Zašto ne Amar Osim?
Hajde da se vratimo malo u 1986 god. U državi od 22 miliona stanovnika, u kojoj je isto toliko bilo selektora, u kojoj smo imali podjelu na veliku četvorku i sve ostale fudbalske klubove, gdje je jedan FK Željezničar bio u rangu današnjeg Veleža ili Čelika (uz dužno poštovanje prema ovim klubovima) dešava se situacija da se pruži šansa jednom Ivici Osimu. To je tada bilo ravno čudu, bez obzira na uspjeh u UEFA kupu i bez obzira na rezultate Želje koje su tih godina kada ga je vodio stariji Osim bili zapaženi (mada nije bilo titule). Treba naglasiti da su beogradske gazde u tadašnjem savezu "vedrile" i "oblačile", ali su pored mnogo "legendi" koje smo tada imali i koje su bile veće od starijeg Osima, ipak odabrale tada potentnog i obećavajućeg trenera iz tamo nekog "malog" Željezničara iz Sarajeva. I što je najbitnije od svega, stariji Osim nije bio marioneta, nije bio lutka s kojom su manipulisali, nego neko ko je svoj fudbalsku filozofiju u potpunosti implementirao i pokazalo se definitivno samostalno vodio tu reprezantaciju. Sjećam se kako su ga pljuvali za kojekakve igrače koje je pozivao i koji su mu igrali, ali on je tako htio, on je nešto u njima vidio, a oni su mu vraćali 200% na terenu. Optuživali su ga da je napravio "bosansku" reprezentaciju, novinari su ga razapinjali, potcjenjivali, BG i ZG krugovi ga lomili i pravili nekakve afere, ali on je uvijek bio samo svoj i zbog toga sa ove vremenske distance ne postoji neko k'o ga ne cijeni i poštuje.
Amar Osim je pokazao da ima nešto od Ivice, ali najbitnije je da još uvijek ima i Ivicu. Prema tome ...
