Mene neko da je pito kad sam imo 18 godina šta je trofej ja bi ga iskolačenih očiju gledao, kakav ba trofej, šta je to, ja navijam za Želju, mi ne osvajamo trofeje, ima ovaj jedan osvojen malo prije nego što ću se ja rodit, al nemam ti ja pojma šta je to, pričo mi je stari da je bilo ludilo......
Sad došlo vrijeme "trofeji su jedino mjerilo".
Prije dođe Šuica iz Rada, ja plačem od sreće, nakav Krstović (jel ono Krstović) koji je kao igro pet, šest tekmi u Hajduku kad je došo po pet dana se dernečilo, čuj doveli igrača iz Hajduka, ma daj, nama su dolazili igrači iz Sutjeske, Tuzija, Pofalićkog, kakvi Hajduci i Radovi.....
Sad došlo vrijeme dođe igrač iz Veleža treba srušit stadion od sramote, pa đe ćeš iz Veleža dovodit.
Ja sam izgleda ostario, al nek me niko pogrešno ne shvati puno mi je draži Željo bio kao mali klub kojeg je raja voljela srcem i ko god u njemu je igrao, ovo sad glumljenje velikana baš mi je nekako pitarsko, oni su tome vazda i težili, zato su i prodali guzove suludom Kinezu kojeg vole više nego Haseta, Papeta i Paju zajedno, dok im baca banane a oni razgoropađeni svršavaju od sreće....
Nisam pojma imo ko je predsjednik, direktor, ovaj onaj (doduše znao sam da je Zdenko sekretar, a da Ante potpisuje godišnje

), nit me zanimalo, danas svi sve znaju šatro, i šta treba i šta ne treba, doduše vjerovatno su u ono vrijeme sretniji ljudi bili.