https://www.facebook.com/GeneralPoslijeBitke
General poslije bitke
Kratka analiza večerašnjeg dvoboja titana na Bernabeu iz pera našeg omiljenog Jurgena:
Real Madrid u odbrani
Dosta se prašine dizalo u uvodu u meč da li će Ronaldo i Bale biti spremni za utakmicu. Na kraju je Ronaldo počeo utakmicu, Bale ostao na klupi. Da li Bale stvarno nije bio spreman ili Ancelotti nije bio spreman ići sa luksuzom Ronalda i Balea u startnoj postavi? Odgovor vjerovatno nikad nećemo saznati. Ovako je Di Maria zauzeo mjesto na desnom krilu, mjestu kojim je tokom Mourinhove ere davao balans asimetričnoj 4-2-3-1 formaciji i ultra ofanzivnom Ronaldu na lijevom krilu, a Isco je uskočio na njegovo mjesto kao lijevi centralni vezni u 4-3-3 formaciji koju Ancelotti preferira. No sa Bayernom koji ima loptu u nogama i kontinuirano napada Real je ličio na 4-4-2, Di Marija se spuštao na desno krio jako duboko, Isco je izlazio prema lijevoj aut liniji, a Alonso i Modrić su patrorirali u centralnoj zoni ispred odbrane. Zadnja linija na nekih dvadesetak metara od gola, napadači na svojoj polovici i uglavnom pasivna zonska odbrana sa svim igračima iza lopte. Ovo nije idealna situacija za Real, niti jedan od igrača ispred zadnje linije nije klasični defanzivac ni destruktivac, kao takvim je jako teško držati zonu pod kontinualnim pritiskom. Khedira bi ovakvom Realu donio prijeko potrebni balans u defanzivnoj fazi igre (Zbog toga jako često Ancelotti kod povoljnog rezultata uvodi Illarramendija umjesto Di Marije ili Isca koji je neuporedivo kvalitetniji i sigurniji igrač u defanzivi od pomenutog dvojca. Za očekivati je da Illaramendi počne uzvrat upravo iz ovog razloga.) no i ovakav Real je uspio očuvati čistu mrežu, razlozi toga dobrano leže u igri Bayerna jer su oni ti koji su imali 70+% loptu u svojim nogama i neuspješno tražili penetraciju. O tome više u nastavku.
Real Madrid u napadu
Igranje protiv Guardiole kojem je lopta i posjed sveti gral i ako treba stavit će svih 10 igrača u dvadesetak kvadrata prostora kako bi je zadržao protivničkim ekipama ostavlja kontra napade kao najlogičnije i često jedino moguće oružje. Ancelotti je odabrao baš to i Real je iz kontra napada stvorio tri odlične šanse, Benzema je jednu iskoristio, Ronaldo i Di Marija su promašili vrlo vjerovatno prolazak u finale. Broj ovih šansi je mogao biti značajno veći da je Ancelotti bio nijansu hrabriji, da je kod dijagonala Kroosa (bit će objašnjene kasnije) na Robbena što je bio osnovni Bayernov plan igre u napadu izvukao Coentraa malo više kako bi tražio presijecanje tih dijagonala i time otvaranje kontra napada. Ovime bi Bayernu vrlo vjerovatno bio otvaran kanal što bi tražilo rošade čitave zadnje linije na što Ancelotti očigledno nije bio spreman. Kontinualne napade Real nije ni tražio, čim bi stavili loptu pod kontrolu tražili su dijagonalama krila.
Bayern u odbrani
Ponovo trademark Guardiole – presing. Ovaj put ne baš najbolje izveden što protiv ovakvog protivnika zna imati fatalne posljedice. Konkretno u ovoj utakmici kad se spoje presing koji nije na optimumu, greške u predaji i individualne greške daju tri čiste šanse za protivnika. Bayern svakom protivniku ostavlja prostor za kontra napade. Sa zadnjom linijom na centru i rasporedom igrača koji to zapravo nije (hunt in packs presing ne može imati strukturu i formu jer često tri, četiri igrača istovremeno napadaju loptu) protivnik ako uspije staviti loptu pod kontrolu ima ogroman prostor za napasti u trku, licem prema golu. I zato je ključ presinga da bude na optimumu, večeras to nije bio i to je jedna od stavki na kojoj će Guardiola morati poraditi.
Bayern u napadu ili faza na koju otpada najveći dio utakmice
U najavama pred utakmicu mogle su se pročitati razne pretpostavke postave koju će Pep poslati na teren. Izašla je ona standardna, ako takvo što postoji kod Bayerna i Guardiole. Lično sam mišljenja, postava sa jako malo rizika u sebi, prilično konzervativna za Pepove standarde. Opet se išlo na maksimalno iskontrolisanu utakmicu gdje bi i remi vjerovatno dobio prolaznu ocjenu za revanš. Ovaj put nije uspjelo. Par nedoumica oko sastava i mišljenja o istom uglavnom u general poslije bitke fazonu prije same analize dešavanja na terenu.
Lahm ili Martinez kao zadnji vezni. Martinez kao najbolji holder u ekipi u tradicionalnim shvatanjima te uloge (neko ko je primarno zadužen za destrukciju napada protivničke ekipe, a ne za postavljanje tempa i konstrukciju napada svoje) je bio logična opcija za gostovanje na Bernabeu. Time bi protok lopte Bayerna bio značajno usporen, ali bi zbog toga ekipa djelovala znatno sigurnije u protivničkoj tranziciji. Ako Pepa pitate da li distribucija ili destrukcija, odgovor ćete i sami moći naslutiti. Lahm na zadnjem veznom, Rafinha na beku kao čuvar najopasnijeg Realovog igrača i boga za trčanje kontri i tranzicije. U idealnom svijetu, presing je trebao funkcionisati kao sat, Ronaldo u tom slučaju bi bio sveden na minimum kontakta sa loptom, ali presing nije funkcionisao i Bayern se našao u problemima. Sa Lahmom na zadnjem veznom, ostatak veznog reda za ovakvu utakmicu mora biti rezerviraniji. Schweinsteiger i Kroos ispred su nudili solidnu distribuciju i vjerovatno bi ex Unitedovom treneru za šicanje lopti prema krilima dobro i došli. Bayernu je trebalo nešto drugo, a što je opet posljedično vezano za izbor napadača.
Bayern je sa Mandžukićem osuđen na na centaršuteve jer je Mandžukić igrač manje u gradnji napada, a tek solidno otvara prostor suigračima. Sa statičnim napadačem u krilu štoperima Bayern niti je mogao tražiti penetraciju kroz sredinu niti izolaciju za Robbena na krilu. Ovako sa centaršutevima su stvorili nula prilika do ulaska Gotzea i Mullera, a i sa njima tek jednu.
Jako uočljiv mehanizam pokušaja rješenja Bayerna na postavljenu odbranu Reala je bila dijagonala Kroosa na krilo za Robbena. Priprema napada je tekla fino, ali je realizacija izostala jer odabrani kadar nije zadovoljio ili nije bio spreman za to. Kada Kroos pukne loptu za Robbena, Mandžukić prilazi lopti i povlači Ramosa sa sobom, Robben već ima Coentraa na sebi i time je spriječena i izolacija i centaršut koji je uglavnom završavao negdje na drugoj stativi kod Ribberyja. Ono što je falilo Bayernu u ovom planu je igrač koji će dolaziti iz drugog plana na taj centaršut, neko ko će trčkarati oko Realove zone i onda napadati široki prostor između Ramosa i Pepea, drugim riječima Muller ili Martinez kao centralni vezni/desetka ispred Lahma u paru sa Kroosom. Schweinsteiger je inače znao koristiti ove situacije ranije u sezoni, ali ovdje je bio previše zaokupljen organizacijom. Opcija br. 2 jeste Muller u napadu kao igrač koji puno bolje otvara prostor od Mandžukića, ovime bi se težište igre prebacilo na lijevu stranu gdje je Ribery, a onda dijagonalama tražio Robben u izolaciji sa bekom. Naznake obje ove stvari su se mogle vidjeti kada su Gotze i Muller ušli u igru.
Zaključak:
Ancelotti je pobijedio Guardiolu, pitanje da li ga je nadigrao ostavljam u domenu metafizike. Ekipa sa Bernabeua može još i žaliti za propuštenim prilikama, očuvali su svoj gol, a imali su još dvije sjajne prilike za 2-0, ogroman kapital i rezultatski i psihološki. Ovako je ovih 1-0 i dalje dostižno za Bayern koji će morati poraditi na presingu, a Guardiola će morati smisliti više varijacija za završnicu napada. Za očekivati je nešto novo od Guardiole, možda na prvu i suludo. Ancelotti će vjerujem nastaviti u sličnom ritmu, on ima rezultat koji u Minhenu mora odbraniti te nema potrebe da značajno mijenja igru.
taktička formacija:
https://scontent-a-mxp.xx.fbcdn.net/hph ... 9825_n.jpg