FK Željezničar - ARHIVA POSTOVA

[plavousrcu]

Protiv Krupe na jugu parola "Poceraj Miske".

[zeljoooooooooo]

Neko je prije pisao, bilo bi odlično igrace negdje poslati van grada na mini-pripreme,
malo da se izmaknu od mahale i naprđivanja i 100% posvete radu.

Deset dana nije puno, ali je dovoljno da se vide neke promjene, prije svega voljni momenat.

Dobar trener će i prosjecnog igrača (kakvih imamo sijaset) znati motivisati i iz njega izvuci maksimum,
a siguran sam da Ćelo takav trener zasigurno i jeste. Pokušati uzeti 10 bodova iz naredna 4 kola, i opet jašemo!

[MuhamedTM]

Treba otjerat truhlu visnju Bekrica, levat frajer.

Rumeni ima vise fudbalskog znanja nego pola nase ekipe, jeste da mase rukama kao da parkira avione i ljuti se na sudije cesto ali on zna lopte. Uklopio se u sivilo cijele ekipe, dok su drugi izbjegavali da se vrate u Zelju on nije imao taj problem. Malo je spor jbga stigle ga godine ali neka neko trci za njega a on servira lopte na tanjir.Siguran sam da ce Salko oziviti Bekriju
Formaciju koju je rodjak od Alberta Tombe forsirao je unistavala sve igrace i volju za igrom, nije se znalo ko pije a ko placa iskreno i nadam se da ce to sve Salko uklopit da bude cakum pakum.

Ne znam je li iko od vas primjetio koliko su sudije napravile namjernih ili ne gresaka prema nama, niko to ne pominje jer igramo lose sto je-je.

[zeljoooooooooo]

Ofsajd protiv Čelika u najmanju ruku kriminalan.

[zeljoooooooooo]

Po meni solidno, i ništa više od toga.

I to pod uslovom da zaboravimo Olimpic i onu smijuriju.

A daleko od toga da neko trazi izgovor. Loša igra je tu, komentarišemo suđenje, koje nije isplivalo u prvi plan zbog katastrofalnih rezultata.

[zeljoooooooooo]

Trebalo bi da ih je mnogo manje i da uopšte ne raspravljamo o njima.

A ne po svakom kolu minimum 20-ak diskutabilnih odluka, što je veoma mnogo.

Ne treba ni blatiti, popravilo se poprilično, ali nije još uvijek ni blizu potrebnog.

[MuhamedTM]

Po meni solidno, i ništa više od toga.

I to pod uslovom da zaboravimo Olimpic i onu smijuriju.

A daleko od toga da neko trazi izgovor. Loša igra je tu, komentarišemo suđenje, koje nije isplivalo u prvi plan zbog katastrofalnih rezultata.

Ne vidim ja da su sudije nesto ostetile Zelju ili mu pretjerano pomogle. Greske su sastavni dio igre, bilo ih je i bice ih. Olimpic znamo zbog cega se desilo to sto se desilo.

Aco vidio si da kazem da mi igramo lose i nije sve do toga, ne ne ali ima dosta njihovih sitnih gresaka ili pustanja igraca protivnickog tima da se valjaju po terenu ko gliste uzimanje vremena.
Evo penal nad Bekrijom protiv Zrinje npr nije sviran.

[MuhamedTM]

Nisam siguran da nije simulirao. Teska situacija za odvagati. U iducem kolu odmah ne svira penal za protivnicku ekipu. Realno, vasi i nemaju odnosa nikakvog sa Savezom, a ni sa sudijama. Tu ste pogubljeni, gore nego sa transferima. N kaz da bi svirao taj penal nad Bekricem da ste bolji sa ljudima, no mora se neki red znati. Moras znati ko je ko, sta ko radi i slicno. Neki dan je jedan jako bitan covjek iz vaseg kluba ima dogovoren rucak sa jednim poznanikom i igrom slucaja u njegovom drustvu je bio predsjednik jedne komisije. Upoznali se, ovaj mu nije htio reci da je to i to, ovaj nije imao pojma. Otisao s vecere nije znao da je sjedio sa predsjednikom jedne komisije. Cudna prica ali istinita. ****, ne ide to tako. Ja znam kad ste pisali ona saopstenja nakon Sirokog, mene zvali da im kazem ko sta radi, odnosno na kojoj je funkciji taj i taj.

To je tacno i nikako mi nije jasno sto nismo uradili nista po tom pitanju, situacija oko Sirokog i ofsajda koji nije postojao i ako si bas ti potvrdio da ima 3d snimak da je ocito bio ofsajd koji nikad nije izasao u javnost.
Onda ono crtanje linija kao iz vrtica od strane saveza je sramota za cijelu drzavu. Moje neko misljenje da nam se od tada svete s odabirom sudija i mnogim drugim stvarima.
Prvo kolo i divljanje navijaca Sarajeva eh da se to desilo npr u BL (dok je borac bio tu u pl) domacini bi dobili 3 boda za zelenim stolom.
Opet kazem mi lose igramo i to je to ali i sudije nas kasape lagano.

[SarajlijaTM]

Otisla je jos jedna legenda.
Josip Jozo Bukal neka ti je lahka zemlja Bosanska.

[cruz40]

Treba otjerat truhlu visnju Bekrica, levat frajer.

Rumeni ima vise fudbalskog znanja nego pola nase ekipe, jeste da mase rukama kao da parkira avione i ljuti se na sudije cesto ali on zna lopte. Uklopio se u sivilo cijele ekipe, dok su drugi izbjegavali da se vrate u Zelju on nije imao taj problem. Malo je spor jbga stigle ga godine ali neka neko trci za njega a on servira lopte na tanjir.Siguran sam da ce Salko oziviti Bekriju
Formaciju koju je rodjak od Alberta Tombe forsirao je unistavala sve igrace i volju za igrom, nije se znalo ko pije a ko placa iskreno i nadam se da ce to sve Salko uklopit da bude cakum pakum.

Ne znam je li iko od vas primjetio koliko su sudije napravile namjernih ili ne gresaka prema nama, niko to ne pominje jer igramo lose sto je-je.

Ja od prvog kola govorim da nas sudije konstantno pljačkaju ali od ovog haosa i lose igre ljudi to ne vide,mislim da nama i sudijska organizacija ili neko ko stoji iza njih nece dati puno naprijed,vidjecete.

[Virtu4l]

[ZaZelju]

Neka je lahka zemlja bosanska jednom od najboljih Josipu Bukalu.

Kome nije mrsko da pogleda na TV Vogosca trenutno Zeljo - Lillestrom. Koliko smo bolje igrali nego sad.

[ZaZelju]

Baljic i Bazdarevic lideri na terenu, u sastavu je jos i Capljic, a na klupi kao asistent Toplaku bio je Ivica Osim. Olimpijske igre 1984, godina kad je Zeljo na kraju zavrsio na diobi drugog i treceg mjesta, a titulu izgubio spletom okolnosti od Crvene Zvezde.

phpBB

[Hrasno1921]

Ode nam i Bukal na bolji svijet, istinska legenda, ljudina i patriota ...

Valjda je tako vrijeme doslo da nam idu legende jedna za drugom, 70.tih godina moj rahmetli stari je govorio pred radiom dok je pratio Zeljine utakmice da kada Bukal prestane igrati treba ukinuti i zabraniti fuzbal skroz, eto sad ce ponovo imati priliku da jedan drugog i "gore" prcaju i zajebavaju, dok ce ih Skija sa strane smirivati da ih cika Jovo ne izbaci iz kafane ...

Neka ti je vjecna slava i pokoj dusi !

Novinarski clanak iz "Dani" 08.06.2001
Let Josipa Bukala

Vrti se, svijete, bio lud il' dobar, nema od tebe boljega. Sve što u tebi čovjek čini, sve to na jedno spane: na građenje uspomena. A one kažu: kad je Janković dao svoj posljednji gol i kad je Radivoje Marković onako nezaboravno nazalno kazao da je Željo novi šampion Jugoslavije, iz studija je puštena pjesma Sjajna zvijezdo, gdje si sinoć sjala. Zora Dubljević. Josipu Bukalu tog se dana rodila kćerka. Poslije 29 godina, otac je poletio za Palermo. Da je uda. Željo je opet šampion !

Mislim da nema nijedan razlog da čitaocima Dana ne ispričam kako sam putovao iz Zagreba u Rim, avionom 26. aprila. Ne tako, već ovako: osjećam se skoro obaveznim da čitaocima Dana ispričam kako sam toga dana putovao iz Zagreba u Rim avionom. Što to činim baš u ovom broju, nije bez razloga. To će se vidjeti.

Dakle, zapalo me sjedište 7B u ekonomskoj klasi. Do prozora, na 7A, već sjedi jedan gospodin, ima naočare, nešto je malko stariji od mene. U business klasu, dva metra od nas sjeda Robert Jarni, cijeli avion gleda ga dok skida sako, u ekonomsku pak, duboko prema repu, sjeda Davor Vugrinec, hrvatski igrač na putu za Lecce. Dobar dan, kažem svome susjedu sa 7A, dobar dan, evo ja ću na B, kad ste Vi na A. Samo izvolite, ako želite mogu ja na B, a Vi na A. Ne, ne, hvala, bolje mi je ovdje, jer ne moram gledati u provaliju, nije mi ga baš veselo, nisam Vam neki junak za let, dalje od prozora. A idete li za Rim ili silazite u Splitu? Za Rim. I ja za Rim, čak i dalje. A dokle dalje? Dalje, dalje, Rim mi je tek pola puta: za Palermo! O, pa to je odlično, Palermo, čarobna Sicilija; jeste li već bili u Palermu? Ne, nikada, prvi put danas; a Vi? Ja, prije dvanaest godina, biciklom, od Katanije pa do Palerma: mjesec i tri dana. Biciklom, kakvo je to biciklo? Mountain bike Kettler-Alu-Rad!

Pohvala Sicilije Onda malo šutnje, jer sa rafova na stropu zrakoplova zaštrčaše oni ekrani kao notebooks, te krenu ona tirada o pojasevima i maskama za slučaj nenadane nenavadnosti. Moj je saputnik miran, vidi se da ima iskustva u letenju, takve prepoznajem odmah. Moja pohvala Sicilije posve me je preporučila kod njega. Veli da je iz Sarajeva, da je jutros sa Butmira krenuo. Neka, mislim u sebi, neka Sarajlije malo putuju, svakako je ovo neki poslovan čovjek, te ide da sklopi kakav ugovor, možda je u socijalizmu bila kakva trgovina sa Palermitancima, pa rat sve prekinuo, a sad eto zapalo njega da tu uhodanu trgovinu obnovi, neka, neka, lijep je Palermo, ljudi su čarobni, dobri kao hljeb, srdačni, nema u cijeloj Bosni grada koji će Sarajevu biti skloniji od Palerma. Pa me pita je li grad velik, jeste, velim, velik je Palermo; i lijep, strašno lijep, bolno lijep. E baš mi je to drago čuti, meni se, znate, udaje kćerka u Palermu, ja joj sad idem na svadbu, svadba joj je trećega maja. O bogovi, ništa, dakle, od privrednih veza sarajevskih, samo ljubavne, još jedan primjer bosanske globalizacije. Lijepo je udati kćerku u Palermo, lakše će joj biti doći iz Palerma u Sarajevo i brže nego da se udala u Novi Pazar. Te onda sicilijanskome tastu razvežem o Siciliji, pa mu opričam sve, o gradovima po imenu Enna, Caltanissetta, Trapani, Trabia, Ragusa, pa o visokoj Etni, pa mi ni Teokrit ne ostane nespomenut, a sve začinim putopisima Rastka Petrovića. Vidim njemu priča nije mrska, već mu nekako mila. Ponešto me priupita, sve učtivo, a opet otresito i opušteno. Odgovaram no sve gledam da ipak ne uljepšam stvarnost i da meračenjem svojim ne pojačam očinsku strepnju za dijete.

Split, mole se svi putnici da napuste zrakoplov, a oni koji nastavljaju za Rim da se jave na pult za nove kartončiće i da prođu graničnu kontrolu. Prolazimo, gore već čeka Izet Sarajlić, sa štapom i sa ukrcajnom kartom, iz Sarajeva došao kolima do Splita. Evo, velim svome susjedu sa 7A, da Vas upoznam sa novim putnikom za Rim. Drago mi je, pjesniče, ja sam Josip Bukal!

Marcel Žigante Bukal, digne glas Sarajlić, o Bukalu, drago mi je, Bukalu Josipe, ja sam evo pod starost počeo navijati za Želju, otkad su mi ovi muslimanderi iz SDA upropastili Jevosara. Neka ste, rekne Bukal, to je nama jako drago, to da ste Vi Željini. Eto, objasni mu Sarajlić, nije to ni tako nelogično, ja sam iz željezničke porodice, otac je bio nadzornik pruge.

Tu im se ja umiješam: e, Bukalu, dosad ste Vi više pitali mene, a sad ću ja malko više pitati Vas. Samo izvolite. Recite mi, gdje je Marcel Žigante? Marcel Žigante, digne sad i Bukal glas, malko upitno malko usklično, bravo, pa i Vi ste Željin. Nisam, ja sam Partizanov. Ali sam volio to ime zbog jedinstvene zvučnosti. Kad je Partizan bio Šoškić, Jusufi, Mihajlović, Bečejac, Rašović, Vasović, Bajić, Kovačević, Hasanagić, Galić, Pirmajer, imao je trenera po imenu Abdulah Gegić, sin Ibra Gegića, prodavca svijeća iz Pazara, a Željo je imao trenera Marcela Žigantea. Lijepo je i milozvučno ime Abdulah, lijepo je bilo imati Pazarca za trenera u finalu Kupa šampiona, ali, opet, šta je Gegić prema Žigante? Bilo mi je žao što Žigante nije trener Partizanov. Kako bi to čarobno zvučalo: Marcel Žigante izvodi Pirmajera, a uvodi u igru Vislavskog! Bukalu, gdje je Marcel Žigante? Ne umijem Vam kazati baš mnogo: negdje je u Istri, to sam nedavno čuo; znate, ovaj nas je rat ispomjerao. A kakav je bio trener Marcel Žigante? Strašan, odličan pedagog, bio je i igrač odličan, lijevo krilo, e baš mi je drago što se njega sjećate.

Gdje su, šta rade? A sad mi, Bukalu Josipe, recite o drugima, gdje su, i šta rade. Hoću, sve ću Vam reći, što znam, što ne znam, je l'de, ne mogu ni reći. Dakle, ona družina što je 1972. Jugoslavije prvakom bila. Te ja onda izgovorim ime i mjesto, Bukal doda tekst:

Janjuš Slobodan, golman: živi na Floridi, tamo je oženjen, ponekad dođe u Sarajevo, svrati u klub, tamo je Janjuš, u Floridi. Ili na Floridi.

Kojović Dragan, desni bek: umro u Trebinju, iznenada, nedavno, prije godinu i nešto, Kojović, strašan igrač; umro, tako mu je to.

Bećirspahić Velija, lijevi bek: umro je i Velija od raka želuca.

Bratić Blagoje, half desni: e Bratić živi u Americi, negdje gore, daleko je od Janjuša, negdje prema Kanadi, penzioner je Blagoje, u Americi.

Katalinski Josip, centarhalf, Škija legendarni: Škija je u Sarajevu, radi Škija u fudbalu, direktor svih omladinskih selekcija pri Fudbalskom savezu Bosne i Hercegovine.

Hadžiabdić Enver, lijevi half, najbolji igrač Jugoslavije na svjetskom prvenstvu 1974. u Njemačkoj: jeste, Hadžija je bio stvarno najbolji u Njemačkoj, mene je Miljan tada izbacio sa spiska nakon mjesec i po dana zajedničkih priprema, nikad bolje nisam igrao, a on me makne da bi poveo Dojčinovskog. Znam, velim ja, mi smo tada to svi odbolovali, svi smo bili kao pobijeni, moj sobni drug iz studentskog doma u Beogradu Dragan Manojlović rekao je tada da je Miljanić skot, a ja sam dodao: i to kakav. Gledali smo Bukala na tim pripremama: igrao je neviđeno, bio u punoj snazi i igri, najbolji igrač Standarda iz Liegea. Bilo pa prošlo, no da Vam kažem za Hadžiju: on je direktor kluba, direktor Želje.

Jelušić Branimir, zvani Feler, desno krilo: Jelušić je u Sarajevu, jedan je od trenera u NK Napredak, to Vam je hrvatsko sportsko društvo. Feler smo ga zvali zbog onoga bijelog pramena, to Nijemci pišu Fehler, je l'da? A je li se promijenio Jelušić, je li se blamirao nacionalistički, je l' se ugojio? Bože sačuvaj, Feler je ostao isti, raja, nije se ni ugojio, mogao bi sad igrati, kao i onda.

Janković Boško, osmica, strašni Boško: i Janković nam je umro. U Zeleniki kod Herceg-Novog. Tamo mu je majka živjela. Ne znamo kako ni od čega je umro. Kruži priča da ga je, negdje prije, u Beogradu isprebijala mafija, pa mu otkazali bubrezi. No, to je priča, možda istinita, možda neistinita, te dok ne znamo, ne možemo reći od čega je Boško umro.

Bukal Josip, devetka ili centarfor: Bukal Vam je u Želji, gdje bi Bukal već u Želji, radi kao direktor omladinskog pogona Želje. Bukal Vam je rođen u selu Okešinec, između Kutine i Ivanić-Grada, kad god ide autoputem za Zagreb, Bukal s autoputa vidi svoju rodnu kuću. U školu je pošao u rodnom selu, ali je peti, šesti i sedmi razred završio u Srbiji, u Velikim Crljenima, nije to daleko od Beograda, Kolubarski basen. U Sarajevo je došao s petnaest godina, skoro šesnaest. I upisao se u Želju. To je, kažu, čudo, da neko sa šesnaest godina počne, a poslije dogura do reprezentacije. Dvadeset i četiri utakmice, četrnaest golova. Ostalo znate. Znam i to, Bukalu, znam.

Sprečo Edin, desetka: Sprečo je u klubu, radi kao koordinator, Edin Sprečo, reprezentativac.

Deraković Avdija, zvani Tica: i Tica nam je umro. Još prije rata, u Doboju, pukla mu je slezena, nisu ga mogli spasiti.

Bukal i Pele, pred utakmicu Željezničar - Santos, u Sarajevu, 19. 09. 1969

A rezerve, Bukalu, gdje su? Evo ovako: Vi velite rezerve, a ne znam je l' pravo za sve njih reći rezerve. A kako su igrali, naprimjer, Mišo Radović, ona tekma protiv Ferencvaroša. Znam, čuvao je genijalno Alberta. Bravo, Alberta. Dobili smo ih dva jedan u Budimpešti, kad je Albert bio najbolji igrač Evrope. A Mišo Radović, gdje je? E ne znam, ne znam gdje je Mišo Radović. Igrao je jedno vrijeme za Iskru iz Bugojna, pa se ovo zaratilo, ne znam kamo je Radović.

Fahrija Hrvat živi sa porodicom u Makarskoj, to znam. Željko je Rodić, sjećate li se Rodića, ono desno krilo, negdje u Hrvatskoj, negdje oko Belišća, čini mi se. Eto, onda Šerbo, Džemaludin, živi u Sarajevu, ima kafić na Malti, Kadrić, Nusret, isto u Sarajevu, radi u "Zraku", onoj firmi što proizvodi dalekozore i optičke sprave, tamo isto radi i Jelušić. Saračević Hajrudin živi u Kanadi, otišao, on je u miješanom braku, oni su lakše odlazili u Kanadu. Tamo je negdje blizu Bratića, nekih petsto kilometara, to u Kanadi zovu blizu.

A treneri, gdje su Vam, Bukalu, treneri: Milan Ribar, Fadil Požegija i Sulejman Kulović?

Ribar je na Mirogoju. Umro je u Zagrebu, razbolio se već u Sarajevu, nakon što je rat počeo, pa otišao u Zagreb, i umro, malo pošto je rat završen. Fadil Požegija, trener, kondicioni, umro je prije rata, najprije je on umro. A Kulović je poginuo, od tenkovske granate. Na Otesu. Nije htio napustiti svoju kuću nipošto. Onda ga je jedna od granata, da l' od JNA ili četnička, pogodila. Eto, Sinane, tamo su moji treneri.

Želja i Veruška A kakav Vam je bio dan 11. juni 1972., nakon pobjede nad Partizanom u Beogradu, 4:0? A je l' to bila "štela"? Čujte, Sinane, ne znam je l' bila štela, ja štelao nisam nikada, ako je ko štelao, to su činili štelaši, mi smo bili igrači. Ali znam jedno: mi smo bili tako nabrijani, da je pred nama bio Real iz Madrida i da smo toga dana igrali na Santiago Bernabeu pred milion Španaca, Željo bi mu dao onoliko komada u mrežu koliko bi Želji trebalo, jer je nas samo pobjeda vadila. A meni se toga dana rodila Veruška! A ko Vam je, Bukalu, Veruška. To je ova kćerka koja se sad udaje u Palermu.

Tu se, s lijevog krila, ubaci Sarajlić: A što, Bukalu, niste kćeri dali ime Želja ili Željka, već Veruška. Znam, pjesniče, svi su tako govorili: Želja, Željana, neki su htjeli da se zove Šampionka. Ma nema šanse, samo Veruška! Veruška je bilo umjetničko ime jedne češke manekenke. Jednom je bila s nama u Parizu, kad smo gostovali. Tad sam sebi rekao: ako mi se kćerka rodi, zvaće se Veruška. Eto. Takva je bila ta Veruška. I sad se moja Veruška, Veruška Bukal, udaje za Giovannija u Palermu.

P.S.

Jedanesti je jun sedamdeset i druge bio vedar i sunčan dan. Kao što su sunčani i modronebni dani bili sedamdesetih godina. Bio sam na Goliji, kod roditelja, prethodne noći nam je u planini zanoćila kobila Brnja sa ždrebetom Putkom. Brnja je bila jedna od najbržih kobila u Starom Vlahu i Pešteri. Svatovska kobila. Dvanaest je puta osvojila svatovsku košulju u trkama. Te se trke zovu u Sandžaku košije, valjda zbog košulja koje pobjednički konj i jahač na njemu osvajaju. Brnja je voljela klarinet, tambure i harmoniku. Čim bi začula užičko kolo, zahrzala bi potiho, a onda bi zatoptala kopitom. A kad bi čula Chae Shukarije i Esmu Redžepovu, imala bi da poleti. Uzeo sam, dakle, tranzistor marke "Iskra", stavio u njega dvije nove Croatia baterije i krenuo u mrčavu golijsku da tražim Brnju i Putka. Prvo poluvrijeme je Željo već vodio protiv Partizana, golom Bećirspahića. Partizanu nije ginulo peto mjesto, no ja sam bio strašno nesretan. Četiri nula, na JNA. A Ćurković igra posljednju utakmicu za Partizan. O dane najgori! A kad je Janković dao svoj posljednji gol i kad je Radivoje Marković onako nezaboravno nazalno kazao da je Željo novi šampion Jugoslavije, iz studija je puštena pjesma Sjajna zvijezdo, gdje si sinoć sjala. Zora Dubljević. Na pjesmu je iza jedne smrče zahrzala Brnja. Prišao sam bliže i vidio Putkova prosuta crijeva i lubinu. Nijedno ždrijebe Brnji nije poraslo, svako su joj vuci pojeli. Te je ostala riječ: Brnja rađa kurbane za vukove. Putko je bio golijska žrtva za Želju prvaka i za Veruškin dolazak na svijet. Vrti se, svijete, bio lud il' dobar, nema od tebe boljega. Sve što u tebi čovjek čini, sve to na jedno spane: na građenje uspomena. Veruška, sretan ti rođendan, i muž da ti je sretan s tobom i ti s njime, u Palermu

[jestamaji]

Baljic i Bazdarevic lideri na terenu, u sastavu je jos i Capljic, a na klupi kao asistent Toplaku bio je Ivica Osim. Olimpijske igre 1984, godina kad je Zeljo na kraju zavrsio na diobi drugog i treceg mjesta, a titulu izgubio spletom okolnosti od Crvene Zvezde.

nažalost nismo izgubili titulu spletom okolnosti. zvezda je došla na grbavicu i poderala nas u toj presudnoj utakmici poslije koje su kola krenula nizbrdo

ali koja su to vremena bila, to je bilo legendarno vrijeme, neponovljivo! išli smo na stadion i gledali vrhunski fudbal heftu za heftom!! nažalost to se neće nikada više ponoviti.

[Rokoko87]

Počivaj u miru, legendo.

[Qwerty90]

Neka ti je lahka zemlja bosanska istinska legendo !

Sent from my SM-G925F using Tapatalk

[SlevinKelevra]

Josip Bukal za vrijeme opsade Sarajeva. Ljudska i fudbalska velicina. Pocivaj u miru, legendo.

[kengur]

Jozo, pocivaj u miru, neka ti je laka zemlja Bosanska.

[MuhamedTM]

RIP Josipe.