Post
Postao/la čamac » 13 jan 2010, 13:15
Dirk vidim starija si raja. Djecurlijo pitarska odj.eb.ite niste se ni rodili kad su se stvari dešavale i nemojte se zaj.ebavat. sa Željom jer veze sa životom nemate. Vi ne možete shvatiti nas jer smo mi skroz dva različita kluba i ne bih sad o tome, ali malo poštovanja ako ništa prema starijem je stvar kućnog odgoja.
Bio sam na osnivačkom sastanku manijaka na jugu. Bila je prisutna većina ključnih ljudi, neke se i nabrojao, naravno, mnoge nisi. Davno je to bilo. Btw, Adi je živ i zdrav.
Ja se fakat ne mogu sjetiti koji je mjesec bio. Mislim da je bila jesen 87. Znam da je bilo više prijedloga za ime (osim već osnovanih BT-a, spominjalo se čini mi se i Plavi Šejtani itd.). Blue Tigers-i su već bili osnovani (maj '87 - raja sa Socijalnog). Moguće da je poslije toga ubrzo uslijedila i pauza u prventsvu pa da je na proljeće '88 kao što ti kažeš ime ufatilo maha.
Na tom sastanku je bilo prihvaćeno ime The Maniacs (dakle baš taj engleski naziv, a ne Manijaci). Prvi transparent koji je napravljen je imao grešku jer je pisalo Maniac's. Bilo je provala na tu temu, ali je to kasnije naravno ispravljeno. U to vrijeme kad smo osnivali grupu malo ko je razmišljao da će taj datum biti toliko važan tako da ga vjerujem mnogi, tu prisutni, nisu zapamtili. Mislim da godina nije sporna, ali je sigurno da su HZ već tada postojale. JU je došao kasnije, koliko se sjećam 89. Bilo je i drugih podgrupa, im'o sam i ja svoju (20-ak momaka iz tradicionalno željovačkog Hrasnog).
Rat i godine su resetovali sjećanja, a i od tadašnjih ljudi rjetko se ko još može vidjeti u gradu. Zemu sam viđao, ali vjerovatno znaš da on o tome iz, tebi vjerujem, poznatih razloga ne želi pričati.
Ispravi me ako sam šta pogriješio jer fakat davno je to bilo. Ako viđaš Javu tajpi ga on se sigurno bolje sjeća detalja.
Istina, u to vrijeme bilo nas je manje od vas (mislim na organizovano jezgro) mada smo uvijek imali više navijača jer po prosječnim posjetama (po sezoni) smo tu bili negdje s vama što je za onako mali kapacitet Grbavice (jedan od najmanjih stadiona u bivšoj državi) je zaista bilo veliko. Iako nas je bilo manje sa Džildom na čelu niko nam nije mogao ništa pa ni vi.
****.a nije isto kad nama na najjače utakmice dođe 20 milja, a na Koševo 40. Stizali smo to našom privrženošću na malim tekmama. Osim toga, znaš dobro da smo uvijek bili klub koji je imao navijače širom bivše države čime su se mogli pohvaliti samo klubovi velike četvorke i još eventualno Velež. Tako i legendarni Stole je nekako bio personizacija svega toga jer nije mala stvar bilo zapucati iz jednog Bora u Sarajevo na tekmu.
Mi starija raja smo vazda poštovali jedni druge kao navijače, a prepucavanja su većinom bila na liniji istorije klubova koja je, moraš priznati, dijametralno suprotna. Izumrle su naše dede, grad je doživio veliku demografsku ekspanziju pa sad imaš generacije ko je se kunu u Sarajevo (i grad i klub, a nikakvih gradskih korijena nemaju) ali tamo 60-70 tih se još uvijek dobro znalo ko je ko i pamtila se ta nesretna 46. koja nas umalo nije koštala gašenja kluba. Nemoj upadati u šupljake ove balavurdije koja ne poštuje ni rođene roditelje. Znaš dobro da je Željo uvijek bio nešto više od kluba i nije fer to omalovažavati.
