U osnovnoj, mi vazda ono budalesanje na malom odmoru i kasni nastavnica muzickog na cas, nije bila prvi cas, pa ce kao da predaje nama, osmom razredu, zajedno sa sestim, koji su kao propustili prvi cas. Cekamo mi nju, glupiramo se, nekako, sve one djevojcice iz sestog pored mene. Zaleti se jedan moj pajdo da mi skine pantole, kao furka to bila neka, da ostanes u gacama samo, kako se on zaleti, svuce mi i pantole i gaće, one djevojcice iskolacile oči, ja se brže bolje obučem, kad u zemlju nisam propo tad. Pogledam njega, lik se cijepa od smjeha
jednom sam se izofiro kad sam kupio kod Kineza masinicu za sisanje, par puta se osiso, jednom poceo, vidim nece nesto, stara uzela proguli mi kože koliko je pritisnula, ali nece da šiša pa neće, i onako ošišao samo istočni dio glave, odem da mi skine i zapadni dio

kaže frizerka, nisi ti prvi kome se to desilo.
Zove me jednom jaran da igramo igrica kod njega, kaže sam kući. Reko hajd eto me. Tada smo igrali fifu 99 ili 2000 i Championship rally 2000, joj to je ludnica bila, jedan na tastaturu jedan na dzojstik. Dolazim ja i zvonim, kad vidim na špijunci (rupica u vratima) viri neko, kontam on je garant, reko je da je sam. Ja se ufatim glupirat, plešem nešto, pokazujem škembe, plazim jezik, unosim se prema vratima, kad otvara vrata, dainica mu, kaže šta ti je sine? Ulazim ja, kad izlazi jaran, kaze dosla dainica, reko vidio sam, kad dainica govori njemu: Još mi se ruga
