RSD Velež Mostar - ARHIVA POSTOVA

[mikki21]

bas tako sto raja iznad govori kad se god ceka neki iskorak u klubu ili na terenu uvijek se nesto ubrlja i neko nesto zasteka.. citavu polusezonu koja je iza nas ocekujemo da ce "ova tekma" bit prekretnica i da ce konacno krenut u tu seriju pobjeda, a ta serija nikad nije dosla..da smo imali razloga ocekivat tu seriju, po meni i jesmo, ovaj igracki kadar koji smo imali ovu polusezonu je sigurno bio medju 4-5 najbolji u ligi i tacno je neshvatljivo kako nisu bolje odigrali polusezonu! od igraca koji su teret iznjeli prosle sezone i koji su blistali u svakoj tekmi ostala je samo sjena a od ovi igraca koji su dosli i od koji se ocekivalo najvise(vladavic,haurdic,popovic) nismo vidili ama bas nista koje bi opravdalo toliko povjerenje u njih..od novi igraca jedino je se jedan pokazao a od njega se toliko nije ni ocekivalo, a to je nikolic, vrijedan igrac koji gine na terenu i igrac koji nam svakako treba i u buducnosti! a od igraca iz prosle sezone ja bi rekao da su jedino maletic i zolj digli svoj nivo dok su ostali drasticno pali! blagoje je isto bio dobar ali po neki 40 minuta svaku tekmu radi bolesti i cinjenice da nije prosao pripreme radi iste.. merzic, skaljic, jankovic, hebibovic(osim 4-5 tekma) pa cak i hajdarovic nisu ni blizu onog nivoa na kojem su bili pri kraju prosle sezone.. sta je razlog pada u formi tolikog broja igraca i sto toliki broj novi igraca nista nije pokazao za citavu polusezonu ja neznam, ali nesto uveliko cuhne u klubu... pad forme, los igracki kadar, nedostatak para za ozbiljnim pojacanjima, sve se to donekle moze pravdat ali nezalaganje na terenu, koje smo gledali u barem pola tekma ove polusezone, to nikako nemoze...

[anel81m]

Nešto sad gledam statistiku iz bivše SFRJ, i naletih na najbolje fudbalere države.Mostar i Velež su dali 4 najbolja fudbalera zemlje u 19 godina biranja (od 72 do 90)!!!

-Dušan Bajević - Princ sa Neretve
-Enver Marić - Leteći Mostarac
-Baka Slišković
-Semir Tuce - Semir iz svemira


Mostarski Velež je imao vjerovatno najbolju školu u prijašnjoj državi.Šta je danas sa talentima?

[mikki21]

Nešto sad gledam statistiku iz bivše SFRJ, i naletih na najbolje fudbalere države.Mostar i Velež su dali 4 najbolja fudbalera zemlje u 19 godina biranja (od 72 do 90)!!!

-Dušan Bajević - Princ sa Neretve
-Enver Marić - Leteći Mostarac
-Baka Slišković
-Semir Tuce - Semir iz svemira


Mostarski Velež je imao vjerovatno najbolju školu u prijašnjoj državi.Šta je danas sa talentima?

igraju playstation i pocnu pit sa 14-15 godina ili odigraju dvi dobre utakmice za juniorsku ili kadetsku ekipu i odma roditelji ubjedjuju da su dovoljno kvalitetni za bayerna i da su miljama iznad standarda bh fudbala! a onda imamo slucaje kao seid behram i adnan basic koji odu djaba iz kluba, ta dva momka necu nikad prezalit jer se radi o velikim talentima a mogli smo imat igrace koji ce nosit igru prve ekipe sljedeci 15 godina ili koji bi se za 3-4 godine fino unovcili! sad ce ih unovcit zeljo i celje... nije mi jasno da u klubu nijednog malca neforsiraju ima 15 godina.. zadnji od te vrste je bio sad evo vec osporavani vladavic.. ako je u interesu neka zarada u klubu onda nejvecim talentima, momcicima koji odskacu sa 16-17 godina odma nudit ugovore na 5-6 godina i pocet ih forsirat od prvog dana u prvoj ekipi pa barem po 15-20 min pri kraju utakmica! moze se svasta rec za mamica u dinamu ali u tome je majstor, cim vidi talenta i veliku buducnost taj igrac se i forsira, nebitno koliko godina ima! a onda se i uzme 10-20 miliona eura na igracima kao sto su halilovic, jedvaj, coric,brozovic,kovacic itd itd da nenabrajam..

[shaman7]

Za mene je Basic (Kina) mogao da bude najvece pojacanje ove sezone. Decko je mlad, istina, 17 godina ako se ne varam, ali je drzak do pm, kupi sve u 16m i zavrsava, efikasan je, hladan kao spricer itd. Mozda ce neko reci da je smijesno ovo sto govorim, ali po meni je za Popovica izmislio loptu. Definitivno odskakao u omladinskim kategorijama , imao prilike sa njim malo i onako prijateljski odigrat lopte na male po Mahali, Sehovini itd. zaista je dobar. Tipa Armina Hodzica iz Zelje prije sezonu-dvije ili kad je vec igrao

A sto se tice Vlade, **** manje u klubu. Skaljica mi je zao, ako je istina, u par utakmica je spasio nas poraza realno.Ali ako je serator kao i ovaj seljak, goni ga. Ima skahic, grijesi, srce me zaboli kad ga gledam, ali barem igra fudbal a ne sere

[VELEZDOGROBA]

majstore basic je vec napustio velez na pocetku sezone i nalazi se u sloveniji.........
a sta se desava sa omladinskom skolom to je dobro pitanje?
iz dana u dan sve manje djece je u skoli fk veleza, prosle sedmice je papire uzelo 4-5 djece kadeti i pioniri.
sigurno je od pocetka sezone preko 10 momaka napustilo velez i prikljucilo se branitelju lokomotivi blagaju zrinjskom.......
dobro bi bilo postaviti pitanje urpavi sto se ne poradi na jacanju omladinske skole?
zar je moguce da djeca vise vole da treniraju u pige babina kadrica nego u nasoj svetinji??????

zar je moguce da nasu djecu- cjela omladinska skola ima 6 trenera???
pa toliko treba da ima jedna generacija u normalnom hlubu
zar je moguce da omladinska skola nema trenera golmana?
primjer u zrinjskom ima 3 trenera golmana(pred pioniri i pioniri 1 kadeti juniori 2).......
zar je moguce da u svlacionicama u sjevernom nema struje i tople vode da se djeca poslije treninga istusiraju??

pitanja ima jos ali o tome drugi put

a sto se vlade tice nije nista pokazao od kako je dosao samo po fb sere , da je odigrao koliko je pisao po fb vec bi do sad imao 5-6 golova na kontu.
asim isto tako cim kasni plata asim povrijeden tako vec godinama........

skupstine nece biti tako sam cuo samo financiski izvjestaj ce biti ,ova uprava ostaje.

vozdra raja

[nisko]

Prije tačno 40 godina, na današnji dan, u Mostaru se tog prohladnog decembarskog dana odigrao antologijski fudbalski meč. Utakmica koja će ostati zlatnim slovima upisana u sportske stranice grada na Neretvi. Na megdan Veležu dolazio je Derby County. Ime koje u današnjim okvirima fudbala u Engleskoj predstavlja prosječnost, u to vrijeme je bio sve samo ne prosječan klub. Upravo te sezone 1974/75 Derby County je postao prvak Engleske, što dovoljno govori o protivniku. Ljubitelji statistike pribilježit će podatak da je Derby County te sezone bio prvak sa dva boda prednosti ispred Liverpoola, a da je baš te sezone iz lige ispao Chelsea.

Igrala se 1/8 finala Kupa UEFA. Nikada do tada Velež nije tako daleko došao u evropskim kupovima. Ni rezultat iz prvog meča nije ulijevao nadu navijačima Veleža. Poraz od 3:1, sa ranim vodstvom pogotkom Franje Vladića nije pomogao u prvom duelu. Derby je tih godina imao svoju najveću generaciju svih vremena. Godine 1972. su prvi put postali prvaci Engleske, a te 1974/75 bili su suvereni lideri prvenstva i jurišali na drugi trofej. Međutim, stadion je tog decembarskog dana bio pretjesan. Kultni Veležov dom pod Bijelim Brijegom do tada nije zapamtio veću utakmicu, a ni veći sportski ulog. Ipak je engleski velikan dolazio u goste „Rođenim“, onim istim „Rođenim“ koji su očarali Jugoslaviju svojim fudbalom. Mnogi će danas reći da je ta generacija zauvijek obilježila mostarski stil igranja fudbala. Vjerovatno je to i istina, jer generacija koju je stvorio Sulejman Rebac igrala je za raju, za potez više, za pogodak više u mreži protivnika.

Vjerovatno oni stariji navijači Veleža, u glas će i danas izrecitovati sljedeća imena: Mrgan, Meter, Hadžiabdić, Čolić, Primorac, Pecelj, Topić, Halilhodžić, Bajević, Vladić, Vukoje. Na klupi legendarni Sulejman Rebac. Za uspomenu vrijedi spomenuti i sastav gostiju Boulton, Webster, Tomas, Rioch, Daniel, Toid, Newton, Gemmil, Bourne, Hector, Lee. Sa klupe ih je predvodio Škotlanđanin David Mac Kay.

Ako želite savladati najbolju ekipu iz zemlje kolijevke fudbala onda morate biti nešto posebno. A Velež je tih godina bio zaista nešto posebno. Klub iz u evropskim okvirima, malog grada stvorio je jednu veliku generaciju. Kasnije će se ispostaviti da je ekipa koju je još u juniorima sastavljao Sulejman Rebac i možda najveća generacija Veleža svih vremena. Enver Marić, Duško Bajević, Franjo Vladić, Jadranko Topić, Boro Primorac, Momčilo Vukoje, Džemal Hadžiabdić, Marko Čolić iVahid Halilhodžić samo su neki od velikana našeg kluba. Tih godina u Mostaru se igrao romantičarski, šmekerski fudbal, nešto što će postati temeljno obilježje svakog ko će u godinama poslije njih, pa barem za raju, igrati lopte u Mostaru. A bili su to velemajstori. Vjerovatno takav fudbal danas je gotovo nemoguće primjeniti u modernim okvirima, no ostat će zapisano da je tada „mali Mostar“ stvorio svjetske velikane fudbala.

I tako, nakon 14 dana od utakmice u Derby, došao je dan revanša. Za pobjedu se živjelo, o prolasku u ¼ finale sanjalo, u Velež se vjerovalo. Do 51. minute je „prebačena norma“. Boro Primorac u 14., Vladimir Pecelj u 29. i „Kulje“ Vladić u 51. postigli su dovoljno da kolektivni trans zavlada ne samo stadionom, nego čitavim Mostarom. Onaj ko nije uspio ući na stadion, „disao“ je uz svoje „Rođene“ na ulicama oko stadiona i u gradu. A onda je Kevin Hector, golgeter Derbya, „strah i trepet“ engleskih golmana, pogodio mrežu Veleža, upisao još jedan od ukupno 148 golova u dresu Derbya i stvari u 58. minuti vratio na početak. Nervoza, napetost, strepnja sve se to natiskalo na tribine Veležovog stadiona. Osjetila se tjeskoba u tom trenutku i na ulicama grada, u svim domovima. Velež je bio jako blizu ostvarenja sna, ali mu je trebalo ono „još malo“.

Kažu da život piše najbolje i najuzbudljivije priče. A kako ispričati jednu od najvećih mostarskih sportskih priča, ako ona nema svoj vrhunac. Bila je 86. minuta i bio je penal. Teško je nakon 40 godina opisati taj osjećaj strepnje, ali možete samo zamisliti kakav je bio taj trenutak. I Dušan Bajević, a ko bi drugo ? „Princ“ je poslao loptu u mrežu, a svoj Velež u istoriju, u ¼ finale Kupa UEFA. Nije uopšte bitno što je danas takav plasman gotovo nemoguć za neki klub sa ovih prostora. Četvrtfinale Kupa UEFA (Europa lige) je uvijek veliki uspjeh i za najveće. A Velež je te 1974. bio evropski velikan.

[kimbo]

@nisko
Ovakvi tekstovi samo dodaju so na ranu.



Jedina utjeha NN ovih dana sto covjek briljira u svim svojim nastupima/potezima.
A Tana and company :

Necu da navijam za FK Velez Srbija !!

[AlemC85]

majstore basic je vec napustio velez na pocetku sezone i nalazi se u sloveniji.........
a sta se desava sa omladinskom skolom to je dobro pitanje?
iz dana u dan sve manje djece je u skoli fk veleza, prosle sedmice je papire uzelo 4-5 djece kadeti i pioniri.
sigurno je od pocetka sezone preko 10 momaka napustilo velez i prikljucilo se branitelju lokomotivi blagaju zrinjskom.......
dobro bi bilo postaviti pitanje urpavi sto se ne poradi na jacanju omladinske skole?
zar je moguce da djeca vise vole da treniraju u pige babina kadrica nego u nasoj svetinji??????

zar je moguce da nasu djecu- cjela omladinska skola ima 6 trenera???
pa toliko treba da ima jedna generacija u normalnom hlubu
zar je moguce da omladinska skola nema trenera golmana?
primjer u zrinjskom ima 3 trenera golmana(pred pioniri i pioniri 1 kadeti juniori 2).......
zar je moguce da u svlacionicama u sjevernom nema struje i tople vode da se djeca poslije treninga istusiraju??

pitanja ima jos ali o tome drugi put

a sto se vlade tice nije nista pokazao od kako je dosao samo po fb sere , da je odigrao koliko je pisao po fb vec bi do sad imao 5-6 golova na kontu.
asim isto tako cim kasni plata asim povrijeden tako vec godinama........

skupstine nece biti tako sam cuo samo financiski izvjestaj ce biti ,ova uprava ostaje.

vozdra raja

dosta si toga napisao, pa ću pokušati u par kratkih crta napisati neke stvari:

kao prvo nakon dugo vemena nemamoo izgleda kadrovskih problema, čim se ne mijenja uprava kao što se nekada mijenjala, gdje su svi bježali od Veleža.

kao drugo OMLADINSKA ŠKOLA će nas ukopati, jer ako nje ne bude, neće ni veleža.

[anel81m]

Prije tačno 40 godina, na današnji dan, u Mostaru se tog prohladnog decembarskog dana odigrao antologijski fudbalski meč. Utakmica koja će ostati zlatnim slovima upisana u sportske stranice grada na Neretvi. Na megdan Veležu dolazio je Derby County. Ime koje u današnjim okvirima fudbala u Engleskoj predstavlja prosječnost, u to vrijeme je bio sve samo ne prosječan klub. Upravo te sezone 1974/75 Derby County je postao prvak Engleske, što dovoljno govori o protivniku. Ljubitelji statistike pribilježit će podatak da je Derby County te sezone bio prvak sa dva boda prednosti ispred Liverpoola, a da je baš te sezone iz lige ispao Chelsea.

Igrala se 1/8 finala Kupa UEFA. Nikada do tada Velež nije tako daleko došao u evropskim kupovima. Ni rezultat iz prvog meča nije ulijevao nadu navijačima Veleža. Poraz od 3:1, sa ranim vodstvom pogotkom Franje Vladića nije pomogao u prvom duelu. Derby je tih godina imao svoju najveću generaciju svih vremena. Godine 1972. su prvi put postali prvaci Engleske, a te 1974/75 bili su suvereni lideri prvenstva i jurišali na drugi trofej. Međutim, stadion je tog decembarskog dana bio pretjesan. Kultni Veležov dom pod Bijelim Brijegom do tada nije zapamtio veću utakmicu, a ni veći sportski ulog. Ipak je engleski velikan dolazio u goste „Rođenim“, onim istim „Rođenim“ koji su očarali Jugoslaviju svojim fudbalom. Mnogi će danas reći da je ta generacija zauvijek obilježila mostarski stil igranja fudbala. Vjerovatno je to i istina, jer generacija koju je stvorio Sulejman Rebac igrala je za raju, za potez više, za pogodak više u mreži protivnika.

Vjerovatno oni stariji navijači Veleža, u glas će i danas izrecitovati sljedeća imena: Mrgan, Meter, Hadžiabdić, Čolić, Primorac, Pecelj, Topić, Halilhodžić, Bajević, Vladić, Vukoje. Na klupi legendarni Sulejman Rebac. Za uspomenu vrijedi spomenuti i sastav gostiju Boulton, Webster, Tomas, Rioch, Daniel, Toid, Newton, Gemmil, Bourne, Hector, Lee. Sa klupe ih je predvodio Škotlanđanin David Mac Kay.

Ako želite savladati najbolju ekipu iz zemlje kolijevke fudbala onda morate biti nešto posebno. A Velež je tih godina bio zaista nešto posebno. Klub iz u evropskim okvirima, malog grada stvorio je jednu veliku generaciju. Kasnije će se ispostaviti da je ekipa koju je još u juniorima sastavljao Sulejman Rebac i možda najveća generacija Veleža svih vremena. Enver Marić, Duško Bajević, Franjo Vladić, Jadranko Topić, Boro Primorac, Momčilo Vukoje, Džemal Hadžiabdić, Marko Čolić iVahid Halilhodžić samo su neki od velikana našeg kluba. Tih godina u Mostaru se igrao romantičarski, šmekerski fudbal, nešto što će postati temeljno obilježje svakog ko će u godinama poslije njih, pa barem za raju, igrati lopte u Mostaru. A bili su to velemajstori. Vjerovatno takav fudbal danas je gotovo nemoguće primjeniti u modernim okvirima, no ostat će zapisano da je tada „mali Mostar“ stvorio svjetske velikane fudbala.

I tako, nakon 14 dana od utakmice u Derby, došao je dan revanša. Za pobjedu se živjelo, o prolasku u ¼ finale sanjalo, u Velež se vjerovalo. Do 51. minute je „prebačena norma“. Boro Primorac u 14., Vladimir Pecelj u 29. i „Kulje“ Vladić u 51. postigli su dovoljno da kolektivni trans zavlada ne samo stadionom, nego čitavim Mostarom. Onaj ko nije uspio ući na stadion, „disao“ je uz svoje „Rođene“ na ulicama oko stadiona i u gradu. A onda je Kevin Hector, golgeter Derbya, „strah i trepet“ engleskih golmana, pogodio mrežu Veleža, upisao još jedan od ukupno 148 golova u dresu Derbya i stvari u 58. minuti vratio na početak. Nervoza, napetost, strepnja sve se to natiskalo na tribine Veležovog stadiona. Osjetila se tjeskoba u tom trenutku i na ulicama grada, u svim domovima. Velež je bio jako blizu ostvarenja sna, ali mu je trebalo ono „još malo“.

Kažu da život piše najbolje i najuzbudljivije priče. A kako ispričati jednu od najvećih mostarskih sportskih priča, ako ona nema svoj vrhunac. Bila je 86. minuta i bio je penal. Teško je nakon 40 godina opisati taj osjećaj strepnje, ali možete samo zamisliti kakav je bio taj trenutak. I Dušan Bajević, a ko bi drugo ? „Princ“ je poslao loptu u mrežu, a svoj Velež u istoriju, u ¼ finale Kupa UEFA. Nije uopšte bitno što je danas takav plasman gotovo nemoguć za neki klub sa ovih prostora. Četvrtfinale Kupa UEFA (Europa lige) je uvijek veliki uspjeh i za najveće. A Velež je te 1974. bio evropski velikan.

Taman sam mislio postavit ovo, ti si me preduhitrio.
Uglavnom golemo je bilo iz vlastite omladinske škole izbaciti generaciju koja će pobjediti prvaka Engleske sa 4:1, a prvacima SFRJ uvaljivati po 5 komada i kući i na strani.Kažu da su već tada igrali nedavno "izmišljenu" tika-taka.Iz malog grada (za svijetske prilike) izbaciti taku generaciju je nepojmljivo, i nikad niko neće ponoviti!
Velež nikad nije bio prvak ali je zbog takve igre imao simpatizere i navijače u čitavoj bivšoj zemlji pa i šire!

[emil02in]

Prije tačno 40 godina, na današnji dan, u Mostaru se tog prohladnog decembarskog dana odigrao antologijski fudbalski meč. Utakmica koja će ostati zlatnim slovima upisana u sportske stranice grada na Neretvi. Na megdan Veležu dolazio je Derby County. Ime koje u današnjim okvirima fudbala u Engleskoj predstavlja prosječnost, u to vrijeme je bio sve samo ne prosječan klub. Upravo te sezone 1974/75 Derby County je postao prvak Engleske, što dovoljno govori o protivniku. Ljubitelji statistike pribilježit će podatak da je Derby County te sezone bio prvak sa dva boda prednosti ispred Liverpoola, a da je baš te sezone iz lige ispao Chelsea.

Igrala se 1/8 finala Kupa UEFA. Nikada do tada Velež nije tako daleko došao u evropskim kupovima. Ni rezultat iz prvog meča nije ulijevao nadu navijačima Veleža. Poraz od 3:1, sa ranim vodstvom pogotkom Franje Vladića nije pomogao u prvom duelu. Derby je tih godina imao svoju najveću generaciju svih vremena. Godine 1972. su prvi put postali prvaci Engleske, a te 1974/75 bili su suvereni lideri prvenstva i jurišali na drugi trofej. Međutim, stadion je tog decembarskog dana bio pretjesan. Kultni Veležov dom pod Bijelim Brijegom do tada nije zapamtio veću utakmicu, a ni veći sportski ulog. Ipak je engleski velikan dolazio u goste „Rođenim“, onim istim „Rođenim“ koji su očarali Jugoslaviju svojim fudbalom. Mnogi će danas reći da je ta generacija zauvijek obilježila mostarski stil igranja fudbala. Vjerovatno je to i istina, jer generacija koju je stvorio Sulejman Rebac igrala je za raju, za potez više, za pogodak više u mreži protivnika.

Vjerovatno oni stariji navijači Veleža, u glas će i danas izrecitovati sljedeća imena: Mrgan, Meter, Hadžiabdić, Čolić, Primorac, Pecelj, Topić, Halilhodžić, Bajević, Vladić, Vukoje. Na klupi legendarni Sulejman Rebac. Za uspomenu vrijedi spomenuti i sastav gostiju Boulton, Webster, Tomas, Rioch, Daniel, Toid, Newton, Gemmil, Bourne, Hector, Lee. Sa klupe ih je predvodio Škotlanđanin David Mac Kay.

Ako želite savladati najbolju ekipu iz zemlje kolijevke fudbala onda morate biti nešto posebno. A Velež je tih godina bio zaista nešto posebno. Klub iz u evropskim okvirima, malog grada stvorio je jednu veliku generaciju. Kasnije će se ispostaviti da je ekipa koju je još u juniorima sastavljao Sulejman Rebac i možda najveća generacija Veleža svih vremena. Enver Marić, Duško Bajević, Franjo Vladić, Jadranko Topić, Boro Primorac, Momčilo Vukoje, Džemal Hadžiabdić, Marko Čolić iVahid Halilhodžić samo su neki od velikana našeg kluba. Tih godina u Mostaru se igrao romantičarski, šmekerski fudbal, nešto što će postati temeljno obilježje svakog ko će u godinama poslije njih, pa barem za raju, igrati lopte u Mostaru. A bili su to velemajstori. Vjerovatno takav fudbal danas je gotovo nemoguće primjeniti u modernim okvirima, no ostat će zapisano da je tada „mali Mostar“ stvorio svjetske velikane fudbala.

I tako, nakon 14 dana od utakmice u Derby, došao je dan revanša. Za pobjedu se živjelo, o prolasku u ¼ finale sanjalo, u Velež se vjerovalo. Do 51. minute je „prebačena norma“. Boro Primorac u 14., Vladimir Pecelj u 29. i „Kulje“ Vladić u 51. postigli su dovoljno da kolektivni trans zavlada ne samo stadionom, nego čitavim Mostarom. Onaj ko nije uspio ući na stadion, „disao“ je uz svoje „Rođene“ na ulicama oko stadiona i u gradu. A onda je Kevin Hector, golgeter Derbya, „strah i trepet“ engleskih golmana, pogodio mrežu Veleža, upisao još jedan od ukupno 148 golova u dresu Derbya i stvari u 58. minuti vratio na početak. Nervoza, napetost, strepnja sve se to natiskalo na tribine Veležovog stadiona. Osjetila se tjeskoba u tom trenutku i na ulicama grada, u svim domovima. Velež je bio jako blizu ostvarenja sna, ali mu je trebalo ono „još malo“.

Kažu da život piše najbolje i najuzbudljivije priče. A kako ispričati jednu od najvećih mostarskih sportskih priča, ako ona nema svoj vrhunac. Bila je 86. minuta i bio je penal. Teško je nakon 40 godina opisati taj osjećaj strepnje, ali možete samo zamisliti kakav je bio taj trenutak. I Dušan Bajević, a ko bi drugo ? „Princ“ je poslao loptu u mrežu, a svoj Velež u istoriju, u ¼ finale Kupa UEFA. Nije uopšte bitno što je danas takav plasman gotovo nemoguć za neki klub sa ovih prostora. Četvrtfinale Kupa UEFA (Europa lige) je uvijek veliki uspjeh i za najveće. A Velež je te 1974. bio evropski velikan.

NEKE STVARI NE MOŽE KUPITI NOVAC
SRETAN ROĐENDAN NAŠEM PRINCU SA NERETVE

[nisko]

Prije tačno 40 godina, na današnji dan, u Mostaru se tog prohladnog decembarskog dana odigrao antologijski fudbalski meč. Utakmica koja će ostati zlatnim slovima upisana u sportske stranice grada na Neretvi. Na megdan Veležu dolazio je Derby County. Ime koje u današnjim okvirima fudbala u Engleskoj predstavlja prosječnost, u to vrijeme je bio sve samo ne prosječan klub. Upravo te sezone 1974/75 Derby County je postao prvak Engleske, što dovoljno govori o protivniku. Ljubitelji statistike pribilježit će podatak da je Derby County te sezone bio prvak sa dva boda prednosti ispred Liverpoola, a da je baš te sezone iz lige ispao Chelsea.

Igrala se 1/8 finala Kupa UEFA. Nikada do tada Velež nije tako daleko došao u evropskim kupovima. Ni rezultat iz prvog meča nije ulijevao nadu navijačima Veleža. Poraz od 3:1, sa ranim vodstvom pogotkom Franje Vladića nije pomogao u prvom duelu. Derby je tih godina imao svoju najveću generaciju svih vremena. Godine 1972. su prvi put postali prvaci Engleske, a te 1974/75 bili su suvereni lideri prvenstva i jurišali na drugi trofej. Međutim, stadion je tog decembarskog dana bio pretjesan. Kultni Veležov dom pod Bijelim Brijegom do tada nije zapamtio veću utakmicu, a ni veći sportski ulog. Ipak je engleski velikan dolazio u goste „Rođenim“, onim istim „Rođenim“ koji su očarali Jugoslaviju svojim fudbalom. Mnogi će danas reći da je ta generacija zauvijek obilježila mostarski stil igranja fudbala. Vjerovatno je to i istina, jer generacija koju je stvorio Sulejman Rebac igrala je za raju, za potez više, za pogodak više u mreži protivnika.

Vjerovatno oni stariji navijači Veleža, u glas će i danas izrecitovati sljedeća imena: Mrgan, Meter, Hadžiabdić, Čolić, Primorac, Pecelj, Topić, Halilhodžić, Bajević, Vladić, Vukoje. Na klupi legendarni Sulejman Rebac. Za uspomenu vrijedi spomenuti i sastav gostiju Boulton, Webster, Tomas, Rioch, Daniel, Toid, Newton, Gemmil, Bourne, Hector, Lee. Sa klupe ih je predvodio Škotlanđanin David Mac Kay.

Ako želite savladati najbolju ekipu iz zemlje kolijevke fudbala onda morate biti nešto posebno. A Velež je tih godina bio zaista nešto posebno. Klub iz u evropskim okvirima, malog grada stvorio je jednu veliku generaciju. Kasnije će se ispostaviti da je ekipa koju je još u juniorima sastavljao Sulejman Rebac i možda najveća generacija Veleža svih vremena. Enver Marić, Duško Bajević, Franjo Vladić, Jadranko Topić, Boro Primorac, Momčilo Vukoje, Džemal Hadžiabdić, Marko Čolić iVahid Halilhodžić samo su neki od velikana našeg kluba. Tih godina u Mostaru se igrao romantičarski, šmekerski fudbal, nešto što će postati temeljno obilježje svakog ko će u godinama poslije njih, pa barem za raju, igrati lopte u Mostaru. A bili su to velemajstori. Vjerovatno takav fudbal danas je gotovo nemoguće primjeniti u modernim okvirima, no ostat će zapisano da je tada „mali Mostar“ stvorio svjetske velikane fudbala.

I tako, nakon 14 dana od utakmice u Derby, došao je dan revanša. Za pobjedu se živjelo, o prolasku u ¼ finale sanjalo, u Velež se vjerovalo. Do 51. minute je „prebačena norma“. Boro Primorac u 14., Vladimir Pecelj u 29. i „Kulje“ Vladić u 51. postigli su dovoljno da kolektivni trans zavlada ne samo stadionom, nego čitavim Mostarom. Onaj ko nije uspio ući na stadion, „disao“ je uz svoje „Rođene“ na ulicama oko stadiona i u gradu. A onda je Kevin Hector, golgeter Derbya, „strah i trepet“ engleskih golmana, pogodio mrežu Veleža, upisao još jedan od ukupno 148 golova u dresu Derbya i stvari u 58. minuti vratio na početak. Nervoza, napetost, strepnja sve se to natiskalo na tribine Veležovog stadiona. Osjetila se tjeskoba u tom trenutku i na ulicama grada, u svim domovima. Velež je bio jako blizu ostvarenja sna, ali mu je trebalo ono „još malo“.

Kažu da život piše najbolje i najuzbudljivije priče. A kako ispričati jednu od najvećih mostarskih sportskih priča, ako ona nema svoj vrhunac. Bila je 86. minuta i bio je penal. Teško je nakon 40 godina opisati taj osjećaj strepnje, ali možete samo zamisliti kakav je bio taj trenutak. I Dušan Bajević, a ko bi drugo ? „Princ“ je poslao loptu u mrežu, a svoj Velež u istoriju, u ¼ finale Kupa UEFA. Nije uopšte bitno što je danas takav plasman gotovo nemoguć za neki klub sa ovih prostora. Četvrtfinale Kupa UEFA (Europa lige) je uvijek veliki uspjeh i za najveće. A Velež je te 1974. bio evropski velikan.

Taman sam mislio postavit ovo, ti si me preduhitrio.
Uglavnom golemo je bilo iz vlastite omladinske škole izbaciti generaciju koja će pobjediti prvaka Engleske sa 4:1, a prvacima SFRJ uvaljivati po 5 komada i kući i na strani.Kažu da su već tada igrali nedavno "izmišljenu" tika-taka.Iz malog grada (za svijetske prilike) izbaciti taku generaciju je nepojmljivo, i nikad niko neće ponoviti!
Velež nikad nije bio prvak ali je zbog takve igre imao simpatizere i navijače u čitavoj bivšoj zemlji pa i šire!

Druze Velez nije bio prvak u ex.Jugi samo iz razloga sto nije bio iz glavnog grada republike ili pokrajne ako pogledas istoriju ex. Yu fudbala vidjet ces da su svi prvaci dolazili iz glavni gradova i Hajduk kao najstariji klub na ovim prostorima

[shaman7]

Pošto stvarno nema smisla to da uprava FK Velež nije dala ama baš nikakvo obraćanje medijima (barem ne na sportsport.ba, ali koliko znam i drugim stranicama) i upoznala naše navijače, simpatizere i širu javnost šta bi trebalo da bude u drugoj polusezoni , promjene i slično, prelazimo na naš drugi Velež. Rukometaši u Subotu u 20h u Goraždu igraju derbi polusezone za JESENJEG PRVAKA protiv Goražda. Ako ima neko od ove raje, možda tačno iz Goražda, ili nekog obližnjeg grada (koliko znam i Sarajevo je blizu) i ima volje i vremena nek ode na tekmu jer sam ubijeđen da bi igračima bilo drago da im dadne neko aplauz usred Goražda, da proslavi njihove poteze i golove. To bi bio jedan ogromni motiv sigurno !

Šteta da utakmica ovakvog značaja nije negdje bliže, ubijeđen sam da bi uz navijače i ostale simpatizere Veleža ispunili dvoranu sigurno. Put u Goražde je dosta skup, naporan i dalek, pa se odustalo od neke organizacije prevoza za gore iako je bilo priče o tome.

btw. Ako neko slučajno bude planirao da ode, nek mi se javi preko foruma, trebat će mi za jedan mali dogovor

Pozdrav raji

[AlemC85]

pošto nam spava stranica kluba @VELEZDOGROBA dali znaš kad će biti ta skupština kluba, odnosno datum iste?

[mikki21]

Najbolji igrač Veleža navukao interes drugih klubova

Daleko najsvjetlija točka relativno sive Veležove jeseni bio je Anel Hebibović. Ovaj 24-godišnjak bio je uvjerljivo najbolji strijelac momčadi i daleko najbolji igrač.

Ono što je zanimljivo kod Hebibovića je to da je prije tri godine došao na probu kao potpuno nepoznati igrač konjičkog Igmana, no već prošle sezone potvrdio se kao jedan od važnijih igrača mostarskog premierligaša, a ove sezone je i najvažniji.

“Zadovoljan sam svojim igrama, drago mi je zbog pogodaka i svega, ali zasluge za moje igre prvenstveno snose trener i suigrači”, kaže za Sportske novosti Anel Hebibović.

Ordinirajući po desnom krilu Hebibović je bio prava napast za sve protivničke momčadi. Posebno dobro će ga upamtiti u Vitezu kojemu je u tri utakmice, dvije u kupu i jednoj u prvenstvu, utrpao šest golova! Njega je na toj poziciji počeo koristiti Jusufbegović sredinom prošle sezone, jer je prije njegovog dolaska u klub Hebibović igrao u obrani.

“Kad sam dolazio u Velež došao sam kao vezni igrač, no na početku sam igrao desnog bočnog. Jusufbegović me trenirao u konjičkom Igmanu i znao je koja je moja prirodna pozicija, pa me povukao naprijed na sadašnju poziciju. Snalazio sam se i na boku, ali ova mi bolje leži”, dodaje Hebibović.

Još prošle zime u svojim redovima htjeli su ga vidjeti ljudi iz FK Sarajevo, no Hebibović je pokazao lojalnost Veležu i produžio do ljeta 2015. godine. Ipak, svojim igrama u jesenskom dijelu privukao je i neke druge zainteresirane klubove i sada je klub u velikoj dvojbi – ako ga sada proda zaradit će od odštete, ali će izgubiti najboljeg igrača, no ako ga zadrži može otići bez ičega.

“Ima ponuda, ali imam ugovor s Veležom do kraja sezone i koncentriran sam samo na Velež. Sve ostalo može doći u obzir jedino uz dogovor s klubom”, zaključio je Hebibović za Sportske novosti.

i poslje ovog boldiranog uporedis sa vladavicevim izjavama kojem je navodno velez sve u zivotu... pametnom dosta...

[salmy]

Prije svega veliki pozdrav crvenoj braći Rodjenim sirom svijeta, a posebno bratu Pastrmki gdje god se nalazi

U vezi prethodnih komentara o Vladaviću i uporedjujuci istog sa nasim Anijem je prije svega odraz njegovog kucnog (ne)odgoja i (ne)karaktera koji je toliko negativno eskalirao da se sam Vladavic stavio u isti koš sa jednim od najvecih uhljupa Čolićem. Zalosno da zalosnije ne moze biti, ali neka mu je na cast i na obraz, mada je to nasa svakodnevnica u BH .

Sto se tice Anija , njemu kapa do poda za sve sto je odradio za nas Velež i vjerujte da iz kuloarskih prica po Sarajevu ljudi ne mogu jos da skontaju zasto nije presao u FK Sarajevo, jer je imao jako primamljivu ponudu.
Naravno da nije jer nije samo gledao svoj interes vec i svog kluba Veleza, koji ga je i promovisao u respektabilnog igraca.
I samo da se na kraju osvrnem na rad /u proteklih 15-tak dana/ Jusufbega i Mrleta, oni bogami ko mede utonuli u zimski san , umjesto da se razlete i traze pojacanja do 10-tog januara kada se konacno namjerava krenuti u pripreme pred proljetni dio.
Mozda i nisam u pravu, ali neka me ako boga znaju demantuju i "privedu" u Velež kakvog mocnog igraca centarfora .

[rodjak]

Prije svega veliki pozdrav crvenoj braći Rodjenim sirom svijeta, a posebno bratu Pastrmki gdje god se nalazi

U vezi prethodnih komentara o Vladaviću i uporedjujuci istog sa nasim Anijem je prije svega odraz njegovog kucnog (ne)odgoja i (ne)karaktera koji je toliko negativno eskalirao da se sam Vladavic stavio u isti koš sa jednim od najvecih uhljupa Čolićem. Zalosno da zalosnije ne moze biti, ali neka mu je na cast i na obraz, mada je to nasa svakodnevnica u BH .

Sto se tice Anija , njemu kapa do poda za sve sto je odradio za nas Velež i vjerujte da iz kuloarskih prica po Sarajevu ljudi ne mogu jos da skontaju zasto nije presao u FK Sarajevo, jer je imao jako primamljivu ponudu.
Naravno da nije jer nije samo gledao svoj interes vec i svog kluba Veleza, koji ga je i promovisao u respektabilnog igraca.
I samo da se na kraju osvrnem na rad /u proteklih 15-tak dana/ Jusufbega i Mrleta, oni bogami ko mede utonuli u zimski san , umjesto da se razlete i traze pojacanja do 10-tog januara kada se konacno namjerava krenuti u pripreme pred proljetni dio.
Mozda i nisam u pravu, ali neka me ako boga znaju demantuju i "privedu" u Velež kakvog mocnog igraca centarfora .

kazu likCe ozbiljno zagrijan za Vladu ,idi Vlada sto prije ,ne cekaj ni jedne sekunde

I Asim ako ce se kofrciti(nije mu prvi put),lagano raskid ugovora pa nek ide gdje mu je bolje i nek se vise ne vraca,a prije njih ja bi dao raskid ugovora Tani i Mrletu ,i njih mi je vala vise preko glave i njihovog amaterizma Dovesti za direktora kakvog mladog obrazovanog i ambicioznog dokazanog Velezovog navijaca i nek proba nesto napraviti.Yebenu oficijalnu facebook stranicu nisu u stanju da naprave a na sluzbenoj stranici kluba(usput koja izgleda amaterski) postavljaju se vijesti svake predstupne godine. Da su stranicu dali nekom volonteru da je vodi vjerujem da bi bila daleko profesionalnija.Puna podrska Feji mada i on zasluzuje neke od kritika

Velez je zivot moj

[zizu1991]

Hebibović je jedina svijetla tačka ove polusezone. Njegov odnos prema dresu i istupi u medijima daju nadu navijačima da će se pojaviti još koji dobar igrač, ali i dobar čovjek koji će znati poštovati dres u kojem igra i ime kluba kojeg svi nosimo u srcima. U slijedećoj domaćoj utakmici taj momak mora dobiti gromoglasan aplauz od svih prisutnih.

[emil02in]

Yebo te život ovi naši utonuli u zimski san,niko ni da se javi,a ne da nešto konkretno uradi.

[AlemC85]

Yebo te život ovi naši utonuli u zimski san,niko ni da se javi,a ne da nešto konkretno uradi.

tako nam je sve u ovoj nazovi državi.

[mikki21]

Yebo te život ovi naši utonuli u zimski san,niko ni da se javi,a ne da nešto konkretno uradi.

oficijelna stranica kao da je mrtva, nista zivo se nedesava na njoj! ne da nenapreduje nego nazaduje! prosle sezone smo ako nista imali kvalitetan izvjestaj sa svake pripremne i ligaske utakmice, ove nema ni to! ponekad ubace skraceni pregled sa bht ako je ligaska utakmica a nekad i neubace a kamoli da naprave sami svoje reportaze i da pise nesto o stanju u ekipi i ostalom da bi dobio informacije koje nemozes nac na raznoraznim sportskim stranicama.. upravo probudi se....