Post
Postao/la klinac » 25 jun 2014, 13:21
Gledajuci ponovo i to s udaljenim duhom onu utakmicu protiv Nigerije neke stvari se daju razjasniti.
Kao prvo, mi smo usli u tu utakmicu kao favorit, htjeli ili nehtjeli. (Po FIFA-Listi smo daleko dalje od Nigerije, te su strucnjaci i kladionice tendencijalno dali prognozu u kojoj Bosna treba da pobijedi. Ne samo zbog pojedinaca nego iz cistog fakta, da samo se u zadnjih cetiri godina razvili u jedno ozbiljnu i opasnu reprezentaciju).
U svemu tome najociglednija cinjenica je da je Reprezentacija BiH podcjenila protivnika. A to se vidjelo na terenu bas u tome sto nitko od igraca nije mogao pomisliti da je potrebno zalagati se i trcati onako kao u utakmici protiv Argentine. Nitko si nije mogao objasniti tu fizicku dispoziciju nase ekipe, pa i tako je nije lako opisati. Dali je to bila nemarnost, lezernost ili lagana nervoza? Sigurno je da je tu bilo jakih momenata, ali nikako nismo osijetili da nasa Repka uziva u ugri fudbala. To uzivanje je ipak karakteristika pobjednika, no nazalost mi nismo usli kao takvi.
Usli smo kao djaci, koji su spremni da odrade zadatak koji ih ocekuje, no za koji misle da su dovoljno naucili a izasli smo iz tog ispita i nismo znali kako nam je i sta se desilo. Svaka utakmica je novo iskustvo, a izkusani igraci i treneri moraju biti u stanju procijeniti to sto je pred njima, staviti cilj i nacin na koji doci to doga.
Pobjeda je realistican cilj za one koji imaju zelju da pobjede, ali se to nazalost nije iskazalo u igri, iako su pojedinci ginuli na terenu. Bila je to zbrka bez metode i odredjene mentalne dispozicije. Ekipa ja iz jednog momenta napadala, te briljirala (dva ili tri puta u igir naprijed bilo je odlicnih i atraktivnih poteza), no u drugom momentu bila je kompletno izgubljena i branila je neshvatljive greske koje su rezultat nekoncentrisanja. A sve to je rezultat nestabilne podrske i nejasnog motiva.
U glavnom odgovoran za tu zbrku je selektor Safet Susic, koji je polslje utakmice izjavio da je bio iznenadjen kako ga je Nigerija iznenadila s brzinom, okretom, te kako su Nigerijanci ozbiljno htjeli pobjediti.
Susic je poznat kao Trener koji ne dopusta kritike, posebno od novinara.
Da nas trener nema kvalitet za veliko takmicenje, vidi se u intervjuima, gdje je propterecen svakom neudobnom pitanju na koje treba odgovoriti, te umjesto da argumentira logicno on samo dize ramena kao "pa eto, znas valjda". Jasno je da se terner ne trebe objesnjavati svakom listu, no treba imati onu duhovnu nadmoc, da se ne mora braniti kritike a pogotovo ne obicnih takticnih pitanja. S takvom sposobnosti sigurno nije lako ocvrsiti ekipu nase BiH, kad je upitanju vazna pobjeda.
Safetu Susicu treba cestitati na ovakom uspjehu, no sad nam treba neko mocniji, neko ko se ne boji i ko ne okljiva. Neko ko vjeruje u svoje mogucnosti i zna misliti s igre u igru i ko ne kalkulira previse. Mozda neko mlad? Svjez. Ili neko s mnogo izkustva, ko bi htjeo voditi ove lavove do pobjede. Treba nam lav, u svakom slucaju, jer ekipa lavova koju janje vodi nema sanse protiv ekipe janja koje lav vodi. Po medjunarodnoj mjeri Safet Susic nije lav. On nije trener koji se usudjuje suprostaviti se oficijalnim i sudijama, niti je trener koji zna udariti sakom na stol i donijeti red u Repku.
Mozda je cinicno ali nije pogresno reci, da bi se sa ovom ekipom moglo i doci do polufinala, no nikako sa ovakvim vodjom. Koji nece riskirati dva napadaca i beka u najvaznijoj utakmici svoje karijere te se u zandjem momentu odrekne svoje taktike, koja je bila ucvrscena. Jedna je stvar zatvoriti karte, ali se cisto vidi da cak i pred ovaj mac danas protiv irana Safet Susic jos uvjek nije siguran koju taktiku da bira, s jednim ili sa dva napadaca. To je katastrofalno sto okljeva uci utakmice, dan prije (vidi pres konferenciju). To okljevanje je prenio u nasu ekipu te se vidjelo da nismo pobjednici, nego jedna ekipa koja pokusava ono sto ne moze. Mi ne mozemo s setanjem pobijediti Nigeriju. To mozda moze Njemacka na njihovom dobrom danu. Ali ni jedna ekipa se ne podcjenjuje. A Safet Susic koji je (valjda) planirao staviti Kolasinca sa zutim protiv Irana ipak se uobrazio misliti da ce pobjeda protiv Nigerija ili nerjeseno biti minimum sto cemo mi postici. Ekipa jos nije dosla do tog status quo, jos nije dozrela, da svoj mentalni status drzi, zato ga treba ponavljati i objasniti, a Susic to nije napravijo. Da, mi smo zasluzeno dosli do prvensta, i ako s malo srece i prilicno prosjecnoj grupi u kvalifikacijama, ali nista ne objesnjava to amatersko drzanje, kad smo unisli u igro protiv Nigerije kao favoriti. Bas favoriti trebaju da znaju za pokornost i ipak ne dopustiti ni jednom protivniku da ih bilo gdje dalje pomjere od onog mjesta gdje oni misle da su i gjde zele da budu. To znaci isto da mi nismo znali gdje smo i ko smo, ni koliko vrijedimo ili ne vrijedimo, pa se iz prve pise da nismo za nista iako se dana prije pisalo da smo odlicni. Treba se naci mjesto u evropskom fudbalu. Ali to mora biti mjesto s pobjednickim mentalitetom. Iako smo prvi put na velikoj sceni (pa bila je i Hrvatska 98'), nema tu zadovoljstva u osmini finala i nema mjesta za pseudo-skromnost, koju Safet Susic dovodi u nas tim. Ta ekipa ja izvrsna i sastoji se od momaka koji su u svemu ukupno kao ekipa ravni svakoj ostaloj ekipi osim mozda prvih tri na svjetu. A to sto je Susic iz pocetka davao prognoze naseg odvijanja na takmicenju, to je bila njegova greska. Brzo to udje u um i covjek se drzi toga. Ponekad se novinarima ne treba objasniti, cak ni odgovoriti. U tom se slucaju da reci „ne znam“ ili „ne zelim odgovoriti“, jednostavno.
Susic je dao izjavu u kojoj je pomenuo da nasa ekipa nije bila razpolozena. To su rijeci koje se ne prastaju. Ekipa koja nije rezpolozena se ne zove na svjetsko prvenstvo. Tocka. Kad se igra, igra se sa svom voljom kao sto je pokazala SAD i iznenadila kao mnoge ekipe, koje su sa prosjecnim igracima prosle u drugi krug.
Nije bas jasno zasto ja Safet Susic u prvim danima poslje utakmice protiv Argentine dao izjavu kako nije zadovoljan sa pristupom ekipe u toj utakmici, a cetiri dana poslje meca protiv Nigerije govori obrnuto (jucerasnja pres konferencija), te pravda kako smo ipak bili jako dobri protiv Argentine. Zasto Safet Susic tako relativira postignuce mi nikad necemo saznati. Ali to svjedoci da nas selektor nema kicme, niti zna zapamtiti sto je rekao.
Mi smo izgubili jer smo se izgubili i buduca nada je da nas jedan selektor moze odvesti sto dalje i da necemo stati na pola puta, nego ici da pobjedimo. Onako kako treba. Ako smo vec ofenzivna ekipa, onda je treba postaviti kao taku, a ona postava protiv Nigerija bila je rizik. Zato sto covjek rizikuje samo kad ne zna sta radi. U suprotnom Vahid Halilhodzic je znao sta radi, tako da nije rizikirao provit Koreje, moze se reci. Nadamo se da ce buduci selektor ucvrstiti taj pobjednicki mentalitet u nasoj Repki, tako da cemo vise puta gledati onu Ekipu koja uziva u fudbalu i pokaziva sta moze, nego onu koja se bori da napravi sto nemoze. Ta nemoc koja nadvlada sav nas trud, zato sto nismo sposobni da se slozimo, gadno reflektira prirodu nase nacije, i bolno nas podsjeca ne ono sto nismo osvojili, umjesto da nas obraduje onog na cemu radimo. Mi imamo u nogama, ali jos nemamo u glavi. To treba shvatiti, prihvatiti, i konacno promjeniti. Budimo pametni. Cestitamo Safetu Susicu, ali kao sto je vrjeme mnogima da idu, na bilo kojem prostoru, bila to lokalna politika ili necijonalna, bio to fudbal, goodbye, integritet je najvazniji i ljudi sa cvrstim odlukama i fleksibilnim mozgom, to mogu dovesti u srce nase drzave.
razmisljam dal' da uploadam 
. Covjek je teski moron.