Kolumne Monolog (ili možda dijalog)

[atko]

@NoName
Znam ko je Hadžijahić, u pravu si, on je disaster, ali de mi reci, ipak si iskusniji, da li je on prenosio i boks ili se tu radi o nekom sasvim drugom tipu?

Nisam ni Topalbećirevića naveo u ovom, ali njegov glas sam samo čuo na ovogodišnjem El - Clasicu i to je to.

Poslije rata boks je prenosio Kemal Baluković, a liku sa istom bojom glasa koji je prenose vršio prije rata zaboravio sam ime.

[atko]

@NoName
Znam ko je Hadžijahić, u pravu si, on je disaster, ali de mi reci, ipak si iskusniji, da li je on prenosio i boks ili se tu radi o nekom sasvim drugom tipu?

Nisam ni Topalbećirevića naveo u ovom, ali njegov glas sam samo čuo na ovogodišnjem El - Clasicu i to je to.

Poslije rata boks je prenosio Kemal Baluković, a liku sa istom bojom glasa koji je prenose vršio prije rata zaboravio sam ime.

E sad se sjetih, Dragan Nikitović se zvao.

[Neutral]

Lijepa i dobra kolumna. Pratim i tvoje komentare na nekim temama. Vidim da si na jednom visokom nivou, te da si jedan od boljih forumaša. Samo tako nastavi. Od pismenosti, objektivnošću, te tolerancije . Odlično, samo tako nastavi.

[Monolog]

@Neutral

Hvala jarane, moram(o) se nekako ispucati, a puštanje prstiju da rade šta im je volja, je najbolji način s obzirom na vremenske (ne)prilike.

Btw, nek si se vratiJo, samo zakasnio si kada su mi trebali poJeni pojedinih igrača.

[NoName]

@NoName
Znam ko je Hadžijahić, u pravu si, on je disaster, ali de mi reci, ipak si iskusniji, da li je on prenosio i boks ili se tu radi o nekom sasvim drugom tipu?

Nisam ni Topalbećirevića naveo u ovom, ali njegov glas sam samo čuo na ovogodišnjem El - Clasicu i to je to.

Hadžijahić ti je prenosio sve, od šaha do američkog fudbala Ali, meni je nekako ostalo u sjećanju da je on stalno radio neke ženske sportove, dali rukomet ili odbojku i, makar sam ja stekao takav dojam, da se čovjek stalno oblizivao Al' nije mu zamjeriti. Čak je on bio i glavni urednik sportske redakcije jedno vrijeme.

Kako reče jedan od prethodnika, boks je uglavnom radio Kemal Baluković, mada mislim da je i Hadžijahić imao upliva u te vode ponekad. Mada ni Baluković nije bio nešto posebno bolji od Hadžijahića, manje je griješio doduše, ali je imao takav glas da nikad nisam uspio gledati meč dalje od 1. runde - uvijek bih zaspao

[Neutral]

@Neutral

Hvala jarane, moram(o) se nekako ispucati, a puštanje prstiju da rade šta im je volja, je najbolji način s obzirom na vremenske (ne)prilike.

Btw, nek si se vratiJo, samo zakasnio si kada su mi trebali poJeni pojedinih igrača.

Bože zdravlja, pa sljedeće sezone ti ako Bog da pomognem, ako naravno to želiš.

No, pokušaj napisati svake sedmice poneku kolumnu, jer jedna dobra rečenica na ovome forumu je bolja od 10-tak postova raznovrsnih osoba koji pokušavaju kvarite sve moguće sportske diskusije.

[Mister No]

@Monolog

Prilično dobro si secirao stanje u sportskom novinarstvu na televizijskim stanicama iako nije ništa bolje ni na radiju ni u printanim medijima.O Marjanu imam slično mišljenje kao i No Name i tu se ne bih složio sa tobom.

Ono što me malo čudi jeste opčinjenost i usporedba ( stekao sam takav dojam ) sa komentatorima na HTV-u iako ni oni ,izuzev par njih ( Vela, Cvitković , Sušec )nisu nešto posebno mada su moram priznati , globalno posmatrano, daleko ispred naših.Blažičko i njegova opčinjenost pojedinim klubovima jasno kazuju kakav komentator ne treba da bude.

Ja se sjećam situacija netom po završetku rata , kada su radili na, tada tvBiH, pored već pomenutih Hadžijahića i Bahe, Advan Repak, Admir kapo, Ahmed Burazerović ili tako nešto te još gomila likova prolaznika.Dešavalo se da ljudi prenose kao da rade u sistemu 12 sati radim 24 sata odmaram pa šta me zakači.Sjećam se tamo 97-e Burazerović je prenosio turneju 4 skakaonice i nije znao nijednog takmičara, izuzev imena i prezimena , do tamo 40 i nekog i kada se pojavio Ari Peka Nikola njegovoj sreći i uzbuđenju nikad kraja jer zna nešto i o nekom od njih.

Mene je recimo negativno iznenadio Eurosport Srbija lošim izborom komentatora, barem najgledanijih sportova.Ima onaj lik što prenosi Bundesligu na Eurosport 2 , taj zamijeni Trochovskog i Ze Roberta a Vedu Ibiševića je zvao Vedid, Vehab, Vahid,Vedin.

[Virtu4l]

Marjan nas je poprilično podijelio. Mislim da je on svjestan situacije i sada se trudi da priča bez prestanka tokom čitavih 90. minuta plus sudijska nadoknada, jer misli da mu je to trademark.

Bez obzira na sve, mislim da je Šuko trenutno najbolje što imamo u ponudi (Marjana ne mogu definisati), na stranu greškice i subjektivnost u pojedinim momentima, ugodan je za slušati i što je najbitnije nije dosadan.

[NoName]

@Monolog

Prilično dobro si secirao stanje u sportskom novinarstvu na televizijskim stanicama iako nije ništa bolje ni na radiju ni u printanim medijima.O Marjanu imam slično mišljenje kao i No Name i tu se ne bih složio sa tobom.

Ono što me malo čudi jeste opčinjenost i usporedba ( stekao sam takav dojam ) sa komentatorima na HTV-u iako ni oni ,izuzev par njih ( Vela, Cvitković , Sušec )nisu nešto posebno mada su moram priznati , globalno posmatrano, daleko ispred naših.Blažičko i njegova opčinjenost pojedinim klubovima jasno kazuju kakav komentator ne treba da bude.

Ja se sjećam situacija netom po završetku rata , kada su radili na, tada tvBiH, pored već pomenutih Hadžijahića i Bahe, Advan Repak, Admir kapo, Ahmed Burazerović ili tako nešto te još gomila likova prolaznika.Dešavalo se da ljudi prenose kao da rade u sistemu 12 sati radim 24 sata odmaram pa šta me zakači.Sjećam se tamo 97-e Burazerović je prenosio turneju 4 skakaonice i nije znao nijednog takmičara, izuzev imena i prezimena , do tamo 40 i nekog i kada se pojavio Ari Peka Nikola njegovoj sreći i uzbuđenju nikad kraja jer zna nešto i o nekom od njih.

Mene je recimo negativno iznenadio Eurosport Srbija lošim izborom komentatora, barem najgledanijih sportova.Ima onaj lik što prenosi Bundesligu na Eurosport 2 , taj zamijeni Trochovskog i Ze Roberta a Vedu Ibiševića je zvao Vedid, Vehab, Vahid,Vedin.

Vidi se da čova ima "No" u njegovom nicku . Svaka čast! Najbolji je sistem 12/24 hahaha

[Monolog]

@Mister No

Ivana Blažička sam uzeo zbog formule 1, a ne zbog glupiranja kada su u pitanju klubovi poput Dinama i Liverpoola, jer dotični svršava kada se spomenu ova 2 kluba. Hm, ovdje stavih i Miću Dušanovića samo zbog toga što mi je on broj jedan kada je u pitanju tenis(ali to sam ti već rekao). Evo, nećemo računati taj postratni period, ali ja opet ne mogu pronaći nekog na našim tv-kućama da je bolji od gdina Sušeca starijeg. Naravno, razumijem ja da je BHT znatno lošija po pitanju financija spram HTV-a, ali ne mogu da shvatim da se naši sportski popratni programi(emisije prije i poslije neke utakmice)nisu promijenili u posljednjih x godina.
Kada su u pitanju likovi na Eurosportu, hm, ne znam imena dvojca koji je radio curling ove godine(oni su prošle godine prenosili kvalifikacijske utakmice za SP), a njima skidam kapu(što zbog informisanosti, to zbog interesantnih, ponekad sarkastičnih komentara na račun neke sitaucije na terenu), a ovi koji trenutno prenose Bundesligu su dno dna. Ne znaju razlikovati igrače, ne izgovaraju tačno njihova imena i prezimena, a o "davljenju" prilikom prenosa se mogu napisati brojni romani.

@Virtual

Da, i ja sam mišljenja da je Šuko naš najbolji sportski komentator, a to je on nebrojeno puta pokazao.

[Monolog]

E ovo je Bosna(na moju veliku žalost)

Sjeća li se neko priča o Zmaju od Bosne? Ne mislim na fudbalski klub iz mog rodnog grada, već na velikog i neponovljivog Husein-kapetan Gradaščevića. Vjerovatno znate da je on bio pokretač(dobro, jedan od pokretača)bune za nezavisnost Bosne, države koja nam je majka i otac i ko zna šta još. Da se razumijem, ne želim pisati o historiji, ali nisam se mogao suzdržati te ne spomenuti ovakvu ljudsku veličinu koja se rodi jednom u x godina. Pitate se zašto ga spomenuh? Pa, da vam odgovorim onda. Dakle, dotični velikan je predvodio vojsku koja se borila protiv mnogo jačih Turaka(onih koje vi zovete braćom). Da ne duljim dalje, jer o ovoj ljudskoj veličini bi se mogli napisati romani, a ne ovako kratak tekste kojeg ja planiram napisati, reći ću zašto mi je on u ovim teškim vremenima pao na um.

Dakle, svi smo mi svjedoci nepravednog i neljudskog ponašanja prema jednoj ljudskoj veličini kakva je Marjan Mijajlović(Da se razumijemo, ne poredim ga sa Husein-kapetanom Gradaščevićem). Sramotni potezi "onih tamo", jedan poziv nacionalistički nastrojenoj tv-kući i desi se jedna od najvećih nepravdi u posljednje vrijeme. Da budem iskren, nisam iznenađen, jer su nam te x osobe(ne želim prljati tekst spominjući njihovo ime) nebrojeno puta dokazale od kakvog su materijala sačinjene. Ah to prokleto zrno(dobro, nije zrno, ovo je nešto mnogo veće od toga) nacionalizma. Zašto se isto nalazi u sportu? Zašto? Zar nije dovoljno što se svakodnevno susrećemo sa nacionalizmom? Meni jeste, ne znam za vas!

Ostavimo simpatije po strani, uključimo mozak i zapitajmo se da li je ovo normalno? Da li su oni toliko pametniji od nas(sumnjam da jesu, ali...)?! Pa je li iko povjerovao da je Marjan skinut zbog toga što je davao previše informacija koje su, kako pojedini misle, bespotrebne? Nadam se da nije, jer to bi samo pokazao intelekt dotičnih osoba. Nije li sramotno skinuti najboljeg komentatora na prokletom POLUVREMENU zbog "boje glasa"? Naravno, ovdje se ne radi o boji glasa, već o nekim drugim bojama. O prokletim bojama koje su obilježile moju i vašu mladost. Da, to su one poznate: crvena, zelena i plava. Znate li ih?

Uh, znam da govorim/pišem nepovezano, ali morate me razumjeti - isfrustriran sam. Zašto, zapitaćete se? Pa ne toliko zbog ovog (ne)djela, već zbog nepodržavanja svog kolege. A to je ono što nam je svima prijeko potrebno. Okreću li vam prijatelji leđa? Naravno da ne okreću. Dozvole li vam vaše kolege da "virnete" u njihov rad na ispitu, ili na kontrolnom(ovo za one mlađe). Pa naravno da dozvole(ne računam one iz prvih klupa ), jer, ruku na srce, sa vama su u istom sosu; i oni su nekad nespremni, umorni, te u škripi sa vremenom, zar ne? Naravno, Marjan je ostavljen na cjedilu od tzv. kolega? Eeee, prokletnici jedni. Ok, znam da je u čovjekovoj krvi da se boji konkurencije, da teži savršenstvu(koje ne postoji), da ne preza ni od čega da bude najbolji, ali jeste li pročitali podebljanu riječ u ovoj rečenici? Da, upravo ta riječ. Čovjek, čovjek, čovjek. Nije li humanost ono što bi nas trebalo razlikovati od barbara? Naravno da jeste. No, kako stvari stoje, danas su ti barbari brojniji od ljudskih bića. Sramoto Božja. Sramoto.

Opet skačem, ali ne mogu si pomoći. Dokle ćemo biti robovi u vlastitoj državi? Dokle ćemo biti fini prema onima koji nas bičuju, prema onima koji nam dnevno daju koru hljeba i čašu ustajale vode? Dokle ćemo gorjeti u sebi, a ne izgorjeti u ostvarivanju svojih prava? Dokle ćemo samo sanjati određena prava? Dokle ćemo proklinjati sebe što šutimo? Zar smo od neustrašivog Zmaja od Bosne došli do običnih kukavica? Kako stvari stoje - JESMO.

Ah Bosno, Bosno, Bosno. Zar je ponosna i prkosna Bosna postala ovo što jeste?

Veliki Huseine, znam da se okrećete u mezaru što smo ovo dopustili, ali iskreno se nadam da će se iza ugla pojaviti neko poput tebe i izvesti nas iz ovog sra*ja. Da. Nadam(o) se...

[Neutral]

Lijepo napisano, no meni nije toliko taj Gradaščević "dobar".

[helmet]

Ko ti je dobar ? Lik koji nam je obećao zlatne kašike ? Ne znam što si uopće to spomenuo.

[the scouser]

Nisam dosad citao ove tekstove,ali evo sad sam u 15 minuta procitao sve,pa sam jos jednom ponovio.Odlicni tekstovi,prosto "klize",nevjerovatna citljivost.Nadam se da ce ih bit' jos,i da ce te tastatura jos koji put "zasvrbiti".

[NoName]

Bravo drugar, lijepo napisano

[Monolog]

Borba? Šta je to?


Dugo ne uzeh olovku i papir. Predugo, da budem iskren. Zašto? Ne znam. Jednostavno, teško mi je prepustiti se valu osjećaja i tako pokazati svoju slabost. Da, ta divna, prokleta slabost. Nešto što obilježava ljudski rod. Znate to, zar ne? Svi smo mi slabići, iako svim silama nastojimo to sakriti od javnosti.

Moram priznati da me @taktičar(indirektno)nagovorio da nastavim sa pisanjem te ga ovom prilikom i pozdravljam.

Svi smo mi svjedoci neuspjeha naših reprezentacija u posljednjih nekoliko dana. Košarkaši su dobili besplatnu lekciju od Mađarske(poslije i od Velike Britanije), fudbaleri, pak, bivaju poniženi od strane Katara, dok su mladi fudbaleri nes(p)retno izgubili od reprezentacije Mađarske. I, gle čuda, ovi golobradi mladići koji igraju pod palicom fudbalske neznalice Tulića su jedini(uz košarkaše protiv VB) koji su ostavili srce na terenu. Ostavili, no nisu mogli više. Njima kapa do poda; izgleda da su oni ti koje s pravom možemo nazvati patriotama.

Da se razumijemo, u ovom tekstu neću iznositi svoje mišljenje kada su taktike selektora u pitanju(odnosi se na sva 3 selektora: Hadžića, Sušića i Tulića). O izboru sportista, o taktičkim varijantama i o (ne)dizanju morala je već sve rečeno, a ne želim zvučati poput pokvarene ploče. Uostalom, nisam ni kompetentan da sudim o tome(ko bi rekao, jer, poznavajući nas, imamo jednak broj trenera i stanovnika?). Ali mogu suditi o sportsko-ljudskim(moram priznati da sam prvi put upotrijebio ovu složenicu)kvalitetima našim igrača.

Volja, zalaganje, borba, trud, emocionalnost? Da li ste primijetili neku od ovih osobina kada su naši reprezentativci u pitanju(izuzev fudbalera U-21 reprezentacije)? Ne brinite, nisam zaboravio ni partiju naših košarkaša protiv Velike Britanije; tu sam vidio odlučnost i borbu do posljednjeg daha.

Dakle, da se vratim na pitanje. Da li ste primijetili neku od ovih osobina kada su naši reprezentativci u pitanju? Ja nisam. Moram priznati da me to izgriza! Uništava! Razumljivo je da je u ljudskoj prirodi konstantno se takmičiti sa svima pa tako i sa svojim klupskim/reprezentativnim/kolegama. No, moraju li statistički parametri biti važniji od uspjeha? Od obraza? Hm, kad smo mi u pitanju, izgleda da moraju. Zar su naši reprezentativci operisali znojne žlijezde ili su iste, ne daj Bože, izgubile svoju funkciju pa ne luče znoj? Zar je u nogometu zabranjen klizeći start? Pitanja na koja mi znamo odgovore, ali svaki normalni gledalac se naprosto zapita i pomisli da su, u ovih mjesec-dva, promijenjena pravila.

Zar postoji veća satisfakcija od igranja za reprezentaciju? Državu(kakva god da je)koja ti je majka? Državu gdje si prvi put progledao, prohodao, nasmijao se, zaplakao? Izgleda da postoji, no samo kod naših sportista. Nije li sramotno da jedan Domerchant ostavlja srce na terenu, te da diže ruke prema nebu kada pogodi tricu, a da pojedinci šetaju terenom poput zvijezda na crvenom tepihu na SFF-u? Znaju li oni za sram? Predstavljati svoju zemlju na onakav način je sramno i krajnje bezobrazno. Zar se reprezentaciji pristupa kao prema terminu za rekreaciju? Statiranje, poziranje uz širenje ruku nije fudbal, niti će ikada biti. Pitam se jesu li naši igrači čuli za termin "izgorjeti od želje"? Ma, ne znam zašto postavih ovo pitanje, kada znam(o) odgovor. Naravno da nisu.

Danas pročitah jednu stvar: "Kvalitet se pristupom može nadoknaditi, ali pristup kvalitetom ne". Moram priznati da je gospodin @Amho bio u pravu. Naši su u utakmicu ušli samo da odigraju. Želji, zalaganje i trud su ostavili u klubovima za koje nastupaju. Žalosno, ali istinito. Dokle god smo takvi(da ne kažem nikakvi), nećemo napraviti ništa vrijedno spomena. Apsolutno ništa. Igrači za kojima se otima pola Evrope su bili nevidljivi. Zašto? Je li neko natjeran nositi dres reprezentacije? Toliko pitanja, a ni na jedno od njih se ne nazire odgovor.


E Bosno, Bosno, u šta su se pretvorili ljudi kojima si podarila život?! Zar si svima bila maćeha? Izgleda da jesi. Izgleda da jesi.

[Mister No]

@Monolog

Čudi me da postavljaš takva pitanja ( iako su na mjestu ) kada mislim da i sam znaš odgovor.Osvrnuću se na odnos prema državi.

Pogledaj odnos običnih ljudi, komšija, rođaka prema državi BiH i sve će ti biti jasno.Svi gledaju da je zajebu na bilo koji način, ne plaćanjem obaveza prema njoj, uzimanjem od nje ono što ne zaslužuju , itd....Običan svijet ne zna šta je i nema kult zvani ljubav prema državi te kako bi imali oni.

Koliko ljudi danas zna šta je bilo 27.07.1941 ili 06.05.1992 itd..Živio sam u Jugoslaviji nepunih 16 godina i tada se nisu mogle dešavati ovakve stvari jer je bila izražena ljubav prema državi ( barem tamo do 89-e).Onda se nisu mogle dešavati ovakve stvari o kojima ti pišeš, no danas je i vrijeme drugačije mora se priznati.

Razumijem tvoju frustriranost no moj ti je savjet što hitrije pređi preko nje....Pogledaj situaciju 03.10.2010 i koliko ljudi ne misli glasati pa će ti se odgovor sam dati.

[Taktičar]

Hvala što na mene malo prebacuješ odgovornost za nastavak pisanja tvoje kolumne. Rado prihvatam svoj dio krivice : ) Nažalost sadržaj teksta razotkriva glavnog krivca za ovaj posljednji tekst: neadekvatno zalaganje na terenu u borbi za nacionalne boje. Ja sam jedan od onih koji lahko opraštaju manjak kvaliteta, ali nikako nedostatak borbenosti. Pogotovo kada se radi o reprezentativnim selekcijama naše domovine.
Ja odgovorno tvrdim da bih u dresu BiH u slučaju potrebe bio u stanju nekome od protivnika odgristi uho (poput Tysona), a rizikovati svaki dio svoga tijela. Ali to sam ja, neko ko nije imo dovoljno kvaliteta da se probije do tih visina gdje bih svoju tvrdnju mogao u praksi pokazati. Mislim da upravo u tom grmu leži zec. Kvalitet i borbenost su najčešće dijametralne suprotnosti. Onaj ko ne posjeduje neki viši stepen kvaliteta pokušava to komplementirati dodatnom borbenošću, dok oni koji (misle da) imaju kvalitet pokušavaju se osloniti isključivo na njega. Rijetki su oni koji u velikoj mjeri spajaju ova dva parametra.
U slučaju naših reprezentacija (košarkaške i nogometne) se često očitava simptom precjenjenosti vlastite vrijednosti što rezultira manjkom borbenosti, jer eto kvalitetni smo dovoljno da ćemo sigurno pobijediti. Naši reprezentativci su članovi velikih klubova i cijena nekih prelazi granice razuma. Pa naravno da će Katar (u nogometu) i Mađarska (u košarci) pasti bez opaljenog metka.
I onda dobijemo šamarčinu od koje nam se dugo manta u glavi.
Nerealni smo svi. Mediji koji prenose sve moguće glasine i lože navijače, a ovi nasjedaju na sve to pa onda nose igrače na pijadestalu, koji su na kraju krajeva samo obični ljudi pa se i oni sami ufuraju u svoje navikane sposobnosti. Na kraju imamo nekoliko igrača koji zaista imaju kvalitet i ostatak koji eto samo što se nisu popeli na isti nivo, fali im još zehra što bi se reklo. I šta onda na kraju imamo? Imamo u našim očima tim zvijezda. A rekoh već kakav je po nekom nepisanom pravilu uzajamni odnos kvaliteta i borbrnosti. Zvijezde izađu na teren i onda i mi i oni očekujemo veliku predstavu, ali na površinu isplivaju prave slike i svi se razočaramo jer niti vidimo kvalitet niti borbenost.
Ta borbenost se sporadično pojavi kada nas autsajderi pobijede i onda nailazimo na baš uočljivo jačeg protivnika. Ima to u tom slučaju često neki šok-efekat pa onda ko protiv Velike Britanije odigramo iznad mogućnosti.
Da se razumijemo, ja u svu ovu priču redovno uključujem i stratešku stranu igre, ali ovdje je malo pojednostavljujem radi izoliranja poente: fali nam svima malo više realnosti u samoprocjenjivanju.

[Monolog]

@Mister No

Razumijem šta želiš reći i to svakako stoji, ali mladi ljudi imaju(možda su neki imali)svoje uzore među onih 11 na terenu. To je ono što me boli, razumiješ. Promjena koju ti i ja činimo je minimalna u odnosu na onu koju bi trebali činiti javne ličnosti. Ja nisam imao tu čast da živim u Jugoslaviji, tako da o istoj znam samo ono što sam pročitao te preko priča od moje majke. No, svako je to vrijeme drugačije vidio(što je razumljivo), ali mislim da će svi podvući te tvoje riječi da se ovo nije moglo desiti u to vrijeme. Jbg, tako nam grah pao, te su nam se promijenili prioriteti.
Kada su izbori u pitanju, mogu ti reći da će odaziv biti mali, ali će ti koji ne izađu i dalje tražiti neke promjene. To ti je krug "bosanskog života".

@Taktičar

Očita je razlika između tvog poimanja domovine i njihovog(mislim na onih 11, a bgm i na košarkaše u Mađarskoj). Činjenica je da se mi lako "uzdignemo", što zbog medijske pompe, što zbog nekog sopstvenog kompleksa više vrijednosti. To nam je svima u krvi; to je ono naše poznato prokletstvo kojeg se nikad nećemo "otarasiti". Svi su imali mentalnu blokadu barem jednom u životu(mislim na sportiste). To je razumljivo. Ali da 11 igrača u istom trenutku zakažu je nedopustivo! Da se više znoje oni koji su na klupi zbog nestrpljenja i htjenja da uđu na teren, negoli oni "trkači" koji su na zelenom terenu od 1. minute! Ne znam, ali onakav pristup bi rezultirao zatvorom da se radi o nekom drugom vremenu.

[Taktičar]

Psihološki gledajući ja mislim da mi kao nacija bolujemo od kompleksa manje vrijednosti. Upravo usljed toga dolazi do precjenjivanja kada se pojavi nešto pozitivno. Krećemo se između ekstrema prolazeći nezainteresirano pored zlatne sredine. Usljed toga jedan dan idoliziramo naše sportske predstavnike, da bi već sljedeći dan iste pljuvali. Naravno da oni katkada svojim pristupom i zasluže oštrije kritike, ali ono što se o njima nakon neuspjeha govori prelazi granice civiliziranih normi. Ja se lično neizmjerno radujem svakom našem uspjehu, ali nikada u pobjedama ne pridajem nikome perfektna svojstva. Isto tako kritiziram odgovorne za neuspjeh, ali nastojim da to ne preraste u kritizerstvo, nego da ostane u okvirima konstruktivne kritike. Nije mi zaista namjera ovdje soliti nekome pamet i izigravati pametnjakovića, ali mislim da nam generalno u analizama fali malo više dubine i uzemljenja. To važi i za privatnu iza medijsku sferu.