Kolumne Monolog (ili možda dijalog)

[NoName]

Monolog i dalje nastavlja sa dobrim radom, bravo za sve napisano ali mislim da je tema koju si izabrao za elaboraciju teška, preteška. Ova naša jadna država postaje sve više jedno stratište, ovaj put ne u smislu ubijanja u fiziološkom nego u mentalnom smislu. Ljudi su postali toliko pokvareni (govorimo statistički, dakle većina) da je to nevjerovatno, brat brata ne može gledati, sin bi najradije roditelje odmah u grob poslao, sve se prašta osim bilo kakvog iskoraka naprijed.

Često razmišljam o ovoj temi, pitam se kako je drugima, ako je meni, koji imam relativno dobar život, problem gledati sve ovo, kako je tek onima koji imaju realnih problema? Pitanje koje još ne smijem sam sebi postaviti je da li je ovo sve vrijedno da si uvijek pod nekim pritiskom od očekivanja da svima bude bolje (nisam od onih koji bi sve za sebe), da li je rješenje možda spakovati kofere, ponijeti slike od najbližih i nikada se ne vratiti u ovu nezdravu sredinu? Zašto čekati 100 godina da ovdje izgrade autoput i da političari, policajci i ostali državni činovnici počnu raditi svoj posao ako to već sve negdje postoji?

Kažu da je naša zemlja lijepa ali da to mi ne vidimo jer smo stalno ovdje. Ja vjerujem da jeste ali zemlju ne čine samo rijeke ili jezera, planine ili more, nego je čine ljudi. A ako budemo ocjenjivali državu po tom kriteriju onda smo ga nahebali.

Ne bih da crnjačim, ali da je dobro - nije. Kako onda očekivati od sportaša da ginu na terenu za ovu zemlju ako mi, obični ljudi, to isto ne radimo? Kako tražiti od nekoga da protiv nekog lijevog protivnika lomi sebi noge pa s*ebe svoju budućnost, baš bi ga se neko sutra sjetio i pitao ga za zdravlje. Eno oni invalidi osvajaju prvenstva po 10 put, malo ih dočekaju na aerodromu, 1-2 prijema a to što ljudi nemaju šta da jedu nekog boli ku*ac, bitno se uslikati s njima kada donesu medalje.

Nije ova država (a tu mislim na ljude u njoj) zaslužila mnogo. Nemojmo od drugih tražiti ono što ni sami ne bismo bili spremni da damo.

[Mister No]

Nije ova država (a tu mislim na ljude u njoj) zaslužila mnogo. Nemojmo od drugih tražiti ono što ni sami ne bismo bili spremni da damo.

Noname je sve rekao u dvije rečenice.

[analiticar_]

Konacno jedan kutak gdje ima normalnih i pametnih ljudi.........Odlicna kolumna..Moram procitati sve od A do Z pa cu dati svoj neki komentar....

Samo naprijed...Zelim mnogo srece sa pisanjem....

[Virtu4l]

Nemoj majke ti.

[analiticar_]

Nemoj majke ti.

Bojim se da te niko nista nije pitao...Idi ba na temu tog kloca sa slike..Plitak si ti ko planinski potok za ovakvih tema....

[Avatar]

Nemoj majke ti.

Bojim se da te niko nista nije pitao...Idi ba na temu tog kloca sa slike..Plitak si ti ko planinski potok za ovakvih tema....

Ti si slican paji

[analiticar_]

Nemoj majke ti.

Bojim se da te niko nista nije pitao...Idi ba na temu tog kloca sa slike..Plitak si ti ko planinski potok za ovakvih tema....

Ti si slican paji

Sta cu kad moram....Stvarno ga niko nije pitao ni za kakvo misljenje..Dodjem na temu, pohvalim sve i ne ustrucavam se nista napisati dok ne procitam kompletan materijal, no onda dodje neki filozof sa svojim nekim komentarima...Idi ba citaj sta pise klocinho Vedad Ibisevic

[Virtu4l]

Jedna lasta ne čini proljeće...

[analiticar_]

Jedna lasta ne čini proljeće...

al jedan hrcak cini cuda tokom cijele sezone

[Virtu4l]

Upravo to ti pričam, ukakiš 200 tema i sad očekuješ da budeš shvaćen ozbiljno? Ne baš

[analiticar_]

Upravo to ti pričam, ukakiš 200 tema i sad očekuješ da budeš shvaćen ozbiljno? Ne baš

Kad na temi gdje se prica o ozbiljnim stvarima postavim neki neozbiljni komentar i tako "ukakim" temu, onda se mozes javiti....Po cemu sam ja konkretno ukakio ovu temu?

Jer sam je pohvalio i rekao da cu napisati svoj komentar nakon sto detaljno procitam tekstove koji mi se jako svidjaju??

Ako je ko poceo kakiti temu, onda si to ti....

Usput, moderator bi ovo zadnje morao pobrisati a ti dobro razmisli sta pises kada mi se budes obracao sljedeci put.

[Virtu4l]

Jbg, ja te više nikako ne mogu shvatiti ozbiljno, a imam još istomišljenika

[analiticar_]

Jbg, ja te više nikako ne mogu shvatiti ozbiljno, a imam još istomišljenika

Dordje Balasevic u jednoj pjesmi kaze cini mi se: ja sam tu da vrijeme brze prolazi....Na ovoj temi pisem ozbljno jer je ozbiljna team, dok vec samo korak nazad, to jest u mojoj kolumni, stanje je haoticno...

[analiticar_]

Sem toga, situacija u nasoj zemlji je veoma komplikovana i o tome se treba raspravljati, kao sto su kolege gore vec i ucinile. Samo zdravi umovi mogu dovesti stvari na pravo mjesto u ovoj zemlji, no takvih je zaista malo, barem onih koji preferiraju globalnu dobrobit, u odnosu na osobnu korist i interese.

[Monolog]

Reći zbogom zauvijek (ni)je lako

Svi znamo u kakvom društvu živimo. Danima, mjesecima, godinama gledamo gdje je vedro, ali na našu žalost, samo vidimo prokletu tamu. Da li ćemo zauvijek živjeti u ovom mraku ili ćemo, nebitno da li sada ili za desetak-dvadeset godina, upaliti svjetlo i svijet gledati drugim očima(naravno, tada bi i svijet gledao nas drugim očima).

Boris Živković, Mario Stanić, Savo Milošević, Zlatan Ibrahimović, Marko Marin, Zdravko Kuzmanović, Neven Subotić, Mladen Petrič, Zlatko Dedić, Samir Handanović, Vedran Ćorluka...Šta im je zajedničko? Da, svi su oni rođeni u BiH, ali nikada ne zaigraše za našu nogometnu reprezentaciju. Na stranu što većina(da ne kažem svi)gore nabrojani nisu islamske vjeroispovijesti(Da se razumijemo, nisam vjernik, namjerno uzeh Islam za poređenje), ali zar niko od njih nije nijednog jedinog trenutka želio igrati za BiH? Vjerovatno da jeste, no nemar ljudi u savezu kombinovan sa predratnim, ratnim i poslijeratnim dešavanjima je rezultat odlaska/prebjega/ mnogih talenata. Dok jedni ne osjećaju ništa prema BiH, drugi su, pak, (ne)svojevoljno mogli zaigrati, no tu su se ispriječili veliki poznavaoci fudbalske vještine koji sjede u udobnim foteljama fudbalskog saveza naše države. Traživši novac od pojedin(a)ca koji su trebali zaigrati za naš "A" tim, zauvijek su ih otjerali. Hvala im na tome! Od srca hvala! Ok, možda će sada neko reći da ti pojedinci nisu trebali automatski prihvatiti državljanstvo druge države, no kada te odbaci tvoja vlastita, jedina, šta trebaš učiniti? Trebaš li postati rob pojedincima koji se bogate na račun države ili krenuti svojim putem te pronaći sreću negdje drugdje? Koliko je ljudi, toliko je i mišljenja. Vjerovatno se među nama nalaze i oni koji bi čekali i čekali poziv, te bi platili veliku sumu da obuku dres nacionalnog tima. No, da li su oni bolji od onih koji to nisu uradili/neće uraditi/? Da li ti koji čekaju ustvari indirektni krivci zbog toga što će se takav cirkus nastaviti? Vjerovatno da jesu, no ne možemo ih kriviti(ne u tolikoj mjeri u kolikoj krivimo "foteljaše").


Nisu samo fudbaleri "konvertiti". Ne, gubili smo talente i u još jednom kolektivnom sportu u kome smo redovno učestvovali na evropskim prvenstvima. Riječ je o košarci.

Zoran Planinić, Vladimir Radmanović, Emir Preldžić, Stanko Barać, Damih Omerhodžić(Markota), Hasan Rizvić... Većina ovih igrača je igrala u NBA ligi(Barać je izabran na draftu, ali nije igrao), ali nikada za našu reprezentaciju. Naravno, i ovdje je bilo propusta u savezu(nešto što se dešavalo i u fudbalskom savezu), ali i u glavama i srcima ovih igrača. Preldžić je u posljednje vrijeme povezivan sa našom reprezentacijom(u nekoliko navrata je izjavljivao da bi voli zaigrati), ali FIBA nije dopustila promjenu košarkaškog državljanstva(da podsjetim, on trenutno posjeduje slovenački pasoš). Dakle, još jednom smo si(skupa sa Slovencima i Preldžićem) učinili zlo. Zar smo toliko jadni? Hm...Kako stvari stoje - jesmo. (Ne)rad saveza je ponovo došao do izražaja. Izgleda da je miris novca važniji od uspjeha države(koja bi opet nekada i donijela tim istim pojedincima taj isti novac, no oni ne razmišljaju, već "samo" kradu). Doduše, ovdje se mogu kriviti i neki drugi "vjetrovi" koji od samog početka karijere pojedinca, usmjeravaju istog na drugu stranu. Tako nam i treba, vala. Tako nam i treba.


Dakako, ni rukomet nije izuzetak. A kako bi bio? Mirko Alilović, Denis Buntić, Vlado Šola, Dalibor Anušić, Igor Anić...Da, i oni su rođeni u divnoj nam državi no nikada ne zaigraše za istu. Većinu njih su privukle čari Hrvatske(Igor je u Francuskoj), te zbog naših susjeda ne zaigraše za nas. Naravno, i ovdje su "(ne)prijateljski" vjetrovi duvali, te su se ovi igrači od malih nogu "prohrvatili". Da li su samo ti vjetrovi krivi? Da li možemo kriviti i roditelje? Same sportiste? Naravno da možemo. Ali, moramo krivca tražiti(i pronaći) u savezi(kojeg li iznenađenja!).


Ljubičić, Čilić, Dodig, Tomić, Delić...Da, ovi teniseri su rođeni(ili su porijeklom) u našoj zemlji. Tomić je rođen u Njemačkoj, ali vuče korijene iz Tuzle. Kako izgubismo ove momke? Zašto? Kada? Ivan i Marin su dugo u svjetskom tenisu i imali su veoma zapažene rezultate(Ivan pogotovo). No, svi ti rezultati su ostvareni pod drugom zastavom - pod zastavom Hrvatske. Dobro, tenis je sport za koji je potrebno izdvajati velike svote novca da bi se taj urođeni talenat izbrusio. No, naša država nije imala(ili nije izdvojila) taj novac, te su se mnogi našli u nezgodnoj situaciji. Da li odustati od sporta ili zaigrati za drugu reprezentaciju sport koji ti znači sve u životu? Nije težak izbor, priznaćete. Apsolutno nije.

No, da ne bude sve crno, te da negdje vidimo nijansu sive boje, pobrinuli su se Damir Džumhur i Ema Burgić. Naime, iako su imali ponude da zaigraju pod okriljem hrvatskog teniskog saveza, kategorično su je odbili. Iako ni jedno ni drugo nisu u milosti saveza i države, ipak su pokazali onu poznatu bosansku drskost i odlučnost i odlučiše ostati i nadam se postati pravi bosanski ambasadori. Naravno, Džumhur je morao pokazati našim glavešinama da se u njemu krije "ono nešto" da bi ga oni tek primijetili. Sramota s njihove strane. Sramota. Sreća pa su njegovi roditelji čvrsto vezani za ovaj jad od države, pa su i njemu prenijeli to nešto što bismo svi morali imati.

Koliko će ovo još trajati? Koliko će crna boja preovladavati u našem sportu? Koliko još ćemo gledati te "vjetrove" kako duvaju i odnose naše talente? Koliko dugo će naši sportisti biti "tuđinci"? Koliko???

[Pasha]

slažem se u večini sa tobom.
međutim, svima je jasno da pogotovo prvonabrojani nogometaši (Stanić, Živković, Milošević, tu bih još dodao i Krstajića kojeg si izostavio) teško da su u datom trenutku i mogli zaigrati za BiH. ostali možda i da, al' evo upravo za Handanovića sam čuo da nije bilo i teoretske šanse da zaigra. ostali su izabrali tako kako su izabrali.
Alilović je branio za BiH, al' su pravila u rukometu takva da igrači mijenjaju reprezentacije. na kraju krajeva, sumnjam da Nikola Malešević ima ikakve veze sa BiH, pa je opet godinama igrao za nas.
kod nabrojanih košarkaša sigurno se moglo i moralo uraditi više. stim da je Vlado Radmanović oficirsko dijete i rođen je u Trebinju, a već sa 5 je preselio u Zadar, a po izbijanju rata u Srbiju.

opet treba biti realan pa reči da je ovakav gubitak talenata svjetski trend. odnosno manje nacije ispaštaju na račun večih, bogatijih, "demokratskijih" itd. naši mladi talenti uglavnom odlaze po nacionalnom pitanju, a tu će proteči još mnogo Bosne dok se promijeni.

doduše, možda sam ja i fulao poentu...

[Monolog]

@Pasha

Ti si svakako bolje upućen od mene kada su košarkaši u pitanju. Moram priznati da nisam znao to za Radmanovića(u vezi očevog posla i sl.), ali taj njegov slučaj ipak mijenja stvar(znamo svi zašto, ne želim sad pisati o tome).

Što se tiče rukometa, ako se ne varam mora proći određeni period da bi se steklo pravo uzimanja drugog sportskog državljanstva. Ispravi me ako griješim, ali radi se o periodu od 5 godina. E, ja nisam siguran, ali ipak mislim da Alilović nije nikada zaigrao za našu repku(opet se pozivam na ono da ćeš me ispraviti ako griješim).

Helem, u pravu si ti kada je "krađa" igrača u pitanju. Ali, mi nismo Ruanda, Burkina Faso ili ne znam šta, a naši ne idu u Španiju, Englesku, Italiju, već u zemlje regiona, koje su, poput nas u nikakvom finansijskom stanju, ali sa ipak zdravijim ljudima na čelima država, ali i saveza određenih sportova.

[Pasha]

u rukometu je pravilo 3 godine, a Alilović je branio sa 18 godina za našu A selekciju. poslije je otišao u Španiju i poslije se više nije odazivao i čekao da stekne pravo da brani za Hrvatsku.
ma slažem se ja zemlje iz okruženja nisu puno jače finansijki od naše, al' ti igrači odlaze kao što rekoh po "nacionalnom" pitanju. mada je ipak primjetan trend, ako ništa u nogometu da nam talenti koji su karijere započeli u BiH više ne odlaze u druge selekcije. izuzetak je Šovšić, a ne bih da budem "zlosutnik" i Bilbija bih mogao da promijeni državljanstvo.

[Taktičar]

Monolog, ”ukrao” si mi temu za moju sljedeću kolumnu Ali kvalitet taksta mi ne daje prava niti želje za ljutnju
Zaista sam naredne hefte namjeravao obraditi ovu temu, ali sa nešto drugačijim pristupom, međutim pošto je materijal već predočen možemo onda odmah prijeći na stvar.
Nisu baš svi navedeni igrači rođeni u BiH, ali to su tehnikalije, glavna tema je problematika (ne)igranja za našu domovinu od strane igrača koji su to mogli (trebali) odabrati.
Mnogi svu krivicu svaljuju na savez(e), ali ja cjelokupnu situaciju gledam malo kompleksnije.
Ne perem ruke savezima (nijednom od njih), jer oni snose svoj dio krivice, ali i njihove mogućnosti su u puno slučajeva bile ograničene.
Ne treba biti naivan i okrenuti glavu od činjenica vezanih za demografsku sliku naše zemlje i utjecaja komšijskih zemalja. Najveći odljev igrača je upravo vezan za ove faktore. Tu nikakav savez ne bi bio u stanju nešto ozbiljnije poduzeti.
Drugi veliki razlog je niža reputacija našeg reprezentativnog sporta u odnosu na susjedne, ali i druge zemlje.
Treći veliki razlog je nemar, nerad i korupcija naših saveza.
Gledao sam jednom prilikom reportažu o radu Nogometnog Saveza Turske koji ima jednu odjeljenje svojih skauta u Njemačkoj koji rade na otkrivanju tamošnjih talenata turskog porijekla. Rezultat njihovog rada se ogleda u sastavu turske reprezentacije koja zadnjih godina sadrži nekoliko igrača rođenih i razvijenih upravo u Njemačkoj. Ali ni oni ih ne “pokupe” baš svakog. Özil je ovdje najsvežiji primjer. Znači bez obzira na profesionalno odrađen posao pojaviće se neki veliki talenat koji neće odabrati zemlju svog porijekla. Sa druge strane imamo primjere naših Barbareza, koji je mogao igrati za Njemačku na EP-u 1996, i Pjanića, koji je mogao birati šta je htio, a odabrali su dres naše selekcije. Dakle nije samo savez taj koji ima odlučujuću moć. Svoj udio u biranju pojedinca snose između ostalog i politika, odgoj i interes.
Interes igra sve veću ulogu u cijeloj ovoj priči jer mnogi biraju druge boje, a ne bosanske jer se u tim bojama lakše profilirati i na kraju to naplatiti. U skladu sa time bh. reprezentaciju odaberu neki koji nemaju realnih mogućnosti za neke renomiranije nacionalne selekcije.
I još jedno gledište koje mnogi ne pominju: privatno i medijsko euforiziranje. Bilo je na stotine pomenutih mladih talenata širom Evrope u zadnjih 10-ak godina za koje su se mnogi kleli da će biti nove superzvijezde i da ih treba što prije pozvati direktno u A-selekciju, a nakon par sezona zagubi im se svaki trag.
Namjerno ovdje dajem uglavnom generalne slike i siguran sam da će svako ko ozbiljnije prati fudbal moći smjestiti puno imena u svaku od navedenih kategorija. To potvrđuje kompleksnost ove teme i situacije. Bolji rad saveza i bolji rezultati reprezentacije praćeni povećanjem rejtinga će sigurno doprinjeti pozitivnijem trendu na ovom polju, ali će nažalost prvonavedeni razlog odljeva talenta uvijek stvarati protivtežu.

[Monolog]

Ah, to što sam "ukrao" je samo pokazatelj da često mislimo na iste probleme. Nego, tebe ništa ne sprječava da i ti napišeš tekst na ovu temu, mišljenja sam da bi ti to razradio do najsitnijeg detalja, a ne ovako površno poput mene.

Mogu ti reći da si u pravu(ako ti to išta znači). Ja sam saveze stavio kao najveće krivce jer su oni (in)direktno i učestvovali u stvaranju netrpeljivosti te onih vjetrova što ih opisah u tekstu. Dakako, oni nisu jedinic krivci, ima ih ovdje mnogo.

Mnoge stvari nas ovdje, da prostite, je*u, narodnost je jedna od njih(ovo govorim samo kada je sport u pitanju, ne želim da me etiketirate kao ne znam ti ja šta).

Dobro, mogu staviti potpis na ovo u vezi reputacije kako naše, tako i drugih reprezentacija(u regionu, ali i onih nešto daljih).

Naravno, suludo bi bilo očekivati da će svako ko ima ikakve veze sa Bosnom zaigrati za nju, nebitno kakav mi scouting imali. Ljudi smo, promakne nam dosta toga, ali moraš priznati da se i u tim slučajevima(evo Oezil, npr), individua nije uopšte dvoumila. Njemačka mu je dala sve, nju je odabrao kao državu za koju će ostaviti srce na terenu. On je, ako se ne varam, i rođen tamo(Gelzenkirhen).

Odgoj, naravno, ima također veliku, ako ne i presudnu ulogu u svemu tome(mislim da sam to spomen'o kada su Džumhur i Ema u pitanju).

U suštini, ti želiš reći(nagrubo ću ovo napisati, da se razumijemo): "Osuđeni smo da naši najbilji odlaze tamo gdje "osjećaju" da pripadaju, a da nam dolaze otpaci koji ne mogu zaigrati u jednoj prosječnoj "auslanderskoj" ligi."

To što se tiče medijske euforije, rekao bih da se i tu mogu i moraju povući paralele sa interesom individua/e/. Nebitno da li se to radilo o samoeksponiranju ili o ubiranju novca(ovo mislim na osobu koja objavi neki tekst u vezi "talenta" koji nam je prijeko potreban).