https://telesport.telegram.hr/kolumne/c ... brooklynu/
To je riječ koju posljednjih godina često čujemo u NBA krugovima. Ako se nitko ne ozlijedi. Ako Zion ostane zdrav. Ako AD ostane zdrav. Ako Kawhi i George ostanu zdravi. Ako Westbrook prihvati novu ulogu. Ako pronađu backup centra. Ako pronađu 3&D krilo. “Ako” je riječ kojom počinjete svaku raspravu jer u NBA-u nema sigurne stvari. Sve ovisi. Ako.
Otkako su prije četiri godine u New York doveli Kyrieja Irvinga i Kevina Duranta i nakalemili ih na kostur momčadi koja je upisala 42 pobjede igrajući zabavnu, modernu košarku, liga je čekala da Netsi eksplodiraju. Umjesto toga, oni su implodirali. Kostur je ogoljen do kraja kako bi se oformila nova velika trojka koja nikada nije zaživjela jer je Irving izbjegavao igrati — što zbog cijepljenja, što zbog osobnih razloga, što zbog ozljede. Podmetali su klipove vlastitom treneru, bezuspješno rotirali i razmjenjivali igrače, tražili razmjene u druge momčadi, punili medije tračevima i gubili puno više nego što su mnogi očekivali.
Netsi, papirnati favoriti za osvajanje naslova, bili su ikona disfunkcije. To se moralo negdje prelomiti. Od momčadi koja je oformljena prije četiri godine s idejom da napadne naslov ostala su samo tri imena: Joe Harris, Kyrie Irving, Kevin Durant. Dovoljno da i dalje budu među favoritima za osvajanje naslova. Ako.
Irving je izbjegavao igrati — što zbog cijepljenja, što zbog osobnih razloga, što zbog ozljede. Podmetali su klipove vlastitom treneru, bezuspješno rotirali i razmjenjivali igrače, tražili razmjene u druge momčadi, punili medije tračevima i gubili puno više nego što su mnogi očekivali.
KD pogađa 77 posto na obruču, 61 posto s lakta, apsurdnih 59 posto s poludistance i jedino u čemu nije impresivan je trica, koja je na 36 posto, ali i koju uzima relativno rijetko — samo je u četiri sezone, sve na početku karijere, uzimao manje trica. Jedini čovjek koji se po efikasnosti i volumenu može nositi s Durantom ove godine je Luka Dončić; da je ovo normalna sezona, njih dvojica bi predvodila utrku za MVP nagradu, ali trenutno uživamo u bogatstvu talenta pa je Duranta trenutno teško ugurati u top 3. No, nastave li Netsi ovako, ne bi me čudilo da napreduje na toj ljestvici.
Durant i Irving su preko noći postali paragoni odgovornosti i reda i, vidi vraga, momčad je proigrala. Ako je vjerovati Durantu, za to je uvelike odgovoran Jacque Vaughn, koji konstantno pronalazi način da pred njih stavi nove izazove, da ih takne u žicu, da ih motivira za više. Vaughn je ranije ove sezone bez riječi u svlačionici objesio statistiku o postotku defenzivnog skoka i box outovima, među kojima su igrači Netsa bili među zadnjima u ligi. U međuvremenu su došli do sredine. Neke ekipe znaju da ih uvijek može izvući individualni talent zbog čega često igraju ispod optimuma, mekano i tromo, a Vaughn je takvo ponašanje iskorijenio iz Brooklyna.
Kad su Lakersi osvojili naslov u Orlandu, osvojili su ga uvelike zato jer su Anthony Davis i LeBron James prihvatili defenzivnu filozofiju Franka Vogela i pretvorili se u obrambeno čudovište. Netsi sada prihvaćaju filozofiju preuzimanja odgovornosti za svoj dio posla koju Vaughn uporno pokušava nametnuti.
Prošle sezone ispisane su tisuće stranica o pravom Simmonsovu stanju. O njegovu mentalnom zdravlju. O njegovoj ozlijedi leđa. O posljedicama koje je izazvalo bacanje pod autobus koje mu je priredio Doc Rivers svojim izjavama, pa i Joel Embiid svojom šutnjom. Teško je spekulirati o nečijem mentalnom stanju, ali nema nikakve sumnje kako je Simmons početkom sezone izgledao usrano svaki put kad bi trebao donijeti odluku s loptom.
Teško je reći je li to bilo zbog dugog perioda oporavka ili zbog straha da će nešto uprskati, ali kako je vrijeme odmicalo, tako je Simmons postajao sve slobodniji. Prvo u tranziciji u kojoj smo ga opet mogli vidjeti kao punokrvnog playa koji ili napada obruč ili razigrava suigrače, a nakon toga i u punom napadu, gdje igra uglavnom small ball centra na dunker spotu. Sve manje i manje se kod njega vidi alibi-igra koju je često znao pokazivati u Sixersima, gdje je tretirao loptu kao vruć krumpir. Povećao je broj šutova, počeo je agresivnije napadati obruč u mismatchu; premda i dalje nije onaj igrač koji je bio prije tri godine — limitiran, ali apsolutno sjajan u tome što radi dobro — na putu je da se vrati na tu razinu.
S takvim Simmonsom, sa KD-jem i Irvingom koji igraju odgovorno, s ostatkom ekipe koja je manje-više odlično uparena s glavnim zvijezdama, Netsi su upisali 16 pobjeda iz 17 utakmica. Istina, tijekom tog niza raspored nije bio najtvrđi, od top ekipa dobili su samo Buckse i Cavse, ali treba dobiti 16 od 17 momčadi. No, puno važnije od samih pobjeda je to što Netsi konačno izgledaju onako kako smo ih zamišljali. Kao dvoglavi zmaj koji vas može spaliti vatrom, rasparati kandžama, ugristi zubima i smlaviti repom. Imaju više napadačkih riješenja od bilo koga u ligi. Imaju dubinu. Imaju zvijezde. Imaju trenera koji ih kuži. Ušli su u top 10 i po ofenzivnom i po defenzivnom rejtingu.
Ako ostanu posvećeni jedni drugima, ako ostanu odgovorni, ako ih zaobiđu ozljede, njihov bi talent konačno mogao izaći na vidjelo i u doigravanju. “Ako” je i dalje tu, ali ga je puno manje nego prije