Post
Postao/la boccaccio » 23 sep 2014, 12:53
Dobro mi ovo guramo iz kola u kolo i drago mi je da se kod nas vratio taj pozitivan osjecaj, sto kod navijaca, koji sada imamo potpuno drugaciju sliku, sto kod same ekipe koja je dobila potrebno samopouzdanje.
Kako idemo iz utakmice u utakmicu, sami sebe iznenadjujemo. Ovakav niz pobjeda mogli smo ocekivati kada su igrale bolje generacije, bolji igraci od ovih koje sada imamo. To je fakat. Siguran sam da niko poslije evrope i uvodnih par kola nije ocekivao ovakav trenutan polozaj na tabeli i jedan lijepi osjecaj kod nas navijaca. Osjeca se zadovoljstvo, ali jos mi je draze kada se ne vidi euforija. Ovo se dugo nije desilo. Tacno svi znamo koliko zapravo nemamo pojma o tome koliko ova ekipa moze i koliki joj je limit u ovoj ligi. Nepoznanica nam je iz razloga sto nismo mogli da zakljucimo koliko pojedinacno mladi igrac moze da daa ovoj ekipi i kako ce se snaci Memija,da li ce napredovati Bajic i Sadikovic, onaj ostatak tima iskusnijih igraca koji nije doslovno uspio da se proda, pa su ostali, a mi se pitali sa kakvim motivom od njih mozemo bilo sta da ocekujemo, jer trunu u ovakvoj ligi sa malim primanjima, pa smo imali rekonvalescente, od koji nismo znali sta da ocekujemo, i koliko brzo mogu da se vrate u staru formu. Milion je tu upitnika bilo i realno los pocetak ove sezone, sa novim mladim i neiskusnim trenerom, koji isto tako uci iz utakmice u utakmicu, mijenja sisteme igre, mnogo rotira igrace, trazi ono idealno, od igraca koji su mu ostali na raspolaganju.
Zato sa ovim trenutkom moramo biti prezadovoljni. Mi i dalje ne znamo koliko ova ekipa moze ili ne moze. Slazem se sa nekim gore napisanim tekstom i konstatacijom da ne bi trebali analizirati i kalkulisati vec sada za kraj prvenstva i kako mozemo proci kroz cilj. Ne treba se furati u tom smjeru. Oprezno i jako u svaku utakmicu, kao da nam je svaki protivnik najjaci protivnik i samo maksimalnim zalaganjem se moze doci do rezultata. Adzem je to uspio da napravi za sada. Hrabrost se nagradjuje sa ovakvim pristupom koji trenutno igraci imaju. Mi mozemo kroz analize razmisljati i napisati da je neki igrac odigrao losu utakmicu, da ga nije islo, da je kiksao itd. To se i desava, kao na primjer sa Zeljkovicem u zadnjoj tekmi. Ali svi vidimo da se taj Zeljkovic uvijek bori kada dobije sansu, a vala i svi drugi igraci. Vidi se ta borba, kao sto se nekad vidi i znanje i neznanje kod pojedinih. Pa je svijetli primjer kada neko zna lopte Varea. To je samo primjer.
Nasa ekipa je izjednacena u nekom svom kvalitetu. Mladost je hrabra i to jako raduje, oni napreduju i uce u svakoj utakmici. Stariji im i pomazu i ne pomazu. Ali i stariji guraju dobro sa trkom. Ne vidim nikoga bez voljnog momenta kao sto je to bio "Svraka".
Adzemov prvi intervju mi je u sjecanju kada je rekao da je zatekao strasno zapustenu ekipu u svakom smislu. Njegov prvi zadatak je bio da im kroz treninge i te prve pripreme vrati osmijeh na lice. To je dugotrajan proces. Adzem se borio sa mnogo pocetnih zahtjeva. Morao je vratiti ekipu u dobro raspolozenje, morao je nesto promijeniti u sistemu zbog rostera igraca koji mu je nametnut. Morao je poci u proces podmladjivanja a da proba da rezultat ne pati i da se borimo za vrh, morao je podici ozbiljnost citave radne okoline, vezano za rad u teretani, nabavku suplemenata, hiljadu drugih stvari, u kojima mu naravno sasvim sigurno pomazu i ljudi oko njega i uprava. Da bar dobije one osnovne uslove za tako ozbiljan rad, gdje je prvi on na nozu kod navijaca. Da nemamo ovakve rezultate, vjerujem da bi Adzem do sada mogao biti i bivsi, zbog pritiska koji mu se namece najvise od nas navijaca, koji nismo toliko svjesni ogromnog truda koji Adzem ulaze da sve kockice budu kako treba a da je vezano za igrace, za psihu, za razgovore sa njima, za postavljanje tima i taktike, za promociju mladosti, kojima je usadio ono nesto sto je on imao kada je bio na pocetku karijere u mnogo ozbiljnijoj ligi. A to je da se igraci bore za sebe. Bez straha i bez kompleksa, igrac je igrac i sa 18 godina. Skolovan igrac koji treba da krunise svoju skolu i da se bori za sebe i za svoju ekipu. To je Adzem uspio.
Naravno, sa svakim narednim kolom treba biti oprezan. Bas kako nas je krenulo, tako moze i da nas stane, pa da napravimo i negativan niz. To je uvijek moguce, jer je ova vrsta rada tek na pocetku i mi to moramo da prepoznamo. To je nas zadatak. Da ih podrzimo, u dobru i u zlu. Kada se prepozna dobar pravac rada, cak i ako ne igramo kvalitetno, dacemo igracima vjetar u ledja i disati sa njima, pa da npr. mladi Memija osjeti taj nas navijacki dah, kada napravi los potez, kada pogrijesi, da mu damo do znanja da je on nas, da ga poguramo da on shvati kako tu pripada i kako ce vec sljedecim potezom ili borbenoscu natjerati sebe da se izbori za svoj status, da se bori za sebe i da napreduje. Tako i sa svakim igracem. Adzem po meni radi ogroman i dobar posao. Samo neka nastave iz utakmice u utakmicu, neka daju pristup, znanja onoliko koliko imaju, da se bore za sebe, da se bore jedni za druge, da se bore za nasa srca i za nas koji dolazimo da ih gledamo. Oni to rade. Ja sam nekako ponosan. Neki ce kvalitet iz ovoga izrasti ako ovako nastave. Nikad mi nece biti krivo da na taj nacin izgube pa evo i u narednom kolu protiv Zvijezde, gdje smo apsolutni favoriti po svima nama. Fudbal je, eto, prosto takav. Polako, iz kola u kolo.
http: //fkzeljeznicar.ba/ Najbolji portal za najbolji klub !
