http://nbacro.com/golden-state-warriors ... tona-25374
Sedmog ožujka 2009. godine, Shaun Livingston je bio dvadesettrogodišnjak u NBA razvojnoj ligi, pitajući se da hoće li ikada više dobiti priliku u NBA.
Njegova herojska predstava u prvoj utakmici ovogodišnjeg finala, u četvrtak, višedimenzionalno je označila svojevrsnu kulminaciju povratka koji je počeo jednog zimskog dana prije sedam godina.
Bio je to dan kada je Livingston potpisao s Tulsa 66ersima, ekipom iz razvojne lige, odnosno filijalom Oklahoma City Thundera. Od tada, ekipa je promijenila domaći grad, pa i ime koje sada glasi Oklahoma City Blue. Do tog dana, prošle su dvije godine nakon što je Shaunova karijera došla nevjerojatno blizu ranom završetku na parketu Staples Centera, kada je pretrpio jezivu povredu lijeve noge koju mnogi NBA fanovi nisu i vjerojatno nikada neće zaboraviti. Naredne mjesece je provodio na intenzivnoj rehabilitaciji, čiji je proces uključivao ponovno navikavanje na obični hod.
Nakon što je propustio cijelu sezonu 2007-08, Livingston je potpisao s Heatom u listopadu 2008., dok se u Memphis Grizzliese preselio u siječnju 2009. putem tradea. Grizzliesi su ga otpustili nekoliko sati nakon što je trade ozvaničen.
Trebalo mu je jedanaest utakmica s 66ersima da bi napravio potpuni povratak na teren.
„Dosta se duševno preispitujete tijekom dvije godine nemogućnosti igranja, ali izvukao sam nešto dobro iz toga“, izjavio je tada Livingston za Associated Press, procijenivši da je spreman oko 85%, samo što se tiče zdravlja. „Naučilo me je upornosti, primoralo da nastavim unaprjeđivati i učiti svoju igru, što mi je vratilo strast.“
„Mnogo je ljepše sada igrati, prije svega zbog svih dešavanja tijekom rehabilitacije. Sada sam u fazi kada mogu podići svu težinu svijeta, ali na kraju dana košarka je jedini način za postizanje potpunog oporavka.“
U prosjeku je bilježio 9.5 poena i 6 asistencija za 29.5 minuta na terenu, što mu je donijelo poziv u Oklahoma City nakon tri sedmice u nižem rangu. Uslijedile su epizode s Wizardsima, Bobcatsima, Bucksima i Cavaliersima, sve dok konačno nije probio barijere s Brooklyn Netsima u sezoni 2013-14.
Ta povratnička sezona mu je donijela trogodišnji ugovor s Warriorsima, a ostalo je povijest.
Teška kušnja na koju je stavljen, naučila je Livingstona strpljenju i navici da cijeni svaku šansu koju dobije. Gledajući unazad, shvaća da je imao cijeli svijet na dlanu i da nije iskoristio prednosti u potpunosti. Više nema luksuz, niti želju, da bude labav i pusti da ga sirovi talent vodi kroz život.
Ne treba pogrešno pomisliti da Livingston ne bi objeručke prihvatio povratak u najbolje vrijeme. Ako bi prava ekipa ponudila desetodnevni ugovor, Shaun ni trenutka ne bi oklijevao povratak u NBA do kraja tekuće sezone.
„Želim se vratiti na nivo gdje imam vodeću ulogu u ekipi. Ako je potrebno igrati kao rezerva, da bih se vratio gdje sam bio, to je sasvim u redu“, rekao je Livingston. „Ali definitivno se želim vratiti u lidersku poziciju, priliku igrati za naslov, osvojiti naslov i biti All-Star. Sve te ciljeve sam imao i prije, ali sada sam bliži, dan po dan.“
Nevjerojatna i inspirirajuća volja čovjeka koji je gledao oči u oči s najvećim strahom jednog sportaša, dovela ga je do ostvarenja svojih snova. Sigurni smo, mnogim NBA fanovima koji su upoznati sa Shaunovom životnom pričom, zaigrala je suza u oku gledajući veselog Šilju (courtesy of Ivan Kuštra) s Larry O’Brien trofejom.
