Probisvjet je napisao/la:Mislim da je suvisna rasprava oko ove utakmice.
FK Sarajevo sigurno nece dobiti tri boda iz ove utakmice! Sto se tice Slobode ni ona nece dobiti vise nego sto je zasluzila, a to su tri boda.
Djaba rasprava! Niti ce ove godine Torpedo biti prvak, niti ce ispasti Gorki!

I pored bogate sportske istorije SD "Sloboda", posebno između dva rata, nema mnogo pisanih tragova, bar ne u dokumentaciji Društva. Oslanjajući se najvećim dijelom na istraženu istoriografsku arhivsku građu koja je bila osnova i za izradu knjige edicije "U krilu revolucionarnog radničkog pokreta" i "Muzička sekcija - stasala zajedno sa fudbalom", mogli su, iako fragmentarno da spoznaju osnovne tokove djelovanja Društva i prelomne trenutke u njegovom istorisjkom razvoju.
Prethodna istraživanja istorije radničkog pokreta, posebno KPJ i naprednih sindikata, a u čijem se okrilju razvijalo i djelovalo Društvo. Tako i saznajemo da su
RSK "Gorki", a kasnije i RSK "Sloboda", na izvjestan način dijelili sudbinu revolucionarnog radničkog pokreta ovog kraja, čija je ukupna aktivnost, pa i utemeljenost u rad ovog sportskog Društva bila pod prismotrom žandarmerije i policije, a što je često rezultiralo zabranom rada i zatvaranjem društvenih prostorija.
Nakon održanog Kongresa ujedinjenja i stvaranja Socijalističke radničke partije Jugoslavije (komunista) u Tuzli su, sredinom 1919. godine, otpočele pripreme za formiranje Radničkog sportskog kluba. Na konferenciji Mjesne organizacije SRPJ (K), koja je održana 17. oktobra 1919. godine, izabrano je novo Mjesno partijsko vijeće u kome su bili: predjsednik Mato Vidović, potpredsjednik Jovo Sretenović, sekretar Mitar Trifunović, zapisničar Franjo Miškovski, blagajnik Miko Trifković, kontrolor Drago Železnik, Stjepan Kranjčec i Safet Hadžiefendić i članovi bez funkcije Kosta Đorđević i Osmo Hurić. Nakon konstituisanja Vijeće je istog dana donijelo odluku o sazivanju osnivačke skupštine za osnivanje Radničkog sportskog kluba. Osnivačkom skupštinom, održanom krajem oktobra, rukovodili su: Jovo Sretenović, Mato Vidović, Safet Hadžiefendić, Ljubo Simić, Niko Trifkovič i Petar Dugonjić. U prvi upravni odbor - rukovodstvo kluba izabrani su: Leonard Banker, zidarski radnik, Mato Vidović, Niko Trifković, molerski radnik, Stjepan Brkljačić i Alfred Puhta, električarski radnici, Mijo Cuvaj i Ahmed Mandžić, stolarski radnici, Franto Bauzek, mašinbravarski radnik, Emil Kranjčec, Jakov Čurić i Petar Dugonjić, pekarski radnici, Franjo MIšovski, grafički radnik, Safet Hadžiefendić, obućarski radnik, August Mot, odžačar i Karlo Švarc, vodoinstalaterski radnik. Iz strukture izabranih, može se zaključiti da su
svi članovi upravnog odbora bili radnici koji su bili zaposleni u deset različitih radničkih zanimanja.
Pripreme za formiranje Kluba trajale su prilično dugo. Da bi se klub mogao registrovati trebalo je prethodno nabaviti odgovarajuće rekvizite i obezbijediti 24 verifikovana fudbalera, što je, pored ostalog, bio uslov da se Klub poslije osnivanja prijavi vlastima i Sportskom savezu. Prvi radnički sportski klub u Tuzli, dobio je naziv "Gorki" po imenu velikog sovjetskog pisca Maksima Gorkog. O tome kako je Klub dobio ime "Gorki", Petar Dugonjić, član prvog Upravnog odbora, kaže sljedeće: "I, kad su se več pripreme za skupštinu privele kraju, predlagano je da se Klub zove "Sokolović" po imenu na Miću Sokolovića, poznatog radničkog borca. Tada je Mitar Trifunović Učo primjetio: "Ljudi, malo će ih znati da smo Klubu dali ime po našem Mići. Većina će misliti na Mehmeda Sokolović". Praktični Franjo Rezač je insistirao da se na skupštinu ode sa konkretnim prijedlogom. "Ako niko nema od vas ja bih predložio da Klub nosi ime Maksima Gorkog..." rekao je Mitar Trifunović Učo. Prema odluci Upravnog odbora niko u Klubu nije mogao biti igrač ako nije član Socijalističke radničke partije Jugoslavije (komunista). Igrači "Gorkog" bili su skromni i disciplinovani sportisti. Svojim poštenjem, ponašanjem i zalaganje osvajali su publiku tamo gdje su nastupali. U prvo vrijeme sjedište Kluba je bilo u Rudarskoj ulici, nedaleko od sadašnjeg skvera. Do kraja 1923. godine Klub je tri puta mijenjao sjedište. Poslije prvog preseljenja njegove prostorije nalazile su se u zgradi Židovske banke, zatim u Hotelu "Grand" gdje se danas nalazi izložbeni paviljon i na kraju ponovo u Rudarskoj uliici u zgradi u kojoj je nekad bio. Utakmice su igrane na dva igrališta. Prvo tzv.
"Komunističko igralište" nalazilo se na prostoru između sadašnjih zgrada Mašinsko-saobraćajnog i Hemijsko.tehnološkog školskog centra, a drugo bilo je na vojnom vježbalištu u istočnom dijelu grada, na jednoj poljani gdje se sada nalazi Osnovna škola "Braća Ribar" u Tuzli.

Fudbalski Klub Sloboda Tuzla Bosnia and Herzegovina. The English translation of the team's name is Football Club Freedom.