Galatasaray je ekipa sa najvatrenijim navijačima u četvrtfinalu, ali ujedno i sa najslabijim igračkim kadrom.

Ništa, njima je zadovoljstvo što će biti u stanju ugostiti ekipu Reala naredne sedmice i što će dobiti dovoljno novca od UEFA-e te će moći dovesti još 2-3 islužena igrača za narednu sezonu.
Što se tiče sinoćnjeg meča, mislim da ne postoji osoba na svijetu koja bi svirala Khedirino igranje rukom. Prvo, lopta ga je pogodila sa 30-40 cm, a vidi se da sklanja ruku, a poslije je u kombinaciji sa još jednim igračem (fakat se ne sjećam ko je to bio

) zaustavio loptu. Moguće da ga je i tada lopta pogodila u ruku, ali nakon odbitka od drugog Realovog igrača koji se nalazio u neposrednoj blizini. Nemoguće je reagovati pri toj brzini (i blizini), a svakako se po njegovim pokretima vidi da sklanja ruku od lopte.
Start Ramosa nad Yilmazom bi mogao biti penal. Simuliranje sigurno nije, jer je Turčin dobio udarac. Svakako Real ne bi ispao iz 1/4 finala, a Ramos jeste bio neoprezan i da je sudija pokazao na 11 metara, ne bi sigurno pogriješio, a vala dobio bih i ja na kladionici.
Galatasaray se želi nadigravati, ali ne mogu meda.

U napadu su sterilni, stvaraju kakve-takve prilike, ali zapucaju ih dok kažeš keks. Protiv Reala (ili bilo kojeg jačeg tima) si ne smiješ dozvoliti taj luksuz. Real je najjača ekipa iz kontranapada, odlično se transformišu i za tren oka imaju 4 igrača u protivničkom šesnaestercu.
Sve u svemu, častan poraz Galate. Nadigravali su se, imali svoje šanse, bili su hrabri, ali nemaju dovoljno znanja i iskustva da bi napravili nešto više. U svakom slučaju su oni debelo prešli svoj zacrtani cilj, jer sumnjam da su i najvatrenije pristalice ovog kluba sanjale o eventualnom četvrtfinalu.

"To repeat what others have said requires education. To challenge it requires brains.”