Izgleda da se odlučilo, da se "neuspjeh" reprezentacije BiH na SP svali na leđa tri osobe: Emir Spahić, Edin Džeko i Safet Sušić. Htjeli to priznati ili ne, ova tri čovjeka su najzaslužnija za plasman na SP, pri čemu ni najmanje ne želim umanjiti doprinos Ibiševića, Hajrovića, Begović, Pjanića i ostalih reprezentativaca.
Prvi na listi za odstrijel se našao kapiten Emir Spahić, a najviše mu se prigovara na lošoj atmosferi u reprezentaciji i lošoj igri protiv Nigerije. Kakva je atmosfera u reprezentaciji bila ne znam (nisam bio unutra) i ne bih želio komentarisati. Niko ne spori da je protiv Nigerije odigrao lošije od očekivanja, ali za poraz svaljivati najveću krivicu na njega je potpuno neutemeljeno. Svi znamo da smo cijelu utakmicu odigrali sa Mujdžom na desnom beku, Šunjićem na desnom stoperu i Spahićem na lijevom stoperu. Spahić je u toj utakmici morao istovremeno igrati stopera i lijevog beka, što se na kraju pokazalo kao nemoguća misija. Spahić je u utakmicu ušao isuviše nervozno i napravio 4 pogrešna dodavanja koja su nas mogla koštati, ali na našu sreću nisu. Najveći krivac za poraz protiv Nigerije je postavka igrača na terenu i igrači koji nisu mogli "istrčati" tu postavku. Cijelu utakmicu smo odigrali sa samo jednim igračem na lijevoj strani, prvo Lulić, a potom Salihović. To je bila naša najveća greška. Evo jedan link, koji pokazuje našu postavku tokom cijelog meče uprošten na periode od 15 minuta.
http://****.fifa.com/mm/document/t ... mation.pdf" onclick="window.open(this.href);return false;
Na svjetskom prvenstvu od naših igrača je naviše pretrčao Bešić, potom Pjanić, a na trećem mjestu je SPAHIć. Bez obzira na sve Spahić je protiv Nigerije odigrao lošu utakmicu.
Drugi na meti za odstrijel je Edin Džeko. Igrač od kojeg smo najviše očekivali i to sa punim pravom. Džeko je odigrao sva tri meča. Protiv Argentine bio poprilično odsječen i nerijetko između tri igrača Gaučosa. Borio se koliko je mogao i pored činjenice da je dobro čuvan, našao se u nekoliko prilika, koje na našu žalost nije iskoristio. Iako smo izgubili tu utakmicu, naši navijači su je "slavili" kao da smo bar bod izvukli, a ne izgubili. Na toj utakmici je pretrčao preko 10km, što je za jednog napadač, njegovih performansi, više nego odlična kilometraža. Apetiti su nam naglo porasli, a Bešića smo okovali u zvijezde, jer je uštopao Messija, a nije - Messi je dao gol, a Bešić je bio naš najbolji igrač na toj utakmici.
Vratimo se Džeki i slijedećoj utakmici. Za nas u tom trenutku najbitnijoj. Nigeriji. U utakmicu se ušlo sa pogrešnom postavkom. Cijelu utakmicu smo odigrali sa samo jednim igračem na lijevoj strani, iako smo znali ili trebali znati da su Nigerijci fizički dominantnija ekipa od nas. Znali smo ili smo morali znati da su klimatski uslovi na toj utakmici na strani Nigerije. Bez obzira na sve ušli smo dosta nervozno u utakmicu, ali i pored toga uspjeli dati gol, kojeg je sudija poništio. Čist gol nam je poništen, dao ga je Džeko. Džeko je na toj utakmici imao još 3-4 šanse, a u zadnjoj je pogodio stativu, nakon što se golman Nigerije instiknktivno bacio i spasio svoju ekipu. Džeki na toj utakmici zamjeraju, nedostatak želje, volje i zalaganja, a ja mislim da se bez te tri stvari Džeko sigurno ne bio našao u situacijama da postigne gol. Ovdje se postavlja neki gif, gdje Džeko glumi lijevog beka i na osnovu toga ocjenjuje njegova igra protiv Nigerije.
U trćoj utakmici, najmanje bitnoj, ali ne i nebitnoj Džeko je pokazao najviše i potpuno zasluženo ponio epitet igrača utakmice. Opšti dojam za sve tri utakmice je taj da je Džeko odigrao sasvim korektno, ali je mogao više. Uvijek se može više.
Safet Sušić. Govorim samo o onome što je bilo u Brazilu. Govorim o utakmicama. protiv Argentine "onako". Protiv Nigerije loše. Protiv Irana odlično. Sve u svemu, između 1 i 5, to bi bilo 2+ ili 3-.
Suština mog pisanja je želja da se ova tri čovjeka ne pljuju, ne psuju, da se od ova tri čovjeka ne prave nacionalni izdajnici. Ova tri čovjeka su dala dosta reprezentaciji i nadam se da će i dalje davati, pa makar ni jedan od ove trojice ljudi ne bili ni blizu reprezentacije. Najlakše je pljuvati, mnogo teže je konstruktivno kritikovati. Sada bih i ja mogao biti pljuvač i početi "izvlačiti" tekstove, kada se Asmir Begović nije htio odazivati selektoru, jer nije želio biti rezerva Hasagiću, a dobro znamo da je i Hasagić nekada bio naš junak.
Da imalo imamo sabura i volje da objektivnije gledamo na sve što se desilo, sigurana sam da bi nam i reprezentacija, bila jača, a mi navijači zadovoljniji.
Goethe: "Zabludi korisnoj, uvijek pretpostavljam istinu štetnu. Ako i probudi bol istina nosi i lijek".