Evo šta Mr. Arsenal lično kaže o Jackieju.
Tony Adams je napisao/la:“Pozorno pratim svaku utakmicu. Moglo bi se reci da imam 'profesionalnu deformaciju', pa tako gledam lica igraca. Gledam njihovu bol kada im ne ide, gledam njihovu srecu kada su uspjesni. Ali, jedno lice se uvijek istice u gomili, a to je lice mladog Jacka Wilsherea.
Kao kapetan morate imati razumijevanja za svoje suigrace, morate od svog tima stvoriti obitelj, cuvati im ledja, i, koliko god to nekada tesko bilo, morate ih izgrditi, dovesti ih u red. Iz iskustva znam koliko igraci ocekuju od svog kapetana, i to im morate pruziti. Zrtva za tim je zrtva za opce dobro i miran duh.
Ne mislim da mladi Wilshere ima to u sebi, dapace, uvjeren sam da ima to u sebi. Njegove suze pogode i one najhladnije, njegovo slavlje dize adrenalin, njegove emocije, njegovo srce, njegova predanost, ustrajnost, zrtva, to su kvalitete koje rijetki posjeduju.
Sjecam se, kada sam prvi put upoznao mladog Jacka, rekao mi je 'gospodine Adams, ne mozete zamislit koliko sam uzbudjen, ovo je ispunjenje sna, Vama stisnuti ruku...' Ali, ja sam taj koji je bio pocascen, ja sam taj koji se osjecao ponizno. Osvojio sam skoro sve sto se dalo osvojiti s Arsenalom, s ponosom sam nosio dres i kapetansku traku. Kvragu, pa ja sam 'Mr. Arsenal' ! Ali opet, bio sam pocascen. Njegov entuzijazam, njegova ljubav prema Arsenalu koju sam osjetio kroz pricu, to je nesto izuzetno!
Jednoga dana, i mladi Jack ce dobiti kapetansku traku, a to je sve sto nasem klubu treba. Vodja koji ce ostaviti srce na terenu, koji ce gledati kolektiv, a ne sebe i svoje interese. Vidim da ga navijaci vole, cijene i postuju, i zasluzuje to, bez ikakve dileme, on to zasluzuje. Jack Wilshere, pamtit cete to ime...“
.
Ned' o nam dragi Tito.