svaki put kada odigramo dobru utakmicu, obicno narednu kiksamo. svaki put kada dovedemo nekog ekstra talenta i vezemo se za njega, obicno taj bude transferovan vec iduce ljeto. ako bi odigrali sezonu sa rekordnim brojkama, juventus bi bio tu da uradi jos bolji posao i posere se u cejf. ako ne juventus, onda inter svakako. svaki put kada se desi nesto prelijepo, odmah po defaultu slijedi neka losa vijest koja te prizemlji i splasne euforiju. sto bi nas narod rekao: ''nikako da spojimo dva dobra.''
tako i ovaj put. taman kada smo mogli uzivati u najbolje odigranoj evropskoj utakmici u posljednjih ne znam ni ja koliko godina, morala nas je docekati vijest oko florenzijeve nove operacije. ne znam za vas, ali meni je tesko pala jer mi je to jedan od najdrazih igraca u nasem dresu, a i cinjenica je da bi u trenutnoj formaciji i sistemu koju igramo procvjetao kao igrac i ponudio toliko toga. jednostavno kada pogledas koliko prostora ima na toj desnoj strani i koliko toga bruno peres ne radi, moras se sjetiti florenzija i pomisliti kako bi taj bombardovao i suteve i centarsuteve i utrcavanja i sta sve ne, a da ne pisem o tome koliko bi nam njegova univerzalnost dozvolila kombinacija u sredini. ma sta sredini, cijeloj formaciji jer imam osjecaj na gol da ga stavimo on bi tu poziciju ucinio svojom.
steta za ovo. stvarno steta, ali strootman se vratio, vratice se i ale
