Post
Postao/la Adnel » 11 maj 2010, 19:04
Jedan trofej je u kući, a moguće je da ponovimo Barcelonu iz 2009. Zašto spominjem Barcelonu? Zato što je posao koji smo napravili s njom prošlog ljeta izvor naše nade danas. Sjećam se kako sam pisao dvije kolumne koje su se ticale teme Ibrahimovića, što direktno, što indirektno. Mnogi su plakali za Ibrom, a ja sam tvrdio da radimo odličan posao. U drugoj sam pak hvalio sjajan prijelazni rok koji smo mogli ostvariti isključivo zbog prodaje Šveđanina.
Gdje smo devet mjeseci kasnije? Ibrahimović je tada javno govorio: “Odlazim iz Intera kako bih osvojio Ligu prvaka, to ću napraviti s Barcelonom.” Moratti je replicirao: “Nerijetko se ljudi pokaju za svoje odluke. Kamo sreće da osvojimo Ligu prvaka bez Ibrahimovića.” Baš tako. Polufinale te iste Lige prvaka, Inter na “svemirce” – Ibrahimović ponovno bez Lige prvaka! Barca nije uspjela ponoviti prošlogodišnje uspjehe, a ni prvenstvo još nije osigurano. Zero tituli? Malo vjerovatno, ali moguće. Osvojio je već tri trofeja, a to je začinio iznimno glupom izjavom: “U Barceloni sam tek šest mjeseci, a osvojio sam više nego u tri godine s Interom”. Analizirajmo: europski Superkup (jedna utakmica, minimalno 50% šanse za naslov), španjolski Superkup (isto), te klupsko Svjetsko prvenstvo (mininalno 25% šanse, ali realno 70% šanse).
Ibra je bio toliko sretan prije devet mjeseci, ne zaboravimo ono ljubljene Barcinog grba već na predstavljanju. Danas? Zamislite, danas je spreman vratiti se u Juventus. Ima li taj čovjek uopće više obraza?
Inter je u međuvremenu za Ibrahimovića dobio ogromne novce, te Samuela Eto’oa. Od novaca su se kupili Sneijder, Lucio, Milito i Thiago Motta. Inter je bio 15 milijuna Eura u plusu. Prvi put u 15 godina vlasništva Morattija. Mourinho je dobio sve što je želio i od toga stvorio ovo što imamo danas – pobjednika Kupa, finalistu Lige prvaka i vodećeg u prvenstvu kolo prije kraja.
Samo jedan klub Velež Mostar