THE MESENGER je napisao/la:ja ne znam šta je bilo,može li mi neko reći šta im se dešavalo pravo me interesuje
Gubilo se, ponekad se donio koji bod sa gostovanja, ali nikad nismo bili izloženi većoj neugodnosti, maltretiranju, kao što je to bilo u Lisabonu.
I dok su novinari navikli da se bore za pozicije, strahuju hoće li dobiti akreditacije ili konekciju, nismo mogli ni pomisliti da će i naši igrači doživjeti uvrede i provokacije od samog dolaska. Očito je to bila taktika portugalskog selektora ili njegove logistike.
Naše igrače na aerodromu su tretirali kao taoce. Umjesto uobičajne rutinske kontrole više od sat vremena trajale su provjere. Prava kulminacija neciviliziranog, nedemokratskog, primitivnog ponašanja odigralo se jučer kada su naše igrače skoro dva sata držali na aerodromskoj pisti. Kao taoce.
Navodno čekala se neka dozvola. Moguće. Čak i da je to istina, bilo je nehumano držati stotinjak ljudi, mladih osoba, nogometnih profesionalaca, koji su umjesto aerodromskoj zgradi, kuhali se u avionu.
Prije toga, prolazeći kroz brojne kontrole igači, novinari i ostali skidani su skoro do gola, oduziman je higijenski pribor, pretresale torbe...
Posebna priča bili su incidenti prije, u pauzi, tokom i nakon utakmice kada su naše igrače vrijeđali i maltretirali redari i ostali koji su se zatekli na putu od svlačionice do terena. Neki su se bh. igrači žalili da su ih pljuvali i na rasističkoj osnovi vrijeđali portugalski igrači. Ni novinari nisu ništa bolje prošli. Nakon što su nas iskrcali između, kako su ih nazvali najtežih portugalskih navijača, po akreditacije se moralo preprepješačiti preko dva kilometra. Najprije nas je autobus, kao kakvu grupu turista vozao oko stadiona, onda nas ostavio do press ulaza. I onda novo vozanje.
Novinare je dočekala ljubazna dama koja nas je prošetala oko stadiona, tempom u kojem su mnogima stradale prepone, klecala koljena, a jakne se natapale znojem. I tu nije bilo kraj. Do pred sam početak meča bh. medije domaćini nisu htjeli pustiti na stadion. Desetak minuta pred samim komentatorskim pozicijama, novinari su dodatno provjeravani. Kolega Marjan Mijajlović je najgore prošao.
Njega su domaći navijači tokom cijele utakmice gađali zastavicama, flašama, kovanicama...
Ništa bolje nisu prošle ni kolege Avdo Avdić sa federalne televizije te tehnička i komentatorska ekipa BHT1 kojima je na aerodromu oduzeta potrebna oprema na nekoliko sati.
I jednu veću grupu bh navijača redari nisu htjeli pustiti na stadion skoro cijelo prvo poluvrijeme. Nisu im dozvolili da unesu transparente na kojima su bila imena gradova odakle dolaze. Neki ni sa ulaznicama nisu mogli ući.
Mnogi navijači su prošli sa lakšim i težim povredama ali najgore je prošla jedna bh navijačica koja je bila meta domaćih huligana samo zato što je bila pokrivena šalom i zastavom bh reprezentacije. Bila je sva u krvi sa težim povredama i tek nakon brojnih poziva upomoć redari su pozvali hitnu pomoć kako bi se neretnoj ženi ukazala pomoć.
