U razdoblju između dviju možda i ključnih utakmica sezone za nogometaše Širokog Brijega u klupskim prostorijama premijerligaša s Pecare održana je press konferencija. Tom prilikom postavio sam upit šefu struke NK Širokog Brijega Slavenu Musi - razmišljali li da angažira psihologa svojoj momčadi?
Pitanje mi nije slučajno "izletjelo", već u najboljoj namjeri, dijelom kao simpatizer ovog kluba, a dijelom kao novinar, postavih jedno takvo pitanje. Oprostite gospodo u klubu, međutim meni osobno nije jasno kako tijekom čitave sezone ova momčad pruža odlične igre u susretima s klubovima iz gornjeg dijela poretka, pa usprkos ovom posljednjem porazu od Zrinjskog, odnosi se to i na veći dio spomenute utakmice, dok u dvobojima s klubovima iz donjeg dijela poretka uglavnom gledamo neku drugu momčad, bezidejnu, nemoćnu, "trapavu"...
Mladost, Rudar, Zvijezda...
Sve je krenulo uvodnim gostovanjem kod novog premijerligaša Mladosti iz Velike Obarske kada je jedna nogometna "uspavanka" završila bez pogodaka. Pravdanje je bilo kako Širokobriježani nisu igrali "punim gasom" zbog europskih obaveza. A bilo je i vruće (kasnije će uslijediti i hladnoće, snijeg...)!
Nakon uvjerljivih 3:0 kontra Veleža, te pobjede protiv Sarajeva na Koševu od 2:1 uslijedilo je razočaravajućih 3:3 na Pecari s Rudarom iz Prijedora, koji je trenutno pretposljednja momčad poretka. Pravdanje nakon utakmice bilo je da je nedostajalo sreće! Sreće je istina nedostajalo i gostima, jer su u završnici tog dvoboja oni propustili veliku priliku i za pobjedu.
Nova pljuska se dogodila u 5. Kolu kada Široki Brijeg "skida" gaće u Gradačcu i gubi od Zvijezde sa 2:0. "Zmajevima" su to bili prvi bodovi u sezoni pošto su istu otvorili s četiri poraza u četiri uvodna susreta. Pravdanje je bilo kako se jednom moralo lošije odigrati, te kako Zvijezda nije loša koliko je tada sugerirao pogled na ljestvicu, premda su krajnje loše bile i te izvedbe protiv Mladosti i Rudara.
I Slavija se proslavila...
Potom se dogodio uvjerljiv domaći trijumf protiv Travničana, koji su istina stalna mušterija na Pecari, a ubrzo nakon toga novi gostujući poraz, ovaj put od drugog novajlije u ligi, momčadi Viteza. Istina, Širokobriježani su u ranoj fazi utakmice ostali s čovjekom manje, a domaćin je tek u završnici zabio gol za pobjedu. Ali ga je zabio i došao do svoje, pogađate - prve premijerligaške pobjede. Alibi je bio da se igralo s desetoricom više od 80 minuta.
Uslijedio je derbi sa Zrinjskim, obostrano poprilično kvalitetna utakmica, na kraju neodlučenih 1:1, iako su Širokobriježani ostavili čak nešto bolji dojam nego gosti iz Mostara.
Slijedila su dva vezana gostovanja. Najprije 4:2 poraz kod Slavije (kakvi su se samo tu propusti u obrani događali?), koja se bori za opstanak, a potom 2:2 kod Borca, momčadi koja je u to vrijeme bila na vrhu prvenstvenog poretka!
Oh, taj Travnik...
Najbolje razdoblje u igri Širokobriježana dolazi nakon toga, jer su odradili seriju od 8 utakmica u kojima nisu primili gola, a od moguća 24 osvojili su 20 bodova. Odigrali su 0:0 na Pecari s neugodnim Olimpicom, te u posljednjoj utakmici jeseni na gostovanju u Prijedoru, premda taj loš rezultat ima opravdanje budući se igralo u nenogometnim uvjetima po snijegu, pa se gol moglo samo slučajno zabiti.
Jednu takvu seriju prekida Travnik, još jedan od tih davljenika, koji je s minimalnih 1:0 dobio Musinu družinu, iako ga je igrom zaslužio uvjerljivije savladati!
Sljedeća pljuska bio je taj poraz u Kupu od Čelika rezultatom 2:0. Naravno, kao što sam Musa veli, Čelik se kvalitetom ne može ubrojiti u skupinu klubova tipa Slavija, Vitez (posebno Vitez s početka sezone kada je dobio Širokog Brijega), Travnik, Mladost ili Zvijezda, ali objektivno nije ni previše ispred pobrojanih klubova, a da stvar bude gora Široki Brijeg je od 19. minute igrao s igračem više i u tih 70 minuta je nadigran. Primljena su dva gola, a samo zahvaljujući raspoloženom vrataru Soldi izbjegnut je i uvjerljiviji poraz.
Preuzimanje odgovornosti
Dogodilo se to u srijedu, par dana prije derbija u Mostaru. Igrači su u svojim glavama očigledno već bili Pod Bijelim brijegom i zbog tog poraza doveli su pod znak pitanja plasman u finale Kupa, iako su objektivno puno kvalitetnija momčad od Zeničana.
Kada imate takvu sezonu u kojoj dva puta pobijedite Željezničara, dva puta Sarajevo, dva puta Veleža, isto tako Čelika bez poteškoća dobijete u prvenstvenoj utakmici na Bilinom Polju, pa remizirate kod Borca u Banja Luci, u dvije međusobne utakmice nadigrate Zrinjskog (bez obzira na samo jedan osvojeni bod u ta dva međusobna sraza), a vrlo često "polažete koplja" pred klubovima iz donjeg dijela poretka logično se upitati treba li jednoj takvoj momčadi psiholog, jer titule se, učeni ljudi često kažu, gube ili osvajaju na malim utakmicama?
I kada treneru postavite takvo pitanje ono ga razljuti. Istina, on će u maniri velikog gospodina odgovoriti kako preuzima odgovornost na sebe zbog toga što se dogodilo u Zenici, međutim takva konstatacija u konačnici neće pomoći ni njegovim igračima ni njemu. Pogotovo ne njemu.
Nakon derbija u Mostaru ponovno moramo isto pitanje postaviti Slavenu Musi: Treba li psiholog Vašoj momčadi?
Htjeli ih dotući...
I ne tražimo odgovor sličan onome kao nakon utakmice s Čelikom, jer ne treba Musa preuzimati krivicu na svoja leđa. Moje je mišljenje da je on dobro postavio igru, taktički odlično vodio utakmicu u Mostaru, možda načinio samo jednu pogrešku što je kod 2:0 prilikom izvođenja Zakarića i Wagnera kao jedno od dva osvježenja u igru uveo Krešimira Kordića. Smatram kako bi bolje bilo da se odlučio za nekog igrača s više defanzivnih zadaća budući je Kordić ona klasična špica...
No, ako ćemo realno Zrinjski je 15 minuta prije kraja nalikovao na momčad spremnu da primi još 2-3 zgoditka, a nikako na momčad koja je u stanju zabiti 3 pogotka u jednoj ovakvoj utakmici, pa je možda osjetio priliku da ih dotuče još više nego nedavno Željezničara na Grbavici.
Međutim, Slaven Musa nije kriv ni za drugi ni za treći gol, krivi su njegovi igrači. Prvi gol Zrinjskog je plod sjajne izvedbe njihovog napadačkog dvojca Simeunović - Nikolić, te tu nikoga posebno od igrača Širokog Brijega ne možete kriviti.
No, za onaj drugi gol veliki je krivac Jozo Špikić, momak koji inače igra briljantnu sezonu u dresu ovog kluba, ali onako "zaspati" u 90. minuti susreta godine nedopustivim se doima! Za treći gol krivicu snosi Mario Ljubić, koji je početnički faulirao suparničkog igrača i napravio kazneni udarac iz kojeg će "Plemići" zabiti pobjedonosni gol, premda je do tog trenutka bio ponajbolji igrač u gostujućim redovima, čak i asistirao za drugi Wagnerov gol.
Jeste li čuli za sankcije?
Dva detalja koja su preslik prethodno napisanog. Dva detalja za psihologa. Za psihoanalizu. Za Freuda. Opći je dojam, ma svaka čast i Zrinjskom i Željezničaru, koji su sada na ljestvici bodovno ispred Širokog Brijega, kako momčad s Pecare igra najljepši nogomet u tekućoj sezoni, na kraju krajeva sugerira to i njihova gol razlika, izvedbe u derbi utakmicama, ali nedopustive su takve, već opisane stvari, jednoj momčadi poput ove Musine.
Čovjek zaslužuje sve pohvale kao trener i kritike koje dobiva u posljednje vrijeme ni izbliza nisu na mjestu koliko pojedinci u i oko kluba s Pecare žele to dočarati, jer ako ćemo realno gledati ovaj Široki Brijeg nema širinu igračkog kadra poput Zrinjskog ili Sarajeva, pa i Željezničara, ali njihova igra ima glavu i rep, bar u tim utakmicama s protivnicima iz gornjeg dijela poretka.
No, što se događalo tijekom sezone na tim tzv. "malim utakmicama"? Zašto su igrači Širokog Brijega bivali toliko nemotivirani, bezvoljni, neodlučni... Ima onih koji će prstom uprijeti i u kladionice, iako mi ne želimo vjerovati u takve priče. Premda, čudno je kako nakon svih tih loših izvedbi protiv klubova iz donjeg dijela poretka momčad Širokog Brijega nikada nije bila sankcionirana od klupske Uprave!
Podrška Musi, poziv psihologu
Možda i jeste, ali javno nije obznanjeno, a ako nije javno onda se nije ni dogodilo. Nakon jednog ovako turbulentnog tjedna Širokobriježane će još teže biti, prije svega psihološki, vratiti na pobjedničke staze, iako Slaven Musa kao trener ima znanje. Imao je i kao igrač, bez sumnje ima i kao trener, i ako mu to nešto znači iz mog kuta gledišta ima punu podršku.
Ostat će istinski žal ukoliko Široki Brijeg ove sezone ne osvoji bar jedan trofej, ali isto tako ostat će u sjećanju istinskim ljubiteljima nogometa da je ova momčad u Premijerligi u sezoni 2013/14. najljepše igrala lopte. A tu su najveće Musine zasluge.
Ali, da bi se sve diglo na jednu još višu razinu nužno će biti uvoditi sankcije za loša izdanja, a zašto ne angažirati i psihologa za rad s igračima. Posebno pred te tzv. male utakmice. Na "velikim" utakmicama Široki Brijeg je uistinu velik, ali je na ovim "malim" takorekuć užasno mali. A netko učen reče "na malim se utakmicama titule osvajaju".
http://www.dnevno.ba/sport/nogomet/1045 ... ologu.html" onclick="window.open(this.href);return false;


