Hajduk Split

[UltrasNotRed]

Hajduk sa Ohandzom i bez Ohandze je potpuno druga ekipa

Maglica je vec dokazani panj, od Kisa opet nece biti nista...

Unatoc losoj igri sinoc, ja sam optimist za cetvrtak, vjerujem da ce biti preko 20000 iako je vrijeme katastrofa, Ohanzda bi trebao igrati od prve minute

Sto bi s kartama i istok i sjever 100, al'za sjever dobijes sal. Nesto su ljuti tovari?

[Android]

Hajduk sa Ohandzom i bez Ohandze je potpuno druga ekipa

Maglica je vec dokazani panj, od Kisa opet nece biti nista...

Unatoc losoj igri sinoc, ja sam optimist za cetvrtak, vjerujem da ce biti preko 20000 iako je vrijeme katastrofa, Ohanzda bi trebao igrati od prve minute

Sto bi s kartama i istok i sjever 100, al'za sjever dobijes sal. Nesto su ljuti tovari?

Ne vidim u cemu je problem, ulaznica bi bila 60 kuna za sjever, ovako dobijes sal daleko ispod cijene, proci ce ih ljutnja, sjever ce biti rasprodan

[UltrasNotRed]

Vjerujem da hoce, al'nisu bas svi zadovoljni. To je ipak Torcida, a svaki pravi navijac kupuje sal koji hoce, siluju te da kupis sal. Stvarno Hajduk postaje sve manji klub.

[skandi56]

Dajte nam Partizan da ih ponovo razdjevicimo na sred Maksimira!

Prvo da prodjete Luxemburzane...

Šteta što ste vi (FK Kokarda) davno ispali, volio bih vidjeti kako vas naša mala sestrica Lokomotiva šamara.

[marconato]

Šteta što ste vi (FK Kokarda) davno ispali, volio bih vidjeti kako vas naša mala sestrica Lokomotiva šamara.

Zvezda - Dinamo: 90 32-28-30

[skandi56]

Šteta što ste vi (FK Kokarda) davno ispali, volio bih vidjeti kako vas naša mala sestrica Lokomotiva šamara.

Zvezda - Dinamo: 90 32-28-30

Nije ste stid staviti statistiku rema kojoj imate dvije pobjede više u ukupno nekih 45 godina tokom kojih vam je Partija sastavljala momčad? Nerijetko su baš glavni igrači Dinama morali u Beograd na služenje vojnog roka i tako postajali igrači Zvezde (i manje puta Partizana).
Gdje ste od kada nema Partije? Dva puta grupna faza EL u 25 godina.

[ackeey]

Misljenja sam da Hajduk moze proci nezgodne slovence, i to im zelim od sveg srca. Sretno bili!

[UltrasNotRed]

Derrick Theodoro Santos Poloni novi je Brazilac koji pokušava uspjeti u Splitu, ponuđen je Hajduku...
Doveo ga je Eduard Abazi bivši prvotimac Hajduka s početka devedesetih koji već godinama živi i radi u Portugalu, Santos Poloni je igrao u Portugalu za Santa Claru i Academicu, pa Sourense, može igrati lijevog beka, premda je po vokaciji sklon ofenzivi. Važno je da iza njega nema odštete, status mu je "free agent" što je bitno u sklapanju eventualnog angažmana. Igra zapravo sve po lijevom boku što bi se reklo i ideja je Abazija da njegov pulen proba među "bijelima".

Santos Poloni rođen je 1. rujna 1993. godine, na pragu je 22. rođendana.
Abazi i Vučević su još otprije razgovarali o suradnji s Portugalcima, bilo je govora o partnerstvu s lisabonskim Sportingom, međutim sad u travnju Vučević je mimo Abazija došao do Lisabona i - Benfike, te ujedno pronašao Jeffersona! No, ima i Abazi svoga Brazilca u Portugalu s namjerom da proba u Hajduku...

[johnnyyK]

Bože sačuvaj terena

[dubrava]

Jeb.ena Uefa nas kaznila sa 15.000 Eura i zatvaranjem dijela jugoistočne tribine ( 500 mjesta), ni sam ne znam zbog čega što se dogodilo u Kopru.

Nabijem ih
Ovo je čisto iživljavanje od strane Uefe za prijašnje grijehe i prijestupe... A tri prijave još otvorene.

Inače, u prodaji su ulaznice za utakmicu u četvrtak protiv Norvežana. Tako da odoh i ja malo na Marjan okupat se pa na tekmu, pa zapičit na Bosnu

[Android]

Slovenci pisu da smo kaznjeni radi keltskog kriza...

Bit u cetvrtak blizu 30000 ljudi, valjda nece biti nevremena kao sad protiv Kopera

Norvezani preferiraju stil koji nama ne odgovara, golove vecinom zabijaju iz prekida...

Hrvoje Milic ceka papire iz Rusije i u sljedecim danima bi trebao postati novi igrac Hajduka, bit cemo jaci za jedno 20-30%

[dubrava]

Ma he.bo ih keltski križ

Ako gledamo nekom gradacijom, Hajduk dobija protivnike po mjeri i želji. Prvo Estonci, pa onda malo jači od njih Slovenci, pa sad malo jači protivnik i liga, Norvežani. Ne znam ni tko su ni kako igraju, al ako su dobili Čehe nisu za odbacit. Još ako se uzme da je njihova sezona u punom jeku, treba biti maksimalno oprezan i dobro ih proučiti. Vjerujem da su još discipliniraniji i tvrđi od Slovenaca.

E, to je za Milića super vijest. Samo, pitanje je kakva je njegova sprema i forma. Al, u svakom slučaju, ako dođe je veliko pojačanje jer nam nasušno trebaju dobra krila.

p.s. ako netko iz bih planira ići za ST nek mi se javi (ako hoće) pa da skupa odemo. ionako u povratku idem za bosnu..

[dubrava]

Inače, utakmica protiv Kopra u Splitu je bila 200.-ta Hajdukova utakmica u svim europskim natjecanjima. Prva je bila davne 1927. protiv bečkog Rapida.
Pa, tome u povod, jedna zanimljiva grafika

[UltrasNotRed]

Ljetna euforija oko Hajduka, nikad do kraja istraženi fenomen koji godinama filigranskom preciznošću navijače splitskog kluba početkom sezone baca u sevdah, demoliranjem slovenskog prvoligaša na Poljudu i službeno je na vrhuncu.

Dobre igre mlade momčadi "bijelih" koju je, nakon niza diletanata, "legendi" i "vojnika kluba" konačno u ruke dobio i jedan nogometni trener (Damir Burić op.a.), pokrenule su grad, Split ponovno diše sa svojom stoljetnom institucijom, grintanje se svelo na minimum, a da to nisu obične floskule govori i podatak o čak 12 tisuća članova te šest tisuća pretplatnika.

Respektabilno, čak i kada te brojke ne bismo uspoređivali samo s konkurencijom u smiješnom HNL-u...

U svakom slučaju, zanos navijača već naviknulih na gorke pilule: rana ispadanja iz europskih kvalifikacija ili konstantno kaskanje za Dinamom, ma što god mislili o tome, nešto je što Hajduk čini posebnim i nedodirljivim. Pogotovo kada znate da 25 tisuća ljudi nije napunilo tribine zbog besplatnog čipsa i pive ili, ako baš hoćete, zbog pritvaranja prvih ljudi kluba.

Kumovao je tome, naravno, i dobar ulaz u sezonu – čak 10 golova u dva domaća euroogleda, pristigla pojačanja koja su se, hvala Bogu, pokazala kao pogodak struke, te posebno junačka partija na Maksimiru odakle su se "bijeli" vratili neporaženi.

Uglavnom, kako bi to slatko rekli kolege iz Zagreba i s Kvarnera: jedna lijepa priča se nastavlja, i to, zamislite, bez gazde koji lupa šakom o stol, bez jednog vlasnika, bez medijske mašinerije, bez podrške HNS-a, bez plaćenih navijača...

Nije da likujemo, no niz događaja začinjenih s nekoliko afera koji su nas zapljusnuli u protekla dva tjedna: od ulaska USKOK-a u poljudske kancelarije zbog transfera Ante Vukušića u Pescaru, demokratkih izbora za čelne ljude kluba do čišćenja platne liste od neradnika i uhljeba, samo su nam potvrdile kako je Hajduk na pravom putu.

Rezultatski više-manje, o tome se uvijek može raspravljati, ali u svemu drugome što čini jedan veliki klub – apsolutno da. "Bijeli" su opet hit, i bit će vjerojatno sve dok se nakon izlaska braće Mamić iz Remetinca stvari opet ne poslože na svoje mjesto i močvara ne uzvrati udarac.

Do tada, evo male usporedbe najjačih hrvatskih klubova, a iako je sezona tek počela, kroz nekoliko primjera pokušat ćemo dočarati dva dijametralno suprotna nogometna svijeta: Dinamo, jedinstvenu udrugu građana koja je u privatnom vlasništvu jedne obitelji te, unatoč tome uživa zaštitu HNS-a, Milana Bandića i viđenijih ljudi iz pravosuđa, te Hajduk, dioničko društvo, u kojem, za razliku od ostatka konkurencije, svi članovi imaju jednako pravo glasa - ukratko klub svojih navijača.


Transparentnost
I dok su se u Zagrebu pomirili s činjenicom da su od basnoslovnih transfera nekolicine nogometaša najviše profitirali Zdravko Mamić i njegov brat Zoran, a ne naravno Dinamo, kao i s nalazima USKOK-ovih istražitelja koji su potvrdili kako su se godinama preko prodaje tinejdžera u bogatije lige izvlačili milijuni iz nekadašnjega purgerskog ponosa, policija je nenadano upala i na Poljud.

Tražili su papirologiju vezanu uz transfer Vukušića u Italiju zbog sumnje da je putem "nestalo" pola milijuna eura namijenjenih menadžeru Siniši Šoši, a vijest o njihovu češljanju kancelarija samo dan prije skupštine kluba, napunile naslovnice.

Hajduk se, za razliku od rivala, nije uskmečio i za dolazak inspektora optužio politiku, već je javnost istoga dana dobila kompletnu informaciju o tijeku novca, svim radnjama koje su prethodile transferu te popis ljudi koji su sudjelovali u prodaji mladog napadača.

Mala škola transparentnog poslovanja Marina Brbića, bez obzira koliko neugodno bilo govoriti dok USKOK kopa po ladicama, zatekla je i navijače navikle na muljanje i prodavanje magle prijašnjih struktura, a čiji su predvodnici danas redom na optuženičkim klupama.


Odnos s HNS-om
Da Hajduk nije u ljubavi s čelnicima Nogometnog saveza, i nije neko otkriće. Štošta smo se toga nagledali proteklih godina kada su u pitanju momci iz "Hiltona", pa stoga i najnovije ignoriranje najvećeg hrvatskog kluba malo koga još pogađa.

Za razliku od "bijelih", Dinamova škvadra uporno njeguje intimne odnose s HNS-om. Divota je to gledati. Pogotovo kada predsjednik saveza Davor Šuker putuje na utakmicu u Luksemburg s Mamićima u istom avionu i o njihovu trošku, a Split primjećuje jedino ako se na obali otvara kakav novi casino, ili, pak, kada Krešimir Vlajčević, disciplinski sudac HNL-a, kojemu je dokazano da je od Dinama 2009. godine posuđivao novce, i to javno s potpisanim ugovorom, izriče iste kazne klubovima nakon nedavnog derbija (podsjetimo, i Hajduk i Dinamo kažnjeni s 12 tisuća kuna).

To što smo na maksimirskom sjeveru svjedočili tučnjavama zaraćenih frakcija i iživljavanju s pirotehnikom, nije važno. Posuđene novce treba nekako vratiti, a plaća u Savezu, očito, nije ništa posebno...


Navijači
Možda i najveći jaz između dvaju mrskih rivala vidljiv je u odnosu prema navijačima. Hajduk ih, polako ali sigurno, sve više i više okuplja oko sebe, dok u bajke kako "ulica drma klubom" vjeruju još samo ograničeni i zlonamjerni.

Sinergija s tribinama, pa i onda kad mladićima u bijelom dresu ne ide najbolje, snaga je kojom se malo tko može podičiti na ovim prostorima. Dakako, sve te ljude ne treba mamiti "bombonima". Naime, vjernim pratiteljima splitskog kluba dovoljno je dati zrnce poštenja i respekta.

S druge strane, u Maksimiru se mogu pohvaliti svojom privatnom šačicom navijača, plaćenika koji se u zamjenu za gratis karte, putovanja i prostorije unutar one ruševine od stadiona inate ostatku Zagreba.

A taj ostatak, da bude sve još zanimljivije, konstantno se tjera od kluba: što represijom koja graniči s ludilom i vremenom kada se Dinamo zvao Croatia, što netransparetnim poslovanjem i nemogućnošću da članovi kluba, unatoč jasno propisanim pravilima igre kada je u pitanju jedna udruga građana, imaju pravo glasa na izborima, što nakaradnim marketingom i besplatnim ulaznicama – potezom kojim su Mamići uspjeli ugasiti i ono malo građanskog što je ostalo na Maksimiru.

A kako bi sve to izgledalo bez članova jedne obitelji u klubu, najbolje oslikava prošli derbi. Fešta nogometa, ispunjene tribine, fanatično navijanje...


Mediji
Ako je Dinamo u ljubavi sa Šukerom, Vrbanovićem, Vlajčevićem i ostatkom družine koja je privatizirala HNS, što onda reći za medije? Naravno, ne sve, već veliku većinu.

Za usporedbu, jedan mršavi remi s estonskim poluprofesionalcima bilo je dovoljno da krene paljba po Hajdukovim čelnicima, da se popljuvaju "pojačanje iz druge lige" ili da se pokuša obezvrijediti igra jednog 17-godišnjaka, Andrije Balića, kojeg su novinarska pera proglasila lijenčinom, uz usporedbu s Nikom Kranjčarom iz one "debele faze" karijere.

S druge strane, Marko Pjaca, neosporno veliki potencijal i ponajbolji igrač Dinama, besramno se gura u reprezentaciju ili nudi europskim velikanima uz bubanje suludih cifri 15 - 20 milijuna eura. No, to je tek sitnica naspram onoga kako se splitski klub prezentira u medijima posljednjih nekoliko godina, otkako nosi prefiks "narodni".

Saznali smo tako nedavno od sportskih eksperata da je Hajduk u dugovim do grla, iako je klub u samo tri i pol godine začepio rupe u blagajni i već nagodinu može živjeti samo od marketinških prihoda, što je za hrvatske prilike ravno čudu. Naravno, svi ti podaci su javni, a nedavno su prezentirani i na Skupštini kluba. Ali, džabe...

No, zato kad stariji Mamić na presici ustvrdi da je Dinamo "pun ko brod" godinama nakon toga slušamo mantru o "najuspješnijem menadžeru na balkanu" i "najstabilnoj firmi u Hrvata".

Čak i kada je i laiku kristalno jasno da tu nešto ne štima, da je jednostavno nemoguće da uz sve te silne transfere klub iz Maksimira lani ima minus od čak 90 milijuna kuna (Hajduk u istom razdoblju svega pet milijuna op.a), odnosno da su se za servisiranje legionara i skupog pogona kod banaka zadužili za nekih 160 milijuna kuna.

Svatko, naravno, misli svojom glavom, dobar dio novinara očito ne. Šteta, a baš bismo ih rado upitali: kolege, gdje je tu sport?


Leo Kovačić

Zanimljivo, cudno je i glupo sto su u Hajduku optereceni Dinamom. Ok, Glava ih je otpuhao, cak je i stvorio konkurentu im Rijeku, al'da ih brinu financije Dinama ili Maksimir, realno i poluinteligentnog navijaca Hajduka to ne bi trebalo brinuti. Jeftin tekst. Iskljucivo u jednoj stvari Glava nije pogrijesio, da je Hajduk sa Brbicem, mali klub. To je cinjenica, slaviti uspjeh protiv Kopra je ekskluzivitet za ipak nize rangirane klubove. Budalizam je i kada kaze klub je d.d. klub svakog navijaca, to nije tocno. Moze biti iskljucivo navijaca dionicara.

[Android]

@dubrava ma Milic i bez jedne noge je bolji od Pejica haha

Buric ovih dana mora raditi na obrani, posebno skoku koji nam je ocito najveci problem

Protiv Istre bi trebalo malo odmoriti Balica, i mozda jos nekoga

[hifans]

Koja je tribina za neutralne , zapad ?

[Android]

Zapadna tribina, ali morat ces navijati

[SiamoNoi]

Ljetna euforija oko Hajduka, nikad do kraja istraženi fenomen koji godinama filigranskom preciznošću navijače splitskog kluba početkom sezone baca u sevdah, demoliranjem slovenskog prvoligaša na Poljudu i službeno je na vrhuncu.

Dobre igre mlade momčadi "bijelih" koju je, nakon niza diletanata, "legendi" i "vojnika kluba" konačno u ruke dobio i jedan nogometni trener (Damir Burić op.a.), pokrenule su grad, Split ponovno diše sa svojom stoljetnom institucijom, grintanje se svelo na minimum, a da to nisu obične floskule govori i podatak o čak 12 tisuća članova te šest tisuća pretplatnika.

Respektabilno, čak i kada te brojke ne bismo uspoređivali samo s konkurencijom u smiješnom HNL-u...

U svakom slučaju, zanos navijača već naviknulih na gorke pilule: rana ispadanja iz europskih kvalifikacija ili konstantno kaskanje za Dinamom, ma što god mislili o tome, nešto je što Hajduk čini posebnim i nedodirljivim. Pogotovo kada znate da 25 tisuća ljudi nije napunilo tribine zbog besplatnog čipsa i pive ili, ako baš hoćete, zbog pritvaranja prvih ljudi kluba.

Kumovao je tome, naravno, i dobar ulaz u sezonu – čak 10 golova u dva domaća euroogleda, pristigla pojačanja koja su se, hvala Bogu, pokazala kao pogodak struke, te posebno junačka partija na Maksimiru odakle su se "bijeli" vratili neporaženi.

Uglavnom, kako bi to slatko rekli kolege iz Zagreba i s Kvarnera: jedna lijepa priča se nastavlja, i to, zamislite, bez gazde koji lupa šakom o stol, bez jednog vlasnika, bez medijske mašinerije, bez podrške HNS-a, bez plaćenih navijača...

Nije da likujemo, no niz događaja začinjenih s nekoliko afera koji su nas zapljusnuli u protekla dva tjedna: od ulaska USKOK-a u poljudske kancelarije zbog transfera Ante Vukušića u Pescaru, demokratkih izbora za čelne ljude kluba do čišćenja platne liste od neradnika i uhljeba, samo su nam potvrdile kako je Hajduk na pravom putu.

Rezultatski više-manje, o tome se uvijek može raspravljati, ali u svemu drugome što čini jedan veliki klub – apsolutno da. "Bijeli" su opet hit, i bit će vjerojatno sve dok se nakon izlaska braće Mamić iz Remetinca stvari opet ne poslože na svoje mjesto i močvara ne uzvrati udarac.

Do tada, evo male usporedbe najjačih hrvatskih klubova, a iako je sezona tek počela, kroz nekoliko primjera pokušat ćemo dočarati dva dijametralno suprotna nogometna svijeta: Dinamo, jedinstvenu udrugu građana koja je u privatnom vlasništvu jedne obitelji te, unatoč tome uživa zaštitu HNS-a, Milana Bandića i viđenijih ljudi iz pravosuđa, te Hajduk, dioničko društvo, u kojem, za razliku od ostatka konkurencije, svi članovi imaju jednako pravo glasa - ukratko klub svojih navijača.


Transparentnost
I dok su se u Zagrebu pomirili s činjenicom da su od basnoslovnih transfera nekolicine nogometaša najviše profitirali Zdravko Mamić i njegov brat Zoran, a ne naravno Dinamo, kao i s nalazima USKOK-ovih istražitelja koji su potvrdili kako su se godinama preko prodaje tinejdžera u bogatije lige izvlačili milijuni iz nekadašnjega purgerskog ponosa, policija je nenadano upala i na Poljud.

Tražili su papirologiju vezanu uz transfer Vukušića u Italiju zbog sumnje da je putem "nestalo" pola milijuna eura namijenjenih menadžeru Siniši Šoši, a vijest o njihovu češljanju kancelarija samo dan prije skupštine kluba, napunile naslovnice.

Hajduk se, za razliku od rivala, nije uskmečio i za dolazak inspektora optužio politiku, već je javnost istoga dana dobila kompletnu informaciju o tijeku novca, svim radnjama koje su prethodile transferu te popis ljudi koji su sudjelovali u prodaji mladog napadača.

Mala škola transparentnog poslovanja Marina Brbića, bez obzira koliko neugodno bilo govoriti dok USKOK kopa po ladicama, zatekla je i navijače navikle na muljanje i prodavanje magle prijašnjih struktura, a čiji su predvodnici danas redom na optuženičkim klupama.


Odnos s HNS-om
Da Hajduk nije u ljubavi s čelnicima Nogometnog saveza, i nije neko otkriće. Štošta smo se toga nagledali proteklih godina kada su u pitanju momci iz "Hiltona", pa stoga i najnovije ignoriranje najvećeg hrvatskog kluba malo koga još pogađa.

Za razliku od "bijelih", Dinamova škvadra uporno njeguje intimne odnose s HNS-om. Divota je to gledati. Pogotovo kada predsjednik saveza Davor Šuker putuje na utakmicu u Luksemburg s Mamićima u istom avionu i o njihovu trošku, a Split primjećuje jedino ako se na obali otvara kakav novi casino, ili, pak, kada Krešimir Vlajčević, disciplinski sudac HNL-a, kojemu je dokazano da je od Dinama 2009. godine posuđivao novce, i to javno s potpisanim ugovorom, izriče iste kazne klubovima nakon nedavnog derbija (podsjetimo, i Hajduk i Dinamo kažnjeni s 12 tisuća kuna).

To što smo na maksimirskom sjeveru svjedočili tučnjavama zaraćenih frakcija i iživljavanju s pirotehnikom, nije važno. Posuđene novce treba nekako vratiti, a plaća u Savezu, očito, nije ništa posebno...


Navijači
Možda i najveći jaz između dvaju mrskih rivala vidljiv je u odnosu prema navijačima. Hajduk ih, polako ali sigurno, sve više i više okuplja oko sebe, dok u bajke kako "ulica drma klubom" vjeruju još samo ograničeni i zlonamjerni.

Sinergija s tribinama, pa i onda kad mladićima u bijelom dresu ne ide najbolje, snaga je kojom se malo tko može podičiti na ovim prostorima. Dakako, sve te ljude ne treba mamiti "bombonima". Naime, vjernim pratiteljima splitskog kluba dovoljno je dati zrnce poštenja i respekta.

S druge strane, u Maksimiru se mogu pohvaliti svojom privatnom šačicom navijača, plaćenika koji se u zamjenu za gratis karte, putovanja i prostorije unutar one ruševine od stadiona inate ostatku Zagreba.

A taj ostatak, da bude sve još zanimljivije, konstantno se tjera od kluba: što represijom koja graniči s ludilom i vremenom kada se Dinamo zvao Croatia, što netransparetnim poslovanjem i nemogućnošću da članovi kluba, unatoč jasno propisanim pravilima igre kada je u pitanju jedna udruga građana, imaju pravo glasa na izborima, što nakaradnim marketingom i besplatnim ulaznicama – potezom kojim su Mamići uspjeli ugasiti i ono malo građanskog što je ostalo na Maksimiru.

A kako bi sve to izgledalo bez članova jedne obitelji u klubu, najbolje oslikava prošli derbi. Fešta nogometa, ispunjene tribine, fanatično navijanje...


Mediji
Ako je Dinamo u ljubavi sa Šukerom, Vrbanovićem, Vlajčevićem i ostatkom družine koja je privatizirala HNS, što onda reći za medije? Naravno, ne sve, već veliku većinu.

Za usporedbu, jedan mršavi remi s estonskim poluprofesionalcima bilo je dovoljno da krene paljba po Hajdukovim čelnicima, da se popljuvaju "pojačanje iz druge lige" ili da se pokuša obezvrijediti igra jednog 17-godišnjaka, Andrije Balića, kojeg su novinarska pera proglasila lijenčinom, uz usporedbu s Nikom Kranjčarom iz one "debele faze" karijere.

S druge strane, Marko Pjaca, neosporno veliki potencijal i ponajbolji igrač Dinama, besramno se gura u reprezentaciju ili nudi europskim velikanima uz bubanje suludih cifri 15 - 20 milijuna eura. No, to je tek sitnica naspram onoga kako se splitski klub prezentira u medijima posljednjih nekoliko godina, otkako nosi prefiks "narodni".

Saznali smo tako nedavno od sportskih eksperata da je Hajduk u dugovim do grla, iako je klub u samo tri i pol godine začepio rupe u blagajni i već nagodinu može živjeti samo od marketinških prihoda, što je za hrvatske prilike ravno čudu. Naravno, svi ti podaci su javni, a nedavno su prezentirani i na Skupštini kluba. Ali, džabe...

No, zato kad stariji Mamić na presici ustvrdi da je Dinamo "pun ko brod" godinama nakon toga slušamo mantru o "najuspješnijem menadžeru na balkanu" i "najstabilnoj firmi u Hrvata".

Čak i kada je i laiku kristalno jasno da tu nešto ne štima, da je jednostavno nemoguće da uz sve te silne transfere klub iz Maksimira lani ima minus od čak 90 milijuna kuna (Hajduk u istom razdoblju svega pet milijuna op.a), odnosno da su se za servisiranje legionara i skupog pogona kod banaka zadužili za nekih 160 milijuna kuna.

Svatko, naravno, misli svojom glavom, dobar dio novinara očito ne. Šteta, a baš bismo ih rado upitali: kolege, gdje je tu sport?


Leo Kovačić

Zanimljivo, cudno je i glupo sto su u Hajduku optereceni Dinamom. Ok, Glava ih je otpuhao, cak je i stvorio konkurentu im Rijeku, al'da ih brinu financije Dinama ili Maksimir, realno i poluinteligentnog navijaca Hajduka to ne bi trebalo brinuti. Jeftin tekst. Iskljucivo u jednoj stvari Glava nije pogrijesio, da je Hajduk sa Brbicem, mali klub. To je cinjenica, slaviti uspjeh protiv Kopra je ekskluzivitet za ipak nize rangirane klubove. Budalizam je i kada kaze klub je d.d. klub svakog navijaca, to nije tocno. Moze biti iskljucivo navijaca dionicara.

Kako nije...Nas Hajduk,1clan=1glas,a uclaniti se moze svatko?!

Odlican je tekst.Sve receno kako i je.

Inace,super mi je ova ovogodisnja ekipa Hajduka.Reci cemo da mi nikad drazi nisu bili
Ima tu nekoliko igraca s ogromnim potencijalom (plus nema nekih posebno iritantnih igraca kakve ekipe znaju imati),cijeli roster je solidan (i imam dojam vec dugo ne toliko sirok sve sa igracima slicne kvalitete),konacno je doveden i kompetentan trener (ovo mi je najveci plus) i ako ce ga se istrpiti rezultati ce doci.Onda...klub se lagano poslozio na svim razinama,stadion standardno najposjeceniji,a Torcida na razini...svakako puno razloga da neutralci podrze ovu ekipu.


Izbori

[UltrasNotRed]

Ljetna euforija oko Hajduka, nikad do kraja istraženi fenomen koji godinama filigranskom preciznošću navijače splitskog kluba početkom sezone baca u sevdah, demoliranjem slovenskog prvoligaša na Poljudu i službeno je na vrhuncu.

Dobre igre mlade momčadi "bijelih" koju je, nakon niza diletanata, "legendi" i "vojnika kluba" konačno u ruke dobio i jedan nogometni trener (Damir Burić op.a.), pokrenule su grad, Split ponovno diše sa svojom stoljetnom institucijom, grintanje se svelo na minimum, a da to nisu obične floskule govori i podatak o čak 12 tisuća članova te šest tisuća pretplatnika.

Respektabilno, čak i kada te brojke ne bismo uspoređivali samo s konkurencijom u smiješnom HNL-u...

U svakom slučaju, zanos navijača već naviknulih na gorke pilule: rana ispadanja iz europskih kvalifikacija ili konstantno kaskanje za Dinamom, ma što god mislili o tome, nešto je što Hajduk čini posebnim i nedodirljivim. Pogotovo kada znate da 25 tisuća ljudi nije napunilo tribine zbog besplatnog čipsa i pive ili, ako baš hoćete, zbog pritvaranja prvih ljudi kluba.

Kumovao je tome, naravno, i dobar ulaz u sezonu – čak 10 golova u dva domaća euroogleda, pristigla pojačanja koja su se, hvala Bogu, pokazala kao pogodak struke, te posebno junačka partija na Maksimiru odakle su se "bijeli" vratili neporaženi.

Uglavnom, kako bi to slatko rekli kolege iz Zagreba i s Kvarnera: jedna lijepa priča se nastavlja, i to, zamislite, bez gazde koji lupa šakom o stol, bez jednog vlasnika, bez medijske mašinerije, bez podrške HNS-a, bez plaćenih navijača...

Nije da likujemo, no niz događaja začinjenih s nekoliko afera koji su nas zapljusnuli u protekla dva tjedna: od ulaska USKOK-a u poljudske kancelarije zbog transfera Ante Vukušića u Pescaru, demokratkih izbora za čelne ljude kluba do čišćenja platne liste od neradnika i uhljeba, samo su nam potvrdile kako je Hajduk na pravom putu.

Rezultatski više-manje, o tome se uvijek može raspravljati, ali u svemu drugome što čini jedan veliki klub – apsolutno da. "Bijeli" su opet hit, i bit će vjerojatno sve dok se nakon izlaska braće Mamić iz Remetinca stvari opet ne poslože na svoje mjesto i močvara ne uzvrati udarac.

Do tada, evo male usporedbe najjačih hrvatskih klubova, a iako je sezona tek počela, kroz nekoliko primjera pokušat ćemo dočarati dva dijametralno suprotna nogometna svijeta: Dinamo, jedinstvenu udrugu građana koja je u privatnom vlasništvu jedne obitelji te, unatoč tome uživa zaštitu HNS-a, Milana Bandića i viđenijih ljudi iz pravosuđa, te Hajduk, dioničko društvo, u kojem, za razliku od ostatka konkurencije, svi članovi imaju jednako pravo glasa - ukratko klub svojih navijača.


Transparentnost
I dok su se u Zagrebu pomirili s činjenicom da su od basnoslovnih transfera nekolicine nogometaša najviše profitirali Zdravko Mamić i njegov brat Zoran, a ne naravno Dinamo, kao i s nalazima USKOK-ovih istražitelja koji su potvrdili kako su se godinama preko prodaje tinejdžera u bogatije lige izvlačili milijuni iz nekadašnjega purgerskog ponosa, policija je nenadano upala i na Poljud.

Tražili su papirologiju vezanu uz transfer Vukušića u Italiju zbog sumnje da je putem "nestalo" pola milijuna eura namijenjenih menadžeru Siniši Šoši, a vijest o njihovu češljanju kancelarija samo dan prije skupštine kluba, napunile naslovnice.

Hajduk se, za razliku od rivala, nije uskmečio i za dolazak inspektora optužio politiku, već je javnost istoga dana dobila kompletnu informaciju o tijeku novca, svim radnjama koje su prethodile transferu te popis ljudi koji su sudjelovali u prodaji mladog napadača.

Mala škola transparentnog poslovanja Marina Brbića, bez obzira koliko neugodno bilo govoriti dok USKOK kopa po ladicama, zatekla je i navijače navikle na muljanje i prodavanje magle prijašnjih struktura, a čiji su predvodnici danas redom na optuženičkim klupama.


Odnos s HNS-om
Da Hajduk nije u ljubavi s čelnicima Nogometnog saveza, i nije neko otkriće. Štošta smo se toga nagledali proteklih godina kada su u pitanju momci iz "Hiltona", pa stoga i najnovije ignoriranje najvećeg hrvatskog kluba malo koga još pogađa.

Za razliku od "bijelih", Dinamova škvadra uporno njeguje intimne odnose s HNS-om. Divota je to gledati. Pogotovo kada predsjednik saveza Davor Šuker putuje na utakmicu u Luksemburg s Mamićima u istom avionu i o njihovu trošku, a Split primjećuje jedino ako se na obali otvara kakav novi casino, ili, pak, kada Krešimir Vlajčević, disciplinski sudac HNL-a, kojemu je dokazano da je od Dinama 2009. godine posuđivao novce, i to javno s potpisanim ugovorom, izriče iste kazne klubovima nakon nedavnog derbija (podsjetimo, i Hajduk i Dinamo kažnjeni s 12 tisuća kuna).

To što smo na maksimirskom sjeveru svjedočili tučnjavama zaraćenih frakcija i iživljavanju s pirotehnikom, nije važno. Posuđene novce treba nekako vratiti, a plaća u Savezu, očito, nije ništa posebno...


Navijači
Možda i najveći jaz između dvaju mrskih rivala vidljiv je u odnosu prema navijačima. Hajduk ih, polako ali sigurno, sve više i više okuplja oko sebe, dok u bajke kako "ulica drma klubom" vjeruju još samo ograničeni i zlonamjerni.

Sinergija s tribinama, pa i onda kad mladićima u bijelom dresu ne ide najbolje, snaga je kojom se malo tko može podičiti na ovim prostorima. Dakako, sve te ljude ne treba mamiti "bombonima". Naime, vjernim pratiteljima splitskog kluba dovoljno je dati zrnce poštenja i respekta.

S druge strane, u Maksimiru se mogu pohvaliti svojom privatnom šačicom navijača, plaćenika koji se u zamjenu za gratis karte, putovanja i prostorije unutar one ruševine od stadiona inate ostatku Zagreba.

A taj ostatak, da bude sve još zanimljivije, konstantno se tjera od kluba: što represijom koja graniči s ludilom i vremenom kada se Dinamo zvao Croatia, što netransparetnim poslovanjem i nemogućnošću da članovi kluba, unatoč jasno propisanim pravilima igre kada je u pitanju jedna udruga građana, imaju pravo glasa na izborima, što nakaradnim marketingom i besplatnim ulaznicama – potezom kojim su Mamići uspjeli ugasiti i ono malo građanskog što je ostalo na Maksimiru.

A kako bi sve to izgledalo bez članova jedne obitelji u klubu, najbolje oslikava prošli derbi. Fešta nogometa, ispunjene tribine, fanatično navijanje...


Mediji
Ako je Dinamo u ljubavi sa Šukerom, Vrbanovićem, Vlajčevićem i ostatkom družine koja je privatizirala HNS, što onda reći za medije? Naravno, ne sve, već veliku većinu.

Za usporedbu, jedan mršavi remi s estonskim poluprofesionalcima bilo je dovoljno da krene paljba po Hajdukovim čelnicima, da se popljuvaju "pojačanje iz druge lige" ili da se pokuša obezvrijediti igra jednog 17-godišnjaka, Andrije Balića, kojeg su novinarska pera proglasila lijenčinom, uz usporedbu s Nikom Kranjčarom iz one "debele faze" karijere.

S druge strane, Marko Pjaca, neosporno veliki potencijal i ponajbolji igrač Dinama, besramno se gura u reprezentaciju ili nudi europskim velikanima uz bubanje suludih cifri 15 - 20 milijuna eura. No, to je tek sitnica naspram onoga kako se splitski klub prezentira u medijima posljednjih nekoliko godina, otkako nosi prefiks "narodni".

Saznali smo tako nedavno od sportskih eksperata da je Hajduk u dugovim do grla, iako je klub u samo tri i pol godine začepio rupe u blagajni i već nagodinu može živjeti samo od marketinških prihoda, što je za hrvatske prilike ravno čudu. Naravno, svi ti podaci su javni, a nedavno su prezentirani i na Skupštini kluba. Ali, džabe...

No, zato kad stariji Mamić na presici ustvrdi da je Dinamo "pun ko brod" godinama nakon toga slušamo mantru o "najuspješnijem menadžeru na balkanu" i "najstabilnoj firmi u Hrvata".

Čak i kada je i laiku kristalno jasno da tu nešto ne štima, da je jednostavno nemoguće da uz sve te silne transfere klub iz Maksimira lani ima minus od čak 90 milijuna kuna (Hajduk u istom razdoblju svega pet milijuna op.a), odnosno da su se za servisiranje legionara i skupog pogona kod banaka zadužili za nekih 160 milijuna kuna.

Svatko, naravno, misli svojom glavom, dobar dio novinara očito ne. Šteta, a baš bismo ih rado upitali: kolege, gdje je tu sport?


Leo Kovačić

Zanimljivo, cudno je i glupo sto su u Hajduku optereceni Dinamom. Ok, Glava ih je otpuhao, cak je i stvorio konkurentu im Rijeku, al'da ih brinu financije Dinama ili Maksimir, realno i poluinteligentnog navijaca Hajduka to ne bi trebalo brinuti. Jeftin tekst. Iskljucivo u jednoj stvari Glava nije pogrijesio, da je Hajduk sa Brbicem, mali klub. To je cinjenica, slaviti uspjeh protiv Kopra je ekskluzivitet za ipak nize rangirane klubove. Budalizam je i kada kaze klub je d.d. klub svakog navijaca, to nije tocno. Moze biti iskljucivo navijaca dionicara.

Kako nije...Nas Hajduk,1clan=1glas,a uclaniti se moze svatko?!

Odlican je tekst.Sve receno kako i je.

Inace,super mi je ova ovogodisnja ekipa Hajduka.Reci cemo da mi nikad drazi nisu bili
Ima tu nekoliko igraca s ogromnim potencijalom (plus nema nekih posebno iritantnih igraca kakve ekipe znaju imati),cijeli roster je solidan (i imam dojam vec dugo ne toliko sirok sve sa igracima slicne kvalitete),konacno je doveden i kompetentan trener (ovo mi je najveci plus) i ako ce ga se istrpiti rezultati ce doci.Onda...klub se lagano poslozio na svim razinama,stadion standardno najposjeceniji,a Torcida na razini...svakako puno razloga da neutralci podrze ovu ekipu.


Izbori

Nemam nista protiv Hajduka, drago mi je da su ojacali iz razloga sto volim HNL, al'previse energije trose na Dinamo. Volio bi da cekaju proljece u Europi, al'da ti Leo sere o Maksimiru dok Poljud i nije u boljem stanju, smijesno. Najzanimljivija stvar je da je bilo godina gdje se njima sve stelilo, nesto se ne sjecam da je bilo tko iz Zagreba pisao o Poljudu ili financijama Hajduka, famozni Sirio. Sve su oni to radili jednako kao i Mamic, proljev ddobivali kad je tv prijenos iz Splita da ga Svilokos metne ili Vitkovic. Meni kao navijacu Dinama kakav god bio i gnjili NK nema sta tovar ni sra.t niti je njegova rijec relevantna. Svaka njima cast, al' borba za Dinamo ne podrazumijeva smrdljive price Druga Reica, niti bilo kakvog Lea drkadziju.

[SiamoNoi]

Iskreno,pojma nemam tko je taj koji je pisao tekst i kakvim se stvarima ranije bavio.


Izbori