Intervju s Robijem od prije 3 mjeseca o selektorskoj poziciji u Azerbejdžanu, njegovom viđenju trenerskog posla i slično.
http://telesport.telegram.hr/price/na-kavi-s-robijem/
I s jedne druge stranice uvid u njegovu dosadašnju trenersku karijeru:
Još jedan Hrvat na burzi rada, ništa novo zar ne? No kad imenom i prezimenom iza tog NN stoji Robert Prosinečki onda se mora koji decilitar tinte potrošiti na tu vijest.
Dakle, Žuti je slobodan od Nove godine. Nije više mogao izdržati u turskom Kayserisporu, prvoligašu koji je nakon 17 kola turske Superlige pretposljednja momčad sa osvojenih 12 bodova četiri manje od zone spasa. Kriza što rezultata što odnosa u klubu traje već nekoliko mjeseci i ono što je Prosinečki nudio tamo negdje u 10 mjesecu, poslodavci su prihvatili na kraju polusezone. Sporazumni raskid ugovora. Robi je i u ovom slučaju ostao gentelman ne čekajući da dobije cipelu kao neki i da od tog vritnjaka zaradi koji euro ili dolar više. Gospodin bio, gospodin ostao.
Ne znam da li će se svi složiti s ovom konstatacijom, ali što je sve Prosinečki kao igrač, a i kao trener doživio u karijeri i to baš najviše od strane «svojih najbližie» sportske rodbine teško je bilo ostati miran i staložen. Spomenut ću samo pedalu iz Dinama u režiji tate Ćire i odlazak u Crvenu zvezdu gdje se dokazao kao igrač, zatim taj isti tata je sina razmetnoga prigrlio u reprezentaciji koja je ubrala medalju na SP, ali za sve loše je ponovno prozivan Robi, pa do posljednjeg slučaja sa HNS-om odnosno sponom Marković-Mamić kada je bio potiho odstranjen iz stožera reprezentacije. Previše gorkih pilula i previše žuči da bi Žuti mogao imati veliki povratak u Hrvatski nogomet. Već na samu pomisao na radno mjesto u Dinamu dolazi da znaka zabrane prometa u smjeru Maksimir. Prvo što je i sam u jednom razgovoru za medije spomenuo da u Dinamo niti misli niti hoće dok je struktura vlasti takva kakva je u Dinamu. Drugo i da hoće nitko ga nije zvao, a nije mu na kraj pameti da se nudi kao izvjesni kandidati koji vjerujem čuče ispod maksimirskog zapada i čekaju zvižduk gazde. A treće sigurno ne bi prošao Gazdin detektor krvnih zrnaca jer Gazda samo novači «čiste». Bilo je govora da bi možda bio kandidat za klupu reprezentacije nakon brodoloma sa Štimcem ali kad znamo da Gazda ima prstiće i u svetoj nam repki, no pasaranje pisalo na tabli ispod Robijevog lika. Teško mi je zamisliti da bi Prosinečki mogao preuzeti nekoga od drugih prvoligaša iz HNL-a ali ništa nije nemoguće jer vjerujem da Robi ima što reći u nogometnom svijetu kao trener.
Kao igrač se dokazao i tu nema zbora, završena misao, rečenica, točka! Kao trener? Sjećam se jedne izjave Slavena Bilića nakon odlaska Robija iz stožera reprezentacije da mu najviše nedostaju ispijanje jutarnje kave uz razgovor o nogometu i nogometnim idejama sa Žutim jer kako je Bilić rekao Prosinečki kako je shvaćao nogomet kao igrač na jedan drugi način tako i nogomet shvaća kao trener na jedan svoj drugačiji način. Da li je reprezentacija izgubila odlaskom Prosinečkog iz stožera može se analizirati jedino kroz rezultate ( iako takvo razmatranje nije 100% točno ). No ako ćemo tako Hrvatska nogometna reprezentacija je igrala najbolji nogomet u eri Bilić dok je Prosinečki sjedio uz Slavena na klupi. Padali su nizom u kvalifikacijama Englezi dva puta a na Euru 2012 u četiri utakmice 3 pobjede i jedan neriješen rezultat ( Austrija, Njemačka, Poljska pobjede, Turska remi ) uz nogomet koji je bio vrhunski kako taktički tako i za gledati. Poslije odlaska Robija znate i sami što nas je snašlo. Ako je po ovim činjenicama onda Prosinečki sigurno ima svoj dio u uspjehu Vatrenih. Odlaskom u Beograd gdje je preuzeo Crvenu zvezdu koja je bila na konopcima izmasakrirana kako novčanim dugovima tako i «šutanjem» Partizana na zelenom terenu uspijeva sa Zvezdom otkinuti 2012 Srpski kup Partizanu a u prvenstvu pred kraj ipak zaostaje iza Crno-belih. Navijači ga obožavaju, igrači ga baš i ne i kad je htio odstraniti «trulo» tkivo iz momčadi Uprava je stala iz igrača, a ne iza trenera. Međutim Prosinečki ne ulazi u fajt nego ponovno gospodski daje sam otkaz tako da iz Zvezede odlazi bez otpremnine i dolazi u Tursku gdje preuzima tada 15 momčad prvenstva Kayserispor. Sa skromnom ekipom za turske pojmove uspijeva uzeti 5 mjesto u Superligi što je uvjerljivo najbolji plasman u povijesti kluba. Za predstojeću sezonu je upozoravao upravu da se moraju pojačati jer neki su igrači otišli, a adekvatne zamjene nije dobio. Iz svega je nastupilo ono što je i bilo za očekivati, borba za ostanak u ligi i već spomenuti sporazumni raskid ugovora od strane Prosinečkog. Preuzeo je odgovornost za rezultat i otišao mirno na burzu.
Volio bi svakako vidjeti Prosinečkog u bližoj budućnosti na klupi, ma reći ću iako zvuči nemoguće reprezentacije Hrvatske. Imam osjećaj da Žuti ima tu imaginaciju i ideju kako bi trebala igrati naša reprezentacija. To što su mu mnogi osporavali da ne ulaže u sebe, da ne ide po silnim seminarima i pitaj Boga kojim sjelima u organizaciji HNS-a, što ima neki preležeran pristup igračima, što je za medije zatvoren, a mili moji ima nas svakakvih i svi smo crveni ispod kože, a ako je to razlog da ga se «deportira daleko» od reprezentacije onda to nema veze sa zdravim razumom. Rezultati su bitni, a kako do njih doći ili kako se do njih dolazi to je zaista manje bitno. Ne znam da li su u savezu kratkovidni ili stvarno ( što je naravno prava istina ) stoji ona o Gazdi i podanicima da u slučaju mlađih kategorija, pa da nisu uvidjeli da bi možda jedan Prosinečki zaslužio bar mjesto na klupi U-21 ili U-19 ili…. Gračan ili Vulić ma molim vas lijepo tko se to sprda i tko od reprezentacije pravi privatnu prčiju, to se ZNA. Robert Prosinečki ima tj. trebao bi imati mjesto u radu u Savezu, pogotovo kad se pogleda tko se sve uhljebio tamo.
Žuti je Žuti i kao igrač i kao trener, poseban. Na zelenoj ledini je dokazan i upisan kao jedan od veličanstvenih, na klupi još nije ali….. vidjet će te… jer to je jednostavno veliki Žuti.
Sretno Žuti!