A imamo drugu grupu ljudi (vjerovatno veća grupa) koja pojma nema o čemu se ovdje radi.
Ljudima koji žive život da bi se radovali tuđoj nesreći, a koji u vlastitom ništa nisu postigli , niti će postići, njima se i ne treba obraćati, oni su ionako izgubljeni.
Ali ipak da ovdje pojasnimo i razjasnimo par stvari. A ovo naredno mogu shvatiti jedino oni koji misle i koji hoće da misle, drugi i mogu i ne moraju (ko da me za to briga....
Kao prvo Uli je još na slobodi, Uli još nije ni osuđenik, niti zatvorenik, jer presuda nije pravosnažna (e sad za ovu grupu jednu odozgod je to već špansko selo.....
E sada sama presuda od 3 i po godine. Koliko je ona pravedna, to je teško presuditi, veliki njemački pravni stručnjaci nisu isto tako saglasni u tome. Ja ću reči da presuda nije baš nerealna, niti neočekivana. Čak bi se moglo donekle reći da je Uli dobro prošao, ali.....Ovo ali je itekako VELIKO.....
Vratimo se na samu suštinu. Uli Hoeness je 2013. godine, od prilike na njenom početku napravio samoprijavu za utaju poreza. Čovjek je znači priznao da je utajio porez. Nakon toga se provjerava da li je samoprijava blagovremena i potpuna. Ključno je to da li je Uli (i inače bilo koja ličnost koja je utajila porez) podnio samprijavu Poreznoj upravi u Njemačkoj, prije nego što je saznao da je protiv njega postupak pokrenut. I drugi segment je da li je ta samoprijava potpuna (da li je navedena kompletna suma utajenog poreza, dostavljena sva dokumentacija i slično). Na prvi dio pitanja se može potvrdno odgovoriti, Uli je podnio prijavu na vrijeme, prije nego je postupak pokrenut. Drugi dio pitanja je sada po Ulija kritičniji, on očigledno prema utvrđenom činjeničnom stanju nije podnio potpunu samoprijavu, kasno je dostavio (on a poslije njegov pravni tim) određeni dio dokumentacije. Pokušavalo se dobiti na vremenu (možda).Špekuliše se da je Uli saznao od banaka u kojima je držao novac, da se istražni organi provode određene predistrage. I sada u ovom dijelu nastaje problem za Ulija, ovo je za njega otežavajuća okolnost.
Čisto pravno gledajući, Uli da je podnio blagovremenu i potpunu, validnu samprijavu protiv njega se ne bi ni vodio sudski postupak i istraga bi bila obustavljena, a moguće da ne bi bila ni pokrenuta (da su zadovoljeni kriteriji i ono što je tražila njemačka porezna uprava). Ovdje je zapravo sada sporno, da li je samoprijava zaista potpuna, advokatski tim Ulija insistira na tome da jeste i par uvjerljivih dokaza i činjenica su po tom pitanju iznijeli, ali par stvari je klimavo (što jest, jest).
Olakštvajuće su okolnosti naravno što je Uli dio utajenog novca već vratio državi, te je bio spreman sve vratit. Nakon ovog postupka je na to bio i obavezan.
Mislim da se moglo sve ostaviti kod uslovne osude, povrat novca bi bio izvršen a Uli bi napustio svoju klubsku funkciju i tako bi završio svoju karijeru po pitanju fudbala, Bayerna...
Ipak sve dalje treba prepustit pravosudnim organima, u Njemačkoj vlada apsolutna vladavina prava, nema nedodirljivih te kako organi odluče tako će biti i ispravno. Izvjesno da se Uliju i smanji kazna, da li se sve može smanjiti do te mjere da ostane na slobodi, a dobije uslovnu osudu teško je prognozirati. Za tako nešto su šanse male.
Advokatski tim je čak tražio da sud donese odluku o totalnom okončanju sudskog postupka, čime bi Uli bio oslobođen svake krivice, a ovako nešto je ipak bilo najmanje realno.
Uli je napravio prestup, napravio grešku, ali i dalje ga i u Njemačkoj i svugdje mnogi i podržavaju kao čovjeka, jer je za njemački fudbal i Bayern učinio velike stvari. Podržavaju ga ko čovjeka, ali svi naravno i osuđuju ono što je učinio.
Samo trebamo biti svjesni i još jedne stvari, Uli u nekoj drugoj državi se ne bi ni približio sudu, jer u određenim južnjačkim zemljama bi milioni trebali ležati u zatvoru, jer tamo skoro da ne znaju šta je porez (toliko se po tom pitanju zabušava).
Što se samog Bayerna tiče, zbog učešča u klubu ozbiljnih firmi kao investitora, u potpunosti je isključeno da je klub na bilo koji način umiješan. Nema dokaza da je Uli koristio klubski novac. On je vršio špekulacije sa svojim novcem. Klub u ovom slučaju nije pogođen i iz razloga što Uli nije suvlasnik kluba, on je klubski funkcioner, nema Uli svojih para u klubu, nego njemu klubu daje platu. Da bi klub bio odgovoran, bilo bi potrebno da je Uli zakidao u poslovima koje je obavljao u ime Bayerna. Bez trunke subjektivnosti, nego na mišljenju zasnovanom na činjenicama mogu samo reči da je Bayern čist ko suza.
Klub će ovo više uzdrmati emocionalno i s nekog drugog aspekta.
Uli je sve postigao u fudbalu (kao igrač, menadžer i predsjednik) ali na kraju je doživio svoj drugi životni poraz (pa makar na kraju sve još i dobro da prođe, mrlja je ostala). Prvi mu je bio kada je nakon avionske nesreće rano završio karijeru, to je poslije nadoknadio ogromnim uspjesima kao funkcioner. Ako ode zaista u zatvor nadat se da će Uli imati još jedan popravni, da ovu mrlju počisti.
A iza sebe svakako ostavlja stabilan Bayern, koji je u svakom aspektu toliko jak, da će takav ostati još dugo dugo vremena. Sa fudbalske scene odlazi s mrljom, ali iza sebe ostavlja takvu gromadu kakva je Bayern. I zaista su mu po tom pitanju usluge nevjerovatno velike. Samo što je tu karijeru mogao završiti u boljem stilu.
A sada se samo nadam da će do kraja pravosudni organi donijeti pravu i najpravedniju odluku, koja će imati temeljito obrazloženje i neće iza sebe ostaviti nedoumice.





