Playoff je uveliko počeo ali je vrijeme da se još jednom osvrnemo na regularni dio sezone. Sezona 2014/2015 donijela je dosta uzbudljive i kvalitetne košarke, a borba za najkorisnijeg igrača lige je jedna od najizjednačenijih posljednjih godina. Nekoliko mlađih igrača je podiglo igru na viši nivo a kada na to dodamo standardne MVP kandidate i činjenicu da je prošlogodišnji MVP Kevin Durant odigrao samo 27 utakmice ove sezone, onda je jasno o kako se neizvjesnoj trci radi. U ovom tekstu ćemo rangirati i analizirati pet najboljih igrača ove sezone, ali isto treba pomenuti igrača koji je završio 6. na našoj MVP listi. U pitanju je Russell Westbrook, koji je nosio Oklahomu koliko je mogao, i pored činjenice da je Durant propustio 2/3 sezone i da se Serge Ibaka povrijedio u finišu sezone, ostavivši Westbrooka s jednom kompetentnom napadačkom opcijom (Enes Kanter) i ekipom s mnogo rupa u odbrani. Ipak, Russell je bio nevjerovatan i energija s kojom je nastupao iz noći u noć je nešto što je rijetko viđeno na NBA terenima. Najbolji je strijelac lige i njegove utakmice (posebno od All-Stara) su bile jedna od glavnih poslastica na League Passu. Pogledajte samo njegove konačne brojke – 28.1 poena, 8.6 asistencija, 7.3 skokova i 2.1 ukradene lopte po utakmici, uz 11 triple doubleova! Napadali su ga da uzima previše šuteva, i to je donekle opravdano. Ipak, stvari treba staviti u pravu perspektivu – obzirom na tim koji je imao, što je Westbrook trebao da radi? Jako je teško imati efikasan napadački tim s Dionom Waitersom, Andreom Robertsonom, Stevenom Adamsom, Nickom Collisonom.. Oklahoma nije ušla u playoff i to je glavni razlog zašto Westbrook nije u top 5 igrača s najboljom sezonom u ligi ove godine, ali je i pored toga imao sezonu za pamćenje.
Rangirati MVP kandidate od trećeg do petog mjesta je jako težak zadatak. Izabrati najboljeg među njima, u godini u kojoj su makar dva igrača itekako zaslužila da se okite tom nagradom, je još teži zadatak. Ipak, pokušat ćemo da napravimo tu selekciju što pravednije. Pa, da počnemo:
5. Anthony Davis (New Orleans Pelicans)
Individualno gledano, Anthony Davis je vjerovatno imao najbolju sezonu od svih igrača u ligi. Bio je nevjerovatno efikasan, završio je sezonu s najboljim PERom u ligi – 30.89. Pelicansi su ostvarili veliki uspjeh ulaskom u playoff, i Davisova uloga je nemjerljiva u tom uspjehu. Značajno je popravio šut – postao je ubitačan s poludistance i pogađa skoro 44% tih šuteva. Potpuno je dominantan u reketu, odličan u pick igri i zbog toga jedan je od najproduktivnijih igrača u restricted zoni – pogađa 71.2% tih šuteva, što je u ravni sa DeAndreom Jordanom i Tysonom Chandlerom, igračima kojima je to praktično jedino ofanzivno oružje*. Kada svom ofanzivnom arsenalu doda i šut za tri poena (a sve su naznake da će se to desiti u bliskoj budućnosti jer Davis širi range iz godine u godinu), biće praktično nezaustavljiv. Odbrana polako dolazi na svoje i Davis sve više razumije način na koji se NBA odbrana igra. Njegovo prisustvo u reketu počelo je da tjera protivničke igrače od prodora ka košu. Davis neće biti MVP ove godine, ali je za očekivati da do kraja karijere osvoji nekoliko nagrada za najkorisnijeg igrača sezone.
*prema podacima http://www.nba.com" onclick="window.open(this.href);return false;
4. LeBron James (Cleveland Cavaliers)
Poslije nešto, za njegove standarde, sporijeg starta, LeBron James se vratio i podsjetio nas sve zašto je najbolji igrač svijeta. Od kada se vratio s malog odmora koji je uzeo krajem 2014. godine, LeBron je drastično popravio odbranu i glavni je razlog preporoda Cavaliersa. Ponovo je dominantan u reketu i u tranziciji i Cleveland je potpuno druga ekipa s njim na terenu. Kada je LBJ na parketu, net rating Cavaliersa u regularnom dijelu sezonu je +9.8. Kada je LeBron na klupi, Cavaliersi su slabiji od protivnika za 6.9 poena na 100 posjeda. James je imao sezonu koja nije na nivou nekih prethodnih, ali je i ove godine pokazao kakav je majstor košarke. Očekujte pravog Jamesa u playoffu, jer LeBron zna da tempira formu tokom regularne sezone. Iako je izjavio da bi on trebao biti MVP, čini se da su tri igrača više zaslužila to priznanje. Ipak, još jedna odlična sezona je iza Jamesa, a za utjehu mu ostaju 4 MVP trofeja regularnog dijela sezone koja već ima.
3. Chris Paul (Los Angeles Clippers)
Spektakularne sezone Stephena Curryja, Jamesa Hardena i ostalih nadolazećih zvijezda NBA lige učinile su da partije Chris Paula u većoj mjeri prođu ispod radara. Međutim, ako ste pratili Paulove igre ove sezone, jasno vam da je Paul bio nevjerovatan. Odigrao je svih 82 utakmice, nosio ekipu i kada je Blake Griffin odsustvovao zbog povrede i glavni je razlog zašto su Clippersi završili sezonu s 56 pobjeda. Clippersi su pod njegovom dirigentskom palicom drugu sezonu zaredom najbolja ofanzivna ekipa lige. Malo je falilo da kompletira 50/40/90 sezonu**, i generalno je imao fantastičnu šutersku sezonu sa svih pozicija. Najbolji je mid-range šuter lige, što tjera odbrane da biraju manje od dva zla – ili zatvoriti Paulu šut i rizikovati pocket pass ili prodor ka košu, ili braniti ulaz a pustiti šut s poludistance, odakle Paul pogađa skoro 50% šuteva. Ove sezone je trojke šutirao 39.8% na preko 4 šutnute trojke po meču, što je najproduktivniji procenat njegove karijere***. Paul je vrhunski defanzivac, vjerovatno najbolji defanzivac među razigravačima u ligi i igrač koji se ne plaši da, po potrebi, preuzme snažnijeg i višeg igrača od sebe. Biti efikasan u post up igri protiv njega je gotovo nemoguć zadatak za praktično sve razigravače lige, od kojih je većina krupnije konstitucije od njega. Ni Paul neće biti MVP, međutim, za razliku od Davisa i Jamesa ne bi bilo ni najmanje nezasluženo kada bi CP3 bio izabran. Fenomenalan igrač, fenomenalna sezona.
**50/40/90 se odnosi na sezonu u kojoj igrač šutira 50%+ iz igre, 40%+ za tri poena i 90%+ sa linije slobodnih bacanja.
***Sezone 2009/2010 je šutirao 40.9% za tri poena ali na 2.8 trojki po meču.
Došli smo do najtežeg dijela u odabiru MVP igrača. Kako odabrati kada imamo dva potpuno ujednačena kandidata? Šta je pravi izbor? Najbolji igrač najboljeg tima lige? Ili igrač koji je s mnogo slabijim sastavom nagurao 56 pobjeda za svoju ekipu? Istina je da pravog izbora nema. Koga god između James Hardena i Stephen Curryja smatrate najkorisnijim igračem lige, postoje validni argumenti za njegov odabir. Činjenica je da su oba kandidata imala nevjerovatne sezone iza sebe i da su zaista nijanse u pitanju. Na kraju se svodi na to koji kriterujum za izbor MVP igrača uzimate u obzir kada govorimo o ovoj nagradi. Kada već moramo nastaviti naše rangiranje, situacija je sledeća…
2. James Harden (Houston Rockets)
The Beard je bio nevjerovatan cijele godine. Odigrao je 81 utakmicu, sakupio gotovo 3000 minuta (tačnije 2981 minut, najviše u ligi) i pomogao Houstonu da ostvari 56 pobjeda i s druge pozicije uđe u playoff, i pored toga što je Terrence Jones propustio 49 utakmica, Dwight Howard 41, Patrick Beverley 26. Ofanzivni teret s kojim se Harden nosio bio je nevjerovatan i on je odgovorio na pravi način. 27 poena, 7 skokova i 5.7 asistencija po utakmici uz 10.2 šutnutih slobodnih bacanja po meču (najviše u ligi). A kada su u pitanju slobodna bacanja, Harden je najveći majstor kojeg liga ima. Njegova sposobnost iznuđivanja faulova je neprevaziđena u današnjoj NBA ligi – bilo da u tranziciji postavlja tijelo za kontakt s protivničkim igračem koji trči da spriječi lake poene, bilo da iznuđuje faul pri prodoru, inicirajući kontakt rukom. Ponekad se čini da bi Harden radije iznudio dva slobodna bacanja nego pokušao da postigne koš. Iako njegovi pokušaju ovoga tipa ponekad rezultiraju gotovo bezobraznim flopom, treba znati da je ono što Harden radi vrhunska vještina. Svi najbolji scoreri lige su itekako bili vješti u iznuđivanju faulova (Kobe Bryant je, recimo, tri puta u karijeri šutirao 10 ili više slobodnih bacanja po utakmici). To je dragocjen skill i Harden je tu vještinu doveo gotovo do savršenstva. Nisu samo poeni sa slobodnih bacanja Hardenov adut – The Beard dominira i u tranziciji i u izolaciji i jedan je od najproduktivnijih igrača lige u obje kategorije. Kada na to dodamo da je popravio odbranu i da više nije predmet klipova u kojima se prikazuje višeminutni highlights njegovih pokušaja odbrane, nema se šta reći osim da ne bi bilo ni najmanje nezasluženo da Harden bude MVP. To što ga nismo izabrali ne znači da nije zaslužio. Itekako jeste. Međutim, jedan čovjek je za nijansu bio bolji.
1. Steph Curry (Golden State Warriors)
Najbolji igrač najbolje ekipe lige. Njegovi prosjeci ove sezone – 23.8 poena, 7.7 asistencija i 4.3 skoka po utakmici nisu glamurozni kao ostalim konkurentima za MVP nagradu, međutim, oni ne otkrivaju cijelu sliku. Jedan od razloga je taj što je Curry je dosta četvrtih četvrtina presjedio na klupi jer su Warriorsi posao završavali mnogo ranije****. Ono što je činjenica je da napad Golden Statea (drugi napad regularnog dijela sezone) potpuno “umire” bez njega. Ofanzivni rejting Warriorsa s Curryjem u igri je 114.2 poena. Bez njega, taj broj pada na 100.2 poena! Uz to, kada je Curry na klupi, Warriorsi imaju negativan net rating, što nije slučaj ni s jednim drugim igračem u timu. Od All-Stara je uhvatio pravu šutersku formu – od All-Stara šutira 8.3 trojki po meču i pogađa čak 51.7%! Treba naglasiti da trojke koje uzima Steph Curry nisu iste kao one koje uzimaju svi elitni šuteri lige. Na primjer, skoro 75% šutnutih trojki Kylea Korvera su bile catch and shoot trojke, odnosno spot up situacije. Za razliku od njega, većina Curryjevih trojki nisu asistirane i šutnute su iz driblinga. Bez presedana je slučaj da neko šutira trojke na Curryjevom nivou, a da je pritom većina tih trojki iz driblinga. Energija kojom hrani ekipu nakon postignute trojke je gotovo nevjerovatna. Uz to, ove sezone je, čini se, poboljšao kontrolu lopte i pregled igre što je dovelo do toga da smanji procenat izgubljenih lopti. Jednostavno rečeno – kada je Curry “u zoni“, najatraktivniji je igrač na planeti. Popravio je odbranu, dobro se snalazi u defanzivnom sistemu Warriorsa, odličan je kradljivac lopti i Steve Kerr ne mora da ga “krije” na slabijim ofanzivnim igračima protivničkih ekipa. Warriorsi bi, bez njega, bili solidan tim koji na Zapadu gotovo sigurno ne bi bio u prve četiri ekipe. S njim, Golden State je ekipa sa 67 pobjeda i istorijski dobrom regularnom sezonom. Iz toga razloga, u jednoj od najneizvjesnijih trka za MVP titulu u skorijoj istoriji, mi biramo najboljeg igrača najbolje ekipe lige.
****Posebno kada su domaćini
Rangirati MVP kandidate od trećeg do petog mjesta je jako težak zadatak. Izabrati najboljeg među njima, u godini u kojoj su makar dva igrača itekako zaslužila da se okite tom nagradom, je još teži zadatak. Ipak, pokušat ćemo da napravimo tu selekciju što pravednije. Pa, da počnemo:
5. Anthony Davis (New Orleans Pelicans)
Individualno gledano, Anthony Davis je vjerovatno imao najbolju sezonu od svih igrača u ligi. Bio je nevjerovatno efikasan, završio je sezonu s najboljim PERom u ligi – 30.89. Pelicansi su ostvarili veliki uspjeh ulaskom u playoff, i Davisova uloga je nemjerljiva u tom uspjehu. Značajno je popravio šut – postao je ubitačan s poludistance i pogađa skoro 44% tih šuteva. Potpuno je dominantan u reketu, odličan u pick igri i zbog toga jedan je od najproduktivnijih igrača u restricted zoni – pogađa 71.2% tih šuteva, što je u ravni sa DeAndreom Jordanom i Tysonom Chandlerom, igračima kojima je to praktično jedino ofanzivno oružje*. Kada svom ofanzivnom arsenalu doda i šut za tri poena (a sve su naznake da će se to desiti u bliskoj budućnosti jer Davis širi range iz godine u godinu), biće praktično nezaustavljiv. Odbrana polako dolazi na svoje i Davis sve više razumije način na koji se NBA odbrana igra. Njegovo prisustvo u reketu počelo je da tjera protivničke igrače od prodora ka košu. Davis neće biti MVP ove godine, ali je za očekivati da do kraja karijere osvoji nekoliko nagrada za najkorisnijeg igrača sezone.
*prema podacima http://www.nba.com" onclick="window.open(this.href);return false;
4. LeBron James (Cleveland Cavaliers)
Poslije nešto, za njegove standarde, sporijeg starta, LeBron James se vratio i podsjetio nas sve zašto je najbolji igrač svijeta. Od kada se vratio s malog odmora koji je uzeo krajem 2014. godine, LeBron je drastično popravio odbranu i glavni je razlog preporoda Cavaliersa. Ponovo je dominantan u reketu i u tranziciji i Cleveland je potpuno druga ekipa s njim na terenu. Kada je LBJ na parketu, net rating Cavaliersa u regularnom dijelu sezonu je +9.8. Kada je LeBron na klupi, Cavaliersi su slabiji od protivnika za 6.9 poena na 100 posjeda. James je imao sezonu koja nije na nivou nekih prethodnih, ali je i ove godine pokazao kakav je majstor košarke. Očekujte pravog Jamesa u playoffu, jer LeBron zna da tempira formu tokom regularne sezone. Iako je izjavio da bi on trebao biti MVP, čini se da su tri igrača više zaslužila to priznanje. Ipak, još jedna odlična sezona je iza Jamesa, a za utjehu mu ostaju 4 MVP trofeja regularnog dijela sezone koja već ima.
3. Chris Paul (Los Angeles Clippers)
Spektakularne sezone Stephena Curryja, Jamesa Hardena i ostalih nadolazećih zvijezda NBA lige učinile su da partije Chris Paula u većoj mjeri prođu ispod radara. Međutim, ako ste pratili Paulove igre ove sezone, jasno vam da je Paul bio nevjerovatan. Odigrao je svih 82 utakmice, nosio ekipu i kada je Blake Griffin odsustvovao zbog povrede i glavni je razlog zašto su Clippersi završili sezonu s 56 pobjeda. Clippersi su pod njegovom dirigentskom palicom drugu sezonu zaredom najbolja ofanzivna ekipa lige. Malo je falilo da kompletira 50/40/90 sezonu**, i generalno je imao fantastičnu šutersku sezonu sa svih pozicija. Najbolji je mid-range šuter lige, što tjera odbrane da biraju manje od dva zla – ili zatvoriti Paulu šut i rizikovati pocket pass ili prodor ka košu, ili braniti ulaz a pustiti šut s poludistance, odakle Paul pogađa skoro 50% šuteva. Ove sezone je trojke šutirao 39.8% na preko 4 šutnute trojke po meču, što je najproduktivniji procenat njegove karijere***. Paul je vrhunski defanzivac, vjerovatno najbolji defanzivac među razigravačima u ligi i igrač koji se ne plaši da, po potrebi, preuzme snažnijeg i višeg igrača od sebe. Biti efikasan u post up igri protiv njega je gotovo nemoguć zadatak za praktično sve razigravače lige, od kojih je većina krupnije konstitucije od njega. Ni Paul neće biti MVP, međutim, za razliku od Davisa i Jamesa ne bi bilo ni najmanje nezasluženo kada bi CP3 bio izabran. Fenomenalan igrač, fenomenalna sezona.
**50/40/90 se odnosi na sezonu u kojoj igrač šutira 50%+ iz igre, 40%+ za tri poena i 90%+ sa linije slobodnih bacanja.
***Sezone 2009/2010 je šutirao 40.9% za tri poena ali na 2.8 trojki po meču.
Došli smo do najtežeg dijela u odabiru MVP igrača. Kako odabrati kada imamo dva potpuno ujednačena kandidata? Šta je pravi izbor? Najbolji igrač najboljeg tima lige? Ili igrač koji je s mnogo slabijim sastavom nagurao 56 pobjeda za svoju ekipu? Istina je da pravog izbora nema. Koga god između James Hardena i Stephen Curryja smatrate najkorisnijim igračem lige, postoje validni argumenti za njegov odabir. Činjenica je da su oba kandidata imala nevjerovatne sezone iza sebe i da su zaista nijanse u pitanju. Na kraju se svodi na to koji kriterujum za izbor MVP igrača uzimate u obzir kada govorimo o ovoj nagradi. Kada već moramo nastaviti naše rangiranje, situacija je sledeća…
2. James Harden (Houston Rockets)
The Beard je bio nevjerovatan cijele godine. Odigrao je 81 utakmicu, sakupio gotovo 3000 minuta (tačnije 2981 minut, najviše u ligi) i pomogao Houstonu da ostvari 56 pobjeda i s druge pozicije uđe u playoff, i pored toga što je Terrence Jones propustio 49 utakmica, Dwight Howard 41, Patrick Beverley 26. Ofanzivni teret s kojim se Harden nosio bio je nevjerovatan i on je odgovorio na pravi način. 27 poena, 7 skokova i 5.7 asistencija po utakmici uz 10.2 šutnutih slobodnih bacanja po meču (najviše u ligi). A kada su u pitanju slobodna bacanja, Harden je najveći majstor kojeg liga ima. Njegova sposobnost iznuđivanja faulova je neprevaziđena u današnjoj NBA ligi – bilo da u tranziciji postavlja tijelo za kontakt s protivničkim igračem koji trči da spriječi lake poene, bilo da iznuđuje faul pri prodoru, inicirajući kontakt rukom. Ponekad se čini da bi Harden radije iznudio dva slobodna bacanja nego pokušao da postigne koš. Iako njegovi pokušaju ovoga tipa ponekad rezultiraju gotovo bezobraznim flopom, treba znati da je ono što Harden radi vrhunska vještina. Svi najbolji scoreri lige su itekako bili vješti u iznuđivanju faulova (Kobe Bryant je, recimo, tri puta u karijeri šutirao 10 ili više slobodnih bacanja po utakmici). To je dragocjen skill i Harden je tu vještinu doveo gotovo do savršenstva. Nisu samo poeni sa slobodnih bacanja Hardenov adut – The Beard dominira i u tranziciji i u izolaciji i jedan je od najproduktivnijih igrača lige u obje kategorije. Kada na to dodamo da je popravio odbranu i da više nije predmet klipova u kojima se prikazuje višeminutni highlights njegovih pokušaja odbrane, nema se šta reći osim da ne bi bilo ni najmanje nezasluženo da Harden bude MVP. To što ga nismo izabrali ne znači da nije zaslužio. Itekako jeste. Međutim, jedan čovjek je za nijansu bio bolji.
1. Steph Curry (Golden State Warriors)
Najbolji igrač najbolje ekipe lige. Njegovi prosjeci ove sezone – 23.8 poena, 7.7 asistencija i 4.3 skoka po utakmici nisu glamurozni kao ostalim konkurentima za MVP nagradu, međutim, oni ne otkrivaju cijelu sliku. Jedan od razloga je taj što je Curry je dosta četvrtih četvrtina presjedio na klupi jer su Warriorsi posao završavali mnogo ranije****. Ono što je činjenica je da napad Golden Statea (drugi napad regularnog dijela sezone) potpuno “umire” bez njega. Ofanzivni rejting Warriorsa s Curryjem u igri je 114.2 poena. Bez njega, taj broj pada na 100.2 poena! Uz to, kada je Curry na klupi, Warriorsi imaju negativan net rating, što nije slučaj ni s jednim drugim igračem u timu. Od All-Stara je uhvatio pravu šutersku formu – od All-Stara šutira 8.3 trojki po meču i pogađa čak 51.7%! Treba naglasiti da trojke koje uzima Steph Curry nisu iste kao one koje uzimaju svi elitni šuteri lige. Na primjer, skoro 75% šutnutih trojki Kylea Korvera su bile catch and shoot trojke, odnosno spot up situacije. Za razliku od njega, većina Curryjevih trojki nisu asistirane i šutnute su iz driblinga. Bez presedana je slučaj da neko šutira trojke na Curryjevom nivou, a da je pritom većina tih trojki iz driblinga. Energija kojom hrani ekipu nakon postignute trojke je gotovo nevjerovatna. Uz to, ove sezone je, čini se, poboljšao kontrolu lopte i pregled igre što je dovelo do toga da smanji procenat izgubljenih lopti. Jednostavno rečeno – kada je Curry “u zoni“, najatraktivniji je igrač na planeti. Popravio je odbranu, dobro se snalazi u defanzivnom sistemu Warriorsa, odličan je kradljivac lopti i Steve Kerr ne mora da ga “krije” na slabijim ofanzivnim igračima protivničkih ekipa. Warriorsi bi, bez njega, bili solidan tim koji na Zapadu gotovo sigurno ne bi bio u prve četiri ekipe. S njim, Golden State je ekipa sa 67 pobjeda i istorijski dobrom regularnom sezonom. Iz toga razloga, u jednoj od najneizvjesnijih trka za MVP titulu u skorijoj istoriji, mi biramo najboljeg igrača najbolje ekipe lige.
****Posebno kada su domaćini
CP3 najprecjenjeniji igrač ikada.
