Oct 11, 2013
Kad sam prvi put vidio Ivana Perišića, izgledao je kao mladi Zinedine Zidane na speedu. Bilo je to početkom 2009. godine, kada je zaigrao na posudbi u belgijskom fenjerašu Roeselareu. Trčao je, pucao i zabijao golove poput Stevena Gerrarda, podizao ritam igre svoje momčadi dugačkim sprintevima između kaznenih prostora, djelujući kao tipični primjerak "box-to-box" veznjaka.
Golove je zabijao često, lijevom i desnom nogom, a pogotovo glavom. Probajte se sjetiti jednoga hrvatskog veznjaka koji je dobro igrao glavom!
Najviše od svega impresionirali su njegovi voleji. Ivan ih je hvatao tehnički savršeno. Nagnut pod 45 stupnjeva, lovio je visoke lopte upravo primjernom mehanikom šuta, započinjući kontakt s loptom od ispod i završavajući ga odozgo, zatvarajući udarac tako da lopta ide u željenom smjeru, poput tenisača koji školski zatvara spin. Činio je to taman onako kako treba; onako kako je Zinedine Zidane napravio u glazgovskom finalu Lige prvaka protiv Bayera.
Njegova karijera u Belgiji, dok u HNS-ovim selekcijama nije uživao niti približno adekvatan status, rasla je eksponencijalno. Sjajno je nastavio igrati u Club Bruggeu, u kojem je u drugoj sezoni (2010/11) zavrijedio priznanje za belgijskog igrača sezone, kao i najboljega ligaškog strijelca.
Pola današnje belgijske reprezentacije igralo je u Jupiler ligi zajedno s Perišićem tijekom njegovih nepunih triju sezona (2009-2011.) u Belgiji: Christian Benteke (današnja vrijednost po Transfermarktu 21 milijun eura), Romelu Lukaku (24), Kevin de Bruyne (17), Axel Witsel (32), Diumerci Mbokani (10), Matias Suarez (9), Lucas Biglia (8), Steven Defour (8). Od Perišića, čija je današnnja vrijednost sedam milijuna eura, manje je vrijedan samo Jelle Vossen (6.5), odlični centarfor koji, međutim, i dalje igra u Belgiji, i to u matičnome, skromnom Genku.
Većina spomenutih nogometaša, koji su se prodali za ogroman novac i postali internacionalne klase, u to vrijeme nisu bili bolji od Perišića.
- Ne da nisu oni bili bolji, nego je Ivan igrao bolje od svih njih – prisjetit će se Ivan Leko, hrvatski nogometaš s osmogodišnjim stažem u belgijskim prvoligašima:
- Nisam ga poznavao niti sam ga ikad vidio kako igra do proljeća 2009. godine, kada nas je (Club Brugge, op. a.) u debitantskom nastupu izbacio iz Kupa. Ivan je igrao fantastično. Dugo nisam vidio tako kompletnog, kvalitetnog nogometaša. Bio sam uvjeren da će ubrzo postati jedan od trojice najboljih hrvatskih nogometaša. Mislim, zapravo, da je on to i danas, samo to ovog trenutka ne pokazuje.
Perišića iz onog doba dobro se sjeća i Branko Strupar, još jedan Hrvat sa znamenitom belgijskom poviješću.
- U to je vrijeme letio terenom. Bilo ga je posvuda, imao je enorman radijus kretanja i vidjelo se da uživa u nogometu. Sada se to ne vidi.
Sve je to u njemu očito vidio i Jürgen Klopp kada ga je 2011. godine doveo u tada najbolju bundesligašku momčad, dortmundsku Borussiju. Nakon što je prodao Kagawu Manchester Unitedu 2012. godine, karizmatični je Nijemac izjavio:
- Ivan Perišić bit će naša sljedeća raketa! Taj igrač može sve. Desno, lijevo, glavom, a usto je još brz. Kada s drugim igračima razgovaram o njemu, svima oči zablistaju. Njegov smo talent procijenili stopostotno točno. Prošle je sezone napravio velike stvari za nas, zabijao je u pravo trenutku. Nastavi li tako, srušit će sve granice – govorio je Klopp Bildovu novinaru u srpnju 2012. godine, nakon što je Perišić s Hrvatskom solidno odradio nastup na Europskom prvenstvu.
Znajući što trener i suigrači o njemu misle, Perišić nije bio spreman na još jednu, drugu sezonu čekanja. Vjerovao je da je dosta strpljivosti pokazao šuteći i čekajući minute u prvoj sezoni bundesligaškog nogometa. Kada je shvatio da je i dalje jedan od 18 a ne jedan od 11, osjetio se izdanim, a trenera doživio kao licemjera koji ne drži do riječi. Sasvim sigurno je u tom trenutku predimenzionirao problem, no reagirao je odlučno. Javno je istupio protiv trenera iskazavši nezadovoljstvo statusom. Nakon toga kod Jürgena Kloppa povratka više nije bilo.
"Tako to mora završiti kada se sučele dva preizražena karaktera", praktični je zaključak koji su, donoseći vijesti o Perišićevu prelasku u Wolfsburg, objavili njemački mediji.
Iz današnje perspektive, pogotovo nakon odlaska Marija Götzea, očigledno je da je hrvatski reprezentativac pogriješio.
- Naprosto se dogodilo da nije bio dovoljno strpljiv, da je prerano otišao iz Borussije jer nije mogao podnijeti da nije prvi nego da je jedan od 16 jednakih. Da je ostao, danas bi bio ono što je Marco Reus, dok Mkhitaryan ili Aubameyang uopće ne bi trebali Borussiji – rekao je Leko, koji ne misli da je problem u Borussiji nastao kad je suočen s manje slobodnom ulogom od one koju je imao u Belgiji.
- Ne bih rekao da je u tome problem. U Club Bruggeu je zapravo imao više obaveza jer je igrao u veznom redu, a Brugge je igrao 4-3-3. Klopp svojim igračima zapravo dozvoljava napadačku slobodu. Mislim pritom u smislu slopbodnog mijenjanja pozicija.
Očigledno je također da treći put u karijeri Perišić nije mogao protiv svoje prirode. Isti ga je nepomirljivi, beskompromisni karakter odveo iz toplog Hajdukova krila, u čijoj je juniorskoj momčadi figurirao kao buduća velika zvijezda, u gastarbajtersku neizvjesnost francuskog Sochauxa. Onda vrlo ugledni francuski trener Alain Perrin uzeo ga je pod svoje uvjeren da je pronašao novog Zidanea ili barem Micouda. Perrin je, međutim, vrlo brzo otišao prihvativši unosnu ponudu Lyona, a njegova zamjena Frederic Hantz nije pokazao skolonost tada 18-godišnjem Omišaninu.
Buntovnu je narav Perišić pokazao drugi put u svojoj kratkoj karijeri, pao je sasvim u drugi plan i napokon jedva dočekao posudbu u Roeselare. Nije se skanjivao javno kritizirati bivšeg trenera kao mučitelja koji mu je derao kožu naživo i proganjao ga kao bijesno pseto. U jednom od intervjua oduševljenim belgijskim novinarima Ivan je, međutim, rekao jednu znakovitu rečenicu:
- Ako ništa drugo, tjerajući me da igram na za mene neprirodnoj poziciji zadnjeg veznjaka, barem mi je usadio defenzivnu disciplinu!
Je li Perišić možda pogrešno protumačio trenerovu namjeru koja mu je na kraju donijela dobro, ostaje otvorenim pitanjem. Kao što to ostaje konflikt s Kloppom, u kojem je Perišić bezuvjetnim prosvjedom zasad posljednji put pokazao prkosnu narav.
Danas je 24-godišnji veznjak u fazi kada mu stav "Ja prosvjedujem!" ne donosi pozitivan šok niti promjenu nabolje. Od Wolfsburga teško da postoji niže a da bi bilo obećavajuće. Nečemu boljem u ovom trenutku preoptimistično se nadati.
Dakle, može li čovjek koji je bio predodređen za najboljeg igrača reprezentacije, ogledni primjerak hrvatske verzije totalnog nogometaša i empirični dokaz da je klišej o prokletstvu sportaša koji mladi odlaze iz Hrvatske u nepoznato obična zabluda, ali također čovjek nestrpljiv i nagao preko svake mjere, spasiti karijeru?
- Ne bih tako dramatizirao. Ivan nipošto nije završen slučaj. Imao je i mnogo pehova s ozljedama u zadnje vrijeme. Uopće ne sumnjam da će rehabilitirati svoju karijeru. On je igrač za Manchester United ili za Chelsea prije no što su to Fellaini ili De Bruyne. Siguran sam da će to i dokazati – smatra Leko, a slaže se i Strupar.
- Mislim da za njega nije kasno. Njegovo će vrijeme doći. Ivan je fajter, nije tip koji će pokleknuti i odustati. Moderan je igrač, zahvalan u oba pravca. Kad bude sasvim fit, bit će opet pravi.
Tko zna o čemu će danas, gledajući s klupe vjerojatnije nego s travnjaka igrače od kojih je nekad bio za koplje bolji, razmišljati Ivan Perišić, igrač koji nije mogao čekati?
S postavama san se kocka, sjebala me ŠkoCka. 
,ali na kraju me oborise majstori prijelaza Lokosi 
