
Ne pamtim tacno godinu, Da li je bila 82 jesen ili prije? Susic, Pasic i ekipa u top formi. Zeljo bez centrafora , Paprica u vojci, novi sisteme igre 4:4:2 sa Bahticem i Nikolom naprijed. Četiri u sredini, Baljic na zadnjem veznom, ispred Odovic i Mesa.Vlaski kao lazni centarfor, nesto poput Curica kasnije.
To je bila jedina tekma za Osimovog vakta da je Sarajevo dominiralo na Grbavici. Nedjelja popodne. Sjecam se taj put nisam bio na jugu ispod na stajanju, vec u profilu izemdju stare drvene tribine prema jugu. Posjeta kao i uvijek na derbiju u to doba - dobra. Zeljo solidan u sezoni, a Sarajevo jako. Igramo na kontre i polukontre te godine. Komsic i Capljic se odomacili na halfovima. Čipe nominalno na lijevom beku, ali zaduzen za Susica, kao i uvijek. Ali, taj dan nista nije pomagalo.
Pocetak meca godinama isti, ali isti. Krene sa sa centra, a tim koji ide po loptu pravi faul odmah na prvom dodiru da se pokaze da ce biti gutavo. Bordaši nas zabili u šesnaeset. Napadamo prema jugu, a oni na strani na kojoj jos nije izgrađena tribina. Branimo se kako znamo i umijemo.Pasic u zivotnoj formi. Banetu je jezik vec ispao, igra kolce pred lijevim krilom Sarajeva, ali stalno ide u prazno. Gol visi u vazduhu. Odjednom, pređemo centar par pasova, neko je ubaci (mozda caki neki skraceni poslije faula) kad na penaltiku Oda glavom u gol. Oda glavom?! Ne znas ko je vise u šoku, on sto ga dade glavom, navijaci, Sarajlije ....? Elem, ludilo. Oni na centar i opet po starom. NIgdje kontre. Stisili,a vamo tisina. Muk. Pape pravi malu djecu pred nasih šensnaest...I tada Bane Berjan radi ono sto je radio u cijeloj kareijeri, kada se vec mora. A taj da se moralo, ****. Uleti Paji malo jace. Pade ovaj, uletise doktor i fizioterapeut, bas pred glavnom tribinom. Oni skanidaraju - malo majku, malo oca. Bane "ljubi" žuti i izvinjava se (kao, "ne znam sta mi bi"). Pasic se vratio, odigrao jos par minuta i odsepao u svlacionicu. Iskustvo.Pravi bek, sa dovoljno iskustva, uvijek zna sa moze, a sta ne moze. Nije Berjan zalud najbolji Zeljin desni svih vremena

Drugo poluvrijeme, Boze me sacuvaj. Stisli nas sad pred drugim golom. Mi ni sanse. Nista. Izgubljeni u svemiru. Stojimo na 30 od gola, a kako mec odmice na 25, pa na 20..Gol stalno visi u vazduhu. Na golu , cini mi se Arnautovic, jer ce Skrba doci tek na jesen ili godinu kasnije. NIkada da prodje vrijeme. **** sto nas gaze, daj pobjedu! Minuti ko godine. Niko ni ne gleda prema njihovom golu - gledamo na sat i to ne na sluzbeni, vec na sveoje casovnike da razbijemo nervozu. Cigare pali i onaj ko ne pusi. Psovke zamjenjuje cutanje ili najcesca recenica: "Kolko jos ima?" I dođosmo nekako do dvije-tri minute pred kraj. Susic je uze ispod centra, prodje prvi blok (najzajebaniji je bio bas tad, ko i Savicevic - kad probije eto ga pred golmanom), uđe u šesnaesterac. Halfovi se spremaju da ga (da izvinete) naguze, pa nek bude penal, ako se mora. I tada Safet cini peotez utakmce i jedna od najvecih gafova u istoriji derbija - vraća loptu petom Savi Vlaškom (koji je odavno izbacio jezik i nema ga nigdje na tekmi, kao ni vecine ostalih u plavim dresovima). Uze je Savo i elegantno napuca u njihov gol-aut preko centra. Safet ganja sudiju, ganja Vlaskog - frka. Sudija svira kraj da ne bude opste tuce. Osmjesi na nasim licima , slatki okus cigarete. Na semaforu lijepo pise: domaci - gosti: 1:0. Odovic u toj i toj minuti. **** igru. Pobjeda nas Bordasima je uvijek POBJEDA.
Sta je bilo? Pape susic je usao u šesnaest, vec je golna posao ko po kazni na njega, a on je "štiklom vraca nazad! Naime, Savo Vlški koji je zaostao za Safetom dobrih desete metra onako iz ocajanja dobacio: "Pape, peta!!" Valjda je imao istu boju glasa kao glasa kao neki Papetov kolega i ova mu je vrati.. I tako, najgore doigrani derbi u toj deceniji, pobjeda, Banetov "iskustvo" i bezobrazno i nesportsko (ali, ****, snaalzljivo) dranje Vlaskog i Sarajevo ga opet pusi tih godina!
Pamtim taj derbi jer je dobijen na "nokte", na snalazljivost, na totalnu odbranu i spremnost na svakakve gafove samo da se pobjedi. Dokaz da se moze kad se hoce. Bilo je meceva sa mnogo vise golova i mnogo boljim fudbalom, ali taj je jeo zivce, a pobjeda bjese slatka. Jer je ukradena, oteta takoreci. A pobijedio je tim koji nije bio bolji, vec spremniji na sve, samo da dobije.