Post
Postao/la gollum » 08 jul 2013, 23:33
"...Nakon ovog kraćeg osvrta na posljednje simptomatične događaje, htio bih reći nešto općenito o gledaocima i navijačima. Naime, mnogi me često pitaju u kolikoj mjeri gledaoci svojim reakcijama mogu utjecati na igrače, na tok utakmice i njen krajnji ishod.
Igrajući već dugo godina, pomalo sam već očvrsnuo na sve vanjske utjecaje, pa i na reagiranje gledalaca. Dok sam bio mlađi igrač početnik, uzbuđivala me je malone svaka reakcija iz gledališta, pozitivna ili negativna. Međutim, bilo bi idealno kad bi svaki igrač bio »gluh i nijem« na sve što se događa u gledalištu, jer bi mu tako bilo svejedno igra li kod kuće ili u gostima.
Činjenica je, ipak, da je lakše igrati kad te publika ponese svojim bodrenjem. Međutim, ne ide uvijek kako bismi željeli i nakon nekoliko pogrešnih poteza do ušiju dopru zvižduci i ostali znaci negodovanja.
Na mladog neiskusnog nogometaša, pogotovu na onog koji ima slabije živce, to djeluje negativno, naprosto osjeti nemoć u nogama.
Tipičan primjer takvog igrača je naš napadač Jelušić, koji na Grbavici ne igra ni upola onako dobro kao na tuđem terenu, a sve zbog toga što se plaši domaće publike i njenog negodovanja ako pogriješi.
U takvim slučajevima mi igrači više volimo da navijači šute, nego da nas na taj način »bodre«. A upravo onda kada ne ide, kada se griješi, ili kad protivnik vodi - najpotrebnija nam je podrška iz gledališta. Međutim, kao po pravilu, navijači tada najviše protestiraju, a mlađi igrači se izgube i ne znaju što bi s loptom.
Nisu svi navijači jednaki, jer ni uvjeti za igru u svim gradovima nisu isti. Prije je bilo veoma teško igrati u Nikšiću i Mostaru. Naime, navijači iz ovih gradova odviše vole domaću momčad i od nje očekuju pobjedu po svaku cijenu.
Kao i nogometaši, i publika se mora školovati. Moramo nastojati da postignemo takav nivo kod gledalaca da im prvenstvena bude kvaliteta nogometa, a tek onda pobjeda njihovih ljubimaca. Ja osobno volim da u jednom kvalitetnom susretu podijelimo bodove s protivnikom, kao nedavno s »Dinamom«, nego da jednim slučajnim zgoditkom, poslije slabe i rastrgane igre, osvojimo oba boda.
Zbog toga volim igrati u Rijeci, Zagrebu, Beogradu i Ljubljani. Gledaoci u ovim mjestima znaju što je dobar nogomet i pozdravit će zasluženu pobjedu protivnika isto kao i uspjeh domaće momčadi.
Mislim da kod nas »Vardar« ima najzahvalniju publiku i navijače, koji su veoma privrženi svojim ljubimcima. »Željina« publika, i općenito sarajevska, također je divna, ali se povodi za našim rezultatima. Ako pobjeđujemo, sigurno je da će iduće utakmice posjet biti velik i obratno.
Ipak, ne bih mijenjao naše navijače ni za jedne druge! Mnogo su nam pomogli u najtežim trenucima, kao prošle sezone, kad smo nakon kažnjavanja visili o koncu. Na Grbavici su »Velež« i »Partizan« poveli u dva navrata sa 1:0, Druga liga je bila daleko nepunih pola sata, međutim, zahvaljujući navijačima, momci su se trgli i na kraju pobijedili.
To je najbolji primjer kada publika, kako se to u našem žargonu kaže, dobije utakmicu.
Nedavno sam u Hamburgu imao priliku da na primjeru vidim što znači privržena publika. Mada je kiša padala čitav dan, još sat-dva prije početka utakmice, stadion je bio dupkom pun.
Nisam, doduše, imao prilike igrati u Velikoj Britaniji, ali sam na televiziji gledao neke utakmice nacionalnog šampiona i zadivljen sam sportskom kulturom i načinom bodrenja njihovih navijača.
I u Italiji su navijači veoma vatreni, ali znaju prevršiti mjeru isto kao i oni iz Južne Amerike. Kada smo u Hamburgu protiv Nijemaca izravnali, navijači ni jednog trenutka nisu prestali bodriti domaće reprezentativce. Naprotiv!
Kod nas bi odmah nastalo negodovanje protiv pogrešno sastavljenog tima i slično.
Na našim prvoligaškim utakmicama nije rijedak slučaj da publika psuje i igrače i trenere ako protivnik povede i ako domaćim igračima ne polazi sve za rukom. Posebno su na udaru treneri i tehnički rukovodioci momčadi, mada su oni najmanje krivi.
Zar bi ijedan trener svjesno stavljao slabije igrače u tim na račun boljih? Na taj bi način samo potkopavao svoj položaj, jer i njemu je u interesu da njegov tim pobjeđuje i da igra dobro. Uostalom, treneri i stručna lica kluba imaju najbolji uvid u formu i kvalitetu svakog igrača i po mom mišljenju, navijači ovdje najviše griješe."
napisao: Ivica Osim (Plavi vjesnik, novembar 1967.)
Seks je užitak, a gol je ekstaza.
"Taktika je bila ne primiti gol. Funkcionirala je odlično sve dok nismo primili gol."