Post
Postao/la Adnel » 29 sep 2010, 18:33
Dobro je, nedavno, u razgovoru za portal +++.ba, rekao proslavljeni „panter sa Neretve“ Enver Marić da su od Veleža ostali samo navijači. A zbog poznatog bojkota Kluba navijača Red Army, dio stadiona u Vrapčičima, gdje, redovno, sjede najvatreniji navijači „rođenih“, sablasno je pust. Red Army, još od utakmice sa Željezničarom u prošlom prvenstvu, traži da iz kluba zauvijek odu svi oni koji ga guraju u propast i sve dok se to ne desi, neće ih biti na fudbalskim utakmicama.
[Grobari Veleža moraju otići]
Da je u vVeležu dosta toga trulog, znaju i ptice na grani, a posljednji događaji, kada je samoreklamirani trener Demir Hotić, koga je Željezničar lani, zbog nerada i loših međuljudskih odnosa i rezultata ekspresno smijenio, nakon čega je, sa Amarom Osimom, osvojio šampionsku titulu, lažno optužio za katastrofalan poraz u Travniku nikog drugog nego jednu od Veležovih legendi – Veselina-Jazu Đurasovića, samo su na površinu izbacili brojne probleme, koji su godina turani pod tepih. Kao, Đurasović nije u Travniku izveo sastav, koga mu je on izdiktirao iz Njemačke (!), uz to, zaprijetivši, što je, nažalost, uprava blagonaklono aminovala, da će smijeniti sve svoje saradnike u stručnom štabu i da će, odnekud izvana, dovesti „stručnjake“ u koje će vrli Hotić imati povjerenje.
A da su u laži kratke noge, potvrdila je nedjeljna utakmica sa Željezničarom i četvrti uzastopni poraz Veleža. Hotić je izveo isti sastav, kao i Đurasović u Travniku, s jedinom izmjenom što se u ekipi pojavio njegov pulen Dario Memić, a koga Đurasović nije stavio u ekipu, jer to svojim kvalitetom ne zaslužuje, osim što mešetar Hotić ima nekakv šićar od njega.
Takvo ponašanje trenera nije zabilježeno u dugoj istoriji Veleža, a „rođene“ su vodila i takva imena, kao što su Ratomir Čabrić, Franjo Glazer, Domagoj Kapetanović, Vukašin Višnjevac i Miloš Milutinović. Pobjeđivao je i gubio Velež, ali ovi treneri nikad, ni u snu, nisu pomišljali da krivicu svale na svoje pomoćnike. A po pravilu, njihovi prvi asistenti bili su bišvi Veležovi igrači, kasnije uspješni treneri.
Isto je nastavljeno i kada su ekipu preuzeli Veležovi asovi: Haldum Leo Hrvić, Sulejman Rebac, Dušan Bajević, Enver Marić, Franjo Džidić, Salem Halilhodžić, kojima su pomagali Marko Čolić-Kana, Džemal-Čorba Hadžiabdić, Franjo Vladić, Miroslav-Mican Kordić, Zejnil-Zeko Selimotić.
A da je Velež uvijek bio klub za uzor, potvrđivali su i čelni ljudi i članovi uprave. Sadi-Ćoza Ćemalović i Josip-Jole Musa bili su i predsjednici Zajednice prvoligaša Jugoslavije. Nedim Vila je bio na čelu Omladinske škole, uspješnim radom predsjednikovanje su obilježili Boris Birjukov, Jovo Pištalo. Direktori kluba, Andrija Vučković, a kasnije Marijan-Matun Kvesić bili su među najboljima u nekadašnjoj Prvoj ligi.
Samo jedan klub Velež Mostar