Rijetko kad se javljam na druge teme pored Čelika, ali na ovu moram. S tim da neću bodovat stadione već iznijet neko svoje subjektivno ili možda i objektivno mišljenje. Prvo ću napisati koju rečenicu o stadionu koji mi je urezan u genetski kod, a to je Bilino polje.
Staro Bilino polje
Bilino polje
Nezvanično otvaranje Bilinog polja desilo se 04.10.1972. i odmah protiv velikana Fiorentine. Izgrađen je bez atletske staze gdje su tribine veoma blizu terena, u engleskom stilu te je veoma brzo dobio epitet najljepšeg stadiona u bivšoj Jugoslaviji do izgradnje Poljuda i njegovog karakterističnog krova za to vrijeme. Danas već ne znam kako bi kotirao u bivšoj Jugoslaviji, jer napravljeni su stadioni i u Mariboru, Skoplju, Ljubljani i drugim mjestima, ali vjerujem isto kao što su vama ovdje nedodirljivi vaši stadioni i Čelikovcima bi Bilino polje i dalje bilo na prvom mjestu jer nosi sentimentalnu vrijednost dok objektivno se može analizirati sa drugim stadionima i porediti. Takođe, tih godina je imao i najbolju rasvjetu u bivšoj državi. Stadion je izgrađen da prima oko 30000 gledalaca u to doba kad je bilo samo stajanje odnosno bez stolica. Protiv već spomenute Fiorentine na otvaranju je bilo između 20000 i 25000 ljudi da ne licitiram brojkama. Rekord je postavljen protiv Partizana 33500 gledalaca, a i protiv Zvezde je znalo bit preko 30000. Poslije rata najpopunjeniji na nekoj od Čelikovih utakmica bio je protiv Genta, između 22000 i 25000 gledalaca, a svakako i na reprezentaciji je znao bit popunjen pa možda protiv Makedonije, Norveške ili Španije da je bio najpopunjeniji. Iz ove perspektive to izgleda suludo, jer je trenutni kapacitet oko 15000 gledalaca, ali stadion sad ima stolice na svim tribinama i zadovoljava sve FIFA i UEFA kriterije. Reprezentacija bivše Jugoslavije je 1985. odigrala utakmicu protiv Luksemburga na ovom stadionu pred 30000 gledalaca, ragbi reprezentacija je igrala svoje utakmice takođe, 1979. Marijan Beneš se borio protiv Sandy Toresa te su održavani i mnogi drugi događaji. Stadion ima svoju prošlost, a i danas važi za najljepši (s tim da se o ukusu može raspravljati) i najuslovniji stadion u BiH te je već dugo dom reprezentaciji BiH koja je na ovom stadionu odigrala 1996. svoju prvu domaću utakmicu protiv Albanije, a takođe najveći broj utakmica reprezentacije je odigran upravo na Bilinom polju.
Sve nabrojano na neki način s pravom govori da je Bilino polje hram fudbala u BiH i time se ponosimo da preko 40 godina imamo stadion kakav Zenica zaslužuje. Stadion je i trenutno sasvim dovoljan za potrebe grada Zenice te prema mojem mišljenju ne bi trebalo vršiti radikalnu rekonstrukciju za koju i postoje projekti ili nadograđivati, a posebno jer ovakav predstavlja mali muzej kako arhitektonski tako i kao mali muzej uspomena. Rijetki su danas stadioni koji imaju neku dušu, jer sve su to danas neke arene poput shopping centara, a Bilino polje svakako ima dušu i posebno za nas Čelikovce, Robijaše i sve Zeničane. Npr i sjeverna i južna tribina koje su izgrađene na brdašcima su meni drage baš zbog tog što se rijetko može ili nikako ne može danas vidjeti takav način gradnje. I opet sasvim pristojno mada stari semafor sad već treba ukloniti.
Reprezentacija neće konstantno igrati u Zenici kao dosad u nekoj budućnosti, jer i drugi stadioni će se polako izgrađivati, a veći stadion za Zenicu da bi bio dominantan zarad reprezentativnih potreba ustvari donosi prazninu i veće troškove, a sve to da bi se jednom ili dva puta punio godišnje, a i to će postati upitno prije ili kasnije. Ne ide, nek nama Čelik bude kakav treba biti, a reprezentacija je uvijek dobrodošla na Bilino polje. Međutim, stadion se ne treba prilagođavati repki već Čeliku te je ovakav sasvim dovoljan da se dalje ne ponavljam. Ponos svih Zeničana.
Ostali stadioni
- Vjerovatno pod navikom stadiona bez atletske staze, a i svakako po sređenosti Pecara dolazi na drugo mjesto. Šteta što nedostaje još jedna tribina, ali i ovako je sasvim dovoljan za Široki Brijeg.
- Poslije Pecare ide Asim Ferhatović Hase odnosno Koševo pa iako ima atletsku stazu koja mi je nekako odbojna za fudbalske stadione opet ima 4 tribine, sve stolice kojima bi možda odgovarala druga boja da ga malo otvori, a i najveći je stadion u državi. Šteta što je ipak glomazan kad igra FK Sarajevo svoje utakmice, pa uvijek daje osjećaj te praznine. Inače, zaslužuje renoviranje.
- Gradski stadion u Banjoj Luci i posebno sad kako je napravljena treća tribina se polako počinje "kultivisati". Ipak, i dalje se te tribine nekako odvojene pa me podsjeća donekle na neku malu varijantu Maksimira koji nije baš primjer lijepog i skladnog stadiona, ali opet Borčev stadion je možda manji ali bar za mene ljepši od navedenog.
I onda "drugi" ostali stadioni...
- Grbavica ima svoju prošlost, ali trenutno su neke tribine u raspadnutom stanju i kritične poput istoka i zapada, te opet ima nešto svoje, ali zaslužuje bar renoviranje.
- Bijeli brijeg takođe ima svoju prošlost, ali mi je jedan od ružnijih stadiona i skroz nezgrapan, jedna tribina ogromna i jedna mala, one iza gola ne postoje. Osjećaj gledanja utakmice s one gornje tribine je užas. Ipak, bitno da je dobar ljudima koji ga često posjećuju, jer kad je nešto tvoje zna bit drugačije. Zaslužuje neku rekonstrukciju.
- Tušanj mi isto nikako ne leži, pa evo i kad su napravili drugu tribinu izgleda to nešto kultivisanije, ali opet različito, bez sklada tako da se nadat da će se nekad sa izgradnjom ostalih tribina sve ukomponovati.
- Stadion u Lukavici ima potencijal, ali je dosta zapušten, a izgleda je i dosta veći nego što su potrebe Istočnog Sarajeva.
- Za Vrapčiće iskreno ne znam šta reći, stadion koji je to postao silom prilika i opet se ne razlikuje previše od ostalih stadiona u Premijer ligi.
Uglavnom, sa Vrapčićima ću završiti, jer realno 4 stadiona trenutno ispunjavaju da možeš reći da si na "urednom" stadionu dok ostali će se trebati potruditi. Stadion Bilino polje sam opisao detaljnije od ostalih, ali to je iz razloga da predstavim iz jedne možda drugačije perspektive kako ga doživljavaju oni koji ga često posjećuju ili bar koji su ga nekad često posjećivali.
Napišite i vi ostali kako osjećate svoje stadione, jer ne znači ako nije sređen donekle da ne nosi neke uspomene, nađite neki svoj ugao pa tek malo opasku bacite na druge stadione, ali je opet puno bolje nego ovo bodovanje koje na kraju ništa ne znači. Više volim pročitati kako neko iskreno osjeća ono što smatra kao svoje nego da se takmiči u nečem što i nema smisla.
Budite svi pozdravljeni!