Stadioni

[Alminjo99]

Svaka čast @Hantraga samo nastavi.

[Hantraga]

Farska Ostrva

Ni članak o Farskim Ostrvima neće biti pretjerano zanimljiv, jer je podatke teško naći i nema nekih specijalnih stadiona. Stoga, nisam se ni trudio pretjerano naći cijene izgradnje i slično (to ćemo kod malo jačih država u odnosu na ove).

Ni Farska Ostrva nisu aman velika, pa i ona u neku ruku spadaju u minijaturne evropske zemlje (ne mogu napisati države, jer Farani nemaju potpuni suverenitet od Danske). Stanovnika ima manje nego li u Andori recimo Možda malo neočekivano, fudbal je ubjedljivo najdraži sport Faranima. Impozantan je podatak da država koja ima manje od 50.000 stanovnika ima 7.000 registrovanih fudbalera (meni ovo zvuči nerealno, ali tako vele). I nisu Farska Ostrva dno poput Andore i San Marina koji gol slave kao titulu evropskog prvaka. Reprezentacija redovno namakne koji bod u kvalama, pa čak nekog i dobiju (poput Grka u obje tekme prošle kvalifikacije ili Estonije kvalifikacije prije), igrača ima i u Norveškoj i Danskoj, a klubovi u UEFA takmičenjima ponekog i prođu (nedavno smo svjedočili razvaljivanju Trepče od strane Vikingura). U načelu, Farani fino ulažu u fudbal, ali su svjesni da većih rezultata ne može biti obzirom na veličinu zemlje.

Reprezentacija Farskih Ostrva danas igra svoje utakmice na stadionu Tórsvøllur u glavnom gradu te zemlje, Torshavnu. Stadion je napravljen 2000. godine, a svježe je renoviran i modernizovan (krov, proširenje, stolice i sl.). Kapacitet mu je nešto iznad 6.000 sjedećih mjesta, a 2011. su postavljeni reflektori. U biti, stadion je još u fazi renoviranja i detalji će biti završeni tokom ove godine. Nijedan klub na njemu ne igra, tj. radi se o klasičnom nacionalnom stadionu. Trava je plastična, naravno. Otprilike, radi se o tome da su stari stadion modernizovali koliko su mogli. Nije to ništa bajno (recimo, meni je onaj u Andori dosta ljepši), ali je bolje nego ranije.

Prije nego su počeli igrati na Tórsvølluru, reprezentativci Farskih Ostrva su bili domaćini u gradu Toftiru na stadionu Svangaskarð. Stadion je napravljen 1980. godine i kapacitet mu je 6.000 gledatelja. Vrlo je specifičan ako ste ikad gledali izvještaje s njega, jer je iza jednog gola more i zna biti dosta vjetrovito (more je ustvari udaljeno cijelih 150 metara, iako to ne izgleda tako). Ima dvije fine tribine i jednu manju iza gola. I, iako na slikama djeluje kao da je prirodna trava, utakmice se igraju ipak na plastici. I ovaj stadion zadovoljava kriterije UEFA za pretkola u kojim igraju faranski klubovi.

Odmah pored ovog stadiona je i atletski stadion, koji je ujedno kao pomoćni ovog, ali se na njemu znaju igrati lokalne utakmice.

Slijedeći stadion je stadion Gundadalur, također u Torshavnu. I ovaj stadion ima UEFA licencu za takmičenje u pretkolima (makar onim koje Farani igraju). I, pored toga što su prethodna dva stadiona daleko ljepša, stadion Gundadalur se može smatrati hramom fudbala na Ostrvima, jer je prvobitni stadion na tom mjestu izgrađen 1911. godine. Kapacitet stadiona je 5.000 sjedećih mjesta. Ustvari, ovaj stadion je odmah pored nacionalnog. Interesantno je da je jedan dio centralne tribine u bojama B36, a drugi u bojama HB, praktično dva najveća kluba iz Torshavna koji dijele ovaj stadion.

Ostali stadion su sa mnogo manjim tribinama i više liče na stadione za trening. Naravno, neki su pravi ponos klubova i gradova u kojima se nalaze, ali to nije ništa posebno. Nabaciti ću slike nekih od njih. Većina ima nešto sjedećih mjesta i osnovne uslove da se liga igra tu.

Zaključak je da i Farska Ostrva imaju infrastrukturu po mjeri. Svako selo (u biti, gore su sve sela) ima stadion sa umjetnom travom na kom lokalni klub igra svoje utakmice. U Torshavnu postoji kompleks sa nekoliko terena, a na dva imaju tribine i izgledaju sasvim solidno, tj. dovoljno da na njima igra reprezentacija i klubovi u Evropi. Pored toga, postoje dva zanimljiva stadiona i u Toftiru. Za državu koja ima stanovnika kao općina Tešanj ili Sanski Most više nego dovoljno.

[Hantraga]

Vels

Pomalo je čudno da se Vels nalazi u društvu država koje su opisane do sada, ali je to uvjetovano činjenicom da njihovi najveći klubovi igraju pod okriljem engleskog FA. Eh, pomalo sam bio u dilemi gdje obrađivati stadione tih ekipa, sada ili kada dođe red na Englesku. Odraditi ćemo to ipak sada, jer u Engleskoj svakako ne bi došli do izražaja.

Poređenja radi s ostalim državama, Vels ima 3 miliona stanovnika koji žive na površini koja je 40% površine BiH. Vels ima između 25 i 30 fudbalskih stadiona koji imaju kapacitet veći od 3.000 mjesta. Veoma je upitno da li je fudbal najpopularniji sport na Velsu ili je to ipak ragbi. Tu čak postoje razlike sjever-jug zemlje. Kako god, dosta fudbalskih stadiona se koristi i za ragbi. Karakteristično za stadione na otoku je da su oni uvijek smješteni u centru grada.

Svakako, najpoznatiji stadion u Velsu je Millennium ili ti ga po novom, sponzorski, Principality Stadium. Teško bi bilo pobrojati koje je sve događaje ovaj stadion ugostio kroz historiju, a svježe nam je u sjećanju kao domaćin finala Lige prvaka ove godine. Bez sumnje, radi se o jednom od najljepših evropskih stadiona. Kapacitet mu je 74.500 mjesta i njegova izgradnja potkraj prošlog stoljeća stajala je 121 milion funti. Danas, to bi bila vrijednost od oko 150 miliona funti. Jednostavno, stadion je blago rečeno savršen u svakom pogledu. dok nije bilo Vemblija, tokom prošle decenije, finala FA kupa su igrana na ovom stadionu. Od 2014. se umjesto klasične prirodne trave koristi ona moderna kombinacija prirodne i umjetne o kojoj je bilo dosta govora u medijima. Stadion ima i krov, koji ga po mogućnosti može pretvoriti u ogromnu dvoranu. I, još je zanimljivo da reprezentacija Velsa ne igra svoje utakmice na ovom stadionu. Tačnije, igrali su od 2000. do 2009., ali je popnjenost bila nikakva, jedva 20%. Stoga, utakmice su preselili na stadione koji slijede.

Nakon Millenniuma, dva najpoznatija stadiona su stadioni bivših premijerligaša Cardiffa i Swansea: Cardiff City Stadium i Liberty stadion. U oba slučaja radi se o izuzetno modernim stadionima. Kapacitet prvog je 33.000 sjedećih mjesta, a drugog 21.000. I na ovim stadionima je trava između prirode i sintetike, a cijene izgradnje su bile neuporedivo manje u odnosu na Millennium. Cardiff City Stadium je izgrađen u periodu 2007-2009. i koštao je 48 miliona funti. Liberty stadion je napravljen 4 godine ranije i koštao je 27 miliona funti. Ove iznose nije potrebno preračunavati na današnju vrijednost, jer to nije nešto specijalno više. Naravno, iznosi nisu mali, ali obzirom da Britanci obično skrhaju nevjerovatno velike sume za sportske objekte, ovo djeluje smiješno i dosta ekonomično. Oko stadiona u Cardiffu su napravljeni i hoteli, nove saobraćajnice, tržni centar, čak i novi atletski stadion, a ova cijena iznad je cijena samo stadiona. Oba stadiona su klasični britanski moderni stadioni koji pružaju potpuni ugođaj, pa da ne opisujem nešto specijalno. Manje-više idealni stadioni za reprezentaciju poput naše Slike stadiona idu zajedno. Stadiona Cardiffa je blagu ružnijim učinila Tanova želja da pola centralne tribine ima crvene stolice

Slijedeći najveći stadion je u Wrexhamu (poznavatelji geografije znaju da je ovaj grad na sjeveru Velsa za razliku od Cardiffa i Swansea koji su na samom jugu) i na njemu reprezentacija također zna igrati utakmice, makar prijateljske. Na njemu igra Wrexham, koji se znao varakati i po 3. i 4. rangu engleskog fudbala, ali sada je koju stepenicu niže. Kapacitet stadiona je 10.700 mjesta i trava je prirodna. U globalu, cijeli stadion je manje moderan od prethodnih. U biti, prvi stadion je napravljen prije haman 200 godina i od tad se vazda pomalo renovira da bi bio doveden u današnje stanje. Iza jednog gola je i ona klasična engleska navijača tribina.

Slijedeće mjesto zapadno od Wrexhama je Llanelli. Stadion u ovom mjestu može da ugosti gotovo 15.000 gledatelja, ali se uglavnom koristi za ragbi. Ustvari, do sada je korišten za fudbal isključivo za nekoliko prijateljskih utakmica Velsa (između ostalog i sa BiH prije 5 godina), te za nastupe lokalnog kluba u Evropi. Međutim, čak i taj lokalni klub ima drugi stadion na kom igra redovne utakmice. I ovaj stadion je nov, izgrađen 2008. godine sa cijenom od 23 miliona funti.

Eh, činjenica je da su svi ovi stadioni iznad više vezani za engleski fudbal ili ragbi, nego li isključivo za Vels (također, i Chester ima stadion koji je puno ljepši od ovih koje ćemo vidjeti u nastavku, ali i Chester igra u engleskim ligama). U nastavku ćemo pogledati na kakvim se stadionima zaista igra liga Velsa. U sezopni 17/18, tamo će nastupiti 12 klubova i kapaciteti stadiona su od 1.000 do 5.000 mjesta. Dakle, vrlo skromno. Tu se uglavno radi o stadionima karakterističnim za niže rangove takmičenja u Engleskoj (5. pa na niže), ali ima i multifunkcionalnih stadiona sa atletskom stazom i sl. tribine su često samo četvrtinu ili trećinu dužine terena, i u pravilu su natkrivene. I naravno, svi stadioni imaju reflektore.

Najzanimljivija priča je vezana za najjači klub u zemlji i višegodišnjeg prvaka T.N.S. Barem meni je bila nepoznata do sada. T.N.S. je nastao prije 15-ak godina fuzijom dva kluba iz susjednih mjesta. Međutim, jedan od tih klubova je u gradiću Oswestryu koji je ustvari u Engleskoj. T.N.S. igra utakmice upravo u tom gradu, pa se ustvari može reći da se radi o klubu iz Engleske koji igra ligu Velsa. A stadion je bezveze. Mada, na njemu regularno igraju prva pretkola u Evropi. I inače, mešu ovim malim stadionima u ligi neki zadovoljavaju kriterije za ta pretkola, pa se bez problema skrpe za Evropu.

Zaključak je da Vels ima jedan od najmodernijih stadiona na svijetu, još 2-3 visoko moderna, te još 2-3 vrlo dobra. Međutim, svi oni se koriste za ragbi ili od strane klubova koji igraju u Engleskoj. Nacionalna liga igra se na stadionima koji su daleko od tog nivoa. Riječ je o malim stadionima koji tek podsjećaju na engleske niželigaške. Međutim, mislim da i 7-8. rang fudbala u Engleskoj iznjedri ljepše stadione. I, u načelu, teško je očekivati da velški klupski fudbal napreduje, jer sve što iole valja igra u Engleskoj. Stoga, ni infrastruktura ne može biti Bog zna kakva.

[Hantraga]

Malta

Nakon što smo se zadržali malo na sjeveru Evrope, selimo na krajnji jug. Malta ima ligu u usponu, s klubovima koji prave sve više iznenađenja posljednjih godina, a i sve zanimljiviji igrači mogu se naći dole. Međutim, i dalje je na dnu evropskog fudbala. I pored toga što se Malta često izjednačava sa minijaturnim državama poput Andore i San Marina, pa i njihov sportski potencijal, to baš nije tako. Površinski, Malta jeste izuzetno mala, ali ima gotovo pola miliona stanovnika. Stoga, ima mnogo razvijeniji ligaški sistem i bazu iz koje može da crpi igrače.

Nacionalni stadion Ta'Qali je najveći u Malti i na njemu reprezentacija igra svoje utakmice. I klubovi često posežu za ovim stadionom u svojim evropskim nastupima, ali se tamo igra i dosta utakmica lokalne lige, te kup. On ustvari nije u Valeti, nego u Atardu, u samom središtu Malte. Kapacitet mu je preko 17.000 sjedećih mjesta. Izgrađen je prije 30-ak godina, a zanimljivo da je prošle godine uložen 1,5 milion eura da se zamijeni trava. Sada je i tu hibridna travnata podloga, najmodernija na svijetu. U biti, stadion je i prevelik za njihove potrebe i ne bi bilo loše još malo ga modernizovati i recimo dodati krov na ostale tribine. Također, očito je nekad oko stadiona bila uska atletska staza, ali proširenjem terena nema mjesta za nju, pa su tribine niti blizu niti daleko.

Prije nekoliko godina, Sarajevo je igralo sa Hiberniansom s Malte, a pretprošle Željezničar s Balzanom. Obje utakmice su odigrane na stadionu Hiberniansa koji ispunjava UEFA uslove za taj nivo takmičenja. Stadion ima 3.000 sjedećih mjesta, a ukupni kapacitet je 8.000. Stadion ima reflektore, ali je dosta star, napravljen također početkom 80ih i dosta oronuo. Iskreno, malo me čudi da se ovdje igraju evropska takmičenja.

Zanimljiv je i stadion manje poznatog kluba Hamruna. On ima svega 1.000 sjedećih mjesta (ukupni kapacitet je 6.000), uklopljen je na malom prostoru, sa jednom tribinom i zidovima okolo. I on ima reflektore.

Ostali stadioni apsolutno nisu vrijedni pomena. Uglavnom se radi o terenima bez tribina ili bezveznom betonskom skalamerijom. jednostavno, Malta je malo otočje, a svi klubovi su i na tom malom području koncentrisani na jednom mjestu. Recimo, Malta je po veličini poput trećine kantona Sarajevo, a svi klubovi su u općini Stari Grad. I vidimo da praktično osim stadiona Ta'Qali, na Malti nema ni solidnog stadiona, čak ni za te uslove. Rekao bih da čak, obzirom na sve, Malta dobija najlošiju ocjenu od svih država do sada, izuzev Kosova.

[badblueboylivno]

Dominiraš, svaka čast! A još jako puno posla!

Obožavam krajolike u kojima se nalaze farski stadioni. Teren ravan kao papir, okolo planine i pitoreskne kućice.


Lužniki je vrh vrhova! Dva nivoa tribina za ogroman kapacitet što bi moglo izazvati užarenu atmosferu, masivan krov, fantastičan uzorak boja stolica . Vrh!

[Hantraga]

Ne može ovdje stati sve što se sazna, inače. Možda bi nekad valjalo sve proširiti i fino i sistematski zapisati, ali eto.

I mene su impresionirali Farani. Krajolici prelijepi, kuće ko iz bajke i apsolutno u svakom selu ima teren sa plastičnom travom. I svugdje je urađeno na potpuno jednak način. Teren, pored je upravna zgrada/kuća, te fin parking. Mislim da nema ni milimetar šanse da im ikad fali parkinga gore I baš bih volio popričati s nekim ko je bio gore da pitam je li dosadno, neke specifičnosti i tako. I svkao gostovanje je trajektom meščini, jer su sve ekipe razbacane po otocima. Doduše, mogu i autom jer su otoci povezani tunelima. A tuneli su posebna priča. Ima ih 50 kilometara, najduži je preko 6km između dva najveća otoka, a sada prave nove, još duže, tj. preko 10km. Uglavnom, ispod mora postoji čitava mreža.

[Hantraga]

Prije nego krenemo dalje, jedna napomena vizavi Malte. Malta je 2014. bila organizator UEFA Euro U17. Utakmice su igrane na tri stadion: Ta'Qali, stadion Hiberniansa, te još jedan stadion koji nisam ni predstavio. Evo samo jedna sličica tog zdanja:

U nastavku ćemo vidjeti da je i Litvanija organizovala Evropsko prvenstvo, i to 2013. godine , za igrače do 19 godina. Također, vidjeti ćemo da ti stadioni nisu ništa specijalno. Proteklih godina su ta takmičenja organizovali i Estonija, Gruzija, Lihtenštajn, Slovenija, Slovačka, Srbija, Bugarska, Azerbejdžan, a i kada se održavalo u Hrvatskoj, Mađarskoj ili Rumuniji, igralo se na malim stadionima. Stoga, pomalo se čudim da našim nikad ne padne na pamet da se kandiduju za ovo. Nije to previše zahtjevno.

Litvanija

Litvanija će ove godine solidno popraviti svoj plasman na UEFA ljestvici, ali su po zvaničnoj tabeli 8. najgora evropska nacija. Stanovnika 2,8 miliona i površina od 65 hiljada kilometara kvadratnih. Dakle, nešto uporedivo sa nama. Litvanija je članica EU sa sasvim solidnim stepenom ekonomskog razvoja. I ovo je jedna od rijetkih evropskih država u kojoj fudbal nije najpopularniji sport. Bez sumnje, to je košarka. Dijelom i zbog toga su vjerovatno ovako nisko plasirani. U načelu, i u dosta drugih sportova su uspješniji nego u fudbalu.

I, u Litvaniji zaista nema mnogo reprezentativnih stadiona. Štaviše, niti jedan jedini nema kapacitet veći od 10.000 mjesta. U načelu, svega 20 stadiona ima kapacitet preko 1.000 mjesta (ne govorim o sjedećim), što mislim da nije daleko od broja istih na području Tuzlanskog kantona. Jednostavno, Litvanci su dosta pasivni po pitanju fudbala, ulaganja u isti i djeca se radije bave drugim sportovima, čak i kad nemaju visinu za košarku. Bio je do prije godinu dana stadion Žalgirisa koji je mogao primiti 15.000 ljudi, ali je srušen i sada su tu hoteli i stambeno naselje. Žalgiris ima namjeru praviti novi stadion, ali za sada još ništa (sve pare su vjerovatno uložili u novu košarkašku arenu).

Obzirom na takvo stanje, Litvanci su prije 10-ak godina odlučili praviti novi, moderni nacionalni stadion u Viljnusu sa 25.000 sjedećih mjesta. Iskreno, pitam se što će im toliki stadion, ali vjerovatno bi glupo bilo praviti manju nacionalnu arenu. Počeli su, pa stali, pa su prošle godine kao opet otvorili radove. Najavljen je kraj do 2020. godine, mada čisto sumnjam, jer očito stvari idu traljavo. Na slikama djeluje ko stadion u Brčkom, trenutno. Procijenjena cijena je između 80 i 100 miliona eura. Mislim da su mogli barem prepoloviti troškove, ako ne i još više racionalisati, ali oni znaju najbolje. Sam stadion je po maketama bezveze, čak ga prave multifunkcionalnim sa atletskom stazom.

Sad se vraćamo u realnost. Trenutno najveći stadion u Litvaniji je onaj na kome je naša reprezentacija ostvarila plasman na Mundijal. Napravljen je 20-ih godina prošlog stoljeća i rekonstruisan mnoštvo puta, posljednji put 2005. godine. Trenutno je UEFA stadion druge kategorije, ili ti ga sa dvije zvjezdice. Stadion je, realno, više atletski nego fudbalski. One razdvojene tribine su specifične i ružne same po sebi, ali eto. I gle čuda, Litvanci misle ovaj stadion modernizovati i širiti. Izgleda da su oni gori od nas, jer za sve imaju nekakve planove, a ništa ne rade. Uglavnom, oni bi da mu u naredne dvije godine uduplaju kapacitet (trenutni je nešto malo iznad 9.000 sjedećih mjesta), te da ga natkriju. Ja čisto sumnjam da će išta od toga biti. I da ne zaboravim, na ovom stadionu su se igrale utakmice U19 UEFA Euro 2013. godine.

Suduva, koja se ove godine odlično nosi u pretkolima Evropa lige, svoje utakmice igra na drugom najvećem stadionu u državi. Njihov stadion ima kapacitet od 6.250 sjedećih mjesta. Prema UEFA rangiranju, ovo je stadion 3. kategorije i kao takav najbolje stoji u Litvaniji. Napravljen je prije 10 godina u roku od samo godinu dana. Ima ogromnu centralnu tribinu, na kojoj je središnji dio natkriven. Preko puta je montažna tribina od par redova, a ista stvar je iza jednog gola. Podatke o troškovima izgradnje ne mogu naći. Meni se ove montažne tribine sviđaju. Kulturno, malo i lijepo. Mislim da bi na mnogim našim stadionima legle takve stvari, a u načelu su vrlo jeftine (Stajanje na stadionu Zrinjskog recimo). Na kraju napomena da su se i ovdje igrale utakmice U19 UEFA Euro 2013. godine.

Treći i posljednji stadion na kome su se igrale utakmice U19 UEFA Euro 2013. godine. je stadion u Alytusu. I on ima UEFA licencu (2. kategorija), kapacitet od 3.700 sjedećih mjesta i renoviran je pred to prvenstvo. Specifičan je jer se nalazi u dubokoj šumi Ima jednu tribinu koja je super sređena i to je to. Ustvari, za potrebe Euro su instalirali i montažnu kontra nje, tek reda radi.

Slijedeći je stadion LFF u Viljnusu. Sigurno je mnogima poznatiji kao Vetra stadion (na njemu smo igrali prije 12 godina protiv Litvanije) i u načelu je dom litvanske reprezentacije i možda najpoznatijeg litvanskog kluba Žalgirisa (od nedavno, naravno), te Trakaija, koji se također ove godine u Evropi dobro nosi. Malog je kapaciteta (tek 5.000 sjedećih mjesta), ali je dosta fino sređen i također je prema UEFA kategorizaciji stadion treće kategorije. Prije koju godinu su postavili novu travnatu podlogu, reflektore, savremeni semafor i sl. Ima tri tribine, mada se ova glavna ne može ni nazvati nekom tribinom. Lože, prostori za novinare, te tek koja stotina stolica.

Prvoligaš Atlantas igra u Klaipedi, na 4. najvećem stadionu u državi koji može da primi 4.400 gledatelja. Stadion ima dvije tribine dužinom terena. Uglavnom nije natkriven, sem lože na sredini. Stadion je multifunkcionalan, tj. ima atletsku traku terena.

Još jedan stadion koji ima licencu za UEFA takmičenja, kategorija 2. je stadion u Panevėžysu. Eto, staviuti ćemo i njega obzirom da je takav, mada je bezvezniji nego li prethodni. Postoje neki planovi za njegovu dogradnju i osavremenjavanje, ali već smo konstatovali da to u Litvaniji postoji kao i kod nas.

Izdvojiti ćemo još stadion u Šiauliaiju. Nije ništa specifičan, ali ima jednu solidnu tribinu, koja je čak dijelom natkrivena. Kontra toga je, po oprobanom litvanskom receptu montažna tribinica od par redova.

Svi drugi stadioni se svode na isto ili slično. Ustvari, postoje samo gori, ne i bolji. Nabacati ću opet slike par njih, bez naznaka o kojim se tačno stadionima radi, jer mislim da i nije bitno. Niti jedan ne prelazi kapacitet od 4.000 mjesta, a sjedećih daj Bože da igdje ima i 2.000.

Zaključak može biti malo duži, obzirom da se radi o prvoj zemlji koja niti je minijaturna, niti je samo fudbalski nezavisna. Fudbalska infrastruktura u Litvaniji definitivno nije na nekom visokom nivou. Prije svega, to je uzrokovano činjenicom da fudbal nije najpopularniji u Litvaniji i da oni tome i ne pridaju prevelik značaj. Čak i reprezentacija igra na stadionu od 5.000 mjesta. Stadioni su uglavnom slični. Imaju centralnu tribinu u kojoj je smješteno sve što treba, a kontra toga ili eventualno iza gola montiraju montažne, mada nisam siguran koliko im uopšte trebaju. Ali, UEFA je zadovoljna da postoji ta tribina sa svim sadržajima, pa dosta stadiona ima licencu za Evropu. Veći nivoi takmičenja bi bili problem, ako ništa, onda zbog mizernog kapaciteta većine stadiona. Većina stadiona ima i atletske staze, jer se radi o gradskim stadionima sa višestrukom namjenom, a Litvanci uopšte ne stoje loše sa atletikom. U poređenju sa BiH, mislim da stoje čak i lošije. Jednostavno, čak 5-6 stadiona iz BiH bi zasjenilo njihove najbolje, što je priličan raritet. U globalu, možda su travnjaci bolji, ali ni oni nisu naročito visok kvalitet (samo je u tome teško biti gori od nas).

[Hantraga]

Sjeverna Irska

Selimo opet na sjever. Sjeverna Irska je najmanji dio Ujedinjenog Kraljevstva. Bez premca, fudbal je najpopularniji u ovoj zemlji. Kroz historiju, reprezentacija im je lučila dobre rezultate, pa su tako dva puta bili i među 8 najboljih na svijetu. Danas je uglavnom druga priča, a posebno kada je riječ o klupskom fudbalu. Tu su ekipe iz Sjeverne Irske na samom evropskom dnu. U načelu, liga im je tek od nedavno potpuno profesionalna. I naravno, i pored toga, imaju razvijen ligaški sistem, obzirom da svako mjestašce ima fudbalski klub.

Najveći i najljepši stadion u Sjevernoj Irskoj smješten je u Belfastu, nosi naziv Winsdor Park i ima kapacitet od 18.400 sjedećih mjesta. Vlasnik stadiona ja najveći sjevernoirski klub i klub koji se često smatra najtrofejnijim na svijetu, Linfield. Naravno, i reprezentacija igra svoje utakmice ovdje. Eh sad, pošto nije njihovo nego im Linfield uzima proviziju kad igraju tu, palo im je na pamet da zajedno sa ragbi savezom i savezom za gelski fudbal naprave reprezentativni staidon izvan Belfasta. Međutim, nije to baš bilo tako ozbiljno, a ni navijačima se nije svidjela ideja da idu sa Winsdora. Na kraju su proširili i dotjerali postojeći stadion i u taj poduhvat uložili velike pare, preko 30 miliona funti. U slikama su prvo slike Winsdora prije 2013. i rekonstrukcije. U biti, srušili su sve tribine osim jedne i izgradili nove. Sada je stadion stvarno prelijep i po mjeri.

Stari stadion:


Novi stadion:

Najveći rival Linfielda je Glentoran koji nastupa na stadionu Oval u Belfastu, također. Stadion je daleko od modernog. Ovaj stadion uopšte ne liči na klasične britanske. Također, vrlo je teško reći koliki mu je kapacitet. Ima 5.000 sjedećih mjesta, a kapacitet se vodi da je iznad 6.000. S druge strane, na stadion bi objektivno moglo stati još masa ljudi, samo ta mjesta drže za "unsafe". Valjda je to neka priča slična kao recimo u Mostaru. Stadion ima dvije stare tribine. Jedna je na dva sprata, druga dosta niska. Obje djeluju dotrajalo (doduše, veću su rekonstruisali prije 20-ak godina). Iza gola je stajanje, klasično. Međutim, to su ta neupotrebljiva mjesta. Upotrebljiv je samo mali dio na sredini, navijača i tradicije radi. ostatak je praktično muzej na otvorenom. I, ima ovaj stadion licencu UEFA, kategorija 2.

Dosta simpatičan stadion u odnosu na ostale je stadion u Portadownu, gdje igra istoimeni klub. I on bi mogao biti fin model za neke naše manje klubove. Kapacitet mu je 2.700 sjedećih mjesta. Ima dvije fine, funkcionalne i natkrivene tribine. Čak je i reprezentacija znala prijateljske ovdje igrati. Postoji i stara tribina kontra centralne, ali ona se ne koristi.

Stadion u Ballymeni spada praktično u najveće u državi sa kapacitetom od 4.100 mjesta, od čega 3.600 sjedećih.I ovaj stadion su modernizovali, tj. izgradili novu tribinu prije nekoliko godina. Sada ima dvije tribine koje su sasvim ok.

Glenavon iz Lurgana spada u najpoznatije klubove iz ove zemlje. Oni svoje utakmice igraju na Mourneview Parku kapaciteta 4.000 sjedećih mjesta. Ovo je možda najklasičniji britanski niželigaški stadion u cijeloj ligi.

Ovo su slike stadiona ostalih prvoligaša, bez neke specijalne priče. Karakteristično za Britaniju, svi oni su natkriveni. Nekarakteristično je da ima jako mnogo nesjedećih mjesta. Uglavnom imaju par stotina sjedećih mjesta, uz poneki izuzetak.

Zakjučak je da su im stadioni u ligi bolji od onih u Velsu Vidjeli smo da većina stadiona ima dvije tribine sa jako malim kapacitetima, natkrivene, s reflektorima. Sama okolina stadiona ili prostor gdje bi trebale biti druge tribine nije naročito uredna. Sve tribine su, klasično pobritanski, niske. Winsdor Park vadi stvari, jer je stvarno moderan i lijep.Od ostalih, možda se ističe stadion Portadowna i stadion u Ballymeni. Primjetno je da se tu radi o stadionima sa novoizgrađenim tribinama. Ovi stari, sem nekog šmeka prastarih vremena nemaju ništa drugo. Nisu to oni uspjeli baš uklopiti u današnji vakat idealno, ali dobro. I naravno, plus je što ama baš svako mjestašce ima stadiončić sa makar 200-300 mjesta.

[Hantraga]

Luksemburg

I još jedna mala državica. Ustvari, nju više smatramo malom, nego što ona to zapravo i jeste. Luksemburg je površinom mnogostruko veći od San Marina, Andore, Malte ili Farskih Ostrva. Međutim, to je i dalje 4 puta manje od Kosova. Međutim, jako je gusto naseljen i ima gotovo 600.000 stanovnika. To je tek nešto malo manje od Crne Gore i nešto malo više od Malte. Luksemburžani vole sport, pa je tamo čak preko 100.000 ljudi registrovano u neki sportski klub. Ali, Luksemburg ima dosta dugu tradiciju u svim sportovima, pa se u biti ne može reći koji je najpopularniji. Vjerovatno je to fudbal, ali se ljudi tamo bave i apsolutno svim drugim sportovima. I ovdje postoji blaga podjela sjever-jug, pa je fudbal popularniji na jugu, nego li na sjeveru. Kvalitet fudbala znamo prilično dobro. Reprezentacija se pokušava izdići iznad ostalih fudbalskih patuljaka, ali teško to ide. S druge strane, klubovi ulažu sve više i postižu sve bolje rezultate. Svjedoci smo toga ove godine. Najzanimljivija priča vezana za fudbalski Luksemburg seže još do Euro 1964. godine. Drugo evropsko prvenstvno, na kojem su učestovale 4 reprezentacije, a kvalifikacije je igralo 29 timova. Voljom žrieba, Luksemburg je preskočio prvo kolo, a u drugom je izvukao Holandiju i prošao među 8 najboljih u Evropi. Tamo ih je čekala Danska i nakon dva remija, ispali su u majstorici.

Idemo na stadione. U Luksemburgu postoji sistem od 5 nivoa takmičenja. Kao što sam rekao, većina klubova koji nešto znače je smještena na jugu zemlje uz francusku granicu i u načelu, svi imaju svoje stadione. Krenimo od nacionalnog stadiona Josy Barthel. Napravljen je 1990. godine, koristi se i za druge sportove (atetika, ragbi) i nijedan klub ne igra na njemu. Prije koju godinu su uložili 230.000 eura u njegovo sređivanje da bi zadovoljio za kvalifikacije. kapacitet mu je 8.000 sjedećih mjesta, 10-ak redova na sve 4 tribine, ovalno oko atletske i natkriven veći dio centralne tribine (2.500 mjesta). Prve dvije slike su prije ušminkavanja, a ova s plavom atletskom je nova.

Godine 2014. su donijeli odluku da grade novi stadion za fudbal i ragbi, u Kockelscheuru, selu na jugu zemlje. Plan je da bude gotov do 2019. godine i koštati će 40. miliona eura. Kapacitet tek nešto iznad 9.000 sjedećih mjesta. Za Luksemburg dovoljno, ali cifra od 40 miliona djeluje impozantno. Naravno, svašta će nešto oni tu smjestiti, 4. kategorija UEFA, ali opet djeluje mnogo za prilično mali stadion. I, još ga nisu počeli graditi, mada je trebalo proljetos, pa ne znam gdje je zapelo. Vjerujem da će ga i uraditi, ozbiljni su to ljudi, ali daj Bože u roku.

Differdange 03 igra utakmice na stadionu Thillenberg koji izgleda kao stadion iz 19. stoljeća. Na jednoj strani starinska centralna tribina, a na drugoj par strmih betonskih redova u brdu. Okolo šuma. Kapacitet je prosto nemoguće ocijeniti. Oni vode da je to preko 6.000 mjesta, ali sjedećih 150 do 200 maksimalno (nisu stolice nego drvene klupe).

Ipak, Differdange u svom gradu ima i drugi stadion koji je dosta ljepši i koji koristi za evropske utakmice, a nekad i domaće. Stadion ima jednu solidno veliku centralnu tribinu, koja je natkrivena, sa svim sadržajima i dosta lijepa. Pored su fini pomoćni tereni. Uz reflektore, cijeli centar izgleda jako lijepo.

Stadion Racinga je u Lukesmburg Sitiju i ima jednu konkretnu tribinu i neke betonske stepenice na još jednoj i po strani. Samo centralni dio glavne tribine ja natkriven i ima sjedalice. Kapacitet je također nemoguće procijeniti. Zvanično je to 5.000, ali sjedalica opet teško više od 500.

Nama najpoznatiji njihov klub, a i najveći u toj zemlju, Dudelange F91 igra na nešto ljepšem stadionu. Kapacitet mu je 2.500 mjesta, sve sjedeće, i jednu super tribinu, koja je natkrivena. Na drugoj su na betonske stepenice stavili stolice, pa to izgleda odmah ljepše.

Folla Esch igra na stadionu Émile Mayrisch. On ima jednu tribinu koja pokriva trećinu terena, natkrivenu i sa sjedalicama. Ostatak je bukvalno ništa. I ne znam gdje iskopaju da je kapacitet 3.800 ljudi, jer ovdje može stati 500 u vrh glave, opet.

Leotar je 2003. godine gostovao Gravenmacheru na stadionu Op Flohr. Stadion je multifunkcionalan, ima jednu tribinicu, sličnu kao prethodni i to je to.

Spomenuti ćemo izdvojeno i stadion na kojem igra Jeunesse Esch, a na kojem je u prošlosti znala igrati i reprezentacija. On je totalno atipičan u odnosu na prethodne. Ima dvije tribine dužnom cijelog terena sa stolicama, a jedna je čak natkrivena. Podaci o kapacitetu ovih stadiona po Luksemburgu koje nalazim su besmisleni, pa je bolje ni ne navoditi ih.

I, dalje ne bih išao. Sve je na isti kalup, a ovo su najznačajniji prvoligaški stadioni. Ima ih još par po oprobanom receptu: centralna tribina na trećini terena, eventualno beton na nekoj preostaloj strani i to je to. Naravno, ima i onih koji su samo livada. Pozitivno je što i tih livada ima jako mnogo. Luksemburg je organizovao U17 Evropsko prvenstvno prije 10 godina i stadioni na kojim se ono igralo su (pored nacionalnog):

Što se Evrope tiče, nevjerovatno je da većina ovih stadiona ima licencu za najniže nivoe takmičenja. Stadion Fole, J. Escha, Gravenmachera, onaj novi Differdangea, te Josy Barthel - na svima klubovi igraju Evropu, gdje ko stigne ili u zavisnosti ko im dolazi u goste. U načelu, ja sam očekivao više od Luksemburga. Većina ovih stadiona je zastarila i prevaziđena. Ovaj koncept tribine od 30 metara mi se i ne sviđa naročito. Jednostavno, ljepše mi je ako je tribina dužinom cijelog terena, pa je makar smanji. Jasno da oni u toj zgradici naprave sve što treba, ali vizualno i nije čemu. Ni uređenje oko stadiona nije Bog zna kakvo. Kada je stadion u šumi, onda to izgleda čak kao ok, ali čim je okolo naselje, em je nagurano, em ružno. Nacionalni stadion može dobiti prolaznu ocjenu, mada mu fudbalski smeta atletska staza. Ali, za nivo Luksemburga, taman je (i dalje sam stajališta da je najbolju stvar napravila Andora, ili Farani). I, ovaj stadion i trening kamp u Differdangeu izgledaju dosta lijepo.

[Hantraga]

Armenija

Večeras još Armenija, pošto je dosta lahka za istražiti i obraditi. Fudbal je najpopularniji sport u Armeniji, ali su oni uspješniji u nekim individualnim, poput šaha, hrvanja, boksa, dizanja tegova i sl. Praktično, u svakom od ovih sportova su svjetska velesila i to im donosi prilične uspjehe na OI. Međutim, kolektivni sportovi su odron. Štaviše, fudbal je daleko ispred košarke ili rukometa recimo. I, iskreno, ne vidim neku preveliku perspektivu za ovu bivšu sovjetsku republiku. Vidjeti ćemo i zašto. Armenija ima 3 miliona stanovnika i površinu više nego duplo manju od litvanske. Reklo bi se solidna baza za razvoj ovih sportova.

Međutim, fudbal je u Armeniji organizovan na najspecifičniji način u cijeloj Evropi, izuzmemo li minijaturne države. Broj profesionalnih klubova u ovoj zemlji je svega 8. Prva liga broji 6 klubova, a preostala dva su u drugoj. S njima je još i 6 drugih timova prvoligaša. I, već godinama to stoji tako, bez da iko ulazi iz lige ili ispada iz nje. Recimo, drugu ligu osvoji Shirak II, ne može ući i ne desi se ništa. I tako svaki put Neko bi rekao da je u ovim ekipama super koncentracija kvaliteta, ali one ustvari nemaju crpiti igrače ni od kud. Tim više, jer od 6 ekipa, 4 su smještene u Jerevanu. Eh, sad zamislite da se naša liga igra samo u Sarajevu, Mostaru i Bihaću recimo.

Ovih 6 klubova imaju fudbalske akademije, te ko biva trening centre. Međutim, sve je to jako, jako tanko. Recimo da su uslovi za treniranje većine naših klubova daleko bolji. I, jednostavno nema prostora za razvoj. U omladinskim kategorijama, Banants i Pyunik su apsolutni fudbalski vladari. Svi igrači armenskih mlađih selekcija su iz ova dva kluba. Može izletiti jedan Mikhtaryan u pet godina tako, ali ozbiljnijeg razvoja nema.

Stadione ćemo onda vrlo lahko obraditi. Pogledati ćemo stadione svih 6 prvoligaša. Na najvećem igra Ararat iz Jerevana, ima kapacitet od 14.400 sjedećih mjesta, a nama je poznat, jer je naša reprezentacija 2009. savlada Armeniju upravo na njemu. Inače, zove se Vazgen Sargsyan republički stadion. Radi se o jako starom stadionu koji je nekoliko puta obnavljan, posljednji put 2008. godine kada je dobio današnji izgled. Ima reflektore, fin travnjak i UEFA 3. kategorije je. I, u potpunosti je natkriven. Iz vana, očuvane su zgrade s prvobitnog igrališta, pa ima jedan arhaičan ton. Staro, a moderno i uopšte nije loše.

Drugi stadion u ligi po kapacitetu je stadion Alashkerta, također u Jerevanu. Kapacitet mu je 7.000, ali svega 1.850 sjedećih mjesta. I on ima prizvuke starih vremena, ali ne i modernih, pa je dosta lošijih. Nije natkriven i travnjak je dosta lošiji. Novi vlasnici kluba su najavili obnocu i proširenje na 10.000 mjesta još prije 4 godine, ali do danas nema ništa od toga.

Treći stadion je stadion Banantsa, naravno u Jerevanu. Izgrađen je prije 10 godina. Međutim, nije to baš bilo nešto, pa su ga 2011. dorađivali i sređivali da bi ispunio uslove UEFA. Kapacitet mu je 4.860 sjedećih mjesta raspoređenih na tri tribine. Centralna je moderna i dosta lijepa, a druge dvije su klasične betonske stepenice sa zašarafljenim stolicama. Pored je i ta kao akademija, tri terena, ništa specijalno.

Prvi stadion van Jeverana je stadion Gandzasar, u istoimenoj pokrajini na krajnjem jugu zemlje. Kapacitet mu je 3.500 gledatelja i smješten je u samom centru malog gradića Kapana. Baš kao i prethodni, ima dvije tribine, samo nijedna nije moderna Jednostavno, cijela Armenija djeluje kao da su tu smještene najstarije građevine na dunjaluku. Stadioni ne odudaraju puno od toga. Neki imaju lijepi stari šmek sa dijelovima tribina od prije 100 godina,

a drugi, poput ovog, betonske stepenice iz sovjetskog perioda, na koje su stavili stolice i nazvali to renoviranjem. Nešto kao i mi.

Shiraka se sjećamo iz dvomeča sa Zrinjskim. Ni on nije iz Jerevana, nego sa sjeverozapada zemlje. Igra na gradskom stadionu u Gyumriju, koji, pogađate, ima dvije tribine. Jedna je solidno modernizovana, sa starim krovom na centralnom dijelu. Druga je praktično dio brda. No, stavili su tu stolice, pa izgleda malo čudno, ali prihvatljivo, čim tu igraju evropske utakmice. I, nemaju ovi stadioni reflektore, naravno. Nijedan osim prvog. Na ovom ima 2.800 stolica.

I na kraju stadion na kojem igra Pyunik. Iako se radi o najpoznatijem armenskom klubu, ligu igraju na najmanjem stadionu. Ustvari, igrali su oni na onom prvom, pa i na nacionalnom (vidjeti ćemo ga poslije), ali su onda napravili tu akademiju i par terena, a tu imaju stadiončić sa svega 700 mjesta. Ali, kamp je napravila i reprezentacija Armenije, a na jednom tereu tog kampa Pjuničani igraju utakmice. Za ligu im je sasvim dovoljno. Novoizgrađeno je i moderno. Jedna tribina, i okolo tereni. U pozadini stari Jerevan. Meni je lijepo, samo što je čudno da je glavni stadion. I trava je savršena. Inače, kapacitet je 1.400 sjedećih mjesta.

A sjeća li se neko armenskog kluba Mika? Bili su redovni u Evropi do prije koju godinu, ali onda su rasformirani. Na stadionu, u Jerevanu naravno, sada igra ženski nacionalni tim. On ima kapacitet od čak 7.250 sjedećih mjesta. Za divno čudo, ima sve 4 tribine, čak i reflektore. I, imam osjećaj da ovom stadionu jako malo fali da bude odličan. Krov, malo sređivanja i bilo bi to jako fino. No, za armenske uslove, i ovako je. I zanimljiv je ovaj luk preko centralne tribine. Ako ništa, na njega su smjestili osvjetljenje.

I na kraju i nacionalni stadion Hrazdan u Jerevanu. I on ima 3 zvjezdice od UEFA. Kapacitet je prava sitnica - 54.200 sjedećih mjesta. Bukvalno, sovjetski div. Ararat je tu igrao tekme do prije koju godinu, ali sada je rezervisan samo za reprezentaciju. Stolice su stavili tek prije 7-8 godina, a do tada mu je kapacitet bio 70.000 gledatelja. I, čak je i SSSR igrao utakmice na njemu Ljudi žele na njemu što prije ugostiti finale nekog evropskog takmičenja. Stoga, i dalje će ga modernizovati. Kao i sa svim tim socijalističkim stadionima, malo je teško, ali mislim da njima sasvim ok ide. Uredno je, čisto i djeluje novo iznutra. Iz vana, vidiš da je tu masa betona, ali su makar ok uređeni prilazi i sve druge stvari. Inače, znali su Armeni dobro popuniti ga na nekim tekmama reprezentacije (ako se posjete od 30.000 ljudi mogu nazvati dobrim popunjavanjem ovakvog diva). U Armeniji me nerviraju ove atletske staze, koje bi bar to trebale biti, a nekakva su zemlja, šta li. Biće zanimljivo kako će ga natkriti, isto.

Ima u Armeniji još stadiona, naravno. Ali, nisu vrijedni pomena. Na njima se ne igraju utakmice, bar ne neke zvanične, pa su dosta zapušteni. Uostalom, i u postojeće ulažu premalo, a ne u one od kojih nema nikakve koristi. Primjetno je da su stadioni dosta oronuli i nisam siguran koliko je njih briga za to. Pokušati će od Hrazadana napraviti lijep stadion koji će ugostiti evropski Super kup i na kome reprezentacija može igrati utakmice. Imaju i Vazgen Sargsyan, koji je možda ponajviše taman za reprezentaciju, ali bi onda ovaj ogromni propadao. Stadioni Banantsa i stari Mike su također prihvatljivi i mogli bi uz minimum ulaganja da djeluju još ljepše. I, tu je ovaj solidan kamp reprezentacije (akademije i kampovi Pyunika i Banantsa su ispod ranga kampa Sarajeva u Butmiru, debelo). Jednostavno, Armenija je zemlja za koju sam siguran da će i 2117., ako Bog da, imati slične stadione ko danas i koja nas nikad neće prestići u fudbalu. Vrlo lahko se može desiti da kroz 10-ak godina igraju ravnopravne utakmice sa San Marinom, Andorom i Gibraltarom.

[Hantraga]

Crna Gora

Kada bi neko pravio listu najuspješnijih sportskih nacija na svijetu, a uzevši u obzir sve faktore, mislim da bi CG bila u samom vrhu. Već sam nekoliko puta isticao da ova zemlja ima tek 625.000 stanovnika i rame je uz rame sa Luksemburgom ili Maltom po tome. Međutim, sportski je mnogo ozbiljnija. Ipak, to se u mnogo slučajeva kod Crnogoraca više odnosi na reprezentacije, nego li na klupski sport. U fudbalu je to tako.

Crnogorska liga, kao takva, osnovana je 2006. godine. Činjenica je da CG fudbalski klubovi i nisu igrali značajnu ulogu u ligama Jugoslavije prije rata, a ni poslije, pa je to možda imalo dodatni utjecaj na razvoj infrastrukture u ovoj zemlji. LIga broji 10 klubova, uglavnom koncentrisanih u centru ili na jugu zemlje (Rudar Pljevlja je jedini izuzetak).

Najveći stadion u državi je Stadion pod Goricom, kapaciteta 15.230 sjedećih mjesta. Mislim da taj stadion svi dobro znamo. Na njemu igra reprezentacija i Budućnost. Naravno, i drugi ga kad kad koriste za evropske nastupe. U biti, oni su ovaj stadion renovirali temeljno 2005. godine. Tada su izgrađene tribine iznad golova, na dva nivoa i sređene druge dvije tribine. Stadion je dosta sličan Bilinom Polju, samo su tribine iza golova veće. S druge strane, na Bilinom su istok i zapad donekle veći. I oni su travnjak mijenjali prije koju godinu, pa je to danas dosta moderno. I, pored toga što i kod njih mediji nekad puste priču o tome kako bi trebalo graditi novi stadion, nacionalnu arenu, oni su uglavnom stajališta da treba povećati kapacitet istoga, kako bi stadion primao 20.000 ljudi i da je to dovoljno. Oni imaju zanimljiv problem sa izgradnjom tog istoka. Naime, napravili su studiju izvodivosti, projekat, a onda ih je arhitekta trenutnog stadiona tužio i dobio, jer ga ništa nisu pitali A, prostora iza istoka ima, taman za tribinu. Stadion je već lijep, a njenom izgradnjom bi postao savršen.

Drugi stadion koji CG klubovi koriste za evropske nastupe je onaj u Nikšiću. On ima 5.200 sjedećih mjesta, a što je najgore, oni su ovo pravili prilično nanovo prije 15-ak godina. Moglo je to bolje i ljepše tad. Od 2015. stadion ima i reflektore. Okolo je kao neka atletska staza. Uglavnom, meni je ovo Mokri dolac s reflektorima.

Treći stadion na kom CG klubovi znaju igrati evropske utakmice, mada je meni totalno nejasno, je onaj na kojem je Željo gostovao prije koju godinu. Nalazi se u Petrovcu, zove se Stadion pod Malim brdom. Ima 1.630 sjedećih mjesta čudno raspoređenih, a i reflektore. Uglavnom, nikad neću skontati kako se na ovom čudu mogu igrati evropske utakmice.

Ostale prvoligaške stadiona zaista ne vrijedi predstavljati. Redom, to su stadioni u Tuzi, Radanovićima, Danilovgradu, još dva u Podgorici, Pljevljima, te u Golubovcima. Kada idete Crnom Gorom i prođete pored nekog terena, začudite se kad spoznate da se tu igra prva liga. Prije, ja sam to poredio sa prolaskom magistralom pored Hadžića i pogledom na onaj stadion Radnika. Tako je to u većem dijelu CG. Jedini izuzetak je stadion u Pljevljima, ali je on na potpuno isti kalup kao onaj u Nikšiću. (Slike su loše, ali teško je naći normalne ovih stadiona)

Van prve lige ima još nekoliko stadiona koji se mogu navesti, reda radi. Po slikama: Prvi je u Bijelom Polju, dvije tribine i bez stolica. Drugo je stadion Mornaran u Baru koji se makar fino održava i ima reflektore. Tribina smiješna. Treće nisu antičke iskopine, nego stadion na Cetinju. I posljednje, Gradski stadion Berane, isto kao u Bijelom Polju.

Imaju Crnogorci i svoj kamp, reprezentativni, nadomak Podgorice. Tu su smjestili sve. Na slici, crvena zgrada je upravna, njihov savez. Dva terena imaju prirodnu travu. Pokraj njih su i tribinice od oko 1.200 sjedećih mjesta. Ostali tereni su vještačka trava. Kažu da je ovaj kamp najfunckionalniji i najbolji u regiji. Oni su ovo gradili još prije 10-ak godina i stajalo je 5,5 miliona eura. Eh, ova upravna zgrada je stajala 3 miliona eura. Meni je nerealno da je sve skupa 8,5. Prije da je ova zgrada uključena u to. Mada, zgrada je tek nedavno izgrađena.

Na kraju, mogu reći kako je u CG uopšteno najgora infrastruktura do sada. Imaju lijep stadion u Podgorici, koji će dodatnim širenjem postati još ljepši. Imaju i fin fudbalski kamp. Međutim, tu sva priča završava. Jedva na još 1-2 terena postoje građevine koje liče na tribinu, a na ostalim su to uglavnom skalamerije neviđene.

[reds]

@Hantraga, sve pohvale za ovo što radiš. Svaka ti čast! Pravi je užitak čitati sve ovo i samo tako nastavi. Aferim.

[Signore]

...

Svaka cast na trudu. Treba dobrih zivaca za ovo, a i vremena. Kad si vec dosao do CG, u Beranama sredjuju stadion. Zapad je vec dobio krov.

Trenutno:


Projekt:

[Hantraga]

Vidiš da sam Berane smlatio na kraju Malo je teško negdje odabrati koje stadione postaviti, pa kontam da je adekvatno prvoligaške, a onda ako ima još šta. Pošto je CG blizu, znamo i iz medija neke stvari, vjerovatno je većina i vidjela makar ove stadione na moru, mislio sam da dosta stvari može iz glave.
I inače, CG mi je bila jedna od inspiracija za ovo, jer sam mislio da oni imaju najgoru infrastrukturu u Evropi (doduše, i Makedonce bez nacionalnog stadiona sam imao u glavi ko opciju). Sada sam vidio da postoji masa država gdje nije bolje. A, i nauče se zanimljive stvari o nekim državama i ligama.

I svakako da može biti propusta. Za većinu stadiona nađeš plan rekonstrukcije, ali onda vidiš da od toga još nema ništa, pa neke možda i izignorišem nekad. Slike je isto nekad teško naći. Evo, ove po CG, ko da tražim stadione iz Mongolije (sem ovih glavnih 4-5). Pa više slika stadiona u Tomislavgradu ima na netu, nego 3-4 crnogorska prvoligaška skupa.

[Hantraga]

Estonija

I druga baltička zemlja dođe na red. Ova je manja od Litvanije, s površinom sličnom kao i BiH, ali sa svega 1,3 miliona stanovnika. I Estonija je dosta fino ekonomski razvijena. Sport vole, mada nemaju previše uspjeha u ovim najpopularnijim. U fudbalu imaju dosta razvijen ligaški sistem sa šest nivoa takmičenja, 12 liga, 145 klubova. Međutim, rezultati su objektivno slabi. Reprezentacija je dogurala do baraža slučajno prije 5 godina, a klubovi su dosta tanušni. U načelu, rekao bih da Estonci nisu previše talentovati za fudbal, jednostavno. Igraju ga, ali bez nekog prevelikog cilja. I po stadionima će biti primjetno da Estonci jako veliki značaj daju atletici.

Obzirom da je to u ovim "normalnim" zemljama moguće raditi, ja ću opet prvo predstaviti stadione svih prvoligaša, a onda značajnije ostale. Stadioni nisu naročito veliki, čak 8 od 10 prvoligaša ima stadione koji su kapacitetom manji od 2.000 gledatelja (šest je ispod 1.100). Vodeći tim tamošnjeg prvenstva, Flora iz Talina, igra svoje utakmice na Le Coq Areni. Ustvari, radi se o stadionu reprezentacije kojeg ovi samo koriste. Stadion je izgrađen 2000. godine i kapacitet mu je 10.500 sjedećih mjesta. I, slijedeće godine će ovaj stadion biti domaćin UEFA Super kupa. Zbog toga, stadion će biti rekonstruisan. Pored nekih unutrašnjih ušminkavanja i ušminkavanja iz vana, kapacitet će mu biti povećan skoro za 50%, na 15.000 sjedećih mjesta. Mada, ja ne znam kako to misle izvesti, a da ne naprave gore. Stoga, nekako sam mišljenja da neće biti ništa od toga. Ne mogu naći ni neke planove, pa je možda to i lažni podatak. Oko stadiona postoji i fin kompleks terena, ili "miniarene", što bi oni rekli.
I ovaj stadion se često spominje u kontekstu naše zemlje i stadiona kod nas. Radi se o modernom i jako lijepom stadionu, ali sam mišljenja da bi ovi spratovi i isparčanost sektora bili nepogodni za naše uslove. Kod nas u planu na tribini naprave 4 ulaza, pa se navijači bune da im ti otežava koreografije i šta sve ne. Ovo je stadion sa svim sadržajima, za uživanje i miran temperament, a ne za nas.

Drugi najveći stadion u ligi je stadion Kadriorg, također u Talinu, a na njemu igra Levadia. Mada je multifunkcionalan, uglavnom se koristi za tekme Levadije. U biti, napravljen je davno, a renoviran potkraj prošlog stoljeća. Samo, Estoncima očito stvari traju dugo. Kapacitet mu je 5.000 sjedećih mjesta i prije nego je napravljena Le Coq Arena reprezentacija Estonije je igrala dosta često na njemu. Ima jednu tribinu i njen centralni dio je natkriven, a kontra je mala montažna tribina. Ta tribina izgleda dosta fino sređeno, ali i cijeli stadion i njegova okolina. Rekao bih da me gabaritima podsjeća na stadion u Bijeljini, ali je ovaj mnogo sređeniji.

Svi ostali stadioni su dosta manji, ali fino sređeni i uredni. Dakle, nisu zapušteni kao oni na Kosovu, u Armeniji ili Crnoj Gori. Prvi u redu je Tamme stadion u Tartuu. Njegov kapacitet je svega 1.600 sjedećih mjesta. Ne znam na šta je stadion ličio ranije, ali su prije 10 godina uložili skoro milion eura u njega, a onda 2010-2011. još 4 miliona. Kontam da su od livade mogli dobiti ovo za te pare, ali očito ispunjava sve uslove UEFA i uslove za solidno značajna atletska takmičenja. Inače, dosta fino i uredno djeluju atletske staze oko ovih estonskih stadiona. Estonija je inače solidna u atletici, naročito u bacačkim disciplinama.

I do kraja se uglavnom smjenjuju stadioni na isti fazon. Jedna tribina, koja postaje sve manja i manja kako gledamo stadione dalje, atletska staza, teren. Da ni ne navodim koji su to stadioni, samo ću postaviti slike. Postoji tu i 2-3 manja stadiona, gotovo bez tribina, ili sa montažnim od 200-300 mjesta. Eh, možda samo napomena za ovaj prvi (prve dvije slike), jer ima super sređenu tribinu. To je stadion u Parnuu, i vidi se odmah da je atletski koliko i fudbalski. Bukvalno su srušili dotrajalu staru tribinu, napravili novu i nabacili novu atletsku stazu. Tribina ima 1.500 mjesta i po meni je savršeno lijepa. troškove izgradnje koja je bila prije 2 godine ne mogu naći. Eto, ako se kome da tražiti, stadion u Parnuu.

Od ostalih stadiona vrijedi spomenuti Kalevi stadion u Talinu. To je najveći stadion u državi i na njemu igra drugoligaš Kalev. Kapacitet mu je 12.000 gledatelja, ali je to jako relativno. Naime, nema stolice, nego drvene klupe. Sa stolicama, pretpostavljam da bi to palo na 10-ak. U biti, i on je stvarno uredan, mada vidno star. Postoji plan za njegovu obnovu, izgradnju tribina iza gola (što mislim da i nije teško, jer je svakako ukopan u zemlju), te natkrivanje i naravno hotele iza tribina. Ali, sumnjam da će to skoro raditi.

I, sve ostalo je na sličan fazon. Evo par slika:

Estonija je 2012. bila domaćin UEFA Euro U19. Utakmice su igrane na Le Coq Areni, Kadriorg, Rakvere (ovaj sa plavo žutim stolicama na kraju) i Haapsalu (livada bez tribina, a za tu priliku bilo nešto montažno malo) stadionima. Na kraju, opet ništa specijalno. Le Coq Arena je moderna i lijepa. Ostali stadioni su više atletski, nego fudbalski. Stvarno je pohvalna urednost i uređenost stadiona. Oni se očito drže koncepta da je jedna fina tribina dovoljna za sve. Meni bi bilo ljepše da isforsiraju makar one montažne na drugoj strani, ko Litvanci, ali dok je uredno, i ovo je ok. Svakako, samo zbog te sređenosti, ovo mi djeluje kao drugi svijet u odnosu na CG, Kosovo, Armeniju.

[Signore]

Vise nego pozitivno sam iznenadjen Estonijom. Nema megalomanije, grade koliko im treba i to super odrzavaju. Rekao bih da im je infrastruktura odmakla od kvalitete nogometa koju prikazuju.

PS. Zagledajte se u stadion Kaleva. BB bez gornje tribine

[Hantraga]

Makedonija

Na red je došla i 3 država nastala raspadom Jugoslavije, Makedonija. O Makedoniji manje-više znamo sve. Znamo i kako stoje sportski, a i fudbalski. Uglavnom, daleko je to od zlatnog. Ja bih rekao nažalost, pošto su Makedonci svima dragi, njihova reprezentacija je samo dno i možda jedno od hronično najnegativnijih iznenađenja u Evropi. Rezultati Makedonije ništa ne prevazilaze armenske, kiparske, pa čak naročito ni rezultate mini država. Klupski, Makedonci su konstantno u rezultatskoj podređenosti većoj nego naši klubovi. Ove godine postoje naznake buđenja i ogromna mogućnost da će imati 2 kluba u Play offu Evropa lige. Sve je to rezultat nekih malo većih ulaganja u njihov fudbal, ali o tom po tom. Hvatali smo se površine i stanovništva vazda, pa i ovdje da kažemo da Makedonija ima 2 miliona stanovnika na površini koja je tačno duplo manja nego naša.

Makedonci su počeli sa prvom ligom od 18 klubova, pa je skraćivali, skraćivali i od 2014. svedena je na 10 klubova. Mjera, rekao bih. To će i meni olakšati posao obrade prvoligaških stadiona Imaju 4 nivoa u ligaškom sistemu, ali od te 2014. godine prve dvije lige su sa po 10 klubova, a ispod je gužva. Mislim da je to ok. I, od 10 u prvoj ligi, 4 su iz Skopja, 2 iz Tetova, što još više olakšava posao. No, krenimo redom.

Hram makedonskog fudbala i sporta uopšte je nacionalni stadion u Skopju naziva Filip II Arena. Ovo je jedan od onih stadiona na koje se mi Bosanci vazda pozivamo, divimo se kako su to napravili i govorimo da hoćemo i mi. Stari gradski stadion u Skopju, koji je bio nešto poput stadiona u Bihaću ili Mostaru, 2011. godine je proširen, modernizovan i nastala je ova arena. Dokaz njenog kvaliteta je i činjenica da je UEFA odredila za domaćina ovogodišnjeg UEFA Super kupa, koji će biti odigran za 15-ak dana. Inače, na njoj utakmice pored reprezentacije Makedonije igraju i dva najpoznatija skopska kluba, Vardar i Rabotnički. Na slikama ćemo vidjeti stadion prije rekonstrukcije i novi. Glavna rekonstrukcija je koštala 32 miliona eura. Nakon toga su uradili i atletsku stazu (mada mislim da su mogli raditi stadion bez atletske, obzirom da se ni dan danas zaista ne koristi mnogo za atletiku, poput Koševa, te da je totalno bespotrebno, ali eto) i platili 3,5 miliona eura još. Onda su sređivali eksterijer stadiona, fasadu, unutrašnje prostorije detaljno. Godine 2013. su podvukli crtu i skontali da su potrošili 60 miliona eura da naprave ovo što imaju danas. Djeluje mi previše, ali s obzirom da su haman milijardu uložili za one budalaštine po Skopju, onda ovo i ima smisla. Tehnički, stadion je sad kapaciteta 33.460 sjedećih mjesta i naravno stadion je 4. UEFA kategorije.
I, ja moram reći da se ovaj stadion meni naročito ne sviđa, mada to ni ne znam objasniti. Previše ima stepeništa i ulaza koji su mi nekako čudno nabacani. Krov mi je isto nekako čudan (ustvari ovi betonski držači krova), a i vanjština stadiona. I kad se gleda utakmica, tribine su nekako daleko (mada inače nemam ništa specijalno protiv stadiona sa atletskom) i djeluje nedovršeno. Vjerovatno se većina ne bi složila, ali moje je da kažem

Vjerovatno se većina sjeća dvostrukog prvaka Makedonije iz prošle decenije, FK Pobjede iz Prilepa. Sada su se vratili u prvu ligu i igraju na stadionu Goce Delčev. Ima 7.000 sjedećih mjesta, a ukupni kapacitet mu se procjenjuje na oko 15.000. Čak ga je i reprezentacija koristila nekad za prijateljske utakmice, par puta. Jednostavno, stari oronuo stadion.Ova stepeništa su dotrajala, pa onda ni stolice na njima ne izgledaju ništa ljepše. A, pošto su stepenice malo i nisu pravljene za stolice, onda su redovi baš uski i sve je zgusnuto. Djeluje baš zapušteno. Posljednja slika su vlažni snovi Makedonaca i ne radi se o zvaničnom projektu.

Stadion u Tetovu poznajemo jako dobro. On se često koristi da se ismije stanje makedonskog fudbala. Da je nov i makar malo sređen, stadion ne bi bio loš uopšte za tamošnje uslove. Međutim, realno izgleda ko zatvorski stadion, sa nekakvim žicama, prljavim i oronulim tribinama i prosto djeluje gadno odatle gledati utakmicu. Kapacitet mu je 15.000 sjedećih mjesta. Stolice su impozantno, nestvarno prljave. Pogledah i par klipova po youtube i trava djeluje sasvim dobro. To je jer su u okviru "Hat-trick" projekta dobili pare od UEFA i uradili travnjak i reflektore (800.000 eura). Jednostavno, da promjene stolice i malo ga ušminkaju, na oko, izgledao bi sasvim fino. Unutra su prostorije isto užas, očekivano. To bi se moglo i desiti, jer je Ecolog International kompanija preuzela vlasništvo nad stadionom i najavljuju višemilionska ulaganja.Međutim, ne vidim da se išta radi.

Slijedeći je station Pelistera u Bitolju. Stadion ima dvije tribine. Jedna je sa stolicama, druga bez. Ima oko 2.500 sjedećih mjesta, a ukupni kapacitet se procjenjuje na oko 7.000. Stadion je zanimljiv jer su prije koju godinu u samom kompleksu stadiona našli nekakvo arheološko nalazište staro haman 2.000 godina Kao i prethodni stadion, i ovaj je stvarno oronuo. I, baš kao na prethodnom, i ovdje su od UEFA sredstava sredili travnjak. Eh sad, ovaj stadion je najzanimljiviji što se tiče buduće izgradnje u Makedoniji. Navijači Pelistera već godinama vode kampanju "Hoćemo stadion". Godine 2014. gradonačelnik Bitolja je predstavio projekat: koji podrazumijeva 12.000 sjedećih mjesta, 3 tribine i UEFA 2. kategoriju (premalo, po meni za vrijednost od 8 miliona eura). Sav očaj stadiona se vidi u ovom videu:

Zanimljiv je i nevjerovatan podatak da su makedonski klubovi već dugi niz godina svoje utakmice u Evropi igrali isključivo na Filip II areni u Skopju. Dakle, sve ekipe, sve utakmice. Ove godine je to bilo nemoguće, jer se stadion sprema za UEFA Super kup. Stoga, utakmice su igrali na stadionu u Strumici, koji još jedini ima UEFA licencu. Tu će biti odigrana i predstojeća utakmica reprezentacije Makedonije s Albanijom. Stadion ima 6.500 sjedećih mjesta. Za ove prethodne, stadion izgleda odlično. Ima dvije tribine dužinom terena, a centralna je natkrivena. Uređenje okolo i nije Bog zna čemu. Je li uopšte treba reći da su imali plan povećavati kapacitet i dizati tribine do ovih kvalifikacija? Na kraju su samo ušminkali da se može kako tako igrati.

Naziva baš poput onog u Nišu, stadion Čair u Skopju je drugi na kom se igra prva makedonska liga u glavnom gradu. Stadion ima jednu tribinu, sa stolicama na sredini. Natkrivena je. Okolo je zid i nema drugih tribina. Prva slika je starija, pa nema stolica, ali one postoje I to, 2.800 komada.

Preostala dva stadiona u ligi su stadion Sileksa u Kratovu i stadion Železarnica u Skopju. Vele da je kapacitet prvog 1.800 ljudi, a drugog 3.000. U biti, standardna makedonska priča - oronulo, centralna tribina i malo stolica na njoj.

I psotoji još mnoštvo stadiona koji su na istom principu, samo manji. Oronuli, sa starim stolicama koje su izblijedile i neodržavani. Veles, Kičevo, Kavadarci, Kočani, Štip, Boris Trajkovski u Skopju, Biljanini izvori u Ohridu itd. Jedini koji još iole vrijedi da se spomene je stadion Milano Arena u Kumanovu (postoji i drugi, gradski u Kumanovu, ali je on tek bezveze). Milano Arena može da primi 3.500 ljudi, ima jednu natkrivenu i solidnu tribinu, a na drugoj započeta izgradnja prije 10 godina. I ništa, to tako stoji.

Ne bi bilo fer prema Makedoniji završiti priču o stadionima, a ne spomenuti još dva trening centra. Prvi je trening centar reprezentacije Makedonije Petar Miloševski. U nedostatku stadiona, ove godine, Rabotnički je tamo odigrao svoje evropske utakmice. Napravljen je 2013. godine. I, jako teško je naći neke veće podatke o njemu. Ima po dva terena sa vještačkom i prirodnom travom i upravnu zgradu. Male tribinice okolo ovih terena s prirodnom travom. Uglavnom, glavni je nakupio 1.500 sjedećih mjesta i UEFA 2. kategoriju. Ko nađe cijenu, nek postavi, jer mene nervira količina nepodataka koji imaju o ovome.

Iako manji, puno je ljepši trening kamp Vardara, rekao bih. Koštao je 4 miliona eura, ima dva terena, jedan sa vještačkom i jedan sa prirodnomt travom. Oba terena su osvjetljena. U zgradi pored imaju također nešto, od soba za razne analize, bazena i sauna, sobe za igrače ili karantin i sl. Pored par slika dole, evo i link sa više njih: https://fkvardar.mk/en/trening-kamp

Zaključak je da u Makedoniji ima svega. Prvo, tu je moderna nacionalna arena u Skopju. Drugo, svi ostali stadioni, osim eventualno stadiona u Strumici su oronuli i djeluju kao narkomanska okupljališta prije nego stadioni. Treće, Makedonci za sve stadione u većim gradovima imaju ko biva neke planove za uređenje. Četvrto, svi ti planovi su ili megalomanski, ili nakaradni. Peto, ipak su solidno iskoristili sredstva UEFA da dotjeraju travnjake na nekim stadionima. Šesto, Vardar je počeo fino da ulaže, pa sad imaju dva solidna trening kampa.
Vjerujem kako će ubrzo još neka ekipa, možda Shkendija da krene Vardarovim stopama. Tim više što će se sigurno gledati da se stadion u Tetovu čim prije modernizuje. Međutim, highlight infrastrukture u Makedoniji može biti ona činjenica koju sam naveo, a to je da su se utakmice u Evropi godinama igrale samo na Filip II areni, a ove godine samo na stadionu u Strumici (izuzmimo na silu ugurani trening centar). To je broj funkcionalnih stadiona u rangu sa Andorom, Maltom, Kosovom ili Farskim Ostrvima, te ispod Armenije ili Luksemburga. Čak je vrlo upitno da sli su iznad Crne Gore ili nisu.

[arelinho]

Svaka čast na trudu i samo nastavi jer je uživanje čitati tvoje postove.

Imao sam priliku da budem na ovom stadionu u Skoplju kada je Željo igrao protiv Metalurga i mogu reći da je stadion fantastičan. Uopšte nije problem gledati utakmica sa gornjih tribina jer se sve fino vidi. Jednostavno sam oduševljen tim stadionom.

[Hantraga]

Latvija

I treća baltička zemlja dođe na red. Površinom gotovo jednaka kao Litvanija, ali sa milion stanovnika manje (1,9 miliona), Latvija je tačno između Litvanije i Estonije. I kako ove dvije zemlje nisu naročito lude za fudbalom, tako nisu ni Latvijci. Zvanično, najpopularniji sport u Latviji je hokej na ledu. Čak ni na drugo mjesto neće smjestiti fudbal, nego košarku. Tek iza toga na red dolazi najvažnija sporedna stvar na svijetu. Postoje istraživanja koja kažu da je ipak fudbal najpopularniji, ali mislim da je to relativna stvar. Čak i ako jeste, u drugim zemljama svijeta je drastično popularniji od ostalih sportova, ovdje je to egal sa čak još dva sporta.

Znamo da Latvija ima prilično slabašnu reprezentaciju, ali imaju i onaj strašan uspjeh iz 2004. godine, kada su se plasirali na Euro. Međutim, to je više bio plod slučajnosti, nego nekog sistema, jer su se oni jako brzo vratili u donji dom evropskog fudbala. Štaviše, u svojoj historiji su uspjeli gubiti i od Lihtenštajna, Malte više puta, Farskih Ostrva ili remizirati sa Luksemburgom, San Marinom i sl. Mada, mora se priznati, od Estonaca i Litvanaca su dosta uspješniji. Klupski, mrak s očiju je skipnuo Ventspils, koji je u sezoni 09/10 ušao u grupe Evropa lige. Ali, osim toga, imaju rezultate čak debelo ispod rezultata naših klubova. Prva liga im broji 8 klubova (ove sezone 7), druga 14, a onda regionalne ukupno 50-ak. Uglavnom, ništa specijalno. I fudbal je jako koncentrisan u centralnom i zapadnom dijelu zemlje.

I baš kao susjedi im, Latvijci nemaju velike stadione. Najveći je Skonto stadion u Rigi, na kom je gostovala i naša reprezentacija , a inače igraju reprezentacija, Skonto i Riga. Taj stadion ima sjajne mogućnosti za dodavanje montažnih tribina, pa se naleti na različite podatke o njegovom kapacitetu. Uglavnom, trajni kapacitet je 8.207 sjedećih mjesta. Stadion je napravljen 2000. Odmah uz njega je i dvorana, a sve to je u samom centru Rige. Ta dvorana stvara male probleme. Naime, stadion ima dvije lijepe tribine dužinom terena, te pola tribine iza jednog gola. Druga polovica je dio dvorane i od nje nisu mogli kompletirati 3 tribine. Na četvrtoj strani vrlo lahko mogu montirati još jednu tribinu, ali za to nema potrebe najčešće, mada ćete na slikama vidjeti kako to izgleda. Koncept ovog stadiona je fin i za naše klubove, te da nema dvorane, rekao bih da bi bio savršen. Ovako, nije loše. Slike su malo starije, jer su nedavno mijenjali stolice. To je vidljivo na posljednjoj slici.

Drugi najveći stadion se nalazi u Liepaji. Zove se Daugava i bilo bi dobro da neko bolje upućen odgonetne zašto se u Latviji tako mnogo stvari zove po ovoj rijeci. Evo, u ovom slučaju se radi o stadionu u gradu koji uopšte ne leži na istoj. Kako god, stadion ima 5.083 sjedeća mjesta i nalazi se 100-tinjak metara od mora. Koncept je "litvanski" - centralna tribina koja je natkrivena i sređena, a kontra toga mala montažna tribina. Ima i lijepu atletsku stazu. Tu su i reflektori, fin travnjak i stadion je sasvim ok. Moram ovdje primijetiti da isti ovakvi stadioni na Balkanu predstavljaju rugla zbog svoje zapuštenosti. Latvijci (i komšije im) uopšte ne ulažu ogromne pare, samo ga fino održavaju i to je to.

Treći najveći stadion u ligi je također dosta blizu mora i na njemu igra pominjani Ventspils. U biti, vrlo je sličan prethodnom. Tribina je očito malo starija i slabije održavana, ali sasvim ok. Kontra nema montažne. Stoga, kapacitet je manji, 3.200 sjedećih mjesta. I, za razliku od prethodnog nema reflektore.

Slokas stadion u Jurmali je četvrti po kapacitetu i ima 2.500 sjedećih mjesta. Koncept opet isti. Tribina, rekao bih solidna, ali sve idemo ka lošijem i lošijem. Urednost, opet na nivou. Reflektora opet nema. Montažne također.

Preostala tri stadiona nisu dostojna pojedinačne analize. Jedan u Rigi ima plastičnu travu i montažnu tribinu pored. Meni fakat nije jasno da na tom igraju ligu, ali eto. Drugi je u Jelgavi, nov, sa tribinom od 1.500 sjedećih mjesta. Malo manja tribina nego ona na Otoci, ali ova ima krov. I ljepše stolice. I bolji travnjak. I premoćan centar iza. I posljednji je opet u Rigi, tek teren i mala tribinica. Zanimljivo, tribina nije centrirana uopšte.

I nemaju Latvijci pored ovog neke spektakularne stadione. Bukvalno, svi modeli do kraja su isti, ili postoje dvije varijante. Jedna je malo veća/duža centralna tribina koja je natkrivena i fino sređen teren. Druga je samo teren, te mala montažna tribina pored. Njima je to dovoljno i ne ganjaju više. Funkcionalno, prije nego ogromno. Ovo prvo je Univerzitetski stadion u Rigi. Koriste ga za ragbi ko i za fudbal, ali eto Drugi je stadion u Daugavapilsu. Treći također, samo novi. Svi ovi stadioni su kapaciteta 4-5.000 gledatelja. Iza toga Ogres stadion. I, ne treba zaboraviti Daugava stadion u Rigi (znam da se svima više muti od Daugava stadiona posvuda). On ima baš poveliku tribinu, na neka dva sprata. Ali, i on je više atletski nego fudbalski.

Baltičkim zemljama i dalje zavidim na urednosti. Sve drže funkcionalnim i stršano urednim. Stadioni nisu veliki i objektivno, ni ne trebaju im. I, svi gore navedeni stadioni imaju UEFA licencu za najniža pretkola. U slučaju Play offa ili grupne faze, svi svakako moraju igrati na Skonto stadionu u Rigi, kao što je Ventspils svojevremeno. I, planirali su oni praviti novi nacionalni stadion u Rigi. Međutim, i on je po planu trebao imati tek 5.700 sjedećih mjesta, ali biti izrazito moderan. No, odustalo se od toga (mislim da svakako treba nagurati makar 8.000 UEFA radi). Cijenili su da to naprave za 10 miliona eura. Bilo kako bilo, Latvijci su poput komšija. I, vjerovatno nikad ni neće odstupiti od tog sistema.

[Hantraga]

Gruzija

Još jedna bivša sovjetska republika i posljednja zemlja koja je prema UEFA rang listi ispod nas. Zanimljivo da sve do sada obrađene zemlje spadaju na dno i po posjećenosti stadiona u domaćim ligama. Niti jedna nema bolju posjetu od BiH, ni blizu. Ista stvar je i sa Gruzijom. No, krenimo redom. Gruzija je druga zemlja zakavkazlja koju obrađujemo, ima površinu 70 hiljada kilometara kvadratnih, što je nešto veće od Litvanije i Latvije, te 3,7 miliona stanovnika. Prema stepenu ekonomskog razvoja, rekao bih da je tu to negdje s nama.

Što se sporta tiče, uvijek me impresionirala posjeta na reprezentativnim sportskim događajima u Gruziji. U košarkaškim kvalifikacijama obično imaju najveću posjetu u Evropi, vole i ragbi, gdje su 6. po snazi nacija u Evropi, a fudbalska reprezentacija ima impozantnu posjetu obzirom na rezultate. Prošle godine protiv Moldavije utakmicu je gledalo 44.000 ljudi, Hrvate i Njemce je gledalo 55.000 ljudi, Maltu čak 38.000 i sl. Reprezentacija nikad nije imala neki zapažen uspjeh, mada bude tu solidnih igrača. Od klubova, ističe se Dinamo Tbilisi, koji je prije 15-ak godina igrao grupnu fazu UEFA kupa. Ostali najčešće nemaju dug vijek trajanja (kao dosta ekipa kod nas recimo). Prvu ligu igra 10 klubova, a tako i sve preostale rangove takmičenja. Nema ih puno, svega tri.

Prvi stadion je još jedan domaćin UEFA Super kupa, i to iz 2015. godine (to je ona ljepotica Barcelone i Seville). Stadion Boris Paichadze (najbolji gruzijski igrač iz prve polovine prošlog stoljeća) ili Dinamo Arena je dom Dinamo Tbilisija, fudbalske reprezentacije, a ponekad i ragbi nacionalnog tima. Stadion ima 54.549 sjedećih mjesta. Izgrađen je 1976. kao jedan od velikih projekata SSSR, a Gruzijci su ga sredili 2006. godine. U načelu, nisu oni radili tu ništa spektakularno, samo ga osavremenili, tj. postavili stolice. Stadion je u urbanom dijelu Tbilisija, pa je okolina također sasvim ok. I, pred ovaj Super kup su zamijenili stolice. Prva slika je prije, a druga poslije. Stadion je odmah duplo ljepši. I realno, prava mala Marakana Stadion je 4. kategorije UEFA.

Preostali klubovi iz Tbilisija stadionu Mikheil Meskhi, na drugom kraju grada. Kapacitet mu je 27.223 sjedeća mjesta. U ovo stanje doveden je prije otprilike 15 godina. I, također, promijenili su stolice. Opet ću staviti jednu sliku starih, pa nove, jer je baš očita razlika. Ovaj nema atletsku stazu, ukopan je u zemlju dosta i od 4 fino koncipirane tribine, dio jedne, centralne je natkriven. Pored je zgrada fudbalskog saveza, jer i reprezentacija zna nekad nešto odigrati ovdje, a i ragbi, naravno. I, stadion je 3. UEFA kategorije.

Stadion Ramaz Shengelia u Kutaisiju je treći najveći u ligi. Kapacitet mu je 12.000 sjedećih mjesta. On je zadržao šarenilo boja kao i ranije Primijetiti ćete da dosta često Gruzijci vole imati tribinu obojenu u boje nacionalne zastave. Malo je kićavo i šareno ovako, ali očito nadolaze (prema prethodnim stadionima). Ovaj stadion ima i neku staru atletsku okolo, a travu su zamijenili prije koju godinu, pa je i na ovom terenu super. Tribine su spojene, oko cijelog terena, a veći dio centralne je natkriven, te stadion ima reflektore. U biti, stadion se nalazi u jednom sportskom kompleksu koji bi se dao srediti dodatno.

Idemo u Gori, na stadion Dile naziva Tengiz Burjanadze stadion. Kapacitet je 5.000 sjedećih mjesta. Ovdje je priča slična priči nekih naših klubova. Kako je Dila isplivala prije 5-6 godina, tako su odlučili malo dotjerati stadion. Sada on ima dvije tribine dužinom terena. Centralna je meni ista kao tribina na stadionu Slavije, samo uređena. Ova preko puta je preslikani Vitez I, imaju reflektore i opet jako kvalitetan teren. Meščini da su svi UEFA sredstva iskoristili za pravu stvar, samo smo mi popravljali terene bez rezultata. Neshvatljivo.

Sada selimo na crnomorsku obalu u grad Kobuleti na stadion Chele Arena. Kobuleti je bukvalno mjestašce sa svega 15.000 stanovnika. Stadion je sličan prethodnom, samo malo manje sređen. Na centralnoj tribini, na jednoj strani je zastava Gruzije, a na drugoj zastava pokrajine Adžarije, u kojoj je Kobuleti. Podaci govore o kapacitetu od 6.000 gledatelja, ali mislim da ovdje nema više od 4.000 stolica. Reflektora nema, a podloga je plastična.

U Zestafoniju je stadion David Abashidze koji ima kapacitet od 4.558 sjedećih mjesta. Trava je prirodna i ima reflektore. Centralna tribina je lijepo natkrivena i sređena. Sa druge tribine je manja, nenatkrivena tribina. U načelu, sasvim ok dok god ga drže urednim. I, u Zestafoniju se dosta priča o proširenju ovog stadiona, tj izgradnji tribina iza golova i njegovom natkrivanju (to bi onda trebalo ličiti na plan Veleža). Ali, nisam siguran da to treba jednom Zesfaoniju.

Posljednji stadion u ligi i nije čemu. To je stadion Erosi Manjgaladze u Samtrediji. On je stvarno star, zapušten, sa tek jednom tribinom koju su na silu doveli u stanje da makar liči na nešto. I okolina je užasna. Jednostavno, dosta odstupa od svih prethodnih stadiona. I teren mu je ubjedljivo najgori u ligi, jer su svi drugi odlični. Čini mi se da imaju obavezu staviti umjetnu travu radi toga. Mada, ona na stadionu u Kobuletiju je toliko tvrda da lopta skače baš nenormalno.

Eh, sad idemo na ostale stadione. Prvo stadion u Rustaviju imena Poladi stadion. Ima kapacitet od 10.720 sjedećih mjesta, prirodna trava. Malo su čudni krajevi ove tribine nasuprot centralne, ali nije loše, sve u svemu.

Dalje su stadioni manji (do 5.000 sjedećih mjesta), najčešće s jednom tribinom, koja je uobičajeno fino sređena. Samo ću nabacati slike, bez naznaka o kojim stadionima je riječ, jer mislim da većini ništa ne znači (kao ni imena koja sam konstantno navodio gore, ali je zanimljivo da se svi zovu po imenima ljudi). I jako, jako forsiraju umjetnu travu tamo gdje normalna nije iznadprosječna. Pored ovog, naravno, postoje i stari stadioni koji nemaju stolice nego samo betonske stepenice i sl.

Prije koji dan završen je U19 UEFA Euro u Gruziji, a stadioni domaćini bili su predstavljeni Mikheil Meskhi u Tbilisiju, te njegov pomoćni teren (prva slika ispod), stadion u Goriju (predstavljen također) i David Petriashvili Stadium u Tbilisiju (igralište sa tribinicom skockanom za ovaj turnir, mada je sve fino sređeno; druga i treća slika).

Ali, to nije sve od Gruzijaca. Gruzijci, pored silnih planova, trenutno grade dva stadiona. Prvo onaj u Zugdidiju, čiji će kapacitet biti 8.000 sjedećih mjesta. On bi vrlo brzo trebao biti završen. Plan je stadion sa 4 spojene tribine, natkriven. Centralna na dva sprata, sa ložama i novinarskim mjestima. U načelu, ništa spektakularno, ali ipak novo i lijepo. Stadion će biti 3. UEFA kategorije, Procijenjena cijena: 20 miliona dolara.

Drugi koji bi trebao da se hradi je u Batumiju, zbog toga Dinamo Batumi svoje utakmice igra u predstavljenom Kobuletiju. U Batumiju su sredinom 2012. srušili stari stadion i mislili otpočeti gradnju novog. Prema planovima trebalo bi da on bude otvoren 2018., ali nema ništa od toga. Koliko mogu skontati, stadion još nije počeo da se gradi, a čak ne mogu da skontam ni šta je zvanični projekat. Kapacitet novog stadiona bi trebao biti 25.000 sjedećih mjesta. Izgled - spektakularan. Pa, vidjeti ćemo brzo ako Bog da na šta će to ispasti. Sumnjam i na šta, ali eto Uostalom, ne znam ni šta će im to ovoliko. Planova ima milion, pa eto neki.

I ostaje još jedno zanimljivo pitanje kod Gruzijaca, doduše više politično, a to je status Južne Osetije i Abhazije. U načelu, vjerovatno ih ne trebam računati u Gruziju, jer de facto s Gruzijom nemaju veze. Ovdje prvenstveno pričam o Abhaziji. Oni igraju nekakvu svoju ligu koja ni u čemu nije priznata, a prije će ići Rusima, nego Gruzijcima. Najpoznatiji klub, Dinamo iz Sohkume, djeluje u izbjeglištvu, u Tbilisiju, i dobro im ide. Ali, u Sukhumi, glavnom gradu Abhazije, postoji fin stadion. Kapacitet stadiona je 4.400 sjedećih mjesta raspoređenih na dvije tribine: centralna ima 2.600 mjesta, a kontra nje, istočna, 1.700. Unutar centralne tribine, stadion ima sve što jedan stadion treba imati. Ko igra na ovom stadionu? Reprezentacija Abhazije, uglavnom. Prošle godine je bio domaćin svjetskog prvenstva za nepriznate države (čak 12 ih je uzelo učešće, a Abhazija ga je i osvojila). I, ima po Abhaziji još starih i oronulih stadiona, ali svakako nisu vrijedni pominjanja.

I ovdje ćemo stati. Mogu reći samo da je Gruzija komplikovana zemlja, a ovo njihovo pismo je meni najkomplikovanije koje vidjeh. Snaći se u ovim čudima je nemoguća misija. Kako god, mislim da Gruzija fudbalski stoji dosta kvalitetno. Pogotovo je to tako ako je poredimo sa susjednom Armenijom, ali i većinom do sad obrađenih zemalja. U Tbilisiju postoje dva prelijepa, ogromna stadiona. Pored toga postoji još 4-5 stadiona u samom Tbilisiju sa jednom izuzetno uređenom tribinom. Širom države postoji još nekoliko dobrih, ili makar solidnih stadiona, a prednjače oni u Goriju, Rustaviju, Kutaisiju, Zestafoniju i Kobuletiju. Ako Abhaziju računamo kao Gruziju, onda i tamo postoji jedan odličan stadion. Također, ubrzo će dobiti i novi stadion u Zugdidiju, prilično lijep. U Batumiju ćemo se već više načeti na to. Primjetno je da i Gruzijci svoje stadione drže funkcionalnim i dosta urednim. Većina stadiona ima natkrivenu centralnu tribinu ili makar njen dio. Većina ima i reflektore. A, najočitije je kako paze da teren bude dobar, pa ili je trava u odličnom stanju, ili je vještačka. I, ovo je bilo primjetno u svim zemljama do sada, osim ovim balkanskim. Baltičke zemlje, ove minijaturne, te Gruzija - tribina može biti jedna, mala, ali teren mora biti cakum pakum. To nama očito fali. Uglavnom, od mene pozitivno mišljenje za Gruzijce.