Post
Postao/la filip13 » 13 apr 2016, 00:03
Ja ne izlazim s američkim ženama, ja ih posjedujem‘ – izjavio je svojevremeno mladić iz malog mjesta na sjeveru Francuske, a danas svjetski poznata faca i heroj nacije. Možda to i Boris Diaw nije izjavio, možda je Jack McCallum slagao u svojoj knjizi ‘Sever seconds or less’. Činjenica je da Diaw ipak posjeduje niz genijalnih uglova ličnosti, a ovoga puta ne mislimo na košarkašku kvalitetu, nego na svestranost interesantnog Francuza i njegovim pogledima na svakodnevnicu.
Za početak, osvrnut ćemo se na Borisov karakter na terenu. Diaw nije jako visok (za NBA parametre, s 203 cm je poprilično nizak za krilnog centra ili čak peticu), nije najjači, najbrži i nema najbolji šut. Ali Diaw zna igrati košarku i to na pravi način, poznavajući srž majstorski. Razigravanje suigrača od jednog big mana se zaista rijetko viđa (kažu da je Chris Webber bio najbolji u tome, iako u današnjoj small ball eri možemo primijetiti umijeće Andrew Boguta u velikom procentu napadačkih setova Warriorsa). Pregled igre koji posjeduje Diaw je za većinu današnjih playmakera nedosanjani san, barem onih koji su više orijentirani na highlight poteze, tipa Derrick Rose, Kyrie Irving, pa možda i Russell Westbrook iako je dosta evoluirao na tom polju od prvih sezona u ligi… Diaw je još u Sunsima takav način igre opisao kao ‘Ja samo dam loptu suigračima i oni završe posao.’ Pa zašto onda nitko drugi ne pravi takav jednostavan potez i ‘daje loptu’ suigračima, to bi u velikoj mjeri ubrzalo napad svake ekipe. Objašnjenje leži u tome da Diaw ima sjajan osjećaj za prostor, sposobnost da procijeni pravi timing i umije podijeliti pas na pravi način. Gledajući njegove najbolje role, složili bi se s konstatacijom posjedovanja. Makar onog košarkaškog klikera.
Upoznavajući Borisovu životnu priču i navike, jasno je da njegova budućnost ide nadugo i naširoko, doslovno, kao kada bi čitali listu želja jednog dječaka avanturističkog duha kada ga roditelji prvi puta ostave samog na sedmicu.
“Želim ići u svemir u određeno vrijeme”, rekao je veteran Spursa.“Ne kažem da će to biti u idućih 10 godina, ali možda u 30.”
Ovim tempom, možemo očekivati da Diaw ‘pokori planetu’ u idućih 10 godina. Jedan pogleda na njegov Instagram račun bi bio dovoljno pojašnjenje. Kada bi u NBA okvirima postojala nagrada Most Interesting Man, Diaw bi bio apsolutni favorit. U njegovom kućnom uredu, u Shawano Parku na sjevernom kraju San Antonia, na jednom od zidova je obješen poster Dos Equis lika iz ‘The Most Interesting Man in the World‘ reklama. Francuz je jednostavno osoba slobodnog duha, svjetski avanturistički putnik, ozbiljan fotograf, autor knjiga za djecu, te scenarist i režiser kompletirajući projekt s Cedric the Entertainer i ekipom s Hollywoodskim rezimeom.
“Ako ne uzmem određeno vrijeme za sebe, ja ludim” izjavio je jednom prilikom.
Diaw voli putovanja u toj mjeri da govoreći o svojim bračnim planovima otkriva da jednog dana želi oženiti stjuardesu. Konstantno u pokretu i razvoju duha, Diaw je takav i u konverzaciji. Animira sugovornika pokretima ruku, nasmijan je dok govori, isteže se u stolici svakih nekoliko minuta i živopisan je pripovjedač kada koristi svoj iPad pri objašnjavanju nekog od primjera svog rada. Kada ste oko njega, dobijete osjećaj da bi bio savršen domaćin za veliku zabavu, a istovremeno i persona u centru pažnje na nečijoj tuđoj.
Košarkaški svestrani krilni centar, sa scorerskog i dodavačkog aspekta, iduće sedmice će napuniti 34 godine i njegovo prihvaćanje neovisnog životnog stila u pokretu je još uvijek u uzlaznoj putanji – bez briga, bez očinskih dužnosti, nigdje za biti osim za jutarnji šuterski trening. Košarka je jedina stvar koju Diaw planira u rasporedu, pored nastupa za Francusku reprezentaciju u ljetnom terminu.
“Živim u trenutku, sigurno”, on kaže. “Prije tri mjeseca nisam znao da ću raditi na kratkometražnom filmu. Sada, kompletirao sam i taj zadatak. Ne planiram baš mnogo, idem godinu po godinu.”
Nakon svršetka rookie sezone u 2004. godini, Diaw je bio na nekoliko različitih safari ekspedicija u Africi – svakog ljeta, upoznavajući se s divljinom Bocvane, Tanzanije i Južne Afrike (njegov favorit je Kruger Nacionalni Park) i Indije jednom prilikom. Njegove omiljene životinje su velike mačke i nilski konji, koje uspoređuje sa sobom na terenu.
“Igram jako i velik sam. Nilski konj izgleda fino, ali je jedna od najopasnijih životinja Afrike i godišnje usmrti najviše osoba. ”
Ti bliski susreti s divljinom su inspirirali Diawa, koji gleda National Geographic i Science Channel skoro iz religioznih razloga, da objavi knjigu u suradnji s National Geographic Kids nazvanu Hoops to Hippos. U suštini, knjiga se bazira na njegovu fotografiju divljeg svijeta i priča priču kroz godine putovanja. I to nije sve što je on uradio u svijetu kreativne umjetnosti. Prošle godine, šireći svoju strast za fotografiju i film, producirao je komediju N.O.L.A. Circus i niskobudžetni Stage V, oba će ugledati svjetlo dana kasnije ove godine.
Još jedan lični highlight u njegovom životu jeste bio trideseti rođendan, kada je organizirao putovanje u Južnu Afriku za više od 15 svojih prijatelja, uključujući i NBA veterana Ronny Turiafa. Išli su roniti s kitopsinama i delfinima, doživjeli su jedinstveno iskustvo promatranja lovočuvara i nosoroga, dok je trajao proces postavljanja mikročipa u rog. Ta metoda predstavlja način za očuvanje populacije nosoroga uslijed velikog broja ubojstava zbog visokih cijena rogova na crnom tržištu. Diaw je s Turiafom i prijateljima također putovao na Karibe, Kolumbiju, Hrvatsku, Dakar (gdje živi njegov otac, Issa), Madagaskar, Saharu, Španjolsku, Peru i mnoga druga mjesta.
Koliko je Boris zapravo avanturističan? Tijekom putovanja u Peru, gdje je išao u ribolov na pirane u tropskim šumama Amazona, jeo je nešto što nitko od njegovih prijatelja nije želio ni probati. Turiaf je komentirao:
“Bobo je momak koji će otići u restoran i naručiti nešto poput pilećih srca – koliko god čudnim to smatrali drugi. Jednom prilikom smo imali obrok u divnom restoranu na maloj litici, kada je jedan od kuhara iznio ogromnu hobotnicu koja je upravo spremljena. Svi su bili u čudu, kao ‘čovječe, nema šanse da ću dirati ovo’. Tada je Boris rekao ‘Vi nećete jesti ovo? Okej, nema problema.’ Uzeo je pladanj i pojeo cijelu hobotnicu, obožava hobotnicu. Svi smo bili iznenađeni ili zaprepašteni, rekli smo mu da je lud.”
Uz ovakve priče se veže i jedan mit koji kruži NBA kuloarima već neko vrijeme. Naime, Boris Diaw ima posebnu klauzulu u ugovoru koja mu garantira 500 000 dolara ako ne pređe zacrtanu težinu tijekom sezonske pauze.
Diaw je toliko zagrijan za svaku vrstu zabave, da trenutno traje proces kupovine katamarana koji će biti spreman za putovanja nakon okončanja karijere. Turiaf će se pridružiti.
“Želim da putujem oko svijeta svojom jedrilicom. Zaista cijenim tu slobodu koja mi omogućava putovanja. Mnoge osobe to kažu, ali ne ispune. Jedina stvar koju sam planirao za tada jeste to putovanje oko svijeta.”
A onda – svemirski program!
Diawov svijet, pun adrenalina, ovih dana je okupiran njegovim kratkometražnim filmom od 10 minuta, nazvanim Easy Life. Premijerno je prikazan u njegovom domu, u ožujku ove godine, a u ‘gledalištu’ su bili njegova majka Elisabeth, tetka Michelle, ujak Jacky i nekoliko njegovih prijatelja, te lični kuhar kojeg odmilja zove ‘Dr. Healthy’.
Prije nego što je Diaw okupio ‘prve kritičare’ svog filma, večerali su uz ugodan razgovor na francuskom, uživajući u pepermint toploj čokoladi i gurmanskim jelima. Uz večeru, televizor je u pozadini prikazivao Francuski TV kanal TV5MONDE na kojem su emitirali emisiju o vodenom svijetu. Da, Boris je bio zaljubljen u prirodu i divljinu u toj mjeri. Moglo bi se reći da se ljubav rodila jako davno, u sedmogodišnjem dječaku, kada je putovao svom ocu u Dakar. Kupio je jednokratni fotoaparat s namjerom da napravi nekoliko fotografija životinja koje sretne. Tada se zaljubio u safari, svu slobodu i spokoj koji predstavlja za životinje i sebe u tim velikim prostranstvima. Kući, s njim žive i dva sedmogodišnja haskija – Niege (‘snijeg’ na francuskom) i Croc Blanc (bijeli očnjak). Naziva ih ‘svojim bebama’.
U svim dijelovima kuće, Bobo je istaknuo uramljene fotografije divljih mačaka koje je sam napravio, očigledno su mu to omiljeni motivi. Njegove garderobne sobe su mjesta na kojima čuva nekoliko različitih verzija profesionalnih fotoaparata Canon EOS 5D. Raspolaže sa mnogo opreme, uključujući tronošce, stabilizatore i visoko kvalitetne leće za objektive, koje čuva u svojim kupaonicama.
Opće poznata činjenica jeste da trener Spursa, Gregg Popovich, lično odabere i pokloni nekoliko uramljenih fotografija nastalih tijekom pohoda na prsten. Diawov poklon iz pobjedničke 2014. godine, stoji na podu njegovog kućnog ureda.
“Ne stavljam svoje fotografije na zidove”, kaže..
Glavna arena u Diawovom životu van terena jeste prašuma – ista lokacija, ovaj puta u Kauaiju na Havajima, gdje je Boris snimao većinu dijelova filma Easy Life tijekom All-Star pauze. Interesantno, to je ista lokacija gdje su snimane neke od scena Jurskog Parka.
Nakon što je producirao Stage V i N.O.L.A Circus – na kojima je radio sa sunarodnicima Alexisom Ajincom, Nicolasom Batumom, Nandom de Coloom i Ianom Mahinmijem – imao je želju da napravi nešto svoje. Luc Annest, Francuski redatelj N.O.L.A Circusa, preporučio mu je da započne s kratkometražnim filmom.
Budući da je Diaw planirao nešto emotivno i s jakom porukom, bio je naklonjen ideji oca koji podučava svog sina o lagodnosti njegovog života u poređenju s tisućama djece vojnika širom svijeta – od kojih su mnogi kidnapovani i prisiljeni na takve postupke, seksualno zlostavljani i slično.
“Film ima dva krajnja cilja”, kaže Diaw. “Jedan od njih je edukacija, bazirana na dječaku u pristojnom susjedstvu i blagodatima života, koji se ponaša uobraženo i razmaženo. Mnogo ljudi želi to što ti imaš, ali nemaju priliku! Ne žali se! Drugi fokus je na djeci vojnicima, svuda po svijetu danas. Ne samo u Africi.”
Bez uzimanja ikakvih formalnih časova za pisanje scenarija, pregledavši samo nekoliko scenarija koji su mu poslali prijatelji, Diaw je završio pisanje Easy Lifea z samo dva dana.
“Mislim da je moguće graditi iskustvo samo gledajući dobre primjere” , rekao je. Počeo je pisati na letu Spursa ka Bostonu u studenom prošle godine, a završio na letu za New York, dva dana kasnije. Tada ga je glumica Nia Long, supruga pomoćnog trenera u Spursima Ime Udoke, povezala s glumcem Cedric the Entertainerom i porazgovarala o igranju glavne uloge. Nije trebalo mnogo nagovaranja.
“Gledao sam ga u TV seriji ‘2 Broke Girls’ na CBS-u i pomislio sam da je jako duhovit. Ali sam pomislio da ga nikada nisam vidio u ozbiljnoj ulozi. Mislim da će mu to odlično pristajati. Svidjelo mu se od samog početka, snimali smo u Los Angelesu i na Havajima.”
Diaw je angažirao dvije ekipe na obje lokacije, zaposlio direktora fotografije Chris Moseleya, koji je radio na visokobudžetnim filmovima u Hollywoodu i na velikom broju kratkometražnih filmova tijekom 25 godina. Također je angažirao svog prijatelja, pijanistu Vincent Balsea, da komponira muzičku temu. Bobo u svojoj kući posjeduje glasovir za Balseove vježbe kada posjeti San Antonio. Diaw sada zna svirati muziku iz filmova Amelie i The Godfather.
“To je manje-više to. Pokušao sam naučiti i jednu Beethovenovu skladbu, ali je jako teško.”
Oslanjajući se na profesionalizam suradnika na setu, Diaw nije prezao od prljanja ruku i pomoći pri transportu opreme. Kasnije, kada je snimanje završeno, počastio je cijelu ekipu večerom.
Moseley je promatrao Diawa i primijetio je dozu nervoze na prvom danu snimanja, što se promijenilo u toku dana jer su radili punih 12 sati.
“Njegovo samopouzdanje je raslo kako je dan odmicao, poprilično sam siguran da je na kraju dana osjećao svoju ulogu i samouvjereno se držao iste. Donosio je dobre odluke i nije se dvoumio. Posao s glumcima je poprilično težak, posebno u slučaju poznatog glumca [poput Cedrica] i kada ste novi u poslu. Zastrašujuće je! Ne želite reći pogrešnu stvar. Ali mislim da se odlično slažu . Diaw ima pravi karakter za izvući ono najbolje od djece glumaca, što je mnogo pomoglo u našem projektu. Mislim da je odradio odličan posao na scenariju i pri kastingu.”
Moseley je dodao: “Zna što zvuči dobro, a što ne. Ima dobro oko za fotografiju i osjećaj za estetiku.”
Diaw se šalio da njegov način režiranja u velikoj mjeri ovisi o njegovom aparatu za kavu. Dodaje da je njegov stil baš kao i na terenu – svestran i fleksibilan. Ono što je pomoglo Diawu tijekom četiri dana snimanja jeste odlično poznavanje scenarija, s obzirom na to da je autor istog, pa je lako uspio pohvatati konce o slijedu snimanja. Znao je točno što želi od svake scene i to je prenio u proces postprodukcije. Za primjer, tijekom scene s Cedricom i glavnom ženskom ulogom, Sarah Stavrou, – kada njih dvoje diskutuju oko nezainteresiranosti oca za sina – Diaw je zatražio snažniju facijalnu ekspresiju za bolji utisak.
Generalno, Diaw je rekao da je naučio mnogo iz produkcije filma, koji će prijaviti na festival u Cannesu i Tribeca film festival, da bi privukao pažnju za buduće projekte
Turiaf se vratio u vrijeme kada su on i Diaw imali oko petnaest godina i igrali za juniorski tim Francuske reprezentacije. Napravili su plan u slučaju da nekada zarade novac – ići na safari. Zajedno su bili u Južnoj Africi 2010. godine, usput prateći i Svjetsko prvenstvo u nogometu.
Turiaf, koji je godinu mlađi od Diawa, bio je oduševljen količinom pozitivne energije i vizije koju je Boris imao u tim godinama.
“Gledam ga kao starijeg brata, kao nekoga tko me inspirira“, rekao je Turiaf. „On je neko tko me je prihvatio pod svoje krilo i vodio me cijelim putem. Inspirirao me je svojim postupcima i brigom. Motivirao me je da izazovem sebe i drugačije gledam na svijet, na svoje snove i postupke. Osoba koja uvijek održi svoju riječ i to je poprilično snažno.“
Ne treba uopće ni sumnjati da će Diaw i Turiaf jednog dana postati turistički vodiči na globalnom nivou.
„Zašto ne?“, kaže Turiaf. „Možda je to kao godišnji odmor u trajanju od mjesec dana, sponzoriran od strane Virgin America. To bi bilo sjajno.“
Diaw je pod ugovorom sa Spursima na još godinu dana. Koliko će još igrati nakon toga? Nema striktno zacrtan raspored. Završit će posao kao što to njegov životni stil govori – spontano. Tako se osjeća jer je već postigao svoj jedini cilj u NBA – osvojiti prsten. Kada okači patike o klin, želi istraživati ekstremne sportove poput skydivinga, ronjenja, raftinga na brzim rijekama i – pazite sad – skok iz helikoptera sa skijama.
„Želim isprobati sve te stvari, zašto ne?“
Za sada, Diaw se fokusira na filmske festivale i moguće stažiranje za HBO ili VICE, tokom kojeg bi učio više o dokumentarcima, što je njegova iduća kreativna avantura. Nedavno je kupio nekoliko profesionalnih video kamera i odlučio se za dvije teme za istraživanje.
“Kao prvo, ljudi i ono što čine drugim ljudima. Rade najluđe i najgluplje stvari. Lista je beskonačna. Imate djecu vojnike, robove, prostituciju, toliko ružnih stvari kojima ludi nanose zlo jedni drugima. Ratove, razaranja. Drugo je stvar nepoštivanja naše planete, globalno zagrijavanje je dio toga, način na koji tretiramo životinjsko carstvo. Uzimamo sve zdravo za gotovo, kao da je samo naše.”
Postoji dosta znakova koji ukazuju na smjer kojim će Diaw krenuti, ali kada tamo stigne, gdje god na planeti, sve je moguće.
“Vjerujte mi”, rekao je Turiaf. “Sjedite i promatrajte njegov idući potez.”
