BiH - Irska (Baraž)

[gazijabih]

Možemo biti nezadovoljni igrom i Mešinom formacijom, možemo svima spominjati majke zbog izostanka zalaganja i primljenog gola. Izostavljajući faktor magle, loših uslova i odigranih 45min normalnog nogometa, opet smo po prvi put od dolaska Meše uočili da su igrači i stručni stab nezadovoljni načinom kako je sve prošlo u Zenici, ali morate shvatiti jednu vrlo bitnu činjenicu:
- Utakmicu je sudio sudija koji je lak na kartonima, a mi smo imali sve ključne igrače koji su imali problema s tim.

Zbog toga mi nismo mogli agresivnije pristupiti na sredini terena, zbog toga nismo mogli odigrati kako želimo i možemo.
Upotpunosti npr razumijem Mešinu taktiku izostavljanja pojedinih igrača. Razmislite malo o tome svi ovdje. Imamo igrače koji ne mogu odigrati 2 utakmice u 3 dana (Medunjanin, Salihović, Bešić, Mujdža, Vrančić i svi oni koji imaju manju minutažu u svojim klubovima). Najbolji je primjer izostanka Keanea u Irskoj. Ovo su utakmice sa visokim ulogom i kalkulacijama i obje ekipe su ostavile priču za Dublin. Ova utakmica u Zenici se trebala završiti sa 0:0 (ali ne možemo zamjeriti za dešavanja u drugom poluvremenu nikome - to je nešto na šta ne možeš uticati - u takvim utakmicama sa takvim uslovima i vezanim rukama zbog kartona može i San Marino pogoditi).

U Dublinu očekujem atomski fudbal, jedno 5-6 stepenica više od prikazanog u Zenici. Tu će biti sve dozvoljeno, neće biti brige oko kartona, igraće se agresivnije, na nož, bez kalkulacija. Mi npr nismo iskazali punu taktiku u prvom meču i vjerujem da će zaigrati skroz drugačija postava od one u Zenici. Ne mogu reći da očekujem da ćemo ih razbiti ili da ćemo im pokazati kako se igra pravi nogomet, jer su irci inače tvrd orah svima zbog defanzivnog nogometa, ali definitivno ćemo odigrati na nivou kako jedna reprezentacija treba da odigra na završnicama takmičenja, a vjerujem da će to biti dovoljno za prolaza.

Sad se odoh spremati na put za Dublin.
Sretno zmajevi.

[Effenberg]

Možemo biti nezadovoljni igrom i Mešinom formacijom, možemo svima spominjati majke zbog izostanka zalaganja i primljenog gola. Izostavljajući faktor magle, loših uslova i odigranih 45min normalnog nogometa, opet smo po prvi put od dolaska Meše uočili da su igrači i stručni stab nezadovoljni načinom kako je sve prošlo u Zenici, ali morate shvatiti jednu vrlo bitnu činjenicu:
- Utakmicu je sudio sudija koji je lak na kartonima, a mi smo imali sve ključne igrače koji su imali problema s tim.

Zbog toga mi nismo mogli agresivnije pristupiti na sredini terena, zbog toga nismo mogli odigrati kako želimo i možemo.
Upotpunosti npr razumijem Mešinu taktiku izostavljanja pojedinih igrača. Razmislite malo o tome svi ovdje. Imamo igrače koji ne mogu odigrati 2 utakmice u 3 dana (Medunjanin, Salihović, Bešić, Mujdža, Vrančić i svi oni koji imaju manju minutažu u svojim klubovima). Najbolji je primjer izostanka Keanea u Irskoj. Ovo su utakmice sa visokim ulogom i kalkulacijama i obje ekipe su ostavile priču za Dublin. Ova utakmica u Zenici se trebala završiti sa 0:0 (ali ne možemo zamjeriti za dešavanja u drugom poluvremenu nikome - to je nešto na šta ne možeš uticati - u takvim utakmicama sa takvim uslovima i vezanim rukama zbog kartona može i San Marino pogoditi).

U Dublinu očekujem atomski fudbal, jedno 5-6 stepenica više od prikazanog u Zenici. Tu će biti sve dozvoljeno, neće biti brige oko kartona, igraće se agresivnije, na nož, bez kalkulacija. Mi npr nismo iskazali punu taktiku u prvom meču i vjerujem da će zaigrati skroz drugačija postava od one u Zenici. Ne mogu reći da očekujem da ćemo ih razbiti ili da ćemo im pokazati kako se igra pravi nogomet, jer su irci inače tvrd orah svima zbog defanzivnog nogometa, ali definitivno ćemo odigrati na nivou kako jedna reprezentacija treba da odigra na završnicama takmičenja, a vjerujem da će to biti dovoljno za prolaza.

Sad se odoh spremati na put za Dublin.
Sretno zmajevi.

Odlicna analiza i sretan put majstore!

[X31987]

Samo da ponovim !

[img]http://www.footballuser.com/formations/2015/11/1366016_Bosnia_and_Herzegovina.jpg[/img]

Nas najbolji sastav trenutno. Kolike su sanse za ovo?

Ne znam, ali lično garantujem da bi ih dobili.

[Scholl]

Možemo biti nezadovoljni igrom i Mešinom formacijom, možemo svima spominjati majke zbog izostanka zalaganja i primljenog gola. Izostavljajući faktor magle, loših uslova i odigranih 45min normalnog nogometa, opet smo po prvi put od dolaska Meše uočili da su igrači i stručni stab nezadovoljni načinom kako je sve prošlo u Zenici, ali morate shvatiti jednu vrlo bitnu činjenicu:
- Utakmicu je sudio sudija koji je lak na kartonima, a mi smo imali sve ključne igrače koji su imali problema s tim.

Zbog toga mi nismo mogli agresivnije pristupiti na sredini terena, zbog toga nismo mogli odigrati kako želimo i možemo.
Upotpunosti npr razumijem Mešinu taktiku izostavljanja pojedinih igrača. Razmislite malo o tome svi ovdje. Imamo igrače koji ne mogu odigrati 2 utakmice u 3 dana (Medunjanin, Salihović, Bešić, Mujdža, Vrančić i svi oni koji imaju manju minutažu u svojim klubovima). Najbolji je primjer izostanka Keanea u Irskoj. Ovo su utakmice sa visokim ulogom i kalkulacijama i obje ekipe su ostavile priču za Dublin. Ova utakmica u Zenici se trebala završiti sa 0:0 (ali ne možemo zamjeriti za dešavanja u drugom poluvremenu nikome - to je nešto na šta ne možeš uticati - u takvim utakmicama sa takvim uslovima i vezanim rukama zbog kartona može i San Marino pogoditi).

U Dublinu očekujem atomski fudbal, jedno 5-6 stepenica više od prikazanog u Zenici. Tu će biti sve dozvoljeno, neće biti brige oko kartona, igraće se agresivnije, na nož, bez kalkulacija. Mi npr nismo iskazali punu taktiku u prvom meču i vjerujem da će zaigrati skroz drugačija postava od one u Zenici. Ne mogu reći da očekujem da ćemo ih razbiti ili da ćemo im pokazati kako se igra pravi nogomet, jer su irci inače tvrd orah svima zbog defanzivnog nogometa, ali definitivno ćemo odigrati na nivou kako jedna reprezentacija treba da odigra na završnicama takmičenja, a vjerujem da će to biti dovoljno za prolaza.

Sad se odoh spremati na put za Dublin.
Sretno zmajevi.

sretan put, ovo je lijepo receno

[DragonGirl]

Hvala vam svima! Moli se @Nerminovic da svom insajderu proslijedi ovaj tekst, možda bude od koristi.

@ramiral jako lijepo i slikovito napisano, bravo!

[Elegant]

Ajmmmo biti pozitivni !

[Captain4]

Konačno je došao i taj dan. Do odlučujuće tekme su ostala samo 24 sata. 24 sata nervoze, bojazni, straha, radosti i iščekivanja. Raja je u prethodnih mjesec dana do u detalje pretresla sve moguće situacije, našu odbranu, naša napad, mogućnosti, kazivanja o prodaji iste utakmice - utakmice od koje zavisi bukvalno budućnost te velike igre loptom.
Pa samo nam pobjeda treba da preskočimo Dansku i da budemo prvi u grupi i direktno odemo na prvenstvo, a ko bi to prodao??? Igrači, selektor, Savez?? Ma daj...
Ustajem rano ujutro pakujem stvari, valja nam 2 sata voziti, torbi je popriličan broj jer ostajem u RajvoSa, upisala se treća godina faksa sa hajrom hairli.
Sve sam provjerio a 5 karata mukom stečenih stavio u džep, do Sarajeva se slušala nova himna, raspoloženje bilo na nivou, u 08:30 ulazimo u Šeher, već se osjeti taj naboj, taj elektricitet, na svim radio stanicama samo se priča o utakmici.
Odlazim kući na Mihrivode, ostavljam stvari, nabrzaka pakujem navijačke rekvizite od kojih se nikad ne odvajam i zovem jarane da se nađemo kod Sebilja. Njih četvorica mojih sugrađana koji su također na studiju me grle i ljube kao najrođenijeg kad sam donio karte, znamo se od djetinjstva, puno smo toga zajedno prošli kao braća, dijelimo i dobro i zlo. Otišli smo prvo ručati pa na kaficu. Čaršija se puni, budi ali sva uzanosu blješti, sve je veći broj ljiljana i zastava, malo, veliko, staro, mlado... praznična atmosfera...
Kako dan odmiče sve se dovodi do usijanja, zovu me moji sugrađani koji su na auto-putu prema Sarajevu, tvrde da se kolone vozila i autobusa kreću prema Šeheru, stadion će biti pun...
Navijačke pjesme se ore na sve strane, navijači su kod Katedrale razvili i pokazali veliku zastavu - Grb sa ljiljanima na plavoj podlozi, ne može se proći kroz čaršiju, na svakom koraku se čuje ''Jarane zabit' će im Bola'', ''Ma Balja će ga zavuć' iz slobodnjaka!'', ''Dobijamo 2:1'', ''Razvalit' ćemo ih''......
Masa se miješa i prolazi, vrijeme curi sporo, nikad proći, ustajemo sa beskonačne kafice da bi nakon par metara opet stali nešto da se gricne, popije jer je nervoza jarane na 100-om podioku..

U 15:00 rijeka navijača kreće prema koševskoj ljepotici, približavamo se sa zapadne strane i stajemo u beskonačan red, policije na svakom ćošku, redara, već mi je jasno da će stadion nadmašiti sva očekivanja o ispunjenosti, smjestili smo se na zapadu nešto malo lijevo od lože, mjesta su sva popunjena, raja stoji.
Tek u 18:00 počinje tekma, na razglasu se pušta himna nova, hiljade navijača u horu pjeva ''Haj'mo Bosno, haj'mo Hercegovino!'' Razgalilo me kad su igrači ušli na stadion, kad je krenulo zagrijavanje minuti prolaze kao na traci, zabrinutost prerasta u zanos, briga prerasta u pozitivnu ljutnju i bijes.. grlo se ne štedi a ni dlanovi, repka to zaslužuje..
I počinje.. Danci znaju po šta su došli, gube loptu na početku, Hasan prolazi po lijevoj strani, pokušaj centaršuta, odbija je jedan Danac u korner. Stadion grmi, ljudi su na nogama ''Bosna, Bosna!!!'. Iznad mene jedan dedo viče ''Sad im je vuna u ušima sad ćemo ih uzet!!'' Nakon nekoliko neuspješnih napada naši gube loptu na sredini, ona dolazi do Jorgensena - šut i gol..na trenutak je Koševo zanijemilo ali opet navijači nastavljaju... sad ne teeba stati, ne smijemo se predati, idemo ljudi navijajte, hajdemo naprijed, nema veze hajdemo im zabiti.. nakon šoka naši se sabiraju, pokušava se organizovati nešto na sredini ali Gravesen i Poulsen tuku svaki pokušaj u korijenu, izašli su visoko, vrše presing na naše, znaju koja nam je boljka, teener je to proučio dobro, a naši su u transu, malo strah, malo odgovornost, noge su sputane, akcije idu nepovezano ali ih navijači nose naprijed...
Spahić baca loptu na desnu stranu, prihvata je Hasan, finta jedna druga centaršut, Bola se vinuo nebeskim skokom i GOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLL... Pandemonium... Proključalo je sve 1:1...... dali smo ga braćo.... skakali smo kao ludi, ispod nas su stajali neki Mostarci i grlili smo se iako se nikad u životu nismo vidjeli... Ma neka nosi sve do vraga zabili smo gol... sad je dobro... idemo dalje.. sad smo u psihološkoj prednosti...
Poluvrijeme je ... malo da se odmori i predahne...biće dobro tješimo se. Dati će Bog Uzvišeni, zabiti ćemo gol, ima da se izvije iz jada i čemera ova naša napaćena zemlja, ima da odemo na prvenstvo u Portugal...
Počinje drugo, ušao je i Baljić, ista meta isto odstojanje... Danci nas sjeku na sredini terena ne daju nam nikakve akcije izvesti, napadi se naši lome kao more o stijene, u par navrata smo nakon prekida imali poluprilike ali ništa, raja više nemože da navija, strepnja je davno prešla granicu ključanja... Ma nije bitno, ništa više nije bitno, samo da ona uđe, da se zakoprca u mreži... samo to, samo i samo.....
tako blizu a tako daleko... od rajskih vrata je ostao taj jedan korak... i nismo ga prešli... Graham Barber je odsvirao kraj... raja izlazi sa stadiona, izašli smo i nas petorica... u tišini otišli smo u jedan kafić, popili piće... gledao sam nas u ogledalu preko puta... izgledali smo kao da smo izgubili svako nekog najmilijeg, ja sam se lično i osjećao tako...prazno i izgubljeno, pa dokle više nesreća??? dokle?????
Kad je sudija odsvirao kraj igrači su popadali plačući na teren.... ali nikada nisam zaboravio taj momenat kad je skoro 40 000 duša u jedan glas jače nego ikad zagrmilo ''Bosna, Bosna''
I u bolu ponosni, i u bolu prkosni.....
To je BiH JARANE...

Ovo je jedna moja stara priča... nadam se da će imati drugačiji kraj...

@DragonGirl odličan tekst... svaka čast.

Zmajevi, Ljiljani naši...nije zgoreg napisati, ako ijedan od vas ovo slučajno pročita:
Kad u ponedjeljak izađete na teren, kad odslušate himne i lopta krene s centra, sjetite se trnovitog puta koji ste prošli u ovim kvalifikacijama. Sjetite se taktičkih egzibicija protiv Kipra, bolnog poraza i promašenog penala. Sjetite se gdje ste bili prije tačno godinu dana i kako ste se osjećali te noći kada je, nakon igre bez napadača i poraza u Izraelu, gotovo sve izgledalo izgubljeno, a pogledajte gdje ste danas. Sjetite se da ste nakon četiri kola imali svega dva boda a ipak ste uspjeli izboriti baraž na kraju. Sjetite se svih silnih povreda koje su vas pratile kroz čitav ciklus, a koje vas nisu pokolebale. Edine, Harise, Vedade, Sejade, Miraleme, Emire, sjetite se antologijskog prvog baraža koji ste igrali. Sjetite se Lisabona, dvije prečke i jedne stative a nakon toga bolne spoznaje da niste uspjeli.Sjetite se da vas je prije pet godina svega nekoliko minuta dijelilo od direktnog plasmana na prvo Evropsko Prvenstvo a poslije ste ponovo posustali u još jednom, drugom baražu. Želite li to sebi dozvoliti i ovaj put, treći put? Sjetite se svih sudijskih krađa koje su nas pratile proteklih godina, onog poništenog gola protiv Nigerije naočigled cijelog svijeta i tuge koja je uslijedila. Neka vam padnu na pamet svi oni navijači koji vas prate godinama, koji prelaze hiljade i hiljade kilometara da bi vam njihovo prisustvo dalo dodatni motiv, i svi ostali koji vas bodre srcem, svaki minutu na terenu proživljavaju s vama i koji su uvijek uz vas, ma gdje bili. Sjetite se vašeg naroda i svega onoga što je preživio u posljednjih dvadeset godina a koji se ipak izborio za ono što predstavljate i onaj grb koji nosite na svojim dresovima. Sjetite se one djece koja vam priđu a u očima im vidite divljenje, čiji ste vi uzori, heroji, junaci. Sjetite se gdje ste počeli i kada ste prvi put šutnuli loptu, svih prvenstava koje ste odgledali na TV-u, a čiji sada direktni učesnici možete biti. Sjetite se onog osjećaja od prije dvije godine, kada je sudija u Litvaniji odsvirao kraj, one radosti, euforije zbog spoznaje da ste učesnici Mundijala. Sjetite se onih 50 000 ljudi koji su vas tu noć dočekali u Sarajevu i koje ste neizmjerno usrećili. Zar ne biste voljeli sve to ponoviti? Ovakvu utakmicu ne igrate svake sedmice, ovakvu priliku neki od vas možda više nikada neće dobiti. Zato, kad lopta krene s centra u Dublinu, nemojte dati sto, nego dvjesto posto, borite se za svaku loptu, za svaki centimetar na terenu. To je samo 90 minuta, ali onih 90 minuta koje možete pamtiti cijeli život, a i mi sa vama. Toliko malo vam fali. Vi to možete!

Bravo bravo

[dubrovnik]

Biti pozitivan u ovom momentu je jako tesko. Nadati se I nekako, kvalitet momcadi je neosporno na nasoj strani. Hebem mu zivot,nije se lako uvijek oslanjati na nadu. Nije lako cekati dok izdiktiraju prvih 11 I opet vrtiti glavom jer ce se pojaviti nesto neprirodno u tih prvih 11. I tako iz utakmice u utakmicu. Nasa nada se zove Edin Dzeko ili nekakvo ludo budjenje Miralema Pjanica. Uz to ne bi stetilo I da Mesa dozivi neko providjenje I prestane bockati srecu. I Bog ili ta visa sila kako se got zove. Da nas makar jednom pogleda jer nada I Bosanci su nazalost uvijek na drugoj strani ulice. Kada smo se got nadali izgubili smo tako da se ja ovaj put necu NADATI. Jer jedino tako mozda I uspijem posjetiti Francusku u dresu najdraze reprezentacije.

[X31987]

jeza me uhvatila od ovih tekstova, svaka čast!

[X31987]

ma kad smo portugalu uvalili 2 u gostima mozemo i ovim hadaljsonima

[Captain4]

ma kad smo portugalu uvalili 2 u gostima mozemo i ovim hadaljsonima

jedan iz penala , drugi iz ofsajda

[Principatus]

Pitam se sta ce Mesa sa sljedecim igracima raditi: Salihovic, Medunjanin, Kolasinac, Besic i Cocalic. Ima mnogo varijanti za ove igrace.

Lulic, Dzeko, Visca su sigurni naprijed.
Pjanic iza njih.

Ali onda je pitanje da li ce Besic igrati, koji stvarno nije u takmicarskoj formi. Ako Besic bude igrao onda vjerovatno Cocalic i Kolasinac ispadaju iz prve postave za DMa, jer nam treba jos neko kao Medunjanin (ofanzivnija verzija, zna drzati loptu) ili Salihovic (defenzivno jaci i brzi od Medunjanina). Kolasinac jedino teoretski moze odigrati lijevog beka, sto bi nam dalo dodatnu brzinu plus sto je Kolasinac postao bolji u ofanzivi. On i Lulic su obojica brzi, sto mozda nebi bila losa kombinacija. Uz to je odmorniji od Zukanovica. Vranjes je odmorniji od Mujdze.


---------------------Begovic-----------------------
---Vranjes---Sunjic----Spahic------Kolasinac--
----------------Pjanic---Besic---------------------
-----Visca-------Medunjanin----------Lulic------
---------------------Dzeko--------------------------

Rezultat je kompletno otvoren. Skoro kao da prosla utakmica nije odigrana.
A zabicemo tamo najmanje jedan gol.

[MysticAladin]

Ukrajina igra onako kako smo mi trebali,direktno jos igraju sa jacim rivalom nego sto smo mi igrali.

To samo fudbalski genijalac moze izjavit.

Prvi tim slovenije je jaci od 2-3. tima Irske, pozz

Individualno da, timski nikad! Srbija je individualno među 10 u Evropi, timski među 40. Irska je timska ekipa, nešto što je Valencia bila prije 7-8 godina u Španiji pored onih silnih zvijezda Barce i Reala.

[Effenberg]

Biti pozitivan u ovom momentu je jako tesko. Nadati se I nekako, kvalitet momcadi je neosporno na nasoj strani. Hebem mu zivot,nije se lako uvijek oslanjati na nadu. Nije lako cekati dok izdiktiraju prvih 11 I opet vrtiti glavom jer ce se pojaviti nesto neprirodno u tih prvih 11. I tako iz utakmice u utakmicu. Nasa nada se zove Edin Dzeko ili nekakvo ludo budjenje Miralema Pjanica. Uz to ne bi stetilo I da Mesa dozivi neko providjenje I prestane bockati srecu. I Bog ili ta visa sila kako se got zove. Da nas makar jednom pogleda jer nada I Bosanci su nazalost uvijek na drugoj strani ulice. Kada smo se got nadali izgubili smo tako da se ja ovaj put necu NADATI. Jer jedino tako mozda I uspijem posjetiti Francusku u dresu najdraze reprezentacije.

Ma ja se nista ne nadam. Ja sam ubjedjen da cemo ih izbaciti. Oplakace Irci u po Dublina. Da ne bi magle, i slabe vidljivosti, ne bi oni nama ni zabili u Zenici, a ne vjerujem da ce u Dublinu, ako zabiju, ne vise od 1 gola, a mi ga dajemo 100% kao uvijek. Bice ovo repriza Slovacke, i ne znam sto ne biti pozitivan, nema potrebe biti negativan, malo je manje bilo srece u prvoj tekmi, zato i imaju 2 tekme, i ja vidim da mi uz jednu stalozenu pametnu igru tamo mozemo isto do nerjesenog rezultata ili neke minimalne pobjede pod uslovom da prvi zabijemo. Kakva Irska, to je kilava repka, mogu se samo zatvoriti i kod kuce i molit Boga da nas ne ide.

[Scholl]

Konačno je došao i taj dan. Do odlučujuće tekme su ostala samo 24 sata. 24 sata nervoze, bojazni, straha, radosti i iščekivanja. Raja je u prethodnih mjesec dana do u detalje pretresla sve moguće situacije, našu odbranu, naša napad, mogućnosti, kazivanja o prodaji iste utakmice - utakmice od koje zavisi bukvalno budućnost te velike igre loptom.
Pa samo nam pobjeda treba da preskočimo Dansku i da budemo prvi u grupi i direktno odemo na prvenstvo, a ko bi to prodao??? Igrači, selektor, Savez?? Ma daj...
Ustajem rano ujutro pakujem stvari, valja nam 2 sata voziti, torbi je popriličan broj jer ostajem u RajvoSa, upisala se treća godina faksa sa hajrom hairli.
Sve sam provjerio a 5 karata mukom stečenih stavio u džep, do Sarajeva se slušala nova himna, raspoloženje bilo na nivou, u 08:30 ulazimo u Šeher, već se osjeti taj naboj, taj elektricitet, na svim radio stanicama samo se priča o utakmici.
Odlazim kući na Mihrivode, ostavljam stvari, nabrzaka pakujem navijačke rekvizite od kojih se nikad ne odvajam i zovem jarane da se nađemo kod Sebilja. Njih četvorica mojih sugrađana koji su također na studiju me grle i ljube kao najrođenijeg kad sam donio karte, znamo se od djetinjstva, puno smo toga zajedno prošli kao braća, dijelimo i dobro i zlo. Otišli smo prvo ručati pa na kaficu. Čaršija se puni, budi ali sva uzanosu blješti, sve je veći broj ljiljana i zastava, malo, veliko, staro, mlado... praznična atmosfera...
Kako dan odmiče sve se dovodi do usijanja, zovu me moji sugrađani koji su na auto-putu prema Sarajevu, tvrde da se kolone vozila i autobusa kreću prema Šeheru, stadion će biti pun...
Navijačke pjesme se ore na sve strane, navijači su kod Katedrale razvili i pokazali veliku zastavu - Grb sa ljiljanima na plavoj podlozi, ne može se proći kroz čaršiju, na svakom koraku se čuje ''Jarane zabit' će im Bola'', ''Ma Balja će ga zavuć' iz slobodnjaka!'', ''Dobijamo 2:1'', ''Razvalit' ćemo ih''......
Masa se miješa i prolazi, vrijeme curi sporo, nikad proći, ustajemo sa beskonačne kafice da bi nakon par metara opet stali nešto da se gricne, popije jer je nervoza jarane na 100-om podioku..

U 15:00 rijeka navijača kreće prema koševskoj ljepotici, približavamo se sa zapadne strane i stajemo u beskonačan red, policije na svakom ćošku, redara, već mi je jasno da će stadion nadmašiti sva očekivanja o ispunjenosti, smjestili smo se na zapadu nešto malo lijevo od lože, mjesta su sva popunjena, raja stoji.
Tek u 18:00 počinje tekma, na razglasu se pušta himna nova, hiljade navijača u horu pjeva ''Haj'mo Bosno, haj'mo Hercegovino!'' Razgalilo me kad su igrači ušli na stadion, kad je krenulo zagrijavanje minuti prolaze kao na traci, zabrinutost prerasta u zanos, briga prerasta u pozitivnu ljutnju i bijes.. grlo se ne štedi a ni dlanovi, repka to zaslužuje..
I počinje.. Danci znaju po šta su došli, gube loptu na početku, Hasan prolazi po lijevoj strani, pokušaj centaršuta, odbija je jedan Danac u korner. Stadion grmi, ljudi su na nogama ''Bosna, Bosna!!!'. Iznad mene jedan dedo viče ''Sad im je vuna u ušima sad ćemo ih uzet!!'' Nakon nekoliko neuspješnih napada naši gube loptu na sredini, ona dolazi do Jorgensena - šut i gol..na trenutak je Koševo zanijemilo ali opet navijači nastavljaju... sad ne teeba stati, ne smijemo se predati, idemo ljudi navijajte, hajdemo naprijed, nema veze hajdemo im zabiti.. nakon šoka naši se sabiraju, pokušava se organizovati nešto na sredini ali Gravesen i Poulsen tuku svaki pokušaj u korijenu, izašli su visoko, vrše presing na naše, znaju koja nam je boljka, teener je to proučio dobro, a naši su u transu, malo strah, malo odgovornost, noge su sputane, akcije idu nepovezano ali ih navijači nose naprijed...
Spahić baca loptu na desnu stranu, prihvata je Hasan, finta jedna druga centaršut, Bola se vinuo nebeskim skokom i GOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLL... Pandemonium... Proključalo je sve 1:1...... dali smo ga braćo.... skakali smo kao ludi, ispod nas su stajali neki Mostarci i grlili smo se iako se nikad u životu nismo vidjeli... Ma neka nosi sve do vraga zabili smo gol... sad je dobro... idemo dalje.. sad smo u psihološkoj prednosti...
Poluvrijeme je ... malo da se odmori i predahne...biće dobro tješimo se. Dati će Bog Uzvišeni, zabiti ćemo gol, ima da se izvije iz jada i čemera ova naša napaćena zemlja, ima da odemo na prvenstvo u Portugal...
Počinje drugo, ušao je i Baljić, ista meta isto odstojanje... Danci nas sjeku na sredini terena ne daju nam nikakve akcije izvesti, napadi se naši lome kao more o stijene, u par navrata smo nakon prekida imali poluprilike ali ništa, raja više nemože da navija, strepnja je davno prešla granicu ključanja... Ma nije bitno, ništa više nije bitno, samo da ona uđe, da se zakoprca u mreži... samo to, samo i samo.....
tako blizu a tako daleko... od rajskih vrata je ostao taj jedan korak... i nismo ga prešli... Graham Barber je odsvirao kraj... raja izlazi sa stadiona, izašli smo i nas petorica... u tišini otišli smo u jedan kafić, popili piće... gledao sam nas u ogledalu preko puta... izgledali smo kao da smo izgubili svako nekog najmilijeg, ja sam se lično i osjećao tako...prazno i izgubljeno, pa dokle više nesreća??? dokle?????
Kad je sudija odsvirao kraj igrači su popadali plačući na teren.... ali nikada nisam zaboravio taj momenat kad je skoro 40 000 duša u jedan glas jače nego ikad zagrmilo ''Bosna, Bosna''
I u bolu ponosni, i u bolu prkosni.....
To je BiH JARANE...

Ovo je jedna moja stara priča... nadam se da će imati drugačiji kraj...

@DragonGirl odličan tekst... svaka čast.

Zmajevi, Ljiljani naši...nije zgoreg napisati, ako ijedan od vas ovo slučajno pročita:
Kad u ponedjeljak izađete na teren, kad odslušate himne i lopta krene s centra, sjetite se trnovitog puta koji ste prošli u ovim kvalifikacijama. Sjetite se taktičkih egzibicija protiv Kipra, bolnog poraza i promašenog penala. Sjetite se gdje ste bili prije tačno godinu dana i kako ste se osjećali te noći kada je, nakon igre bez napadača i poraza u Izraelu, gotovo sve izgledalo izgubljeno, a pogledajte gdje ste danas. Sjetite se da ste nakon četiri kola imali svega dva boda a ipak ste uspjeli izboriti baraž na kraju. Sjetite se svih silnih povreda koje su vas pratile kroz čitav ciklus, a koje vas nisu pokolebale. Edine, Harise, Vedade, Sejade, Miraleme, Emire, sjetite se antologijskog prvog baraža koji ste igrali. Sjetite se Lisabona, dvije prečke i jedne stative a nakon toga bolne spoznaje da niste uspjeli.Sjetite se da vas je prije pet godina svega nekoliko minuta dijelilo od direktnog plasmana na prvo Evropsko Prvenstvo a poslije ste ponovo posustali u još jednom, drugom baražu. Želite li to sebi dozvoliti i ovaj put, treći put? Sjetite se svih sudijskih krađa koje su nas pratile proteklih godina, onog poništenog gola protiv Nigerije naočigled cijelog svijeta i tuge koja je uslijedila. Neka vam padnu na pamet svi oni navijači koji vas prate godinama, koji prelaze hiljade i hiljade kilometara da bi vam njihovo prisustvo dalo dodatni motiv, i svi ostali koji vas bodre srcem, svaki minutu na terenu proživljavaju s vama i koji su uvijek uz vas, ma gdje bili. Sjetite se vašeg naroda i svega onoga što je preživio u posljednjih dvadeset godina a koji se ipak izborio za ono što predstavljate i onaj grb koji nosite na svojim dresovima. Sjetite se one djece koja vam priđu a u očima im vidite divljenje, čiji ste vi uzori, heroji, junaci. Sjetite se gdje ste počeli i kada ste prvi put šutnuli loptu, svih prvenstava koje ste odgledali na TV-u, a čiji sada direktni učesnici možete biti. Sjetite se onog osjećaja od prije dvije godine, kada je sudija u Litvaniji odsvirao kraj, one radosti, euforije zbog spoznaje da ste učesnici Mundijala. Sjetite se onih 50 000 ljudi koji su vas tu noć dočekali u Sarajevu i koje ste neizmjerno usrećili. Zar ne biste voljeli sve to ponoviti? Ovakvu utakmicu ne igrate svake sedmice, ovakvu priliku neki od vas možda više nikada neće dobiti. Zato, kad lopta krene s centra u Dublinu, nemojte dati sto, nego dvjesto posto, borite se za svaku loptu, za svaki centimetar na terenu. To je samo 90 minuta, ali onih 90 minuta koje možete pamtiti cijeli život, a i mi sa vama. Toliko malo vam fali. Vi to možete!

Bravo bravo

ja bih ova 2 teksta igracima prije pocetka utakmice procitao. i nista vise ne bih rekao

[Elegant]

Kakvo crno slanje tekstova igracima, ne budite djeca sta vam je.

[Unofficialpage]

Još malo i još jedna historijska utakmica. Više smo i zaboravili koliko smo ih imali. Možemo, hoćemo i moramo, nakon godinu dana borbe, izlaska iz teške situacije, gotovo izgubljene bilo bi bolno posustati sad. Zato momci, srce na teren, igrajte za BiH, za nas navijače, za vaš gušt, za sve nas. Iako smo daleko ali mi i u kući navijamo, trošimo glasnice, vičemo "Bosna, Bosna". Idemo momci, možete vi to. Izgubljeno nije ništa, sve je na nama. Hrabro i snažno i pokažite još jednoj taj silan inat bosanski i prkos, ponos, sve ono po ćemu smo poznati.

[Sarmelino]

Evo da i ja napisem sta nasim igracima i selektoru,
Dragi nasi heroji..
Ako ne prodjete ima da se sjetim familije svakom od vas pojedinacno.

[X31987]

Evo da i ja napisem sta nasim igracima i selektoru,
Dragi nasi heroji..
Ako ne prodjete ima da se sjetim familije svakom od vas pojedinacno.

motivaciono, treba poslat igračima

[Sarmelino]

Evo da i ja napisem sta nasim igracima i selektoru,
Dragi nasi heroji..
Ako ne prodjete ima da se sjetim familije svakom od vas pojedinacno.

motivaciono, treba poslat igračima

Nece se ni zamarat dok budu citali, ovi ih dzaba umaraju dugim tekstovima, ko da je Tini Svenu do toga pred ovako vaznu utakmicu