RSD Velež Mostar - ARHIVA POSTOVA

[AlemC85]

svakim danom sve više naše djece igra u repkam BiH.

Zato i kažem da je ova 2015. njihova godina afirmacije i prilagodbe prvom timu, i abd sa njima se već pravi tim za narednu sezonu.

[zizu1991]

Vidi petokrake, srce kao Hum. Nisam bio za kompjuterom, tek sada vidjeh.

[Zoom088]

Na probu je došao mladi Dženan Mujagić, po vokaciji lijevi bočni, a dobro dođe i u napadu. Inače igrač FK Radnički iz Lukavca .

Evo njegov promotivni video:

" onclick="window.open(this.href);return false;

A ovo je pogodak koji je nedavno postigao protiv GOŠK-a

" onclick="window.open(this.href);return false;

[AlemC85]

dobar igrač

inače Tuzlanski bazen je uvijek pun talenata, slično kao i Herccegovina.

[AlemC85]

maloprije nađoh tekst o licenciranju klubova u Premijer ligi BiH, gdje potpredsjednik FSBiH Ljubojević apeluje na klubove da umjesto što ulažu u timove, da se spreme za uređenje stadiona, inače "raus" iz PL, jer je pritisk UEFA-e postao prevelik. UEFA, kako kaže više ne prašta nikome, i zato će savez biti primoran da prirodnom selekcijom smanji ligu. 1,5 godina je rok svima.

Zbog toga je naša uprava vrlo ozbiljno shvatila prijetnje s vrha, i neka je svima BOG na pomoći.

[zmaj348]

Pozdrav braćo crvena!
Nisam bio duže na forumu,tražim našu temu tamo u premier ligi gdje su ostali luzeri,tražim ne mogu da nađem.
Panika,vratim se na početnu kad ono Velež,kad ono grb!
Hvala admini!
Velež šampion!

imaš pozdrav od luzera,svaka ti čast

[anel81m]

Vidim da niko nije otvorio ovu temu pa rekoh da ja otvorim.Ovde možemo pisati o uspjesima našeg kluba i o legendama koje je imao, kao nijedan drugi klub u BiH!

[pravnik1981]

Odlicna tema...navalite

[shaman7]

Malo duži tekst, ali sam ponosan što sam poznavao ovog čovjeka i što će mi uvijek ostati u sjećanju. Tekst je odličan i vrijedi ga pročitati zaista

Nikada neću zaboraviti taj dan. Bila je srijeda, proljeće 1986. godine. Niz Titovu ulicu, u pravcu autobuske i željezničke stanice, od ranog jutra se slijevala rijeka ljudi obučenih u crveno. Putovali su u Beograd. Tog popodneva na programu je bilo finale Kupa Maršala Tita, utakmica između Veleža i zagrebačkog Dinama.

DAN VELIKE POBJEDE

Danima sam molio daidžu da me vodi u Beograd. Ali bio je to prvi put da je nepokolebljivo odbio čak i razmisliti o mojoj molbi. Tog jutra trebao sam ići u školu. Pokušao sam posljednji put isposlovati put u Beograd. Plakao sam, kukao, ucjenjivao, ali pomoći nije bilo. Uplakan i revoltiran ustrčao sam stepeništem na terasu i preko nje se merdevinama popeo na krov. Daidža se mrtvo hladno spremio za odlazak, a ja sam odbio da idem u školu. To mi je bio posljednji adut, ako ne idem u Beograd, ne idem ni u školu. Začudo, niko me nije dirao niti pokušao natjerati da odem u školu. Ostavili su me da sjedim na krovu. Ne pamtim da sam ikad, prije ili kasnije u životu, bio toliko tvrdoglav, a poznat sam kao tvrdoglavac. Zabio sam glavu među koljena, plakao i kiptio od bijesa istovremeno. Sjedio sam tako satima.

U jednom trenutku tog popodneva, još sam bio na krovu, modar od plača i naduren, gradom je zavladala potpuna tišina. Ubrzo, tišinu je zamijenilo pojačavanje tona na televizorima u komšiluku. Iznenada sam došao sebi. Prestao sam proklinjati i plakati. Došlo je vrijeme odigravanja utakmice. Skočio sam s krova na terasu i mačijim korakom se spustio u kuhinju. Iz kuhinje sam pravednički namršten ušao u dnevni boravak, kojim je odzvanjao zvuk TV-a. Nikog nisam ni pogledao, šutke sam sjeo na pod ispred magične kutije i narednih devedeset i kusur minuta s nje nisam ni skidao pogled.

Za mene pitanje favorita nije postojalo. U to vrijeme ja nisam ni mogao zamisliti da Velež može izgubiti utakmicu. Doduše, gledao sam isključivo domaće utakmice pod Bijelim Brijegom, koje je Velež tih godina bez problema dobijao. Kako god, za mene je pitanje pobjednika bilo odavno rješeno. Već tad sam fasovao navijački kompleks i život mi je pun mitskih poraza, koje neki zovu i moralnim pobedama. Ali jedan čovjek je odlučio u tu silu nepravdi i poraza ugurati i jednu veliku pobjedu.

Dinamo su predvodili Cerin, Mlinarić, Boro i Zvjezdan Cvetković. Bila je to opaka ekipa. No, Velež je imao Semira Tucea, Seju Kajtaza, Peđu Jurića i ingenioznog, ali nepredvidivog Tarambu Skočajića. Libera je igrao sjajni Vladimir Matijević, a na golu je stajao jedan od najvećih koje sam gledao, Vukašin Vuko Petranović.

Igrala se 6. minuta susreta. Semir Tuce je između tri Dinamova igrača gurnuo loptu na bok za Gorana Jurića. Ovaj ju je povukao nekoliko metara i zatim ubacio u šesnaesterac gdje je, između dva Dinamova igrača, prihvata Peđa Jurić. Jurić je prvo okrenuo Cupana pa gurnuo loptu pored ogromnog i trapavog Arslanovića, koji ga neoprezno ruši. Sudija Čolić je svirao penal. Bio je to tek šesti dosuđeni penal u 38. finalu Kupa. I tu, u ovu priču ulazi njen glavni junak, Nenad Bijedić. Uzeo je loptu, namjestio na bijelu tačku i, poslije sudijskog zvižduka, pucao.

Ranko Stojić, golman Dinama, pročitao je Bijedićev šut, ali uzalud, lopta se koprcala u mreži, a Velež je poveo 1 - 0. Bila je to sjajna utakmica. Trener Veleža, Dušan Bajević, znao je da će Dinamovci pokrivati Tucea, Kajtaza, Jurića i Skočajića. Zbog toga su u napad često izlazili Vlado Matijević i Nenad Bijedić. U sredini su im prostor otvarali Karabeg i Skočajić, koji su lažnim kretanjem unazad izvačili Dinamovu odbranu. Baš ta dvojica, Matijević i Bijedić, skuhali su situaciju iz koje opet poentira Nenad Bijedić. Matijević gura loptu u Dinamov šesnaesterac, Bračun i Cupan se nisu mogli dogovoriti ko će je izbiti i taj nesporazum koristi Bijedić, koji izlazi sam pred Stojića i rutinirano šalje loptu u mrežu.

PONOS I SLAVA

Da više nikad ništa nije uradio u životu Nenad Bijedić bi ostao heroj mog djetinjstva. A heroji djetinjstva su oni koje pamtimo cijeli život. Kad je uvalio gol za 2 - 0 protiv Dinama bio sam dijete, a tako sam se i smijao u tom trenutku. Instantno sam zaboravio cijelu frtutmu, koju sam izazvao tog jutra.

Kasnije, Mlinarić je platinijevski smanjio na 2 - 1. No, Zvjezdan Cvetković, današnji trener banjalučkog Borca, ubrzo dobija crveni karton zbog udaranja laktom, a koga drugog nego Nenada Bijedića. Bio je to tek treći dosuđeni crveni karton u povijesti Kupa. Dva gola i iznuđen crveni, neloša statistika za Nenada Bijedića.

A onda, bljesak još jednog crvenog genija. U jednoj polukontri Taramba Skočajić je povukao loptu poludesno kroz sredinu. Na ivici šesnaesterca ga sustiže Arslanović, koji se vjerovatno i dan današnji pita što mu se dogodilo u tom trenutku. Zamahnuo je nogom kao sivonja da izbije loptu, ali baš u trenutku kad ju je trebao dodirnuti Skočajić je gura pored njega, a ona noga, kojom je zamahnuo, umalo mu nije ispala iz kuka kad je proletila u prazno. Taramba, zatim, na šesnaest metara prodaje lažnjak Milivoju Bračunu, koji je klecnuo taman toliko da dozvoli Skočajiću da savršeno uposli Peđu Jurića na drugoj strani šesnaesterca. Jurić, sam kao duh, izlazi ispred Stojića i šalje loptu u mrežu. Igrao se 90. minut utakmice. 3 prema 1 za Velež.

Ubrzo nakon toga, Matijević dobija crveni karton zbog namjernog igranja rukom. Nikad više u životu nisam vidio igrača, koji, nakon dobijenog crvenog kartona, napušta teren poskakujući u slavlju. Bilo mu je totalno svejedno, iako je tim kartonom sam sebi uskratio čast da kao kapiten tima prvi podigne pehar pobjednika Kupa Maršala Tita.

U drugom poluvremenu kamera je najčešće zumirala Nenada Bijedića dvostrukog strijelca i najboljeg igrača te utakmice. Nenad Ćeća Bijedić je istog ljeta iz Veleža preselio u turski Bursaspor. Odmah u prvoj sezoni igranja za Bursu postao je rekorder tog kluba po broju postignutih golova u jednoj sezoni. Naime, iako nije bio napadač, Ćeća je u sezoni 1987/88. postigao 17 golova. Zbog toga je, pored mostarskog Ćeća, dobio i turski nadimak. Navijači Burse prozvali su ga Imperator. Iako su ga sa rekorderskog trona skinuli neki drugi igrači Bijedić je ostao istinska legenda Bursaspora. No, Ćeća se u legende upisao već godinu dana ranije u mitskoj utakmici mog života.

15.08.2011. godine zatekla me vijest da je u 52. godini života preminuo Nenad Ćeća Bijedić. Već se neko vrijeme borio s leukemijom i njegovo tijelo odlučilo je da se preda baš tog vrelog ljetnjeg dana. Kad sam pročitao vijest kroz glavu mi je prošao onaj davni proljetni dan 1986. godine. Dan, koji bi, da nije bilo Ćeće, bio tek samo jedan u nizu bogu ukradenih. A ovako, upravo zbog njega, postao je jedan od dana koje ću pamtiti cijeli život i vjerovatno ću i svoju buduću djecu gnjaviti pričom o toj velikoj pobjedi i momku iz drugog plana, koji je učinio da moja i povijest Veleža ne budu samo povijest gubitnika, već da u nju možemo utkati i poneku veliku pobjedu.

Već odavno, jedan po jedan, odlaze heroji moga djetinjstva. Ponekad kontam da je tako i bolje, ovo svakako nije mjesto niti vrijeme za heroje. Oni su sebe utkali u našu bolju prošlost i, koliko god bio spreman odreći se bolje prošlosti u korist bolje budućnosti, nekako mislim da lijepe uspomene pomažu da izguramo loše trenutke i da upravo zbog njih možemo vjerovati u bolje sutra. Ćeća, hvala na lijepom djetinjstvu. Hvala na trenucima ponosa i slave. Počivao u miru!

(zurnal.info)

[rodjenisa]

Tema o kojoj mozemo danima pisati i opet bi mozda nekog covjek mogao izostaviti,nenamjerno naravno.
Generacije i generacije vrhunskih fudbalera i trenera.Svako od nas vjerovatno ima svog ljubimca,svog idola.Moj je bio i ostao,jedan jedini i neponovljivi Semir Tuce.Kako je taj covjek igrao lopte, u lijevoj nozi mu umjesto misica dinamit bio.Driblinzima izludjivao protivnicke odbrane,a nas RAju uveseljavao iz tekme u tekmu.Djeci se imena nadijevala po njemu,nenadmasno lijevo krilo.Zao mi ove djece sto ga nikad nisu gledali.Gledaju danas na TV-u Ronalda,Mesija i ostale vrhunske zvijezde,a ja hvala Bogu dragom gledo uzivo svog,naseg Semira iz svemira.I porede mi ovo danas sa onim atomskim fudbalom Mogu pricat Nailovoj materi,a mene neka zaobidju.Samo je veliki najbolji svih vremena Dijego Maradona bio bolji od naseg Semira,niko vise ,niko.Mozete me proglasiti ludim ,ali ja misljenje necu promjeniti.A kolko je covjek volio Velez i opet meni neki pricaju kako se voli svetinja.E pa neznate vjerujte mi kako se voli Velez.Trebate pitati Semira sto nije trco za parama u ono vrijeme i kako se to voli Velez.Ovaj covjek je zasluzio da svaki navijac naseg Veleza ustane na noge,kad mu ime spominje.
Niko te nikad voljeti nece ko sto te volim ja Semireeee,Semireeee Boze fudbala

[rodjak]

Alen Dedic je dobar igrac,veoma pozrtvovan i pokretljiv i ima dobar udarac na gol(dao nam je jedan gol u Vrapcicima po onoj kisi kad smo zijanili).Treba nam jedan takav igrac koji ce biti spona odbrane i napada,i mislim da bi nam dobro dosao u timu.

Bekic je solidan igrac ali nije za naseg kluba,razligu

FORZA VELEZ

[anel81m]

Tema o kojoj mozemo danima pisati i opet bi mozda nekog covjek mogao izostaviti,nenamjerno naravno.
Generacije i generacije vrhunskih fudbalera i trenera.Svako od nas vjerovatno ima svog ljubimca,svog idola.Moj je bio i ostao,jedan jedini i neponovljivi Semir Tuce.Kako je taj covjek igrao lopte, u lijevoj nozi mu umjesto misica dinamit bio.Driblinzima izludjivao protivnicke odbrane,a nas RAju uveseljavao iz tekme u tekmu.Djeci se imena nadijevala po njemu,nenadmasno lijevo krilo.Zao mi ove djece sto ga nikad nisu gledali.Gledaju danas na TV-u Ronalda,Mesija i ostale vrhunske zvijezde,a ja hvala Bogu dragom gledo uzivo svog,naseg Semira iz svemira.I porede mi ovo danas sa onim atomskim fudbalom Mogu pricat Nailovoj materi,a mene neka zaobidju.Samo je veliki najbolji svih vremena Dijego Maradona bio bolji od naseg Semira,niko vise ,niko.Mozete me proglasiti ludim ,ali ja misljenje necu promjeniti.A kolko je covjek volio Velez i opet meni neki pricaju kako se voli svetinja.E pa neznate vjerujte mi kako se voli Velez.Trebate pitati Semira sto nije trco za parama u ono vrijeme i kako se to voli Velez.Ovaj covjek je zasluzio da svaki navijac naseg Veleza ustane na noge,kad mu ime spominje.
Niko te nikad voljeti nece ko sto te volim ja Semireeee,Semireeee Boze fudbala

Mogao je birati u koji klub velike četvorke da ide, Zvezda je nudila ogromne cifre, ali nije!
Da je otišao proslavio bi se, bio prvak evrope i svijeta, ali tad je Velež i raja ljudima značilo sve, puno više od para i slave.Moj idol iz djetinjstva, najdraži fudbaler ikad!!!

Još da dodam:Proglašen za najboljeg fudbalera Jugoslavije 1986g.

[zizu1991]

Nama treba igrac koji ce preuzeti obavezu drzanja veznog reda, fighta sa ostalim veznjacima lige, defanzivni vezni sa velikim radijusom kretanja ali i igrac koji zna sa loptom i ne podlijeze greskama uslijed blagog pritiska. Treba neko da rastereti Blagojevica, jer u ovim uslovima u kojim je on jedini igrac koji zna s loptom, on najvise drzi loptu i najvise se trosi igrac koji zbog povreda koje su ga zadesile u ovoj polusezoni, svojom fizikom nije mogao izdrzati vise od 45 minuta efektivnog igranja.

[BICE GUSTO]

O kojem se Bekicu radi ?

Nije valjda onaj sto je igrao (kod onih nonamo), nemoguce !?

[SipakUlicar1922]

MILOŠ RELJIĆ POTPISAO ZA VELEŽ
Datum kreiranja subota, 17 Januar 2015 11:25
reljic-potpisMiloš Reljić (26) prva je akvizicija Veleža u zimskom prelaznom roku. Polivalentni ofanzivni igrač dolazi iz Sloge, člana Prve lige Srbije. U protekloj polusezoni u 14 nastupa postigao je 2 pogotka i imao 6 asistencija. Reljić je ponikao u Crvenoj Zvezdi, a pored nekoliko klubova u Srbiji nastupao je i za Lokomotivu iz Plovdiva (Bugarska), Valsta Syrianska (Švedska) i Znojmo (Češka) . Podjednako dobro igra i na obje krilne pozicije, ali i na centralnoj napadačkoj poziciji.
- O Veležu mnogo toga znam, naravno osim bogate tradicije kluba, dva igrača sa kojima sam u karijeri igrao su ili nosila ili trenutno nose dres Veleža. Sa Milošem Ognjenovićem sam igrao u Švedskoj i mnogo toga pozitivnog mi je rekao o „Rođenim“ i njegovom boravku u Mostaru. Osim toga sa Markom Nikolićem sam praktično zajedno od pionira Crvene Zvezde, a i imali smo i zajednički debi u seniorskom dresu Crvene Zvezde protiv Mladosti iz Apatina. Drago mi je da sam član Veleža i potrudit ću se da svojim igrama opravdam povjerenje, rekao je prilikom potpisa Reljić

[shaman7]

Mislim da je i ovo veliki naš problem. Shvatam ja kompletno to rivalstvo, ali kalibar igrača kao što je Bekić nam treba. On je po meni profil igrača kao Adin Dzafic. Ako Zrinjskom i navijačima Zrinjskog nije smetalo što se on zove Amer Bekić, onda ni nama ne bi trebalo smetati da on igra za nas. Jer ja mislim da ćemo dobiti pojačanje u njegovom liku i da bi se u vrhu napada uz Jankovića, Hebibovića i Dinu mogao dosta naigrati i nazabijati, naravno uz Blagog koji bi mu lopte gurao. On i Mirza na 4-4-2 mi odlično zvuči nekako, spoj nekog iskustva (barem u našoj ligi) te talenat Mirzin bi mogla biti dobitna kombinacija.

Ako već ovako razmišljate, onda ni Dedić nije pozeljan. Izbacio nas iz kupa u Vrapcicima . Sve su to profesionalci, mislim čim igrač potpiše ugovor, plaćen je,on igra profesionalni nogomet. Sad što je ogromna razlika između našeg i npr. španskog nogometa, u to neću da ulazim.

Malo ipak da se spustimo na zemlju i da nam prioritet bude naš Velež, a ako budemo ograničeni tim stvarima, nema nas nigdje.

@Miloš Reljić, po samoj priči mi se ne čini loš, čak i klubovi za koje je igrao su jako solidni , pogotovo Znojmo. Ovo bi moglo da bude dobro

[1922VFC1981]

Evo pocela su pojacanja dolazit

[Crvena1981Armija]

" onclick="window.open(this.href);return false;
Čini se kao dobar

[1922VFC1981]

Vezano za ovog Reljica,nadam se da ovi klubovi za koje je igrao sve govore o njemu
HAJMO ROĐENIIIIIIIIIII !!

[rodjenisa]

Ovaj Reljic je sad za sad samo prinova.Pun mi k.... ovih nasih transfera i saradnje sa Srpskim drugoligasima.
Feja reko da nam treba lijevi bek,stoper i napadac , a oni dovode veznog,lafo polivalentan igrac.Nema polivalentnih igraca,takav tip igraca u danasnjem fudbalu ne postoji.Samo jos veci bjes kod raje izazivaju, ha ja.Koji ce ti k.... kad samo ludom srecom mozemo nesto napraviti u kupu,a prvenstvo je vec odavno, barem za nas beznacajno.
Samo nam pritisak dizu,do djavola i oni i njhova politika