ćete takve protivnike imati protiv sebe u Premier ligi? Intenzitet te dvojice? Stoga vas to podigne stepenicu više. Znaš kakav sam ja, ako mi netko oduzme loptu, onda slijedi: 'Ne smiješ mi to uraditi!'
Neville: (smijeh) Onda slijedi onaj pogled!
Giggs: Da, slijedi pogled. To te jednostavno razljuti. Onda su tu dueli i to te diže stepenicu više. To je prirodni napredak.
Neville: Ja se jasno sjećam trenutka kad sam znao da moram prekinuti karijeru. Ta utakmica protiv West Bromwich Albiona na Novu godinu 2011., kad sam osjetio da sam teret ostatku momčadi s 35 godina. Gdje je tvoj WBA trenutak? Što će te natjerati da staneš?
Giggs: Kad ne budem više mogao utjecati na utakmice, kad prestanem davati doprinos. Moram biti pažljiv. Ti govoriš o WBA trenutku, ali ja sam imao nekoliko takvih...
Neville: Doista?
Giggs: Ove sezone, protiv Cluja, protiv Tottenhama doma. Izašao sam iz igre na poluvremenu utakmice protiv Tottenhama. Cijela momčad je bila užasna, ali i ja sam bio užasan. Protiv Cluja doma ove godine, to je bilo šokantno. Jednom kad uđem u ritam, a to je obično oko Božića, kad postane hladnije i utakmice zaredaju, vjerojatno puno igrača pada u formi, ali ja tada dosežem vrhunac i to je veliki plus za mene. A menadžer zna kad me treba koristiti.
Neville: U tim trenucima, kad te sve nadvlada i pomisliš: 'To bi moglo biti to'. Imaš li ti takvih trenutaka?
Giggs: Da. Ali to ne potraje dugo. Bio sam potišten nakon te dvije utakmice.
Neville: Kako se digneš? Slušaš li medije, ljude kako govore: 'Oh, njemu je vrijeme za odlazak u mirovinu'?
Giggs: Ne. To nema nikakvog utjecaja na mene. Nekad sam slušao, jer sam bio mlad.
Neville: U kojem trenutku se to promijenilo?
Giggs: Pa, prijelomna sezona za mene je u tom pogledu bila oko 2002. godine, kad sam dobivao malo previše kritika. Samo u nekoliko utakmica, mislim da je to bilo previše pretjerano. Ali vjerojatno tada, bilo mi je 28, 29 godina. To utječe na vas malo, ali bio sam zapravo iznenađen kako sam dobro prošao kroz to. Pomislio sam: 'Oh, pa nije tako loše, zar ne? To nije doista važno.'
Neville: Dakle, ranije ove sezone si imao te dvojbe - ne do točke da bi napravio ono što sam ja napravio i odlučio otići - ali što si mislio?
Giggs: Razmišljao sam što napraviti kako bih to promijenio.
Neville: I što si napravio?
Giggs: Samo neke jednostavne stvari, npr. rekao sam sam sebi: 'OK, neću mazati maslac na tost. Ići ću u krevet sat vremena ranije. Ići ću ravno kući nakon svakog treninga par tjedana i odmarati. Dodatno ću trčati.' Nema alkohola, to je sigurno. Moja težina zapravo ne varira puno, ali moram paziti da ne jedem kasno navečer. Važno je osigurati da sam fizički u pravom stanju, jer sam mentalno u redu.
Neville: Je li ti išta značilo to što si protiv Reala igrao svoju 1000. utakmicu u karijeri?
Giggs: Ne želim zvučati kao da odbacujem nešto, ali doista nije. Takve stvari mi doista nisu važne. Kad odem u mirovinu i budem gledao unatrag, bit ću doista ponosan što sam došao do brojke od 1000 utakmica, ali to mi sada nije važno.
Neville: Dobio si trenersku diplomu i sada odrađuješ ono što je potrebno za pro licencu. Pa, gdje se vidiš za tri godine? U ulozi trenera?
Giggs: Mislim da da. Zbog toga polažem za licence, kako bih se što bolje pripremio. Kao nogometaš, ne gledate previše u budućnost. Stoga ću promijeniti svoj način razmišljanja kad završim karijeru. Moram reći sebi: 'Gdje želiš biti za dvije ili tri godine?. Svatko ima svoj idealan scenarij, po kojem biste ušli u stručni stožer Uniteda kako bi naučili sve o radu u nogometnom klubu, a onda preuzeli menadžerski posao.
Neville: Posao u Manchester Unitedu je očito posao iz snova. Može li za Ryana Giggsa postojati neki drugi posao osim vođenja ovog kluba?
Giggs: Da, mislim da ima. Razgovarali smo o tome tijekom obuke za pro licencu, da u idealnom slučaju želite dobiti malo iskustva, dvije ili tri godine na terenu, treniranju, organiziranju. To je svojevrsni pripravnički staž. Ipak, to se možda i neće dogoditi. Možda odmah dobijem ponudu za neki pristojan posao.
Neville: Bi li prihvatio taj posao?
Giggs: Pa, ne znate to dok ne dobijete ponudu i dok ne vidite kakve su alternative. U idealnom slučaju, željeli biste taj pripravnički staž, poput igrača prije ulaska u prvu momčad.
Neville: Jesu li se mladi igrači promijenili u posljednjih dvadeset godina?
Giggs: Da, jesu. Dobili su veću moć.
Neville: Je li to dobro ili loše?
Giggs: Pa, i dalje su pristojni momci koji žele napredovati. Ali ono što je bitno sada, ako žele dobiti najbolji mogući ugovor za sebe u ranim godinama, ne možete napraviti ništa po tom pitanju u ovom okruženju, jer oni imaju moć.
Neville: Pomisliš li ikada: 'Moram ih dovesti u red'?
Giggs: O da, itekako. Ali ja bih to uradio na sarkastičan način. Umjesto da ih izdvojim sa strane i kažem: 'Što to radiš? Potpiši taj ugovor.' Ja ovakav kakav jesam, rekao bih: 'Što misliš tko će te kupiti? Gdje ćeš otići?' s ozbiljnim izrazom lica, znaš, tako da čekaju i pomisle: 'Je li on ozbiljan ili se šali sa mnom?' A onda bih se nasmijao i otišao. Tako bih im samo bacio bubicu u glavu - 'Je li bio ozbiljan ili se šalio?' - umjesto da mu izravno kažem: 'Nećeš dobiti bolje uvjete od ovih.'
Neville: Rekao bih da kad smo mi odrastali, ti, ja Scholes, Beckham, moj brat Phil i Nicky Butt - mi smo bili dobri prijatelji. Ali kad su trojica od nas ostali u klubu, postali smo još bliži. Ti si sad vjerojatno još bliži sa Scholesom nego ranije.
Giggs: Da, u ranim godinama smo Nicky i ja bili najbliži, a ti si bio bolji s Becksom, a Phil sa Scholesom. Kad bi nas stavljali u parove, tako je bilo. Ali kao što kažeš, taj odnos je evoluirao i više smo se družili što smo postajali stariji.
Neville: Obojica smo se preselili u Manchester u isto naselje 2004. godine kad sam ja imao 28 godina. Onda smo uvijek zajedno u autu išli na utakmice i tada smo provodili puno više vremena zajedno izvan terena.
Giggs: A ti si se puno više opuštao! Volio si izaći vani i popiti piće. I ranije si volio izaći na piće, ali to je postalo puno češće i otišli bismo na večeru i tome slično. Bio si puno opušteniji.
Neville: Kad si ušao u momčad, ipak, bio je običaj da momčad ode na piće nakon utakmice...
Giggs: Kad sam ja tek došao u momčad išli smo na piće nakon svake utakmice. Utakmice su se igrale subotom i izašli bismo vani u subotu navečer.
Neville: Koliko često izlaziš sada u odnosu na vrijeme kad si imao 20 godina?
Giggs: Skoro nikako! Jednom u dva mjeseca.
Neville: Dakle, oko četiri puta po sezoni?
Giggs: Da. Izašao sam jučer i popio tri čaše vina, to je bilo to. Prošli put sam alkohol okusio na božićnoj zabavi, što znači 20. prosinca.
Neville: Dakle, izašao si van u srijedu jer si mislio da se jednostavno trebaš opustiti, pobjeći od svega?
Giggs: Da, nisam to organizirao. Izašao sam na ručak s nekoliko prijatelja. Popili smo po čašu vina i onda odlučili popiti još par. Bio sam kod kuće u šest i pol poslijepodne, a izašli smo vani u 2 i pol. Nekad je važnije odmoriti misli nego bilo što drugo.
Neville: Što misliš, zašti nije više igrača napravilo isto što i ti i igralo profesionalni nogomet u kasnim tridesetima?
Giggs: Ne znam. Mislim da je definitivno puno stvari išlo u moju korist. Da sam igrao za neki drugi klub, bih li još uvijek igrao? Iskreno ne znam odgovor. Puno mi je koristilo to što radim u sjajnim uvjetima, sjajno je otići u trening centar Carrington, trenirati svaki dan, nisam se morao seliti iz kuće u kuću, imao sam istog menadžera cijelo vrijeme, igram za Manchester United, imam dobre suigrače, ne igram svaki tjedan. Puno je stvari koje su išle u moju korist. Brzo sam se naviknuo na to da ne igram svaki tjedan, a neki igrači to teško prihvate. Znao sam da to ima dobru svrhu, jer sam znao da će mi koristiti ako igram svakih desetak dana.
Neville: Postigao si u karijeri gotovo sve. Što bi za tebe bilo dostignuće u sljedećih 30, 40 godina? Što bi ti dalo zadovoljštinu, kompletiranje?
Giggs: Ne mislim da postoji nešto takvo. Nikad u mojoj karijeri nije bilo nečega što bi je zaokružilo, jer sam uvijek želio postići sljedeću stvar. Mislim, imam prijatelja koji su razočarani nakon ispadanja iz Lige prvaka od Reala, ali oni ne osjećaju ono što ja osjećam. Oni su razočarani, oni su navijači Manchester Uniteda. Ali ja sam razočaran i to ti utječe na život i raspoloženje u sljedeća dva ili tri dana. To mi neće nedostajati, neće mi nedostajati to izlaganje tijela naporima, ta žrtva. Moj sin dođe svaki dan i želi igrati nogomet, a ja nekad moram reći: 'Ne, ne mogu. Moram se odmoriti'. Jedva čekam da tome dođe kraj. Ali, profesionalno, mislim da to mora biti nešto unutar nogometa, nešto što će me zadovoljiti. Ali, doista ne znam što će to biti.
... 
ili Anderson 
