Kolumna bez imena

[NoName]

Rekoše mi da sam kao dijete bio vrlo specifičan. Naime, moja prva riječ koju sam izgovorio je bila NEĆU a običaj mi je bio da se, nakon dugog sna, probudim i stavim nogu preko noge. Kada su me pitali šta radim, odgovor je uvijek bio isti: Odmaram od spavanja.

Naravno, ni mojim roditeljima, kao ni mnogim drugim u to vrijeme, nije bilo lako. Stoga se moralo uštedjeti na svemu, pa i na mojim sandalicama. Tako jedne prilike, putovali smo negdje vozom, ja kao četverogodišnjak, a roditelji su mi kupili neke plastične sandale i upozorili me da sakrijem noge ispod klupe. Preko puta nas je sjedila neka skockana gospođa, svi su šutjeli ali sam ja započeo diskusiju rečenicom: Teta, da li se vama sviđaju moje sandale, rekli su mi da ih sakrijem pod klupu ali meni se baš sviđaju.

U moje selo, ako se dobro sjećam, prvi televizor je stigao negdje za olimpijadu. Nisam ni slutio koliko će taj crno-bijeli televizor marke Grundig uticati na moj život. Od tada sam zavolio sport i do danas je tako.

Fudbal je jedna viteška vještina, ili je takva bila nekada, dok sam gledao Savičevića, Sušića, Prosinečkog i ostale zvijezde nekadašnje zajedničke države. Danas je to više biznis, te iako sam ekonomista, moram priznati da mi se puno više sviđala nekadašnja igra. Kako zalazim u neke ozbiljnije godine, sve mi se čini da je nekada sve bilo bolje. Izgleda da postajem nostalgičan za nekim davnim vremenima.

Prije 4 godine sam doživjeo najsretniji trenutak u svome životu: Dobio sam sina. Kakva radost, onaj ko to nije doživio njemu se to ne može ni opisati. Od tog trenutka život ima puno više smisla, čak mi se ponekad desi da, kada se zaigram sa svojim sinom, preskočim i neku utakmicu. Pa Bože, stvarno sam se promjenio.

Vrijeme je da počnem svoju priču, zbog koje sam i otvorio ovu kolumnu.

Moj sin ne nosi plastične sandale. On nosi isključivo kvalitetnu obuću, markiranu, sa anatomskim stopalima, ima benetonove kape u svim bojama da bi se mogle uskladiti sa ostalom garderobom. I iako i on odmara poslije spavanja sa nogom preko noge, ipak njegov život izgleda puno drugačije nego moj. Njegovi roditelji rade jako puno kako bi on imao sve što se danas smatra neophodnim, možda i malo više od toga.

Ono što on nikada neće imati jeste onaj osjećaj slobode, onu opuštenost koju sam ja imao kao dijete. Nije samo fudbal danas komercijaliziran, sve u životu je tako i to od prvog koraka. Svi gledaju kako si obučen, kakvo auto voziš, gdje živiš, gdje izlaziš. Ljudske vrijednosti su se apsolutno pogubile, forma je postala važnija od suštine, više ne vrijedi rečenica moje učiteljice: Djeco, važno je ono što je u glavi a ne ono što je na njoj.

Zajedno sa gubitkom onih pravih vrijednosti, na žalost, izgubila se vrijednost i života. Danas, praktično svakodnevno, možemo pročitati kako je neko ubio ili ranio nekog, kako je neko digao ruku na sebe i šta sve ne. Ali, ono što je najveći problem u tome je da smo svi ravnodušni na to. HEJ, PA UGAŠEN JE JEDAN ŽIVOT. STANITE MALO.

Zašto ovo pišem na sportskom forumu? Zbog toga što su ideje sporta ono što bi trebalo biti vodilja svima nama. Svi bismo trebali da nastojimo da od svog života napravimo što više, da gledamo da ga unaprijedimo a ne da ga uništavamo. Isto tako, poznato je da je kod nas dosta problema uzrokovano i navijačkim neredima, a kako je ovdje mnogo navijača, molim vas da uvijek razmislite o tome: Taj protivnik, to je nečije dijete, i tom djetetu neko je kupio sandale i neko živi za njega, nećete ubiti ili pretuči samo protivnika, ubit ćete ili pretuči i onoga ko živi za to dijete. Jer, zapamtite, svako je nečije dijete.

Svi koji dolazimo ovdje, jasno, služimo se računarima. Odlično pomagalo, samo što je danas, uz pomoć fejsbuga, tvitera, spejsa i inih zamjenskih života, postalo svrha a ne pomagalo. Često se miješaju virtuelni i stvarni život. Na računaru, kad nešto pogriješimo, imamo komandu UNDO i ona ispravlja naše greške. Međutim, u stvarnom životu, uvijek unaprijed razmislite o svojim potezima, u životu ne postoji komanda UNDO.

[Monolog]

You, sir, are a winrar.

Uživao sam čitajući ovo(nije ovo iz kurtoazije, da se razumijemo). Nisam zapamtio ta vremena o kojima ti govoriš; ipak sam ja predratno dijete, ali činjenica je da su se mnoge stvari promijenile i od mog djetinjstva pa do ovog trenutka.

Btw, čestitam ti na prinovi, iako kasnim 4 godine.

[NoName]

Zahvaljujem kolega

[izet fazlinovic]

svaka cast, ima pametnog naroda na svijetu

[Virtu4l]

[Neutral]

Čovjek jednom mudar, uvijek mudar.

Tako je moj lijepi brate . Sve se promjenulo, kako godine idu tako se i ljudi mijenjaju. Kolika je samo ljubomora u svemu ovome, to je za nepovjerovat. Lijepo je da se toliko trudiš oko svoga dijeteta. Upiši ga što prije da trenira nešto, ali neka on kaže kada bude mogao šta želi. Nemoj da odustaje kao što sam ja odusto u mnogim sportovima. Uvijek će se pitati isto što se i ja pitam stalno "Šta bi bilo, kad bi bilo". Siguran sam da će uz takvog pametnog, školovanog oca lahko napredovati u životu, i uz Božiju pomoć naravno.

Prije se igralo stalno vani, igralo se većinom lopte, neko ako bi imao neki dres odmah bi "in" bio, neko kada bi biciklo uradio bio bi Ronaldo, onaj stari naravno. Danas djeca pričaju o serverima na counteru, hajde upadni tu, hajde vamo, ja sam imao ovoliko kills, ti ovoliko, ti si cheater , ja ovo, ja ono. Nigdje neko da se trzne i kaže, jbt ode nam mladost, što smo kući, i što se pucamo sa igricama. Dobro malo, ali sada po čitav dan.


I na kraju da još jednom pohvalim tvoj kolumnu, koja je odraz tvoga znanja kao izvrsnog pisca . Ako sam ja Ivo Andrić, ti si Meša Selimović

[NoName]

Dobro došao nazad, prijatelju, drago mi je da se opet čitamo.

Ovaj tekst je, na neki način, jedan krik običnog čovjeka, protiv onoga što se dešava danas, protiv urušavanja sistema vrijednosti gdje ljudski život postaje, u očima pojedinih bolesnih ljudi, praktično bezvrijedan. Društvo ne radi ništa na tome a ja sam imao potrebu da na neki način to izbacim iz sebe.

Nešto što smo prije mogli samo gledati na TV, u nekim, nama dalekim, egzotičnim, zemljama, se evo dešava i nama. Pa pogledaj samo ovaj slučaj od neki dan šta se desi kod Visokog, to je najbolji odraz društva u kome živimo.

Veliki kompliment je kada ti Ivo kaže da si Meša.

[Neutral]

Tako ti je to . Ma nisam se ja vratio. Nemam vremena više kao prije, previše obaveza. Tu i tamo nešto napišem.

Upravo se dešava ono što sam govorio ima već dugo vremena. Mi kao država kasnimo u svim segmentima, tako i u ovim ludurijama, pa evo i u nas je to postalo "in". Šta li je sljedeće, CSI će otkrivati neke slučajeve u nas.

Previše je korumpiranih ljudi, i sve dok je tako nema nam ići dalje. Ljudi gledaju samo na ovaj život, a ne dalje. Kažu uživaj dok si mlad, a upravo mladost treba biti dobar i jak temelj za starost

Da ne razvlačim više, i da ne ulazimo u neku diskusiju, želim ti još jednom, mislim po redu treći put čestitati na sjajnom kolumni, i nadam se da ćeš nas inšAllah uskoro opet obradovati novim remek djelom.

[NoName]

Čemu tolika mržnja

Čudan je ovaj život. Ma koliko čovjek težio ka tome da ga učini jednostavnim i što lakšim, ponekad nije sve u našim rukama, puno toga zavisi i od naše okoline, ljudi sa kojima smo u svakodnevnom kontaktu, porodice i slično. I mada se prijatelji mogu birati, nismo u mogućnosti da biramo baš sve ljude sa kojima ćemo, na ovaj ili onaj način, biti u kontaktu i sa kojima ćemo sarađivati.

Ja sam u svom životu imao veliku sreću da radim posao koji radim. Iako stresan, sa druge strane je pun i onih malih zadovoljstava, koja daju posebnu čar životu. Kroz taj posao sam mnogo proputovao, upoznao mnogo ljudi sa svih kontinenata, družio se sa ljudima svih vjera i boja kože, i to me stvarno čini bogatim. A ono što je u tome svemu posebno zanimljivo su činjenice kako se može nešto, što je u potpunosti strano, jako zavoliti. Pa tako je mom velikom prijatelju iz Finske omiljena hrana bosanski sataraš a u kafani tečno pjeva Halidove pjesme iako ne zna ni riječi bosanskog, a meni je opet najdraža polarna srna kao hrana ili francuski konjak sa šlagom kao piće.

Obzirom da volim sport, volim i sportsport.ba, koji smatram izuzetno kvalitetnim portalom, a nekako imam osjećaj da sam prijatelj sa mnogim nickovima ovdje, iako mi prijatelja ne nedostaje ni u stvarnom životu. Ima tu nešto što nas povezuje. Raduje me kada vidim kako se svi radujemo uspjesima naše reprezentacije ili tugujemo zbog one tri proklete prečke i stative u Lisabonu.

Ono što me nikako ne raduje jeste to što vidim da ovdje ima mnogo opterećenih ljudi, opterećenih prošlošću koja se promjeniti ne da, opterećenih nacionalizmom za koji u suštini i ne znaju šta je. Posebno me žalosti što sve to upliću i sport, koji bi nam itekako mogao pomoći da nađemo nešto zajedničko oko čega bismo mogli da budemo složni a nakon toga bi se sigurno našle i mnoge druge dodirne tačke. Pa ako smo u stanju da se sprijateljimo sa nekim Koreancima, Australcima, Holanđanima, kako onda da međusobno ne budemo prijatelji kada imamo toliko toga zajedničkog, od jezika, preko kulture, tradicije pa i prošlosti. Sva ta crna prošlost je nama svima zajednička i svi moramo raditi na tome da se što prije okrenemo budućnosti, time će nam svima biti bolje.

Već sam bio napisao: Ja se poklanjam svim žrtvama rata, ma kako se ko zvao, ništa nije vrijedno jednog ljudskog života. Međutim, ne smijemo biti taoci te prošlosti, ako bude tako onda nećemo imati budućnost. OK, prošlost je tu, takva kakva jeste, ali pustimo da tu prošlost istražuju istoričari, da se zločinima bave sudovi i tužilaštva a mi se okrenimo našoj budućnosti i kreirajmo je onakvu kakva bi trebala biti, kako za nas, tako i za one koji dolaze iza nas.

Mediji su veliko zlo danas jer sve pokušavaju da naprave senzacijom, naslovi tekstova ili udarnih vijesti vrlo često nemaju veze sa onim što je stvarni sadržaj teksta. Isto tako, konstantno imamo negativne komentare o drugoj i trećoj strani, uvijek je neko drugi loš i kriv a mi smo u pravu. Ja bih medijima zabranio da se uopšte bave ratom i ratnim temama i mnogo bi bilo lakše doći do pomirenja. Ali, mediji, sponzorirani od strane vlasti, to ne žele, jer vlastima odgovara situacija da je svako u svom toru, ako se ovce pomiješaju puno ih je teže kontrolisati.

Niti je Sarajevo onakvo kakvim ga predstavljaju u Banja Luci, a ni obratno, vjerujte mi. Evo ja, kao musliman, mogu posvjedočiti da sam u RS vidio mnogo novoizgrađenih džamija, nešto vjerujem da ih ima više nego prije rata. A kada bi čovjek to gledao kroz medije pomislio bi da tamo nema ni jedne.

Stoga bi nam svima najbolje bilo da se prestanemo baviti prošlošću, makar na ovom sportskom forumu, i okrenemo ka budućnosti jer nam je ona sigurno važnija. Ja sam, pola u šali a pola u zbilji, predložio da na predstojećem SP navijamo za Srbiju, kao jedinu zemlju sa našeg govornog područja koja se plasirala na SP a da Srbi iz BiH ubuduće navijaju za BiH osim kada igra sa Srbijom. Pa, kad malo razmislim, uopšte to nije glupo, meni su lično bliži Vidić ili Krasić nego Pizdolizije ili Kurconis.

Do narednog čitanja pozdrav.

[Monolog]

Uh, imaš dara za pisanje.

Ne znam čime se baviš, niti želim ulaziti u to, ali definitivno bi se moglo za tebe reći da je šteta što nemaš "pero pri ruci".

Btw, prije negoli napišem nešto, meni najbolje paše hladno točeno, pa ti vidi.


Ovo je teška tema, te sve što napišeš/mo, se gleda pod povećalom, pa za tili čas možeš biti svrstan u "jedne", a zatim i u "druge"(namjerno stavih navodnike, da se razumijemo).

Da budem iskren, odgojen sam tako da gledam na svakoga jednim te istim očima. Moja majka i djed su imali mnoštvo prijatelja koji nisu bili istog vjerskog i nacionalnog opredijeljenja kao oni, a kako su me oni odgajali, tako i ja dobih te njihove dobre strane. Da se razumijemo, ne gotivim ja Karadžića, Mladića, Šešelja, ali zašto bih ja na osnovu ovih manipulatora mrzio Stankovića, Vidića, Đokovića, Bodirogu? Ne vidim razlog, niti ću ga kad vidjeti.
Subjektivni mediji(da se ne raspišem, mislim da je jasno o kakvoj subjektivnosti je riječ) kombinovani sa sjemenom nacionalizma(mogao bih sada pisati i referat o pravom nacionalizmu - da ne izlazi iz okvira domovine u kojoj je nastao, da se samo veliča i bodri jedna strana, a da se druge ne uzimaju u usta itd, ali to nije to), pa to udrobljeno sa mržnjom prema svojim komšijama/susjedima koju svaki narod na području bivše Jugoslavije ima(ne mislim na svaku osobu, ali mržnje ima kod svakog naroda, da budem precizniji) i dobiješ ovo stanje svijesti kakvo je danas kod većine omladine(a bgm i starih, iskusnih ljudi).
Žalosno je što ni ovaj moj komentar ne može proći bez proklete politike, ali tako je. Sport = politika, koliko god se mi trudili da to nije tako, i koliko god to ne željeli priznati, to je tako. Jbg, takvi smo i ne možemo se mijenjati.

Čestitke za ovaj tekst, evo i moji prsti proradiše, iako to nisam očekivao. Veliki pozdrav.

[Neutral]

Baš sam i ja razmišljao da nešto napišem o tome

Moram nažalost priznati da sam bio dosta puta svjedok kako neka mlađa raja od 14-15 godina ispoljava mržnju, a da ih pitaš što to rade, ne bi znali. Oni na to gledaju kao neku tradiciju. Hvala Bogu imam dosta prijatelja sa svih strana , i jedan prijateljski osmijeh je vrijedan, prevrijedan. Jer je ipak pokazatelj da se može .

Mislim da je ovo faza u nas kada svi omaložavaju tuđe, a svoje diže. Jedni tekbiraju sa pivama i glume neku silu , dok drugi rade slične stvari. No, zar nije uvijek bilo "Oni tebe kamenom, ti njih hljebom, kruhom, kako li već". "Čini drugima, ono što želiš da se tebi čini". I to je taj recept koji može sve preokrenuti. Zar ti je krivo što tebi neko psuje, a ti si do neki dan njemu psovao, zar je tebi krivo što su te neki napali par puta, a ti si napadao do neki dan.

Dosta toga je moguće promjeniti, a upravo preko sporta koji je IGRA, napominjem igra. Umjesto da se svi radujemo kako uopće imamo priliku da gledamo utakmice, mi ih kvarimo i koristimo igralište, tribinu kao svoje nacionalističko bojište. To zaista neke boli. Hvala Bogu da je manjina takvih, ali opet to para uši.


Ovo nije moja kolumna No Name, ovo je samo kratki osvrt na sve to. I reci mi kada ću ja probati to Finsko čudo.

Opet si vrlo detaljno i riječito napisao kolumnu, no svaka rečenica predstavlja pun pogodak u srž teme koju su naslovio. Napiši knjigu .

[NoName]

Hvala drugari.

@Neutral, prošli put sam ti predlagao da idemo zajedno u Estoniju. Da smo otišli tamo, skočili bi i do Helsinkija, to je samo preko puta. A kad je čovjek tamo onda se polarna srna ne može zaobići.

Neću pisati knjigu, kad se ovdje nakupi nekih 200 priča onda ću to objaviti kao sabrana djela

[Neutral]

Hahaha.

Biti će valjda ako Bog da opet neka prilika

[_dreamer_]

Čemu tolika mržnja


Niti je Sarajevo onakvo kakvim ga predstavljaju u Banja Luci, a ni obratno, vjerujte mi. Evo ja, kao musliman, mogu posvjedočiti da sam u RS vidio mnogo novoizgrađenih džamija, nešto vjerujem da ih ima više nego prije rata. A kada bi čovjek to gledao kroz medije pomislio bi da tamo nema ni jedne.

Do narednog čitanja pozdrav.

Ziva istina! Imao sam tu "srecu" da u ranijim studentskim danima prve 2 i po godine zivim sa momkom po imenu Radovan, a onda i godinu dana sa Mariom, dvojicom momaka koji dolaze iz "onih dijelova" nase BiH. Neko bi iskocio iz svoje koze da je na mome mjestu bio, no ja sam sa Rasom i njegovim Rodjakom Pavletom izgradio jedan zdrav odnos i evo danas, kada nismo vise nikakvi cimeri, se cujemo i sto bi reklo pazimo jedan drugoga. Eto, bas u nedjelju, cu ici s obojicom da gledam Srbiju sa njima, ne zato sto sam ja veliki navijac Srbije, nego zato sto znam da im to znaci, i da su i oni vodjeni istim razmisljanjem gledali tekme BiH. A evo drugi primjer, jedan drugi jaran Viktorio, momak iz Vrsca, je uz mezu gledao kod mene tekmu protiv Njemaca i navijao za nase zmajeve. Dakle, svi mi jos ucimo na tom polju, svi smo jos zeleni i oprezni, pa opipavamo tlo komsijino... No, moramo uciti jedni druge, moramo graditi nekakve mostove, moramo se posrati ovim politicarima u cejf, jer oni stalno hajcaju ovaj narod u nedogled...

Bilo je sa tim momcima i teskih trenutaka, teskih tema i rijeci, prije svega nakon Marakane itd. Ali, sve se moze postici, bitna je zdrava retorika, kvalitetna komunikacija i kvalitetna komunikacija. Namjerno pisem dvaput, nadovezujuci se na ono sto je Bezimeni spomenuo, a to je da su ljudi zatupljeni i ne znaju kako stvari ferceraju kod "onih drugih".

btw, radujem se nastavku tvoje kolumne i nemoj da dugo cekamo na naredni tekst... pozdrav burazeru i nastavi kako si i zapoceo: odlicno!

[Ted Mosby]

Nisam prije posjećivao ovu temu, kao prvo čestitam na prinovi, na sinu, kao drugo imaš smisla u pisanju, svaka ti čast. Samo tako nastavi

[*p!p!t@*]

Kolega svaka cast...


NE brini se tezak je zivot nas umjetnika

[B0SANAC]

Svaka cast NoName. Kolumne su ti extra.
Pogotovo ona prva je najbolja

[Čak Noris]

Čemu tolika mržnja


Niti je Sarajevo onakvo kakvim ga predstavljaju u Banja Luci, a ni obratno, vjerujte mi. Evo ja, kao musliman, mogu posvjedočiti da sam u RS vidio mnogo novoizgrađenih džamija, nešto vjerujem da ih ima više nego prije rata. A kada bi čovjek to gledao kroz medije pomislio bi da tamo nema ni jedne.

Do narednog čitanja pozdrav.

Ziva istina! Imao sam tu "srecu" da u ranijim studentskim danima prve 2 i po godine zivim sa momkom po imenu Radovan, a onda i godinu dana sa Mariom, dvojicom momaka koji dolaze iz "onih dijelova" nase BiH. Neko bi iskocio iz svoje koze da je na mome mjestu bio, no ja sam sa Rasom i njegovim Rodjakom Pavletom izgradio jedan zdrav odnos i evo danas, kada nismo vise nikakvi cimeri, se cujemo i sto bi reklo pazimo jedan drugoga. Eto, bas u nedjelju, cu ici s obojicom da gledam Srbiju sa njima, ne zato sto sam ja veliki navijac Srbije, nego zato sto znam da im to znaci, i da su i oni vodjeni istim razmisljanjem gledali tekme BiH. A evo drugi primjer, jedan drugi jaran Viktorio, momak iz Vrsca, je uz mezu gledao kod mene tekmu protiv Njemaca i navijao za nase zmajeve. Dakle, svi mi jos ucimo na tom polju, svi smo jos zeleni i oprezni, pa opipavamo tlo komsijino... No, moramo uciti jedni druge, moramo graditi nekakve mostove, moramo se posrati ovim politicarima u cejf, jer oni stalno hajcaju ovaj narod u nedogled...

Bilo je sa tim momcima i teskih trenutaka, teskih tema i rijeci, prije svega nakon Marakane itd. Ali, sve se moze postici, bitna je zdrava retorika, kvalitetna komunikacija i kvalitetna komunikacija. Namjerno pisem dvaput, nadovezujuci se na ono sto je Bezimeni spomenuo, a to je da su ljudi zatupljeni i ne znaju kako stvari ferceraju kod "onih drugih".
btw, radujem se nastavku tvoje kolumne i nemoj da dugo cekamo na naredni tekst... pozdrav burazeru i nastavi kako si i zapoceo: odlicno!

Definitivno bih potpisao pomirenje,ali dok neko pali zastavu moje zemlje,tesko cemo naci zajednicki jezik.Pa imam ja puno srba jarana,i ne ponasaju se nacionalno i dobri su ljudi.Ali jadno se osjećam kada,:urade nam ono sto su uradili,oprostimo im i krenemo dalje a oni nas vrijeđaju(a treba bit obratno)i ne zele pomirenje

[NoName]

Kakvi smo mi naivci

Iako mi je odavno poznato da smo mi, kao narod, generalno naivni i skloni vjerovanju u svašta, ipak sam ostao nemalo iznenađen, tačnije frapiran, brojem ljudi koji su u ovih mjesec dana posjetili Zetru i navodnog iscjeljitelja Mekkija Torrabija. Pa da je onoliki broj ljudi spreman da izađe na demostracije protiv Saveza ili Vlade, davno bi mi rješili većinu naših problema.

Ne želim da ovaj tekst pretvorim u nekakvo iznošenje argumentacije za ili protiv ovakvih pojava nego želim da ukažem na neke druge, prilično sakrivene činjenice, koje su mene veoma zasmetale, prvo kao čovjeka koji smatra da je život prema nekim ljudima bio veoma nepravedan i onemogućio im da žive život dostojan čovjeka, život punog kapaciteta.

Kažu da je broj posjetilaca u Zetri dnevno prelazio 20.000 i ja ću se u ovom osvrtu voditi sa ovom brojkom kao relevantnom. Takođe, treba uzeti u obzir činjenicu da je 50% posjetilaca bilo iz Sarajeva i okoline a 50% su dolazili bogzna odakle, recimo da su svi proputovali 100 km da bi došli na "iscjeljenje".

KALKULACIJA:
- Ulaz u Zetru: 20.000 ljudi x 1,00 KM = 20.000 KM
- Parking 3h: 5.000 automobila x 6,00 KM = 30.000 KM
- Voda: 20.000 ljudi x 2 boce x 0,75 KM = 30.000 KM
- Javni prevoz: 10.000 ljudi x 1,00 KM = 10.000 KM
- Gorivo: 5.000 automobila x 12l x 2,00 KM = 120.000 KM
- Putarina: 2.000 automobila x 4,00 KM = 8.000 KM
- Čevapi, kafa, sok i slično: 20.000 x 2,00 KM = 40.000 KM
- Ostalo: 20.000 x 0,50 KM = 10.000 KM

TOTAL: 268.000 KM dnevno x 30 dana = 8.040.000 KM

Kako smo mi sebični! Pa pozivi za liječenje nekih mladih ljudi, koji su stvarno a ne fiktivno bolesni, su donosili po nekih 20.000 KM a za ovu glupost se potrošilo preko 8 miliona KM! Ljudi su dolazili da bi ih tamo neki, samoprozvani isljeljitelj, samo dodirnuo. Nevjerovatno. Za ovoliki novac se mogao osposobiti jedan kvalitetan centar za liječenje djece zaostale u razvoju, centar za zbrinjavanje djece bez roditelja, platiti školarine i stipendije mnogim mladim ljudima ogromna potencijala itd itd.

Za ovaj novac smo mogli platiti osmogodišnji ugovor Vahidu Halilhodžiću. Ili desetogodišnji, zapravo.

Da li se mi ikada zapitamo šta smo učinili da nekome, kome je stvarno potrebna pomoć, pomognemo? Da li smo se ikada zapitali ko bi bio taj ko bi nama pomogao, da se, nedo Bog, nađemo u jednoj takvoj situaciji? Ne, naravno da nismo, nas zanimaju samo naši problemi. Ko je od nas nazvao humanitarni telefon za pomoć žrtvama zemljotresa u Pakistanu? A tokom rata smo se često pitali "Pa što nam ne pomogne neko, što su nas svi zaboravili?".

E sada, da se dotaknem jednog detalja u svemu tome, koji me veoma nervira. A to je cijena usluge dotičnog gospodina. Jer, kažu, on radi besplatno, čovjek je Mesija, sve radi samo za božju ljubav

Direktni marketing (dakle, direktno izbijanje novca iz džepa) je stvar prošlosti i svaki, iole sposobniji menadžer će uvijek probati da okrene formulu zarade - umjesto malo jedinica x velika cijena pokušat će da napravi formulu puno jedinica x mala cijena. Jelda, pola marke nije ništa, ali kad se pomnoži sa velikim brojem jedinica onda se dobije značajna suma. To je osnovni postulat današnjeg marketinga.

Hajde da probam pogađati kako bih ja to uradio:
- Tal sa ZOI'84: 25% = 5.000 KM
- Tal sa pivarom: 25% = 7.500 KM

UKUPNO: 12.500 KM

Velika zarada ali ni blizu stvarnim efektima. Stvarne efekte dotični bere na lovatorima, nespremnim na čekanje i jedan dodir, koji žele VIP tretman sakriven od javnosti. E takve dotični prima u svojoj rezidenciji u hotelu Evropa, seanse traju 15-30 minuta i one su, gle čuda, besplatne - ali nije beg cicija: Svaki od ovih posjetitelja baci pokoju banku na kafu, pa dotični kroz ove aranžmane zaradi dodatnih 10.000 KM dnevno.

Hajmo malo sumirati: 22.500 KM x 30 = 675.000 KM. Naravno, dotični ima i troškove osoblja, hotela i slično, koje može lijepo isplatiti sa sumom od 175.000 KM. Na kraju ostane lijepih, neoporezovanih 500.000 KM.

Zašto se ovo nama dešava? Zašto bi dotični došao u jednu malu zemlju, siromašnu, kada bi mu bilo mnogo bolje da ode, recimo, u Francusku ili Njemačku, gdje ima puno više potencijalnih klijenata i gdje bi mogao da naplati mnogo veću jediničnu cijenu, recimo? Problem je što bi u normalnim zemljama imao problem sa prvim brojem u formuli.

Nas ne treba da čudi sve ovo što se nama dešava, što nam država i društvo ne liče ni našta, jer smo povodljivi ljudi. Povodljivi i sebični. I naravno da će u takvom mulju plivati mnogi mutikaše. Normalno je da ne možemo promjeniti jedan sportski savez, koji je dokazano kriminalan, kada nema nikakve reakcije javnosti, suda javnosti, pa svako može da radi šta hoće.

Nisam ovo pisao zbog konkretne situacije, nego zbog obrasca koji se može primjeniti na mnoge situacije koje se dešavaju kod nas.

[_dreamer_]

Dobru si temu uhvatio i u principu pogodio/spomenuo sve ono sto u cijeloj prici smrdi osim jedne stvari (koje bih, ako dopustas, ja malo da se dohvatim), a to je kritika cjelokupnog dogadjaja sa religijskog aspekta.

Jasno je nazalost ko dan da smo mi Bosanci jako povodljiv i neinformisan narod. Te dvije karakterne osobine su Mekka za ljude poput doticnog, a povrh svega se radi o zemlji sa muslimanskim stanovnistvom tako da on (kao "musliman") kao pojava ostavlja jos veci utisak na narod. Mi smo toliko slijepi u svom neznanju, u svom ocaju i potraznji izlaza iz ovog ambisa, da nam svako iole pametan moze - uz nasu veliku zahvalnost - prodati g0vno u celofanu.
Nije mi cudno sto su mnogi bosnjaci koji ne praktikuju vjeru otisli recimo tom Torabiju u potraznji nekakve pomoci, jer na kraju krajeva, jedna od karakteristika sekularnog drustva i jeste da tako ponekad povjeruje u nekakve misticne stvari, i da se preda istim. No, bilo mi je zalosno cuti da su mnogi muslimani i muslimanke, znaci ljudi koji aktivno upraznjavaju vjeru sa odusevljenjem pricali o tom covjeku, kao o - tobe jarabi - nekome/necemu uzvisenom. Znaci, zene pokrivene su isle tamo i pustale da ih dotice (opipava) nekakav lik u potraznji pomoci (od njega). To je za mene - koji eto nesto znam o islamu - uzasavajuce, a ja, da se razumijemo, nisam nikakav vjerski ucenjak. Nije mi jasno kako to da isti ti muslimani nisu svjesni cinjenice da je tom covjeku zabranjeno prakticiranje toga sto radi u svim islamskim zemljama? Zar to nije ocigledan znak - kada se islamska ulema ujedini oko nekog pitanja - da svaki musliman(ka) ne treba onda da ide kod tog covjeka? No, uprkos tome je posjeta nevjerovatna, a odusevljenje jos vece.

Islamska Ulema se usaglasila oko njegovog lijecenja i, posto ne lijeci Kuranom, smatra njegovo "lijecenje" jednom vrstom vradzbine, a ona je strogo zabranjena ko Islamu:

101. A kada im je poslanik od Allaha došao, potvrđujući da je istinito ono što već imaju, mnogi od njih kojima je Knjiga dana – za leđa svoja Allahovu Knjigu odbacuju, kao da ne znaju.

102. i povode se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, - šejtani su nevjernici učeći ljude vradžbini i onome što je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojice nisu nikoga učili dok mu ne bi rekli: "Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik!" I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi. Učili su ono što će im nauditi i od čega nikakve koristi neće imati iako su znali da onaj koji tom vještinom vlada neće nikakve sreće na onom svijetu imati. A doista je jadno ono za što su se prodali, kada bi samo znali!


Ko je o ovom covjeku zelio da sazna nesto vise, mogao je po internetu da procita mnogo toga, a vecina stvari koje su se mogle procitati nisu pozitivne, pocevsi od toga da i u svom ranijem zivotu nije bio uzoran musliman itd. (A taj isti si je uzeo za pravo da nekoga drugog naziva nemuslimanom, te da ga javno pljuje u lice - da, govorim o vehabijama o kojima necu nesto posebno pisati. Mogu samo reci da licno poznajem barem 20tak ljudi koje nazivaju vehabijama, i mogu vam reci da se tih 20tak ljudi pridrzavaju islamskih propisa vise nego mnogi ostali muslimani - vise nego i ja licno - u Bosni, a to naravno iz raznih razloga mnogima smeta.)
O njegovom naplacivanju kroz vec spomenute "privatne" seanse, te prodavanje vode ili neceg treceg nema potrebe ni da dalje govorim, dovoljno si vec napisao.

Ono sto je najzalosnije je sto ga neki vec poistovjecuju sa tobe jarabi Bogom, poslanikom ili nekim drugim uzvisenim bicem, upucuju molitve, traze pomoc od istog, zahvaljuju mu na taj nacin i tako dalje. To je nesto najgore sto jedan "vjernik" (u jednog Boga) moze uraditi, ili da preformulisem, svako trazenje takve vrste pomoci od ljudskog bica i poistovjecivanje istoga sa necim uzvisenim je sirk, dakle najveci grijeh koji covjek moze da napravi. Samim time, covjek automatski postaje nevjernik!
To su jako opasne stvari kojih mnogi ljudi nisu svjesni, a sami sebe nazivaju vjernicima.
Ja ne osporavam cinjenicu da ovaj covjek ima nekakve moci, i da petlja sa dzinnima, jer takvih ljudi ima, ja samo kazem da ljudi trebaju da se obrate Bogu za pomoc ako je vec trebaju, da uzmu i izucavaju svoju vjeru, da sebe uzdignu na jedan visi duhovni nivo, jer ta produhovljenost u covjeku je lijek za sve probleme buduci da je covjekova psiha pokretacka snaga mnogih drugih - opipljivih - stvari. Znam to, osjetio sam na svojoj kozi, i zahvalan sam Bogu na tome, iako i ja mnogo grijesim i mnogo trebam da radim na sebi (kao i svi mi).

Znam da mozda tebe (NoName) toliko ne tangira posmatranje situacije s ovog aspekta, no, osjetio sam se pozvanim da upotpunim - na jedan drugi nacin - ovaj veoma kvalitetan tekst koji si napisao.

Pozz