I još jedan bonus post.
Da, bio sam protiv Toleta sve do sinoć, protiv teleće glave koja je zaista nizom debilnih poteza uništila dosta toga. Međutim, nažaloast bojim se da mi kao po običaju opravdanje uvijek pronalazimo kroz jednu, uglavnom opšteprihvaćenu teoriju. Tole ne valja.
O njegovim ljudskim, sportskim i drugim manama, možemo bukvare ispisati. Međutim, nije on jedini uzrok svega ovoga kroz šta prolazimo pa slobodno ću reći od 2010. godine.
Jednostavno, nije.
Imali smo Pižona za koga smo znali da ne može napraviti rezultat. Pižona koji je i dok je mlade vodio pokazao da nije imun na menadžerske zapovjesti i da je kratkog fitilja.
Posle njega, došao je Siniša. Siniša koji nas je uvjeravao svojom tvrdoglavošću kako je uspio, koji nijednog momenta nije prihvatio krivicu, iako je sam sastavljao tim. Dakle bez Toleta, jer je takav karakter da ga je nemoguće ubjediti u suprotno. Sastavljao tim, a ustvari želio svima pokazati kako reprezentacija može drugačije, onako kako on misli da treba. I naravno neuspjeh. Njegov odlazak i izjave su bile najveće licemjerstvo.
Nakon Siniše dočekasmo, da ne kažem šta. Holanđanin se više na početku bavio novinskim intervjuima i pričom kako u Srbiji ima dobrih ljudi, što jelte je svjetsko čudo, nego onim na terenu. Debakl.
Ćurčić je prinudno rješenje, u situaciji kada jednostavno ništa drugo nije bilo moguće. Jer savez je ogromne pare bacio, a još jedan ugovor koji neće donijeti rezultat bi bio sulud. Ćurčić je postavljen da pokuša. Realno skromne mogućnosti su odmah izašle na vidjelo...
Sad malo o igračima... Pogledaš koliku bazu Srbija ima, koliko Srba igra od Islanda do Kipra... Pogledaš imena tih klubova, transfere, njihove partije širom Evrope, redovna učešća mlađih selekcija na najvećim takmičenjima.... i onda ih pogledaš u dresu Srbije marke umbro i shvatiš da ih iz nekog razloga boli ona stvar.
Stojković - čovjek koji je više puta pokazao kako se igra za reprezentaciju. ALi jelde mi ne bi bili Srbi kad tom čovjeku ne bi pjevali Mustafa, gađali ga bakljama i to sve zbog par vs czv patologije. On je jedini koji zaslužuje doživotno dres reprezentacije.
Ivanović - Bane je borac, ali jednostavno u zadnjoj liniji nema pravog oslonca, štoperi mu mijenjaju kao na traci.
Kolarov - Poslednju veliku partiju odigrao za reprezentaciju dok je još bio u dresu OFK Beograda.
Nastasić - Mnogo ga je koštala pauza u Sitiju, bez obzira na sve može on dati reprezentaciji dosta.
Maksimović - Bez obzira na odlične partije u Torinu, daleko je on od igrača koji može ponijeti teret mečeva odluke.
Fejsa - Imajući u vidu kako su za reprezentaciju igrali Milivojević, Gudelj i Petrović, on jednostavno mora. Međutim iz nekog razloga kao da nije na terenu.
Matić - svjetska klasa, ali džabe mu to kad reprezentacija nema plejmejkera.
Tošić - Krilo iz osamdesetih. Doduše i ostali desni bekovi nisu do sada uradili ništa konkretnije.
Lazar - No koment.
Ljajić - Godinu i nešto slušam šta fali što ne pjeva himnu, treba ga zvati, mi takvog igrača neamamo, klasa, paker, ludilo, majstorčina. Ja to nisam vidio, ne mora pjevati himnu, ali ako će igrati kao do sada onda nek pokuša u Togou. Jer one njegove kontre protivniku su nešto najogavnije što sam vidio u dresu reprezentacije još od vremena Ante Drobnjaka.
Mitrović - Nikako da u reprezentaciji pokaže šta zna. Jednostavno ne ide.
Nabrojao bih još jedno 20-ak njihov koji su u zadnje dvije godine igrali u dresu Srbije, ali nema tu nekih lijepih riječi, pa bolje da ih preskočim, da ne počnu štucati.
Tole jeste problem. Ali nije jedini. Bojim se, da je najveći problem mentalitet i apsolutna kurcoB.lja igrača. Pomišljam da se neki odazivaju na poziv selektora isključivo zbog onih 1500 evra koliko dobiju za svaki dolazak.
Posebna su priča oni koji su se preko medija opraštali od selekcije kad je brod krenuo da tone. Oni ne zaslužuju ni da im se ime pominje. I uz svu žalost u srcu, uvijek ću Toleta staviti ispred Lukovića, Vidića, Subotića, Kuzmanovića, Đorđevića... Ako oni na reprezentaciju gledaju kroz jednog ili dva čovjeka, onda nek se zapitaju koliki su...