Post
Postao/la FanVitez » 07 mar 2017, 12:08
Vitežani, ali i brojni sportski prijatelji svim srcem uz Marka Jevtića
Teška ozljeda nogometaša Marka Jevtića kao malo koji događaj u posljednjih desetak pa i više godina Vitežane je digao na noge. I ne samo one koji vole nogomet i NK Vitez, nego i druge građane koji Marka i ne poznaju nego su od prijatelja, susjeda, putem medija…, čuli i saznali samo lijepo o ovom vrijednom i skromnom mladiću koji je u subotu, na utakmici Vitez – Čelik doživio tešku ozljedu i ostao bez lijevog bubrega.
Ova teška ozljeda u jednom trenutku je i Markov život ugrozila. A izvjesno je, ovo je i kraj nogometne karijere ovog vrsnog nogometaša, vrhunskog profesionalca, gospodina u kopačkama, kako su ga znali označavati i titulirati, koji je igrom na terenu, a i izvan terena, plijenio pozornost korektnošću, sportskim i građanskim ponašanjem u svakoj prilici.
No, ozljeda s teškim posljedicama koju je Marko doživio, otvorila je i niz pitanja na koja uglavnom nema odgovora. Jer, većina nogometaša, kada je nogometni bosanskohercegovački profesijonalizam u pitanju, u relativno kratkoj nogometnoj karijeri, na kraju nogometnog puta su bez ikakvih novčanih ušteda a pred njima je neizvjesna budućnost – što, kako, kuda… dalje kroz život? Odgovora na ta pitanja nema, ustvari nitko od relevantnih organizacija i institucija ih i ne traži, nema nogometnog sindikata…, a mladi nogometaši i njihovi roditelji „sanjaju“ svoje, u najvećem broju nikada nedosanjane snove. I ubrzo ih buđenje iz tih snova vrača u surovu stvarnost.
Markova nesreća samo je povod ovakvim razmišljanjima i konstatacijama, jer on je i inače bio blizu završetka svoje lijepe i za bosanskohercegovačke prilike solidne nogometne karijere koja mu je materijalno ipak vrlo malo dala. No, otvorila mu je neke nove vidike – želju ostati u nogometu. Jer nogomet mu je bio ljubav, od nogometa je živi petnaestak godina, a već ranije, prije nesreće koja ga je zadesila, odlučio je da će mu nogomet biti životna egzistencija i u budućnosti. Naime, Marko se već odavno opredijelio za ostanak u nogometu, za nogometno školovanje, rad s mladim naraštajima, a kasnije…, bude li sreće i sa seniorima, možda i u Vitezu koji je zavolio, a ovaj grad, njegov NK Vitez i njegovi žitelji mu na isti način uzvraćaju.
A to se najbolje vidjelo u subotu navečer, u nedjelju, ponedjeljak… kada se rukovodstvu NK Vitez, osobno ili putem društvenih mreža, javljali znani i neznani, stotine ljudi koji su nudili pomoć. A kako je u nedjelju ujutro rekao Markov prijatelj, klupski volonter, Vitežanin Svjetlan Marković „za pola sata mogli smo napuniti dva autobusa Vitežana spremnih putovati u Zenicu i za Marka dati krv“.
Stigao je u nedjelju u Vitez Markov otac i sestra i dvojica njegovih prijatelja iz Loznice, a ugostio ih je otac Markovog suigrača i kapetana NK Viteza, Tonija Livančića. Markova sestra i prijatelji vratili su se kući, otac je ostao da bi bio uz sina, a po izlasku iz bolnice i Marko će biti, bar jedno određeno vrijeme, gost obitelji Livančić koji imaju restoran i vrhunske smještajne kapacitete.
I dalje se javljaju Vitežani spremni pomoći i na druge načine, a jedan ugledni Vitežanin kazao je Markovu ocu, sestri i prijateljima, da je spreman na sebe preuzeti financiranje Markovog školovanja na bosanskohercegovačkoj nogometnoj Akademiji. Nogometni klub Vitez, jasno je poručeno, uz svog je nogometaša Marka u svakom pogledu i tu, nema dvojbe, problema neće i ne smije biti. No, treba reći, ne javljaju se samo Vitežani spremni pomoći, nego i Zeničani, jer je Marko nastradao u utakmici s njihovim klubom, Čelikom, ali i građani iz mjesta gdje je Marko ranije igrao… I može se reći da ova tragedija, s teškim posljedicama, prerasta u jednu lijepu toplu ljudsku priču koja će, nadaju se mnogi, ipak završiti s hepiendom. A Marko je, nije to kurtoazija, to i zaslužio. Ljudi vide, cijene, poštuju i onda sve to ljudski valoriziraju.
TH 1950
Ja te volim,ja te volim Hajduceee.....