KOLUMNA: Posljednji "Juego" sina La Masije
Autor: Semir Mustafić
02.06.2015. 14:18h
Sve je počelo 25. januara 1980. godine u jednom malom gradiću u istočno centralnom dijelu pokrajine Katalonija. Mali gradić Terrassa u pokrajini Španije podario nam je prije nešto više od 35 godina čovjeka kojem se divio, te kojem se i dalje divi cijeli fudbalski auditorijum. Njegovo ime je Xavier Hernandez Creus, poznatiji svima kao Xavi. Ako želite znati šta znači istinska posvećenost klubu, i šta znači biti sin La Masije, biti istinski odan klubu, u ovom slučaju Barceloni, pročitajte put ovog Barceloninog čarobnjaka iz veznog reda.
Da bismo detaljnije približili nogometnu karijeru i veličinu ove, sigurno u budućnosti fudbalske legende, ako ne i u ovim trenucima dok pišem ovaj post. Reći ćemo da je Xavi onaj tip igrača kojeg, bez obzira za koga navijali, morate cijeniti i poštovati. Legenda Barcinog veznog reda je jednostavno u toku svoje karijere bio conditio sine qua non blaugranske momčadi. Kada bi radili neke komparacije to bi izgledalo ovako: Šta je Roma bez Tottija? Inter bez Zanettija? Liverpool bez Gerrarda? Real bez Casillasa? Manchester bez Giggsa? Bilbao bez Etxeberrie? Arsenal bez Adamsa? Borussia bez Rickena? Tottenham bez Kinga?
Istinski ljubitelji najvažnije sporedne stvari na svijetu, ili vam ga fudbala, najviše vole odanost klubu koja prkosi komercijalizmu, i takvi igrači se vole i cijene bez obzira za koga navijate. No, da se vratimo našem putu jednog od mnogih Barceloninih dječaka. Xavi je u razdoblju od 1991.-1997. godine prošao sve mlađe kategorije Barcine škole fudbala La Masije. Godinu dana kasnije, talentovan tada osamnaestogodišnjak, zaigrao je za B tim katalanskog diva. Nedugo zatim 18. augusta 1998. Xavi debituje za prvi tim Barcelone na utakmici protiv Majorke u finalu Superkupa Španije, gdje postiže i pogodak pod vodstvom tadašnjeg trenera Louisa van Gaala. Holandski stručnjak kasnija poziva Xavija da debituje u španskoj Primeri, 3. oktobra iste godine zbog povrede Pepa Guardiole, čovjeka koji će desetak godina kasnije postati i trener Barcelone, i voditi sa klupe Xavija.
Pregršt je trofeja, golova, asistencija, lijepih poteza koje nam je ovaj mađioničar u kopačkama ostavio iza sebe. Sa Barcelonom je osvojio 6 puta prvenstvo Španije, 2 puta Kup Španije, 4 puta SuperKup, 3 puta Ligu prvaka, Uefin Superkup i Svjetsko klupsko prvenstvo. Sa reprezentacijom Španije: Svjetsko prvenstvo do 20 godina, zlato na ljetnim olimpijskim igrama 2000. godine, 2 puta Evropsko prvenstvo, treće mjesto na Kupu Konfederacija i Svjetsko prvenstvo. Sve nabrojane trofeje Xavi Hernandez je osvojio igrajući za Barcelonu i reprezentaciju Španije u razdoblju od 1998.-2015. godine.
Bitan podatak je da je Xavi u utakmici prvenstva Španije protiv Levantea 2. januara 2011. godine postao igrač sa najviše odigranih utakmica za Barcelonu u svim takmičenjima, tada je zaigrao 549. utakmicu za Barcu. Tada se izjednačio po broju odigranih utakmica sa Barceloninom legendom Miguelijem. Naravno, u naredne 4 godine Xavi je otišao do impresivne brojke.
U fudbalu Vam je kao i u svemu ostalom na svijetu čemu poklonite srce. Kada volite nešto svim srcem, i dođe vrijeme da morate to napustiti, onda rade emocije. Tako se i Xavi Hernandez na dostojanstven način, sa titulom prvaka Španije, oprostio od svog Camp Noua, te poklonio suze svim istinskim navijačima Blaugrane 23. maja 2015. godine. Navijači su znali ispratiti sina Barcelone na način na koji se treba odati počast na vjernost 17 godina katalonskom dresu.
Ne možete sa svima pričati o čarima igre kao što je fudbal, pa tako ni o majstorima poput Xavija. Pogledavši oproštaj i video sa Camp Noua uhvatila me neka jeza, a potekla je i jedna, ali istinska suza, nakon što je prokinuo i sam Xavi. Mnogi će reći 'to je sve komercijalizam, on igra za novac' ili slično, ali suze ovog španjolskog veznjaka obići će cijeli svijet i pokazati onima do kojih dopre šta predstavlja tako jednostavna, a tako magična igra zvana fudbal. Tako ću i ja, dragi moji, svome sinu ili kćerki za nekih dvadesetak godina pričati o jednom Xaviju koji je žario i palio zelenim travnjakom, tako kulturnom drsko i ležerno, a tako nevjerovatno upakovano u najljepše poteze koje ikada jedan igrač veznog reda može, samo od nekoliko pokušaja, uspjeti realizovati. Isto tako sam slušao priče kada sam bio mali dječak o velikanima poput Maradone, Pelea, Euzebija, Garinče itd. Fudbal, dragi moji, morate osjetiti u srcu. Fudbal je emocija, koju je i sam Xavi prenosio svojom dušom i tijelom na loptu, i zato i zaslužuje epitet jednog od najvećih fudbalera koji su ikada baratali sa loptom. I tako, dok nam dolaze neki novi klinci poput Neymara, Dibale, Pogbe, Odegaarda, Sterlinga, Calhanoglua i drugih, jedan fudbalski udžbenik pisan djelima Xaviera Hernandeza Creusa, biće zatvoren 6. juna na Olimpijskom stadionu u Berlinu, u atmosferi koja i dolikuje kraju jedne magične ere, a to je finale Lige prvaka protiv Stare dame iz Torina.
Adios Maestro !!!
Read more:
http://www.****.com/news/read/68 ... z3bvKRmPIt 
Vermaelen bi se mogao naci u stastavu berlinskog finala 
al bi bila fora da u svojoj prvoj sezoni osvoji Triple, zajedno sa Douglasom 
