MaGiCa je napisao/la:_forzamilan_ je napisao/la:Pošteno. Prošlo je vrijeme bandiera kao što su bili Maldini i Baresi. Sad svi trče za parama. Ovi sad što su u Milanu sutra bi otišli za 10 hiljada više.
A mozhda je proshlo vreme velikog Milana, u kome su bandiere bili Baresi i Maldini.
Ovi sad shto su u Milanu
ne zhele da trule u neambicioznom klubu, koji se zadovoljava mediokritetskim rezultatima.
Veoma zanimljiv je ovaj dio u italicu. Baš me zanima koji to trenutni igrači, izuzev
El Shaarawyja, uništavaju svoju karijeru (ili kako piše - truHnu) u Milanu
Većini njih je igranje na San Siru krajnji domet, osim već pomenutog Faraona. Paradoksalno je da upravo on, koji je ubjedljivo najveća nada Rossonera, koji je s 18 godina na leđima nosio Milan (
), na sav glas trubi o tome da želi ostati u klubu i igrati rame uz razme sa svojim idolom, Kakom.
Hajde da krenemo od ostalih koji kao nešto vrijede...
De Sciglio - za sada ostaje samo talentovani klinac, koji uzgred još uvijek nema izgrađenu igru u ofanzivi i kvaliteta centaršut da bi bio meta najjačih klubova (baš me zanima kako bi kao takav igrao u npr. Realu
).
Rami - prosječan igrač kojem je ovo ostvarenje sna i kojeg u najboljem slučaju čeka Valencija, naravno ukoliko napusti klub.
De Jong - odličan igrač, meni lično vrlo drag, ali ipak u lijepim godinama. Slaba igra u ofanzivi, mesarstvo i nekonstatnost su ga uvijek dijelili od ostvarivanja veće karijere.
Montolivo - isto kao i Nigel, s tim da je on kapiten kluba. Zasluženo, nema šta. Međutim, za nešto više, on bi ipak igrati bez previše oscilacija i padova forme, a on to ne čini. Plus što je također u godinama.
Taarabt - nakon što su svi pomislili da se pozdravio s ozbiljnim fudbalom, on je ipak pokazao da ne mora biti toliko sebičan i da svojim driblinzima može očarati fudbalske sladokusce. No znamo kako prolaze ti vječni talenti... Kapacitet za velika djela, ali bojim se da će ostati na tome. Možda je on jedini od navedenih koji će platiti danak igrama u Milanu, naravno ako nastavi igrati dobro, a Milan ne bude igrao zapaženiju ulogu.
Honda - propao po dolasku u Italiju. Ne trebam pominjati da je već u zrelim fudbalskim godinama kada se očekuje najbolje s njegove strane. Solidan igrač za rotaciju.
Kaka - on je svoju posljednju riječ odavno rekao. Poslije 2007., a posebno po povratku kući, to više nije onaj igrač koji je bio najbolji na svijetu. Sada je jedna od slabijih karaka čak i ovakvog Milana, koji konkuriše za poziciju najgoreg u posljednjih par decenija.
Balotelli - psiha je stvar koja će ga vječno progoniti i sprječavati da postane WC napadač, iako po nekim minimalnim kriterijima to već jeste. Ima tu još stvari kao simuliranje, oscilacije... ali sve to potiče od mentalne nezrelosti. Donio je mnogo toga otkako je došao, ali ne može se reći da ga klub koči više od njega samog.
Eto, nadam se da smo razbili mit o igračima koji navodno propadaju u neambicioznom klubu koji se zadovoljava prosječnim rezultatima. Ti slobodno navedi nekog igrača za kojeg misliš da se izdvaja i koji može igrati u boljem klubu, ja te odmah demantujem.
