U svojim tekstovima ću najviše pisati o fudbalu, ali naravno nikad nije loše promijeniti temu, pa ubaciti nešto iz drugog sporta.
Prvi tekst cu naravno posvetiti svojoj reprezentaciji.
Od ljubavi do mržnje, od mržnje do ljubavi
Nevjerovatno je, zaista, koliko je tanka linija između dva pojma. Ljubavi i mržnje. Sve je bilo tako dobro, tako lijepo do petka, kada je sve krenulo niz brdo. Potpuno sramotan pristup utakmici desetljeća smo gledali od strane naših reprezentativaca. Iako se ovo "utakmica desetljeća" često koristi , ova utakmica je imala sve predispozicije da dobije takav epitet.

Ali, naši reprezentativci to nisu znali ili su podlegli pritisku. Pošto su profesionalci isključio bih ovu drugu opciju. Od gotovog smo bili blizu da napravimo veresiju. Igra krajnje kritična, potpuno neprepoznatljiva ona repka koja je Grčkoj zabila 3 komada a bez pardona napunila ostale reprezentacije iz grupe. Nigdje igre,protoka lopte, prilika. Slovaci su nas unistili psihički i fizički na terenu. Njihovo odugovlačenje je stvaralo tenzije i nervozu kod igrača a oni su to znalački iskoristili. Zaista ne može se reći ne zasluženo jer su imali dvije sjajne prilike na utakmici, nisi ih iskoristili, ali su to morali naplatiti kad tad. Jedna nedovoljno dobro izbijena lopta iz šesnaesterca je završila na nozi Slovaka koji uz pomoć Emira Spahića, koji se u najboljoj namjeri postavio u blok, pogađa za vodstvo Slovaka i muk na tribinama. To je usmrtilo našu reprezentaciju. Nisu imali ni psihičke ni fizičke snage da izjednače a kamo li preokrenu.
Razni komentari su stizali, povezivale se ruzne psovke sa imenima igrača i njihovih članova uže obitelji. Grozota za čitati. Samo neko bez i malo pameti može nešto pisati i onako pričati protiv reprezentacije koja nije zadovoljila naše ukuse i očekivanja tu noć ali isto tako nisu zaslužili da ih se onako omalovažava. Jutro je pametnije noći pa su u subotu komentari bili nešto drugačiji ali i dalje dolazili iz ogorčenih usta. Kako su prolazili sati,dani vjera u ove momke se opet vratila.
Utorak, euforija je podignuta na najveći nivo. Slovačka puna naših navijača, Žilina obojena plavo žutim bojama. Kad kažem žutim, definitivno ne mislim na njihovu žutu nego na onu, bosanskohercegovačku. Ljiljani na svakom koraku, roštiljanje i zvuk sevdaha, u Žilini !!
Sve je mirisalo na to da ćemo pobjediti i vjerovatno slaviti odlazak u Brazil.
Ali na terenu opet druga priča. Opet smo imali inicijativu u prvih nekoliko minuta, ali bez rezultata. Opet su nas Slovaci smirili, uništili igru koja nas je krasila.. Imali nekoliko dobrih prilika, i zabili gol u najgorem mogućem trenutku. Gol koji nas je mogao koštati plasmana u Brazil.
Na tom poluvremenu gorčina i emocije se nisu mogle opisati. Svakvih komentara se moglo pročitati i naslušati. Opet su se igračima pozdravljali najmiliji,mrtvi i ko zna ko još.
Opet u drugom poluvremenu nismo imali igru, ali eto nekako dolazimo do tog gola protiv Slovačke koji je obrnuo situaciju, a onda, trenutak koji će svi bosanci dugo pamtiti.
U igru ulazi, toliko osporavani, novopečeni zmaj, po kojem će mnoge bebe vjerovatno dobiti ime. Izet Hajrović. Sudbina je htjela da ta noć, da ove kvalifikacije budu posvećene samo njemu. Od najnepozeljnijeg covjeka u BiH do heroja. Kako je samo potegao tu nogu. Imao sam predosjećaj, govorio sebi evo ga,evo. Udaljio se od lopte a onda trazio povratnu, namjestio se i zategao. Ostalo je zaista neoposivo. Jedino što se vidjelo je lopta u mreži i Muhino lice u nevjerici, a onda slika koja je mnoge iznenadila. Hajroviću među prvima prilazi Džeko i dokazuje da nema nikakvih trzavica na njihovoj relaciji. Kako su samo proslavili taj pogodak.

Marjanovo vikanje do iznemoglosti, moje valjanje po podu i radost miliona ljudi, koji su to zaista zaslužili. Hvala svima, ali posebno hvala Hajroviću što nas je usrećio na najljepši mogući način i poslao sve kritičare ondje gdje im je mjesto. U mišiju rupu.
Svi oni što su psovali igračima na poluvremenu su bili posramljeni na najbolji mogući način. Imamo još dvije lahke utakmice ali ne treba se zavaravati. Isto tako, ako ne očekujemo pobjedu u tim utakmicama onda bolje da i ne idemo na to Svjetsko.
Jedno je vjerovatno sigurno, aa to je da će ljiljani biti okačeni ulicama Brazila, da će se čuti sevdah na trgovima i da će se oriti iz grla BiH navijača, koji su još jednom poslali pozitivnu sliku u Evropu i Svijet, sliku o kojoj će se pričati dugo dugo, baš kao što će se i ovdje pričati o golu Izeta Hajrovića.

IDEMO ZMAJEVI,PRATI VAS VAŠA VJERNA ARMIJA!
VOLIM TE BOSNO !