KK Bosna

[storm_raider]

Jedan odlican tekst na drugom forumu.

Opet Bosna šaptom pade. Kako god okreneš od Bosne ne ostade ništa. Kažu da je čak i Boško otišao u penziju. Dovoljno sam star da sam se radovao svim Bosninim titulama koje je osvojila počevši od onih u Jugoslaviji do one zadnje čini mi se 2008. godine sa Jurom. Jedino što ne pamtim i čemu ne svijedočim ličnim iskustvom je titula prvaka druge lige koju je Bosna predvođena Bošom osvojila kada je u Skenderiji u majstorici pobjedila KK Željezničar i kao prvak druge lige ušla u elitno prvoligaško društvo u bivšoj državi.

Dovoljno sam star da pamtim majstoricu u Beogradu koju smo izgubili od Jugoplastike košem Šolmana u zadnjoj sekundi sa zvukom sirene iako smo samo nekoliko minuta prije kraja vodili sa devet poena razlike, a tada nije bilo trice. Nikad neću zaboraviti sreću igrača na tom time out-u nekoliko minuta prije kraja i njihove osmjehe tipičane za mladiće koji vjeruju da je sve završeno ne znajući da će kraj biti izuzetno bolan za sve nas koji smo gledajući ih uz televizore igrali zajedno sa njima u tom za mene tada vrlo dalekom Beogradu. Njihovo životno iskustvo je bilo još uvijek vrlo malo da bi ih naučilo da budu oprezani do kraja. Dakle, Jugoplastici je trebalo da poentira u pet napada više od nas u tih nekoliko minuta i to im je uspjelo. Tada sam prvi put plakao zbog Bosne.

Dovoljno sam star da pamtim spektakularno finale kupa Radivoja Koraća u Banja Luci koje smo izgubili od Partizana. Tada sam drugi put plakao zbog Bosne. To finale je koliko se sjećan odigrano jedne srijede,a onda smo ih u subotu nakon svega nekoliko dana dobili usred Beograda i na taj način faktički ovjerili svoju prvu titulu.

Dovoljno sam star da pamtim i Grenobl i kolo ispred robne kuće Sarajka nakon pobjede u finalu Kupa europskih šampiona. Te godine smo pobjedili sve utakmice kući i jednu, samo jednu, u gostima u toj famoznoj grupi od šest ekipa iz koje su samo dvije prvoplasirane igrale finale jer tada nije bilo završnog turnira koji se danas zove Final four. Pobjedili smo holandsku ekipu Nashua (ili kako se već piše) iz grada Den Bosh.

Dovoljno sam star da pamtim i brku Matijevića, onu lopinu koja je nakon što je proteklo vrijeme utakmice svirala faul na pokojnom Draženu, a ovaj tada još dječak lagano ubacio oba slobodna i donio titulu Šibenci. Pamtim i Vasila Tupurkovskog kako u jednom od svojih džempera dodjeljuje medalje igračima Šibenke. Titula koja je trajala manje od 24. sata. Tada sam treći put plakao zbog Bosne. Sutradan neke relativno sunčane nedelje sam sa roditeljima bio na vikendici i kao svaki dječak zaluđen sportom slušao nedeljni radio prenos fudbalskih utakmica šampionata Jugoslavije. Tada sam u nekim vjestima čuo odluku da se utakmica poništava i da se igra majstorica u Novom Sadu na koju Šibenka neće doći. I dalje vjerujem da smo u Šibeniku bili pokradeni u režiji lopuže sa prezimenom Matijević i da je ovom odlukom kosmička pravda zadovoljena. Isto tako sam siguran da je umjesto Šibenke bila neka od većih ekipa iz bivše države poput Partizana, Jugoplastike, Cibone ili Zadra majstorica se nikad ne bi desila. Takođe sam siguran i da je suđen za nas takav faul utakmica nikad ne bi bila ponovljena. Jednostavno Bosna je bila velika, a Šibenka mala i tako se moralo završiti.

Dovoljno sam star da se pamtim Jefu i njegov bordo kišobran na kome je na svakom od polja bilo napisano jedno od imena naših igrača. Pamtim i palestinske ili arapske studente općenito koji su studirali u Sarajevu i koji bi svaki put dolazili da navijaju za Bosnu kada bi ona igrala protiv nekog od izraelskih klubova. Uvjek su ove utakmice bile jako uzbudljve pogotovo kada bi se igralo u maloj dvorani Skenderije.

Dovoljno sam star da pamtim gotovo sve generacije Bosne od one predvođene rahmetli Kinđetom pa da one predratne sa Nenom, Avdijom, Dževdom dok nije otišao u Cibonu, Radulovićem, Bukvom itd. Pamtim i svoju dječačku sreću kada je jedne subote, vrlo brzo nakon Grenobla, rahmetli Kinđe došao u moju osnovnu školu kao i njegovog autograma na nekom izviđačkom vodiču koji mi se tada prvi našao pri ruci. Na jednoj stranici je bila isprintana crvena ruža, a do nje na bjelom djelu te stranice Kinđetov potpis. Taj list papira je junački izdržao sve selidbe pažljivo čuvan, sve dok nekada tokom rata nije junački položio svoj život kao papir za potpalu peći bubnjare. Sada mi iz ove perspektive to izgleda kao simolično spaljivanje mojih uspomena vezanih za Bosnu sa kojom sam odrastao i koja mi je bila bitna kao i članovi moje najbliže porodice. Nestali su fizički artefakti te ljubavi i ostale su samo uspomene koje blijede sa svakom novom godinom na mojim leđima.

Dovoljno sam star da se sjećam priče za koju ni dan danas ne znam da li je istinita ili samo dobro smišljena anegdota. Pričalo se da su Rašu Radovanovića vodili kod Gordane Magaš na ples da mu poprave kordinaciju pokreta, jer je bio izrazito nezgrapan na početku karijere kada je došao iz Nikšića. Kasnije je ispod ruke provlačio loptu gorostasnom Tkačenku i postizao vrlo elegantne koševe. Kako god bilo hvala ti Gordana makar za iluziju koja živi u mojoj glavi.

I poslije rata sam išao dosta redovno na utakmice i svjedočio usponima i padovima Bosne. I dalje sam je volio, ali to više nije bila ona moja Bosna sa kojom sam odrastao. Nije kriva Bosna, a nisam kriv ni ja. Jednostavno se sve promjenilo. I klub i grad i država. Svima nama je rat napravio nepopravljive promjene.

Prije održavanja ove, ispostaviće se na žalost istorijske sjednice, znao sam kakav je plan jer su neki moji prijatelji članovi skupštine kluba. Umiranje Bosne je trajalo dugo i ona je umrla u teškom hropcu. Kaže se za ljude koji teško umiru da kaju grijehe. Svoje ili tuđe. Za mene je način na koji je umirala Bosna samo potvrda toga. Siguran sam da je svojom teškom i dugotrajnom bolešću kajala naše grijehe za sve što smo joj uradili od rata do danas. Patila se i jako teško umrla kajući sve naše zablude i želje da budemo veći nego što smo to mogli biti. Najčešće nevini najviše pate. Nisam plakao čak nisam bio ni previše tužan taj dan, tu srijedu kada se održavala sjednica. Učinilo mi se da je licemjerno biti tužan u srijedu, ako u utorak, dan pred skupštinu, zaokupljen svakodnevnim preživljavanjem, nisam ni pomislio na skupštinu niti mi je Bosna bila na kraj pameti kao ni većini onih koji sada za njom jako i bučno žaluju optužujući sve i svakog za propast Bosne. Tipičan duh palanke koji je preplavio ovaj grad. Nije samo Bosna umrla u ovom gradu. Umrlo je mnogo drugih sportskih klubova, ali ni jedan od njih nije bio ono što nam je bila Bosna. Da se ja nešto pitam (ali na žalost ili sreću se ništa ne pitam) na njen grob bih postavio stećak. Smrću Bosne nestao je jedan možda i najvažniji simbol našeg grada iz njegovog najsretnijeg vremena još od trenutka kada je Princip ubio Ferdinanda, Tih deset godina koje počinju negdje početkom druge polovine sedamdesetih godina prošlog vijeka i završavaju se sa olimpijadom su najuspješnije godine ovog grada u svakom pogledu, a upravo je Bosna najsjajniji simbol tog perioda.

Ovo sam počeo pisati kao obični post, sa željom da repliciram nekim koji su već nešto napisali, ali je nekako raslo i pretvorilo se moje intimno opraštanje od Bosne kakvu sam znao, volio i uz koju sam odrastao. Sve ovo što će se dešavati u budućnosti neće biti moja Bosna. Ovo ne znači da Bosna Royal ne treba postojati niti da je možda u budućnosti nećemo zavoljeti i bodriti uključujući i mene. Tom novom klubu želim sve najbolje, puno godina postojanja i što je moguće više titula, ali će za mene on uvijek biti Royal kako se god bude zvao. Prava Bosna može biti samo jedna kao i što je samo jedan pravi Valter, dok su svi drugi lažni.....

[muamer_15]

imal neko informacije kakvo je stanje sa igrackim kadrom kk bosne, ko ce igrat ??

[nerminh74]

imal neko informacije kakvo je stanje sa igrackim kadrom kk bosne, ko ce igrat ??

Donald Lucious, Joey Woods, sljuka, dujkovic, residovic, albinovic, foric, petkovic, bradic, lale, delalic, ferhatbegovic, tunovic i mujic
na zalost otisao je demic u zrinski
a veoma sam podjeljenih osjecaja za ovaj Real (royal) Bosna

[admin]

Molio bih da za diskusije o KK Royal Bosna koristite temu tog kluba:
http://forum.sportsport.ba/viewtopic.ph ... 7#p3806487" onclick="window.open(this.href);return false;

[PEP]

Jedan odlican tekst na drugom forumu.

Opet Bosna šaptom pade. Kako god okreneš od Bosne ne ostade ništa. Kažu da je čak i Boško otišao u penziju. Dovoljno sam star da sam se radovao svim Bosninim titulama koje je osvojila počevši od onih u Jugoslaviji do one zadnje čini mi se 2008. godine sa Jurom. Jedino što ne pamtim i čemu ne svijedočim ličnim iskustvom je titula prvaka druge lige koju je Bosna predvođena Bošom osvojila kada je u Skenderiji u majstorici pobjedila KK Željezničar i kao prvak druge lige ušla u elitno prvoligaško društvo u bivšoj državi.

Dovoljno sam star da pamtim majstoricu u Beogradu koju smo izgubili od Jugoplastike košem Šolmana u zadnjoj sekundi sa zvukom sirene iako smo samo nekoliko minuta prije kraja vodili sa devet poena razlike, a tada nije bilo trice. Nikad neću zaboraviti sreću igrača na tom time out-u nekoliko minuta prije kraja i njihove osmjehe tipičane za mladiće koji vjeruju da je sve završeno ne znajući da će kraj biti izuzetno bolan za sve nas koji smo gledajući ih uz televizore igrali zajedno sa njima u tom za mene tada vrlo dalekom Beogradu. Njihovo životno iskustvo je bilo još uvijek vrlo malo da bi ih naučilo da budu oprezani do kraja. Dakle, Jugoplastici je trebalo da poentira u pet napada više od nas u tih nekoliko minuta i to im je uspjelo. Tada sam prvi put plakao zbog Bosne.

Dovoljno sam star da pamtim spektakularno finale kupa Radivoja Koraća u Banja Luci koje smo izgubili od Partizana. Tada sam drugi put plakao zbog Bosne. To finale je koliko se sjećan odigrano jedne srijede,a onda smo ih u subotu nakon svega nekoliko dana dobili usred Beograda i na taj način faktički ovjerili svoju prvu titulu.

Dovoljno sam star da pamtim i Grenobl i kolo ispred robne kuće Sarajka nakon pobjede u finalu Kupa europskih šampiona. Te godine smo pobjedili sve utakmice kući i jednu, samo jednu, u gostima u toj famoznoj grupi od šest ekipa iz koje su samo dvije prvoplasirane igrale finale jer tada nije bilo završnog turnira koji se danas zove Final four. Pobjedili smo holandsku ekipu Nashua (ili kako se već piše) iz grada Den Bosh.

Dovoljno sam star da pamtim i brku Matijevića, onu lopinu koja je nakon što je proteklo vrijeme utakmice svirala faul na pokojnom Draženu, a ovaj tada još dječak lagano ubacio oba slobodna i donio titulu Šibenci. Pamtim i Vasila Tupurkovskog kako u jednom od svojih džempera dodjeljuje medalje igračima Šibenke. Titula koja je trajala manje od 24. sata. Tada sam treći put plakao zbog Bosne. Sutradan neke relativno sunčane nedelje sam sa roditeljima bio na vikendici i kao svaki dječak zaluđen sportom slušao nedeljni radio prenos fudbalskih utakmica šampionata Jugoslavije. Tada sam u nekim vjestima čuo odluku da se utakmica poništava i da se igra majstorica u Novom Sadu na koju Šibenka neće doći. I dalje vjerujem da smo u Šibeniku bili pokradeni u režiji lopuže sa prezimenom Matijević i da je ovom odlukom kosmička pravda zadovoljena. Isto tako sam siguran da je umjesto Šibenke bila neka od većih ekipa iz bivše države poput Partizana, Jugoplastike, Cibone ili Zadra majstorica se nikad ne bi desila. Takođe sam siguran i da je suđen za nas takav faul utakmica nikad ne bi bila ponovljena. Jednostavno Bosna je bila velika, a Šibenka mala i tako se moralo završiti.

Dovoljno sam star da se pamtim Jefu i njegov bordo kišobran na kome je na svakom od polja bilo napisano jedno od imena naših igrača. Pamtim i palestinske ili arapske studente općenito koji su studirali u Sarajevu i koji bi svaki put dolazili da navijaju za Bosnu kada bi ona igrala protiv nekog od izraelskih klubova. Uvjek su ove utakmice bile jako uzbudljve pogotovo kada bi se igralo u maloj dvorani Skenderije.

Dovoljno sam star da pamtim gotovo sve generacije Bosne od one predvođene rahmetli Kinđetom pa da one predratne sa Nenom, Avdijom, Dževdom dok nije otišao u Cibonu, Radulovićem, Bukvom itd. Pamtim i svoju dječačku sreću kada je jedne subote, vrlo brzo nakon Grenobla, rahmetli Kinđe došao u moju osnovnu školu kao i njegovog autograma na nekom izviđačkom vodiču koji mi se tada prvi našao pri ruci. Na jednoj stranici je bila isprintana crvena ruža, a do nje na bjelom djelu te stranice Kinđetov potpis. Taj list papira je junački izdržao sve selidbe pažljivo čuvan, sve dok nekada tokom rata nije junački položio svoj život kao papir za potpalu peći bubnjare. Sada mi iz ove perspektive to izgleda kao simolično spaljivanje mojih uspomena vezanih za Bosnu sa kojom sam odrastao i koja mi je bila bitna kao i članovi moje najbliže porodice. Nestali su fizički artefakti te ljubavi i ostale su samo uspomene koje blijede sa svakom novom godinom na mojim leđima.

Dovoljno sam star da se sjećam priče za koju ni dan danas ne znam da li je istinita ili samo dobro smišljena anegdota. Pričalo se da su Rašu Radovanovića vodili kod Gordane Magaš na ples da mu poprave kordinaciju pokreta, jer je bio izrazito nezgrapan na početku karijere kada je došao iz Nikšića. Kasnije je ispod ruke provlačio loptu gorostasnom Tkačenku i postizao vrlo elegantne koševe. Kako god bilo hvala ti Gordana makar za iluziju koja živi u mojoj glavi.

I poslije rata sam išao dosta redovno na utakmice i svjedočio usponima i padovima Bosne. I dalje sam je volio, ali to više nije bila ona moja Bosna sa kojom sam odrastao. Nije kriva Bosna, a nisam kriv ni ja. Jednostavno se sve promjenilo. I klub i grad i država. Svima nama je rat napravio nepopravljive promjene.

Prije održavanja ove, ispostaviće se na žalost istorijske sjednice, znao sam kakav je plan jer su neki moji prijatelji članovi skupštine kluba. Umiranje Bosne je trajalo dugo i ona je umrla u teškom hropcu. Kaže se za ljude koji teško umiru da kaju grijehe. Svoje ili tuđe. Za mene je način na koji je umirala Bosna samo potvrda toga. Siguran sam da je svojom teškom i dugotrajnom bolešću kajala naše grijehe za sve što smo joj uradili od rata do danas. Patila se i jako teško umrla kajući sve naše zablude i želje da budemo veći nego što smo to mogli biti. Najčešće nevini najviše pate. Nisam plakao čak nisam bio ni previše tužan taj dan, tu srijedu kada se održavala sjednica. Učinilo mi se da je licemjerno biti tužan u srijedu, ako u utorak, dan pred skupštinu, zaokupljen svakodnevnim preživljavanjem, nisam ni pomislio na skupštinu niti mi je Bosna bila na kraj pameti kao ni većini onih koji sada za njom jako i bučno žaluju optužujući sve i svakog za propast Bosne. Tipičan duh palanke koji je preplavio ovaj grad. Nije samo Bosna umrla u ovom gradu. Umrlo je mnogo drugih sportskih klubova, ali ni jedan od njih nije bio ono što nam je bila Bosna. Da se ja nešto pitam (ali na žalost ili sreću se ništa ne pitam) na njen grob bih postavio stećak. Smrću Bosne nestao je jedan možda i najvažniji simbol našeg grada iz njegovog najsretnijeg vremena još od trenutka kada je Princip ubio Ferdinanda, Tih deset godina koje počinju negdje početkom druge polovine sedamdesetih godina prošlog vijeka i završavaju se sa olimpijadom su najuspješnije godine ovog grada u svakom pogledu, a upravo je Bosna najsjajniji simbol tog perioda.

Ovo sam počeo pisati kao obični post, sa željom da repliciram nekim koji su već nešto napisali, ali je nekako raslo i pretvorilo se moje intimno opraštanje od Bosne kakvu sam znao, volio i uz koju sam odrastao. Sve ovo što će se dešavati u budućnosti neće biti moja Bosna. Ovo ne znači da Bosna Royal ne treba postojati niti da je možda u budućnosti nećemo zavoljeti i bodriti uključujući i mene. Tom novom klubu želim sve najbolje, puno godina postojanja i što je moguće više titula, ali će za mene on uvijek biti Royal kako se god bude zvao. Prava Bosna može biti samo jedna kao i što je samo jedan pravi Valter, dok su svi drugi lažni.....

bila jednom jedna Bosna.

[staragarda]

ovu temu mozete pod kljuc lagano
GAME OVER

[storm_raider]

Zbogom Bosno... meni ces u srcu uvijek ostati lijepa. Zbogom legendo.

[frenki]

ne znam skroz situaciju, ali očito je da je uprava u vrijeme konakovića balahala, lako je biti menager s kreditima tuđim.i ostavljenim u amanet. ne znam je li istina da je konaković istovremeno bio i na funkciji u kk bosna i agent miškove agencije koja dobavljala, uglavnom, igrače u bosnu? ako je bio, to je sukob interesa, i samo to je dovoljno.

[MortemHz]

.

[BitiSrcemVezan]

"Naše vjerne navijače, simpatizere i ljubitelje košarke obavještavamo da nakon dopisa poslanih FIBA-i ista nam je izašla u susret i odobrila dodatno vrijeme da se iznađu rješenja za slučaj Vučurović. Rok za rješavanje tog slučaja je 12. decembar. Ovim putem se zahvaljujemo krovnoj kući košarke na njihovom razumijevanju za situaciju u kojoj se našao naš klub u nadi da ćemo uz zajedničko djelovanje svih ljudi kojima je stalo do kluba to vrijeme iskoristiti na najbolji mogući naći i spasiti ponos i simbol grada Sarajeva", kazao je Krupalija.

KK Bosna će nastaviti tehničko-poslovnu saradnju sa KK Royal Jelly što znači da će u narednim utakmicama Lige 10 najmanje do 12. decembra takmičenje igrati KK Bosna Royal Jelly i za sada neće doći do raskida saradnje.

Dakle, novi rok je 12. decembar. Direktor djeluje optimističan, a, iskreno, i ja sam.

KO JE NAŠA LJUBAV

[fico]

BOSNA, BOSNA!

[BitiSrcemVezan]

sad imamo dvije teme, ko ćeskina i prava bosna birvaktile

[fico]

sad imamo dvije teme, ko ćeskina i prava bosna birvaktile

Bitno je da se održava ime BOSNA
Izgleda da nam je suđeno da malo padamo, malo rastemo... Al' odustati nećemo

[MortemHz]

Košarkaški klub Bosna Royal Jelly dobio je dozvolu od FIBA-e da u naredne tri sedmice riješi problem oko dugovanja nastalih prema Nikoli Vučuroviću.

Damir Krupalija i crnogorski košarkaš sastali su se jučer, a igrač je bio vrlo korektan u svojim zahtjevima i očekuje se da će se prevazići trenutno stanje, na obostrano zadovoljstvo.

U rješavanje cjelokupne situacije uključio se i Kanton Sarajevo kao i Gradska uprava koje se odlučile stati iza košarkaškog kolektiva koji je do prije nekoliko dana bio pred potpunim gašenjem.

Interesantno je da su i određeni privredni subjekti odlučili stati iza Studenata, a kako nam je rečeno sve bi trebalo biti konkretizirano i riješeno tokom naredne sedmice, kada će biti organizirani sastanci s predstavnicima kluba, što je svakako još jedan pomak naprijed.

Više informacija bit će poznato tokom naredne sedmice.

BOSNA

[Mister No]

sad imamo dvije teme, ko ćeskina i prava bosna birvaktile

USD Bosna I KK Bosna
Bukva je I tad bio supak, igrao za cesku. ..

[ASD]

sad imamo dvije teme, ko ćeskina i prava bosna birvaktile

Ko se moze sjetiti koliko je taj cirkus trajao, mislim da je KK Cesko osnovan 1993.godine, a doslo je do fuzije sa KK Bosnom 1995.godine, nesto sa fuzijom nije dobro proslo pa su bile dvije Bosne, jesam li upravu?

[Mister No]

Ko se moze sjetiti koliko je taj cirkus trajao, mislim da je KK Cesko osnovan 1993.godine, a doslo je do fuzije sa KK Bosnom 1995.godine, nesto sa fuzijom nije dobro proslo pa su bile dvije Bosne, jesam li upravu?

Tako nesto pa je , ako se dobro sjecam, sud na tuzbu USD-a ukinuo ceskinu I vratio naziv KK Bosna pod okrilje drustva 97-e.Kako me samo Bjelan nervirao ...

[MortemHz]

Ja dobio takvu informaciju,samo prenio. I meni je rečeno "najvjerovatnije u 17:30 i vjerovatno u maloj sali"

Pa dobro ako ne bude zainteresovanih pustit ce 2.500 u prodaju i to je to.

[BosnianKingdom]

Ja dobio takvu informaciju,samo prenio. I meni je rečeno "najvjerovatnije u 17:30 i vjerovatno u maloj sali"

Pa dobro ako ne bude zainteresovanih pustit ce 2.500 u prodaju i to je to.

Samo se nadam da neće biti problema sa kartama. Ustvari, nadam se da ce biti problema i da će ipak biti u velikoj sali i da će biti 5.000.

[fico]

Svaka cast Studentima na novoj pobjedi. Posebno treba pohvaliti Miljana Sarica, odlicno koristi priliku i bori se maksimalno. Kerimu Dragolju treba dati vise sansi, pogotovo Harisu Delalicu. Bosna mora ulagati u mlade igrace.