ATP Tour

[shminka]

Dimitrov se riješio ublehe u svom boksu, sljedeće godine je pod vodstvom velikog Paula Annaconea

[Virtu4l]

Raskinuo sa Sharapovom?

[shminka]

dao nogu Rašidu

[Virtu4l]

Ona ga navratila, rospija.

[DANTES]

Ona ga navratila, rospija.

znači dimi je papa?

[formance]

Australija: Kyrgios, Kokinakis, Tomik, Jasika, Saville

SAD: Kozlov, Donaldson, Tiafoe, Mmoh, Rubin, Fritz

Rusija: Rublev, Kachanov, Safiulin, Rublik

Tenis odavno nije imao bolju perspektivu. Za nekoliko godina očekuje se veliki povratak dvije najveće teniske nacije i ogromna borba za prevlast na ATP touru.

Jedva čekamo.

[Unofficialpage]

Australija: Kyrgios, Kokinakis, Tomik, Jasika, Saville

SAD: Kozlov, Donaldson, Tiafoe, Mmoh, Rubin, Fritz

Rusija: Rublev, Kachanov, Safiulin, Rublik

Tenis odavno nije imao bolju perspektivu. Za nekoliko godina očekuje se veliki povratak dvije najveće teniske nacije i ogromna borba za prevlast na ATP touru.

Jedva čekamo.

Nadam se da ovaj neće biti pod zastavom Australije.

[Forster]

Australija: Kyrgios, Kokinakis, Tomik, Jasika, Saville

SAD: Kozlov, Donaldson, Tiafoe, Mmoh, Rubin, Fritz

Rusija: Rublev, Kachanov, Safiulin, Rublik

Tenis odavno nije imao bolju perspektivu. Za nekoliko godina očekuje se veliki povratak dvije najveće teniske nacije i ogromna borba za prevlast na ATP touru.

Jedva čekamo.

Mogli bi u uskoro imati i mozda prvog gluhog igraca medju najboljima

Korejanac Duck Hee Lee, vec 2 Futures titule sa 16 godina, bit ce i on prijetnja ovim gore spomenutim, samo ga zeza sto ne cuje dobro

[formance]

Naravno, taj problem sa sluhom, odnosno činjenica da nikako ne čuje ima svojih, kako pozitivnih, tako i negativnih strana. Pozitivno je to što ima potpuno veči fokus na igru, budući da ga nikakve 'sitnice' ne mogu poremetiti. Koncentrisan je samo na meč, lopticu i protivnika. Dobacivanje sa tribina, buka koju publika pravi i slične zayebancije na njega ne mogu uticati ni 1%.

A to, koliko god možda izgledalo kao nebitno, ipak nije. Pogledajte Lendla i Đokovića, prvi se na razne načine ulizivao publici, posebno Američkoj, ali ga oni nikad nisu prihvatali i davali omaž koji zaslužuje. To ga je izjedalo. I kod Novaka se primijeti ta određena doza, uslovno rečeno nekog razočarenja, što nikako ne uspjeva biti jednako popularan kao Federer ili Nadal. Kada mu publika zviždi, jasno se i osjeti i vidi da mu to prilično teško pada. Dijelom je to razumljivo, on je po meni najveći fair play igrač na touru, ali brendom nikako ne uspjeva stati rame uz rame sa Fedal duom. Zato je publika uglavnom uvijek na strani njih dvojice.

Ono što Koreancu najviše predstavlja problem jeste to što ne može čuti zvuk loptice prilikom njenog dodira sa reketom. Mnogo teže je osjetiti i dozirati udarac, dosta energije ide samo na taj ogroman fokus koji on mora praviti da bi kontrolisao lopticu, da bi uopšte znao sa kojim intezitetom da je udara. On se nije rodio sa takvim osjećajem, on ga je morao sticati. Koliko je to bag, toliko je i dobro, jer mu generalno mnogo više pomaže pri samom fokusu na igru i meč. I igrači koji obično imaju bilo kakav fizički ili neki drugi nedostatak uglavnom žele dokazati, kako sebi, tako i drugima da mogu prevazići te probleme i uprkos njima normalno se baviti sportom. To ih motivira.

Poznato je u kakvom je stanju bio Blake tamo 2004, a u kakvom se stilu vratio. Desna strana lica je bila paralizovana, doživio je i emocionalni šok kada mu je otac umro, a znamo kakav comeback je napravio. O Haasu da i ne govorim. Taj čovjek pomjera granice i istinska je inspiracija svakome ko želi da se bavi sportom, a ko se našao u istim ili sličnim situacijama. Ograničenja su samo u ljudskom umu i čovjek ih sam sebi postavlja. Nažalost, ali je tako. Zato ne sumnjam da će ovaj momak biti paklen igrač. On na nedostatak sluha ne gleda kao na problem, već kao motiv više da uspije i dokaže sebi da ga to ne može spriječiti u naumu da ostvari ili postigne ono što želi i vjeruje da može. Zato ćemo ga sa zadovoljstvom pratiti u narednim godinama.

[Belmin6]

http://www.klix.ba/vijesti/humanitarne- ... /141203005

Bravo Nole i Damire, svaka vam cast. Takodje svaka cast i našem Zenicaninu Blicku.

[Virtu4l]

Veliki je gospodin Novak Đoković, veliki

[Virtu4l]

Federerova nova kućica od 9 miliona eura,

[Virtu4l]

Yebena mononukleoza...

[youtube][/youtube]

[DANTES]

Federerova nova kućica od 9 miliona eura,

koji sam sem qrac skolovao?

[Virtu4l]

Da dokažeš starcima da možeš, k'o i većina

[DANTES]

Da dokažeš starcima da možeš, k'o i većina

za sve je kriva moja uciteljica koja mi je dala dvije petice i pohvalila me poslije mjesec dana prvog razreda... probudio se takmicarski duh i yebi ga...

[Virtu4l]

[youtube][/youtube]

[formance]

Teniska 2015

Prošla sezona je po mnogim parametrima bila jedna od najzanimljivijih u posljednjih nekoliko godina. Konačno je razbijena dominacija Velike četvorke na GS turnirima, budući da smo dobili dvojicu novih Grand slam osvajača, a i sama kvalitativna razlika između Top četvorke, odnosno, sada već top trojke, s obzirom na Andyev nedostatak dobrih igara nakon operacije, i ostatka toura je manja u odnosu na prethodne godine. Jedan od razloga je mentalni, fizički i igrački pad najboljih igrača, a drugi jeste i kvalitativni skok drugog ešalona igrača, čiji je nagli dolazak u prvi plan usko povezan sa blagim padom Top trojke. Pored toga, i neki od mladih lavova su u par navrata ove sezone pokazali da se radi o igračima na koju će bijeli sport moći ozbiljno računati u godinama koje slijede. Devetneastogodišnji Nik Kyrgios je već ustaljeni član Top 60 društva, iako je u 2014 godinu ušao kao 152 igrač svijeta. Alexander Zverev je na turniru u Hamburgu pokazao raskošni talenat koji posjeduje i samo mali dio onoga što ćemo gledati od njega u budućnosti. Borna Čorić je ranije nego je iko mogao očekivati ušao u prvo polufinale nekog Atp turnira i to iz serije 500 u Švicarskom Bazelu, gdje je nakon velike pobjede nad Nadalom u QF-u poražen od Goffina u 3 seta. Koliki je napredak ovaj mladi Hrvat napravio dovoljno govori činjenica da je u 2014 godinu ušao kao 303. igrač svijeta, a da je istu završio u TOP 100, odnosno na 96. poziciji. Sama spoznaja da se mladi igrači polako sve više afirmišu na ATP nivou, pojava nekih novih lica u završnicama najvećih turnira, činjenica da oni najbolji više nisu toliko sigurni, daju nam za pravo nadati se izuzetno zanimljivoj, neizvjesnoj i kvalitetom ispunjenoj 2015 godini.



Rafael Nadal

Oči javnosti i teniskih zaljubljenika su sasvim sigurno najviše uperene u majstora sa Majorke. I prošle godine je Rafa uspio ostvariti svoj primarni cilj, a to je osvajanje French Opena, koji mu je donio i 14 GS titulu i dodatno ga približio magičnoj cifri od Federerovih 17 GS-ova. No, prošla godina je i pokazala određene simptome, koji s razlogom brinu fanove Španskog igrača i uži tim ljudi oko njega. Sve je počelo od Australian opena odnosno finalnog meča gdje Rafa usljed problema sa leđima nije mogao pružiti stopostotni maksimum u finalnom meču sa Wawrinkom. Nakon toga je uslijedio period u kojem je Rafa funkcionisao po principu toplo-hladno, ali gdje je svima bilo jasno da Rafa fizički nije kao prije. Itekako je bila primjetno gubljenje brzine pri lateralnom kretanju, manjak eksplozivnosti i niz fizičkih problema, koji su doveli i do neminovnog igračkog pada i najlošije Rafine sezone na šljaci još od 2004 godine. Pored toga što je na pomenutoj podlozi izgledao nikad ranjivije, uspio je dobiti nekoliko teških mečeva i osvojiti ono najvažnije, Roland Garros, gdje je ponovno pokazao svoj šampionski kalibar i mentalitet kakav ovaj sport još nije vidio. No RG je bila slaba utjeha za Rafu, budući da se i treću godinu u nizu nije dobro proveo na Wimbledonu, a onda je bio primoran otkazati i USO seriju zbog problema sa zglobom. To nije bio kraj, pa je usljed stomačnih problema i operacije slijepog crijeva morao otkazati i Paris, kao i Zavšrni Masters, turnir na kojem Rafa godinama pokušava osvojiti titulu, jedini veliki turnir koji mu fali. Naravno, uoči 2015 sezone, glavna pitanja koja se postavljaju jesu; Da li je Rafin nagli fizički pad prošle godine, posljedica problema sa leđima ili pretjeranog fizičkog trošenja u dosadašnjem toku karijere ? Da li Rafa može povratiti izgubljenu eksplozivnost i svoju najbolju igru ? Da li će Nadal po ko zna koji put nakon duže pauze i problema sa povredama nastaviti sa fantastičnim partijama i vrhunskim igrama ? Teško je bilo šta predvidjeti kada je ovaj momak u pitanju, osim da ga se nikad ne može otpisivati.



Novak Đoković

Prošlo je više od godinu dana otkako su Novak Đoković i Boris Becker uspostavili saradnju, a mišljenja o tome koliko je to bio dobar potez i dalje su ostala podijeljena. Budući da je jedna teniska sezona već iza njih, mnogo je lakše sada sumirati stvari i vidjeti koliko novina je karizmatični Njemac unio u igru Novaka. No, rezultati su najbolji i najmjerodavniji pokazatelj nivoa uspješnosti, a kada su oni u pitanju, možemo reči da se ništa bitno nije promijenilo u odnosu na prethodne dvije godine. Titula na Roland Garrosu je i dalje nedosanjan san za Novaka Đokovića, a 2014 je bila i treća godina Novaka Đokovića, koju završava samo sa 1 osvojenom GS titulom. To nisu dobre vijesti za igrača, čiji se igrački paket smatra jednim od najboljih ikada i koji trenutno igra u svom 'primeu'. Kada su Mastersi u pitanju, protekla sezona je za Novaka bila najuspješnija još od čuvene 2011, budući da je osvojio 4 turnira iz serije 1000, te je uspio povratiti i #1 na rank listi i sezonu zaključiti sa nizom od 10 uzastopnih pobjeda na dva posljednja Mastersa i sa izuzetno visokim nivoom igre, koji Novak, sada već standardno svake godine pronalazi u ovom dijelu sezone. Tako da će Novak i u 2015 godinu ući nošen izuzetnim igrama iz jesenjeg dijela prethodne godine, baš kao što je to bio slučaj i 2012 i 2013 godine. No, da li će mu to pomoći da osvoji i petu titulu na prvom GS-u sezone, čime bi postao prvi igrač kojem bi to pošlo za rukom ? Ostaje da se vidi. Konkurencija će sljedeće godine biti nešto jača, a Novak nema puno vremena da osvoji i jedinu GS titulu koja mu nedostaje. To će sigurno biti Top Goal naredne sezone, kao što je bio i prethodnih i Novak kao nikada do sada mora sve karte baciti na Kup Mušketira.



Roger Federer

Mnogi su mislili da će 2014 godina, nakon katastrofalne 2013 biti jedna od posljednjih ili čak posljednja Federerova godina na ATP-u, ali je Federer ponovno uradio ono što smo navikli gledati od njega onda kada ga se prerano otpisuje. Ne samo da je začepio usta kritičarima dokazavši da je još vrhunskog tenisa pred njim, već je ostvario i niz značajnih uspjeha, izuzetno značajnih i vrijednih svakog divljenja, prvenstveno kada uzmemo u obzir činjenicu da je osvojio sve što se može osvojiti i davno dokazao ono što je morao. Prvo je uspješno prešao tranziciju sa male na veliku glavu reketa i u potpunosti svoju igru prilagodio tome. Našao je i prijeko potreban ritam na forhendu, prilagodivši tehniku ubrzanja zgloba večoj glavi, onoliko koliko se to moglo odraditi. Zatim je godinu završio sa pozitivnim međusobnim omjerom protiv prvog igrača svijeta (3-2) i najboljim omjerom W/L protiv Top 10 igrača. Fizički je znatno uznapredovao u odnosu na 2013, pa je tako 33-godišnji Roger Federer igrač sa najviše odigranih mečeva u protekloj godini. Kao kruna fantastične sezone, stigla je i dugo očekivana titula na DC-u, kojom je ovaj majstor krunisao svoju karijeru praktično jedinim trofejom koji mu je nedostajao (izuzmemo li zlatnu olimpijsku singl medalju). Međutim, postavlja se pitanje, da li će vrhunska 2014 negativno uticati na 2015, kao što je to bio slučaj i 2013, kada je Federer nakon izvrsne godine i nedovoljno dobro odrađenih priprema u pauzi između sezona, konstatno kuburio s povredom leđa, koja ga je gotovo izbacila iz Top 8 ? Teško i nezahvalno je bilo šta prejudicirati, ali velika vjerovatnoća je da hoće. Federer je u godinama, brže se umara, sporije regeneriše, istovremeno sporije ulazi u formu, a brže ispada iz nje. Dobar i duži odmor u iščekivanju nove sezone mu je prijeko potreban, ali njega je djelimično upropastio i učešćem u Internacionalnoj teniskoj ligi. U svakom slučaju je nesumnjivo da se 2015 neće forsirati ni približno koliko je ove godine, a koliko će biti dobar zavisi od toga koliko će biti zdrav i motivisan. Jer, u uslovima koji mu odgovaraju i dalje je on taj koji se najviše pita za ishod meča.



Stan Wawrinka

Kada govorimo o igraču koji je u proteklom periodu najviše napredovao, onda nam po defaultu prvi na pamet pada Stan Wawrinka. Čovjek, koji bi trebao da služi kao inspiracija ostalim igračima i čisti primjer kako je u sportu uz pravilan rad i pristup, mnogo prolivenog znoja i željom za napredovanjem, ipak sve moguće, bez obzira na date okolnosti. Wawrinka je definitivno igrač koji je unio najviše novina u svoju igru, neophodnih da postigne ono što je postigao u protekloj sezoni. Sve je počelo 2013 i onim fantastičnim five setterom protiv Đokovića, gdje je Stan bio na pragu pobjede. Glavna odlika svakog šampiona jeste da se nakon teških mečeva i još težih poraza podigne i nastavi još jače koračati ka zacrtanom cilju, a Wawrinka se praktično nije stigao ni oporaviti od Australian opena, kada je uslijedio još jedan poraz u 5 setova, ovoga puta u Davis cupu. Kako je sezona odmicala, Wawrinka se generalno činio nešto boljim igračem u odnosu na prethodne godine. Fizička sprema je bila na večem nivou, kretanje također, a popravio je i udarac bez kojeg je nemoguće ostvarivati vrhunske rezultate – forhend. Bio je konstantniji, igrao je bolje, ali i dalje nedovoljno da ostvari svoj glavni cilj – titulu GS šampiona. Na USO-u je ponovno izgubio od Novaka i to ponovno u 5 setova i teško je zamisliti kako mu je taj poraz pao, ali satisfakcija da je po prvi put ušao u polufinale nekog Slama je svakako odavala osjećaj zadovoljstva činjenicom da je u fazi konstatnog napredovanja, što će naredne godine i potvrditi. Rezultati napornog rada su stigli 2014 i to na prvom Grand slamu sezone, gdje je Wawrinka savladao čak trojicu igrača sa kojima je imao jako negativan međusobni omjer – Robreda, Đokovića i Nadala. Najveću pažnju je ponovno zaokupio ponovni susret sa Novakom, nakon kojeg je Švajcarac, za razliku od godine prije toga, uspio slaviti u 5 setova. Ono što je posebno bilo interesantno jeste potpuna prilagodba taktičkog pristupa datim okolnostima i situaciji na terenu, veliki broj situacija u kojima se Wawrinka vraćao od 00-30, te izuzetna sigurnost, samopouzdanje i vjera u sopstvene mogučnosti, koji su mu donijeli mirnoću u trenucima kada se meč lomio. Da se nije radilo o bljesku, potvrdila su i naredna dva meča, koja je Wawrinka dobio, zasluženo izborivši svoje mjesto na listi Grand slam šampiona. Na kraju sezone je stigla i još jedna velika nagrada, a to je titula u DC-u, koja će Wawrinki svakako dati dovoljno motiva da se naredne godine fokusira na najveće turnire i da pokuša još poneki put iznenaditi konkurenciju i najbolje igrače. Pokazao je da ima kvalitet za to.



Andy Murray

Koliko operacija leđa može biti neugodna povreda za svakog sportistu, općepoznato je širom svijeta. Mnogo je igrača koji se nakon iste nikada nisu vratili na nivo na kojem su bili prije. Mnogo je i onih koji su bili prinuđeni okončati svoju karijeru, ali također postoje i oni koji su uprkos svim problemima koje povreda leđa donosi uspjeli ih prebroditi i ponovno biti važan faktor u sferi djelatnosti kojom se bave. Kada je riječ o Andy Murrayu, sljedeća sezona bi trebala pokazati u koju grupu on spada. Protekla sezona nije bila nikako dobra za Andya i malo je pouka koje može izvući iz iste. Posebno je katastrofalan bio završni dio, koji je Andy odradio jako traljavo i uslovno rečeno obrukao se pred domaćom publikom. Potom se desio i prekid saradnje sa Lendlom, koji je očigledno Andyu teško pao, jer je upravo 'Grozni' najviše zaslužan za Andyeve najveće uspjehe karijere, a pitanje je koliko je saradnja sa Mauresmo bila ispravna Andyeva odluka. Večinu ovih stvari će vrijeme pokazati, prvenstveno sljedeća sezona, gdje će se tačno vidjeti Andyevi kapaciteti i eventualna očekivanja od njega. Njegov najveći problem, koji je sada ujedno i mnogo veči jeste nepostojanje adekvatnog taktičkog pristupa igri i jasnog gameplana, na osnovu kojeg može bazirati sve ostale segmente. I dalje je nejasno šta Andy pokušava igrati i da li to što igra, igra zato što to želi ili zato što ne može drugačije. Njegov vanserijski talenat nikada nije eksploatisan do krajnjih granica, a glavna ograničenja su bila u mentalnom dijelu, jer u periodu prije nego je postao GS šampion, Škot godinama nije uspjevao da igru sa Mastersa prenosi na Grand slam turnire. Od starta se razvijao u pogrešnom smjeru, a očigledno nije imao ni mentalni kapacitet da nešto više promijeni po tom pitanju. Drugi veliki problem jeste fizička sprema, koja nije dovoljno dobra da bi do kraja materijalizovala njegov postojeći gameplan (kakav god on bio). Andy je izvrstan retriever, igra mu se sastoji iz dosta trke, kretanja, anticipacije i da bi ostvario maksimalnu potenciju pomenutih segmenata, neophodna je vrhunska fizička sprema, koju Andy nema u mjeri kojoj bi trebao. Uzimajući sve u obzir, kao i samu činjenicu njegove saradnje sa Mauresmo, veliko je pitanje da li će Andy ispraviti ono što bi trebao, da li može to uraditi i ako može, kako ? Ostaje da se vidi.



Kei Nishikori

Omaleni Japanac je protekle sezone napravio takav kvalitativni skok, da ga mnogi vide kao sigurnog osvajača nekog Slama u narednoj godini. Ja sam također jedan od tih. Nevjerovatan potencijal, besprijekorna tehnika, velika brzina, izuzetna inteligencija i ogromna želja za uspjehom, neke su od najvećih vrlina koje je ovaj majstor pokazao prošle godine, a koje će mu, uz određene korekcije i pametan rad i pristup, donijeti mnogo uspjeha u daljnem toku njegove karijere. Vjerovatno nesrazmjerno količini talenta koji posjeduje, zbog određenih fizičkih bagova, koji ga stavljaju u podređen položaj u odnosu na ostatak toura, ali nikad se ne zna. Naravno, kada je riječ o onome što ga najviše koči da kontinuirano bilježi vrhunske rezultate, to su svakako stvari fizičke prirode, odnosno nemogučnost da bude na istom fizičkom nivou kao i ostali vrhunski igrači, činjenica da mora raditi duplo više na sebi da bi taj nivo dostigao, lošiji servis, koji mu ne donosi dovoljno lakih poena itd. No kada je neko njegovog potencijala željan da uspije u okviru sporta kojim se bavi, on će pronaći put do uspjeha na ovaj ili onaj način. 2014 godina je pokazala vrtoglav napredak Keia Nishikoria u svim segmentima, počevši do mentalnog, fizičkog, do samog igračkog ili tehničkog. Oduvijek se znalo da takvo nešto ima u sebi, ali protekle sezone je po prvi put to pokazao u mjeri dovoljnoj da ugrozi one najbolje na najvećim turnirima. Već na Australian openu je to pokazao u meču 4 runde protiv Nadala, a onda je istog igrača u finalu Madrida s povredom leđa gotovo puna dva seta izdominirao na način na koji to niko nije ni približno uradio Nadalu na njegovoj podlozi. Bez obzira što je izgubio, jasno je pokazao svoje ciljeve,a šansu da ostvari neke od njih je imao već na USOu, gdje je dobio nekoliko veoma teških mečeva i uspio se plasirati u finale, gdje nije bio dovoljno fizički svjež da pruži jači otpor Marinu Čiliću. Također, njegov uspjeh na Završnom Mastersu nije zanemariv, budući da je u svom prvom učešću na pomenutom turniru stigao do polufinala, iako je kroz turnir imao problema sa zglobom desne ruke. Tako da je samo nebo granica ovome momku, ukoliko mu se određene stvari poklope. No on sam mora stvoriti teren za takvo nešto, kao što je to uradio u protekloj sezoni. Postavio je odličan temelj, izvukao glavne pouke i jasno mu je šta se od njega očekuje naredne sezone i šta je potrebno da napravi da bi ostvario ciljeve koje je postavio pred sobom. Sasvim sigurno će igrati jednu od najvažnijih uloga u 2015-oj.



Ostatak fielda

Neizostavno je pomenuti igrače poput Grigora Dimitrova, Miloša Raonića, Marina Čilića, čiji je konzistentni napredak iz godine u godinu teško ne primijetiti. Dimitrov, iako i dalje daleko od onoga što on objektivno može, sljedeće sezone bi mogao igrati veoma zapaženu ulogu na touru, tim prije što je obznanio svoju saradnju sa Paulon Anacconom, čovjekom koji je trenirao Samprasa i Federera i ostvario mnogo usojeha sa obojicom. Sama saradnja sa tim čovjekom daje do znanja da je Griša ozbiljan u svojim nakanama da postane ozbiljan igrač, koji će se na sva 4 GS-a ravnopravno boriti sa ostatkom konkurencije. Većina će se složiti da mu je davno bilo vrijeme da tako nešto uradi, ali i dalje nije kasno za njega. Fizički je znatno uznapredovao, statistički također, budući da je protekle sezone ušao u svoje prvo GS polufinale, ali i dalje je jasno primjetno da on i njegova sama igra može i mora bolje. Koliko bolje, ostaje da se vidi. U svakom slučaju je Paul Anaccon čovjek koji od njega može napraviti vrhunskog igrača i potencijalnog multiSlam šampiona. I Miloš Raonić je definitivno igrač kome pored svega treba dati omaž koji zaslužuje. Iz godine u godinu je sve opasniji, bolji, zreliji i mislim da je sljedeća sezona, sezona u kojoj bi Miloš mogao ostvariti svoj najveći rezultat karijere, možda ulazak u finale Slama, možda finale Mastersa, možda neka druga veča titula. Naravno, sami Miloš i Ivan Ljubičić vjeruju da Kanađanin Crnogorskog porijekla ima potencijal za najveće domete, no mnogi su i dalje skeptični kada je riječ o tome i ne vide ga kao igrača koji bi na najvećim turnirima mogao ugroziti Nadala, Đokovića i Federera.

Njegova limitiranost će uvijek biti tačka eksploatisanja onih najboljih igrača i to je nešto što Miloš jako teško može promijeniti. No pozitivna strana jeste da i dalje nikome nije svejedno kada je ovaj momak preko puta mreže, jer kao što su poznate njegove mane, tako su poznate i njegove vrline, a one su dovoljno kvalitetne da nanesu mnogo problema bilo kojem igraču. Kada je riječ o Marinu Čiliću, jako je teško bilo šta komentarisati. Njegov Blietzkrieg na US Openu svakako spada u jedno od najboljih izdanja nekog igrača na GS turnirima i turnirima općenito, a sama dvosedmična putanja od mentalno labilnog igrača do šampiona koji se u najvećem trenutku svoje karijere ponaša kao da se nalazio u tim situacijama bezbroj puta do tada je sama po sebi fascinantna. Marinu je donijela titulu, ček od 4 miliona $, ali i ogromno breme, koje Marin nosi u cilju dokazivanja da se ne radi samo o bljesku, poklapanju srećnih zvijezda, već da zaista posjeduje kapacitet da izraste u višestrukog GS šampiona. Visoku je ljestvicu postavio sam sebi, a i činjenica da u novu sezonu ulazi sa povredom ramena koja će ga koštati i nastupa na Australian openu, nimalo mu ne pomaže. Ipak, ako treba tražiti pozitivnu stranu toga, obezbijedit će mu dovoljno vremena da razmisli o svemu što se desilo posljednjih par mjeseci, sumiranju utisaka, racionalizaciji stvari, izvlačenju važnih pouka, neophodnih za ostvarivanje vrhunskih rezultata u nastavku karijere.



Prognoze

Okolnosti su defakto zanimljivije u odnosu na prethodne godine. Pored Federera, Đokovića, Nadala, imamo i niz igrača koji se ništa manje ne pitaju za najveće titule i biće zanimljivo pratiti ko će u toj trci izaći kao pobjednik. A pobjednika, kao i gubitnika će biti više. Od Nadala se dosta očekuje na prvom Grand slamu sezone. Može se reči s pravom. Svima je jasno kakve comebackove ovaj čovjek pravi. No Rafa će na Australian openu igrati s motivom-dva više. Željet će po svaku cijenu ući u historiju kao drugi igrač koji je svaki Grand slam osvojio minimalno dva puta. Pored toga, činjenica da ga je povreda omela da pruži maksimum u finalu istog turnira protekle godine će sigurno probuditi još veču želju u njemu da se ponovno nađe na istom mjestu u istoj fazi i pokuša ono što mu prethodni put nije pošlo za rukom. Novak će s druge strane na krilima fantastičnih partija iz jesenjeg dijela 2014-e pobjedonosni niz pokušati nastaviti i u Melbourn parku, gdje će tražiti svoju 5 titulu na ovom turniru i zvaničnu potvrdu najboljeg igrača AO slama u Open eri. Ne treba ni govoriti koliko mu tamošnji uslovi, okolnosti, podloga i sve ostalo odgovaraju. Australian open je jedan od turnira na kome je najteže Novaka izbaciti iz komforne zone i gdje njegove mane najteže izlaze na vidjelo. Sigurno će tako biti i ovoga puta, te je stoga Novak kao i u prethodnim godinama prvi favorit turnira, kome se daju najveće šanse za titulu.

Federer je nepoznanica. I dalje je diskutabilno koliko će Roger biti fizički svjež na početku 2015-e, te kako će se to reflektovati na njegove igre u Melbournu, dok bi Wawrinka svakako mogao i naredne godine napraviti velike stvari na ovom turniru. Osvojio je Davis cup, jedan od glavnih ciljeva njegove karijere i u narednu godinu može ući potpuno opušten i fokusiran na jednu stvar. A najveće šanse od svih GS-ova ima na Australian openu, gdje brani titulu i 2000 bodova. Ukoliko podloga bude kao i prethodne godine ili još bolje, brža, Kei bi također mogao 'iznenaditi' konkurenciju, mada je pitanje koliko bi se to smatralo iznenađenjem. Kei je ultimativno prilagodljiv igrač svim uslovima i u bilo kojim okolnostima je u stanju protivnika razbiti na terenu u momentu kada igra svoj najbolji tenis. Moguće je da AO bude jedan od turnira na kojem će to pokazati, HC podloge mu ipak bolje leže od prirodnih. Kada su u pitanju mladi lavovi, u prvi plan ulaze Australijanci Kyrgios i Kokkinakis. Nik je čitav jesenji dio 2014-e otkazao zbog problema sa nadlakticom lijeve ruke, a igrao je samo na egzibiciji u Internacionalnoj teniskoj ligi. Ukoliko je uspješno zaliječio povredu, mogle bi se velike stvari od njega očekivati na prvom GS-u sezone, ali je pitanje koliko će duga pauza uticati na kvalitet njegovih igara, kao i sam pritisak igranja pred domaćom publikom. Predstojeći AO će biti poseban i zbog činjenice da bi mogao biti posljednji u karijeri velikog Lleytona Hewitta, koji brani titulu u Brisbaneu, turniru koji se igra uoči Australian opena. Nadamo se da će se Lleyton od matičnog GS-a oprostiti u velikom stilu, onakvom kakav majstor njegovog kalibra i zaslužuje.

Kada govorimo o cjelokupnoj sezoni, stvari će biti mnogo jasnije već nakon Australian opena. Očekujemo naravno Rafin potpuni fokus na RG, kao i na samu sezonu šljake, jer je jasno koliko mnogo šljaka Nadalu znači, naročito kada je u pitanju približavanje Federeru na vječnoj GS listi. Na Wimbledonu je moguće da ponovno neće previše forsirati, no da će napasti USO turneju, te posebno formu tempirati za jesenji dio sezone, sasvim je realna opcija. Kod Novaka pak nema toliko kalkulacija, cilj je nastaviti sa dominacijom, kontinuiranim igranjem na visokom nivou zadržati prvo mjesto i osvojiti Roland Garros. Ovo treće će biti ujedno i najteže, a i njegove igre na Wimbledonu će zavisiti od plasmana na RG-u. Na travi je on standardno ubojit i to mu je sasvim sigurno druga najbolja podloga, bez obzira što se sa tim mnogi neće složiti, te u slučaju osvajanja RG-a, mislim da se ne bi previše forsirao na WB-u, ali u slučaju da podbaci kao i prethodnih godina, uslijedit će poptuni fokus na WB, sličan onom iz prethodne dvije godine. Wimbledon je turnir kojeg uvijek želite osvojiti. Od Federera na šljaci ne treba očekivati previše, na travi će biti sigurno jako opasan. I dalje je njegova grasscourt igra nerješiva enigma za 95% tenisera i dok bude igrao, šansi da osvoji titulu ovdje će biti. Drugi, odnosno završni dio sezone zaključno sa USO turnejom će zavisiti od forme u kojoj Federer bude, kao i od fizičke spremnosti. Kod Andya je poznato da ništa nije poznato, Dimitrov najveće šanse ima na Wimbledonu, mada mislim da će on i na AO-u biti izuzetno dobar. Nishikori će mislim biti jako dobar u prvom dijelu sezone, postoji mogučnost da na šljaci bude bolji no što se očekuje, vrlo moguće je da i na samom AO-u ode do kraja, dok će Wawrinka nadam se nastaviti sa odličnim partijama i 2015 te nastaviti trend poboljšavanja u svim segmentima iz godine u godinu.

[MaGiCa]

Kod Novaka pak nema toliko kalkulacija, cilj je nastaviti sa dominacijom, kontinuiranim igranjem na visokom nivou zadržati prvo mjesto i osvojiti Roland Garros. Ovo treće će biti ujedno i najteže, a i njegove igre na Wimbledonu će zavisiti od plasmana na RG-u. Na travi je on standardno ubojit i to mu je sasvim sigurno druga najbolja podloga, bez obzira što se sa tim mnogi neće složiti, te u slučaju osvajanja RG-a, mislim da se ne bi previše forsirao na WB-u, ali u slučaju da podbaci kao i prethodnih godina, uslijedit će poptuni fokus na WB, sličan onom iz prethodne dvije godine. Wimbledon je turnir kojeg uvijek želite osvojiti.

Shto upropasti ovako mocan post

[Virtu4l]

Koliko vidim napisao je da se mnogi neće složiti sa tim, čovjek ima pravo na mišljenje